Iz redova stožeraša čuju se zahtjevi za kolektivni izgon Srba i za provođenje "druge Oluje". Halo, čuju li ovo u lijevo-liberalnoj koaliciji?! Ovim se otvoreno priznaje da je Oluja iz 1995. godine provedena s ciljem masovnog protjerivanja Srba iz Hrvatske, a tek onda s ciljem oslobađanja teritorija pod vlašću srpske paradržave. Mogu li, smiju li, u vladajućoj koaliciji mirno gledati kako vukovarski stožeraši tako teško optužuju domovinski rat? Foto: Slobodna Europa
Postoje dva sasvim različita viđenja toga što je hrvatska državna delegacija (Milanović, Josipović, Leko...) napustila komemoraciju u Vukovaru. Po jednome, ona je otjerana, ne doduše fizičkom silom, ali zato metodama ("stranačka milicija") koje neki čak uspoređuju s "državnim udarom". Po drugome, nitko nikoga nije otjerao, nego su gospoda iz Zagreba sami zbrisali, ili, kako neki vele, kukavički podvili rep. Osobno mislim da su premijer i predsjednik morali ostati u koloni, preciznije pobrinuti se za takav red na vukovarskim ulicama da to bude moguće, a da li je to propušteno iz kukavičluka malo je složenija priča.
Jer, postoji i treća optika događaja u Vukovaru. Nju nitko nije javno iznio, ali se prilično uvjerljivo razabire iz nekih izjava (Branko Borković). A ta je da je državna delegacija zapravo i priželjkivala da se dogodi što se dogodilo, kako bi se vidjelo pravo lice vukovarskih stožeraša i onih koji ih sada već sasvim otvoreno podržavaju (HDZ, Crkva, a iz prikrajka i Ustavni sud). Dakle, postoji mogućnost da se zagrebačka delegacija poslužila lukavstvom, što i ne izgleda tako loše, jer je to osobina koje se kod gornjogradske i pantovčačke gospode dosad nismo nagledali.
Ali, biti samo lukav, to u politici ne znači puno, a često se svodi i na golu nulu. Može se biti lukav i tako da se protivniku prepusti pobjeda, ali se raznim taktičkim domunđavanjima izbjegne ili umanji vlastiti teški poraz, a valjda je jasno da to u ovom slučaju nije dovoljno. Ipak, baš se tako dogodilo. Najviši hrvatski državni vrh otputio se u Vukovar bez jedne noge, koju je sam sebi odrezao time što su prva dva muža hrvatske vlasti sasvim različito gledali na vukovarsku čekić-revoluciju.
Milanović je to nazvao "pobunom", (istina tek nakon što su mu stožeraši zapriječili da se kreće jednim dijelom hrvatskog teritorija kojim navodno vlada), ali uz dodatak da se s pobunjenicima može pregovarati. Josipović je, pak, vukovarski stožer doživio kao sasvim legalnu i legitimnu instituciju s kojom se mora pregovarati, i tek kada je vidio kako ga je dočekao razočarano i strogo je ocijenio da on "nikoga ne predstavlja". Eto, s takvom jadnom pregovaračkom platformom, u kojoj možda nema kukavičluka, ali bogami ni hrabrosti da se stvari nazovu pravim imenom, Josipović i Milanović su odšepesali u Vukovar. I jasno je da u tamošnjoj uličnoj predstavi nisu mogli igrati veću ulogu od pokislih epizodista.
Drugo, ako im je namjera stvarno bila da se pokaže pravo lice stožeraša i njegovih moćnih saveznika, i to je trebalo izvesti s više petlje i artikuliranog nastojanja. Tako je državni vrh nakon povratka u Zagreb udario u kuknjavu da se u Vukovaru dogodila "podjela Hrvatske", iako je bilo puno više razloga za zadovoljstvo što je do te podjele došle. Da, upravo tako. Jer, pogledajmo što se u Vukovaru zapravo dogodilo. Dogodilo se to da je jedna grupa ratnih veterana koji "nikoga ne predstavljaju" proglasila monopol na "istinu" o domovinskom ratu, iz čega je zatim izvukla zahtjev za brisanje ćirilice, reviziju ili ukidanju abolicije, zabranu odvojenih škola samo zato da bi se u njima predavala ta njihova jedina "istina".., A sve ostale u zemlji ucijenila je da se s tim ultimativno slože.
I kako je na to trebala reagirati visoka državna delegacija iz Zagreba? Pa trebala je poručiti stožerašima neka se oni samo drže te svoje "istine", ali ona će otvoreno reći u čemu se ta "istina" sastoji, i suprotstaviti joj svoju, koja se od nje bitno razlikuje I zašto to nije učinjeno?! Nije učinjeno naprosto zato što ovi iz Zagreba nemaju neko svoje viđenje domovinskog rata koje bi se razlikovalo od stožeraškog, nego je to jedna te ista "istina", koju oni bratski dijele već više od deset godina. Dijele je otkako je trećesiječanjska vlast (Račan, Budiša) inicirala da se u Saboru izglasa famoznu deklaraciju o domovinskom ratu, kojom je ovaj proglašen anđeoski čistim, a cijelom hrvatskom društvu preporučila, državnim institucijama čak i naredila, da se toga imaju držati.
I doista, toga se velika većina drži, neki doduše samo pasivno, ili i preko volje, ali zato drugi vrlo revnosno i "kreativno". Među njima su i vukovarski stožeraši. Oni su logično zaključili da ako je hrvatski domovinski rat bio sasvim čist, onda za ratne zločine i druge ratne svinjarije mogu biti odgovorni samo Srbi (i Muslimani), a takvi, razumije se, nikada ne mogu biti dovoljno kažnjeni. U svakom slučaju, kazna koju su dosad platili nije dovoljna. Zato se iz redova stožeraša (dobro, njihovog najradikalnijeg krila) čuju zahtjevi ne samo za ukidanje ćirilice, nego i za kolektivni izgon Srba preko Dunava i za provođenje "druge Oluje".
Halo, čuju li ovo u lijevo-liberalnoj koaliciji?! Zar ne shvaćaju da je to zapravo idiotsko samooptuživanje, koje nadilazi sve optužbe koje su u Haagu pokrenute protiv Hrvatske i njenih generala? Jer, ovim se otvoreno priznaje da je i Oluja iz 1995. godine također provedena s ciljem masovnog protjerivanja Srba iz Hrvatske, a tek onda s ciljem oslobađanja teritorija pod vlašću srpske paradržave. Mogu li, smiju li, u vladajućoj koaliciji mirno gledati kako vukovarski stožeraši tako teško optužuju domovinski rat u koji se svi do u besvijest zaklinju? Eto, mogu, čak moraju jer, rekoh, oni nemaju svoju istinu o tom ratu kojom bi se tome suprotstavili, nego dijele onu istu "istinu" kojom mašu i stožeraši. A to im sužava manevarski prostor otprilike kao kada bi netko odlučio igrati nogomet na šahovskoj ploči.
Zato kada ovih dana čitaš čitave plahtetine novinskih tekstova o teškom sudaru vladinog i antivladinog bloka u Vukovaru, moraš se zapitati: dobro, gdje je, u čemu je taj sudar?! Nema ga. Uostalom, pročitajte izjave ljudi iz državnog vrha nakon što je dočekan kako je dočekan na u Vukovaru i vidjet ćete da njihove optužbe na račun stožeraša idu najviše dotle da im predbacuju namjeru destabiliziranja državne vlasti i njenog pučističkog podrivanja. To njih najviše brine. Dobro, zamjera im se i atak na ravnopravnost ćirilice, što je, vele, pretpolitičko, civilizacijsko pitanje, koje prijeti osramotiti zemlju.
Ali, malo je to, premalo, da ozbiljno ugrozi status vukovarskih čekić-revolucionara, koji je toliko čvrst i stabilan da smo ga odlučili staviti i u naslov: dragi naši šovinistički stožeraši.
Izvor: h-alter
