Ove godine ne slavimo Međunarodni praznik rada – Prvi svibnja. Ove godine nemamo što slaviti. Nismo imali ni prethodnih godina, ali slavili smo nadu da će nam biti bolje. Nadu su nam razbili oni koji su trebali ostvariti radnička očekivanja. Jedni su nas pokrali, drugi gurnuli dublje u ponor bijede. Zato ove godine hrvatski sindikati organiziraju protestne skupove, a mi, Hrvatski laburisti ćemo im se pridružiti.
Uputio sam pismo članovima stranke i pozvao ih da se, bez stranačkih obilježja, pridruže Prvosvibanjskom sindikalnom prosvjedu u Zagrebu. Hrvatski radnici, zajedno s onima koji bi htjeli raditi a radna su im mjesta ukrali, zajedno s onima koji su čitav život radili a od mirovina ne mogu živjeti, zajedno s mladima koji u ovoj zemlji ne mogu raditi jer za njih nema mjesta, svi bi se trebali okupiti i zajedno kriknuti – Dosta je bilo!
Dosta je bilo krađa, lopovluka, mita, korupcije i skandala koji se svakodnevno otkrivaju! Dosta je bilo bogataša koji svakog dana postaju sve bogatiji i trećine stanovništva Hrvatske na rubu bijede i gladi! Dosta je bilo „naših“ ljudi s partijskim knjižicama i onih koje partije uhljebljuju a ne rade ništa! Dosta je bilo banaka koje nas pljačkaju i izbacuju iz kuća! Dosta je bilo kredita koji se otplaćuju u drugačijim valutama od onih kojima nas plaćaju! Dosta je bilo Hrvatske koja nije naša!
Hoćemo pravednu državu u kojoj vladaju sposobni, posvećeni općem dobru! Hoćemo posla i pravde za sve, ne samo za one s partijskim knjižicama! Hoćemo plaće dostojne čovjeka, pa makar gazde i ne mogli mijenjati mercedese svake godine! Hoćemo da nam se djeca mogu školovati i dobiti šansu ovdje, u zemlji za koju smo se borili! Hoćemo da nas se pita kad se donose odluke važne za sve nas! Hoćemo rada, kruha i dostojanstven život!
Hrvatskim laburistima mjesto je 1. svibnja tamo gdje se okupljaju hrvatski radnici. Mjesto nam je u koloni obespravljenih, mjesto nam je gdje su i naši članovi – sindikalni aktivisti, oni koji nas podupiru i oni zbog kojih kao stranka postojimo. Ako je to pozivanje na ulicu, pozivamo svoje članove na ulicu. U parlamentu nas do sada nisu slušali – ni demokršćani ni socijaldemokrati. I jedni i drugi su se prodali zlatnom teletu i klanjaju mu se. I jedni i drugi rade za kapitaliste i samo za njih. I jedni i drugi slave banke, a ne rad.
Okupimo se Prvoga svibnja na sindikalnom prosvjedu. Ne trebaju nam stranačka obilježja, prepoznat će nas i bez toga. Okupimo se i podržimo ono što radnici traže. Sad je trenutak.
Dragutin Lesar, predsjednik stranke
