[caption id="attachment_47903" align="alignleft" width="470"] Predstavnici brodske sedme sile okružili sindikalce (Malovan u mornarskoj majici)[/caption]
Relizacija Plana 21, sposobnih i manje sposobnih ministara, nikako da zaživi u punom volumenu. Uvijek negdje zapne i nešto se izjalovi. Sada je došlo do nekakvog OUTSOURCINGA koji bi trebao riješiti sve dileme i probleme na prostorima gdje živi i radi radnička klasa. Iako o ljudima koji nas vode nemam baš pretjerano visoko i pozitivno mišljenje te žalim što sam im dao glas na posljednjim parlametarnim izborima, ovaj puta, lagano ću se svrstati na stranu vladajućih ( Milanović, Opačić, Mrsić i društvo ), a kontra sindikalnih „mufljuza“ tipa Sever, Ribić, Matijašević ili još bolje onih lokalnih Malovan, Štivić, Luketić. Kod ovih posljednjih navodim samo „metalce“, jer su mi oni i njihov (ne)rad najbolje poznati. Šest godina sam im pošteno plaćao članarinu da bi zauzvrat dobio osobno uvjetovani otkaz i majicu kratkih rukava sa sindikalne Olimpijade u Bizovcu. Naravno njih se to nije ticalo ništa jer ne smiju protiv uprave tvrtke , gdje sjede ljudi koji su pošteno privatizirali ono što im je glupi proleterijat ponudio.
Porijeklo i etimologija glagola „OUTSOURCING“ ne zanima me previše, niti je namjeravam istraživati jer to i nije naša riječ, a budući da je jako bitna kada unatraške idemo prema čelnicima EU ( samo još nedostaje da skinemo gaće i čekamo jedan dobar devizni špric, poput ludog Pantića iz Tesne kože ) mnogo bolje zvuči kada ju izgovara predsjednik vlade RH nego neki sindikalni povjerenik koji ne zna da li bi krenuo malounutra ili malovan. Čak mi se i čini da je „OUTSOURCING“ izmišljen zbog polupismenih sindikalnih čelnika u Hrvatskoj, jer većina njih nikada nije ovladala hrvatskim jezikom, a kamoli da je sposobna upravljati i koordinirati s radnicima, proleterima, radikalima i crkvenim miševima - u što se radno sposobno stanovništvo sve više pretvara, unatoč tome da li uopće plaća kakvu taksu ili članarinu sindikalnom udruženju branše kojoj pripada. Iz usta lokanog sindikalnog vođe rečenica bi išla ovako: „ oni nemaje osnova da provedu oti AUTSKURCING, jer imaje mnogo većih i prijoritetniji stvari. Zbog toga ćemo mi drugovi...“
Računica im je jasna i bistra. Štopati intenciju Vlade RH pod svaku cijenu jer odljevom ljudi u privatne sektore kroz vrlo kratko vrijeme sindikalno članstvo će se početi osipati. U privatnim se tvrtkama radi isto kao i u državnim samo za nešto manje novca, a novac sam po sebi nije problem jer ga nema nigdje. Problem je što privatnci ne trpe masovnost i bilo kakvo sindikalno okupljanje i učlanjivanje, a neki ga čak i zabranjuju. Odlaskom broja članova prepoloviti će se i broj sindikalnih povjerenika pa su i njihove pozicije ugrožene (upravo zato dugogodišnji sindikalni povjerenik brodske montaže sa rješenjem „projektanta“, već 25 godina progovara: čekajte ljudi da ja odem u penziju pa vi poslije riješite stvar ), prepoloviti će se kvadrature uredskih prostora u kojima sindikalni čelnici drijemaju kad nisu na kavi, prepoloviti će se broj manifestacija na kojima skaču u vrećama, kuglaju i trče s žlicama pazeći da im ne ispadne jaje, a mogle bi se prepoloviti i same svinjske polovice pa postati četvrtice ili čvarci.
Radnici kojima prijeti OUTSOURCING, koliko sam skužio dobivaju dvije garancije: od vlade RH i EU, da ih nitko neće dirati slijedećih 5 godina. U današnje vrijeme da ti netko garantira petogodišnji posao, moraš stvarno biti velika budala i odgovarati ljude od toga. A što se tiče plaća budući da se najviše govori o čistačicama i uzima ih se za primjer neka se zapitaju koliko zarađuju žene što čiste kafiće ili služe po kućama ( „na crno“ ). Pa zašto bi netko u školi ili drugoj ustanovi čistio ili kosio travu za veće pare samo zato što mu je ravnatelj ili predsjednik uprave tetak, ili zato što na spolni organ gleda po narodnoj : „nije sapun, neće se potrošiti“. U nekim ustanovama čistačice više liče na prostitutke sa štajge. Utegnute, zategnute, nategnute i dekoltirane izdrkavaju se i preseravaju po hodnicima javnih ustanova, a smrdljiva krpa, amper, metla i plava kuta pojmovi su im gotovo potpuno strani i nepoznati ( „A koga Vi trebate ? Direktor nema vremana danas“ ). Licemjerno je očekivati od ljudi koji robuju u privatnim tvrtkama po 16 sati dnevno bez ikakvih prava , vinciliraju po tajkunskim vikendicama za marendu i pivo, glačaju tuđe gaće za 4 kune po satu i slično da stave potpis za referendum koji će nas koštati pitaj Boga koliko i od kojeg opet neće biti koristi kao i od nekih prethodnih.
Ovaj stav možda će naići na otpor i negodovanje nekih ljudi, ali nije potpuno osobne prirode nego je stav i nekolicine ljudi koju sam anketirao po komšiluku (20-tak stanovnika: muško-žensko, mlado-staro, obrazovano-neobrazovano, zaposleno-nezaposleno ). Što se mene osobno tiče, budući da me dobar dio života OUTSOURCAJU, a da toga nisam ni svjestan, najbolje je odraditi još jedan kvalitetan, dugotrajan i bespovratan OUTSOURCING što dalje od ovakvih sindikalnih čelnika, ministara i njihove čamotinje. Australija ili Novi Zeland npr. uopće ne bi bili loši, a čuo sam i da primaju azilante iz naših krajeva.
Relizacija Plana 21, sposobnih i manje sposobnih ministara, nikako da zaživi u punom volumenu. Uvijek negdje zapne i nešto se izjalovi. Sada je došlo do nekakvog OUTSOURCINGA koji bi trebao riješiti sve dileme i probleme na prostorima gdje živi i radi radnička klasa. Iako o ljudima koji nas vode nemam baš pretjerano visoko i pozitivno mišljenje te žalim što sam im dao glas na posljednjim parlametarnim izborima, ovaj puta, lagano ću se svrstati na stranu vladajućih ( Milanović, Opačić, Mrsić i društvo ), a kontra sindikalnih „mufljuza“ tipa Sever, Ribić, Matijašević ili još bolje onih lokalnih Malovan, Štivić, Luketić. Kod ovih posljednjih navodim samo „metalce“, jer su mi oni i njihov (ne)rad najbolje poznati. Šest godina sam im pošteno plaćao članarinu da bi zauzvrat dobio osobno uvjetovani otkaz i majicu kratkih rukava sa sindikalne Olimpijade u Bizovcu. Naravno njih se to nije ticalo ništa jer ne smiju protiv uprave tvrtke , gdje sjede ljudi koji su pošteno privatizirali ono što im je glupi proleterijat ponudio.
Porijeklo i etimologija glagola „OUTSOURCING“ ne zanima me previše, niti je namjeravam istraživati jer to i nije naša riječ, a budući da je jako bitna kada unatraške idemo prema čelnicima EU ( samo još nedostaje da skinemo gaće i čekamo jedan dobar devizni špric, poput ludog Pantića iz Tesne kože ) mnogo bolje zvuči kada ju izgovara predsjednik vlade RH nego neki sindikalni povjerenik koji ne zna da li bi krenuo malounutra ili malovan. Čak mi se i čini da je „OUTSOURCING“ izmišljen zbog polupismenih sindikalnih čelnika u Hrvatskoj, jer većina njih nikada nije ovladala hrvatskim jezikom, a kamoli da je sposobna upravljati i koordinirati s radnicima, proleterima, radikalima i crkvenim miševima - u što se radno sposobno stanovništvo sve više pretvara, unatoč tome da li uopće plaća kakvu taksu ili članarinu sindikalnom udruženju branše kojoj pripada. Iz usta lokanog sindikalnog vođe rečenica bi išla ovako: „ oni nemaje osnova da provedu oti AUTSKURCING, jer imaje mnogo većih i prijoritetniji stvari. Zbog toga ćemo mi drugovi...“
Računica im je jasna i bistra. Štopati intenciju Vlade RH pod svaku cijenu jer odljevom ljudi u privatne sektore kroz vrlo kratko vrijeme sindikalno članstvo će se početi osipati. U privatnim se tvrtkama radi isto kao i u državnim samo za nešto manje novca, a novac sam po sebi nije problem jer ga nema nigdje. Problem je što privatnci ne trpe masovnost i bilo kakvo sindikalno okupljanje i učlanjivanje, a neki ga čak i zabranjuju. Odlaskom broja članova prepoloviti će se i broj sindikalnih povjerenika pa su i njihove pozicije ugrožene (upravo zato dugogodišnji sindikalni povjerenik brodske montaže sa rješenjem „projektanta“, već 25 godina progovara: čekajte ljudi da ja odem u penziju pa vi poslije riješite stvar ), prepoloviti će se kvadrature uredskih prostora u kojima sindikalni čelnici drijemaju kad nisu na kavi, prepoloviti će se broj manifestacija na kojima skaču u vrećama, kuglaju i trče s žlicama pazeći da im ne ispadne jaje, a mogle bi se prepoloviti i same svinjske polovice pa postati četvrtice ili čvarci.
Radnici kojima prijeti OUTSOURCING, koliko sam skužio dobivaju dvije garancije: od vlade RH i EU, da ih nitko neće dirati slijedećih 5 godina. U današnje vrijeme da ti netko garantira petogodišnji posao, moraš stvarno biti velika budala i odgovarati ljude od toga. A što se tiče plaća budući da se najviše govori o čistačicama i uzima ih se za primjer neka se zapitaju koliko zarađuju žene što čiste kafiće ili služe po kućama ( „na crno“ ). Pa zašto bi netko u školi ili drugoj ustanovi čistio ili kosio travu za veće pare samo zato što mu je ravnatelj ili predsjednik uprave tetak, ili zato što na spolni organ gleda po narodnoj : „nije sapun, neće se potrošiti“. U nekim ustanovama čistačice više liče na prostitutke sa štajge. Utegnute, zategnute, nategnute i dekoltirane izdrkavaju se i preseravaju po hodnicima javnih ustanova, a smrdljiva krpa, amper, metla i plava kuta pojmovi su im gotovo potpuno strani i nepoznati ( „A koga Vi trebate ? Direktor nema vremana danas“ ). Licemjerno je očekivati od ljudi koji robuju u privatnim tvrtkama po 16 sati dnevno bez ikakvih prava , vinciliraju po tajkunskim vikendicama za marendu i pivo, glačaju tuđe gaće za 4 kune po satu i slično da stave potpis za referendum koji će nas koštati pitaj Boga koliko i od kojeg opet neće biti koristi kao i od nekih prethodnih.
Ovaj stav možda će naići na otpor i negodovanje nekih ljudi, ali nije potpuno osobne prirode nego je stav i nekolicine ljudi koju sam anketirao po komšiluku (20-tak stanovnika: muško-žensko, mlado-staro, obrazovano-neobrazovano, zaposleno-nezaposleno ). Što se mene osobno tiče, budući da me dobar dio života OUTSOURCAJU, a da toga nisam ni svjestan, najbolje je odraditi još jedan kvalitetan, dugotrajan i bespovratan OUTSOURCING što dalje od ovakvih sindikalnih čelnika, ministara i njihove čamotinje. Australija ili Novi Zeland npr. uopće ne bi bili loši, a čuo sam i da primaju azilante iz naših krajeva.
