Drž'te lopova!

"Predsjednica Republike Hrvatske najodlučnije odbacuje bilo kakve konstrukcije o njezinoj navodnoj umiješanosti u navodno rušenje Vlade Andreja Plenkovića", taj je demanti s Pantovčaka bio točka na i konca prošlog političkog tjedna u Bijednoj Našoj, koja je izazvala tek znakovito podignutu obrvu prvog stanara Banskih dvora i natjerala vox populi na masovnu dijareju ironije na društvenim mrežama. "Predsjednica drži da je sama ta konstrukcija, na temelju izjava čiju vjerodostojnost i istinitost nisu potvrdile nadležne institucije, izravan politički udar na državne institucije Republike Hrvatske, a posebice na instituciju Predsjednice Republike Hrvatske."

I vrag Kolindi Grabar-Kitarović ni u tom priopćenju ne dâ mira. Ironično bucka premijera - kojeg, je li, ne ruši i ne želi srušiti - tvrdnjom da je još 26. listopada zbog "neprovjerenih informacija u pojedinim medijima" bila predložila premijeru sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost. Ali još nije dobila odgovor. Plenković je po njezinom alarmu o "političkom udaru na državne institucije, a posebice na instituciju" predsjednice RH - sebe drži institucijom, sic transit - ipak kazao da kani sazvati Vijeće u prosincu, ali da se Grabar-Kitarović "mora dobro pripremiti", pa... Bode u oči to da "institucija" predsjedničine osobe nakaradno shvaća temeljnu zadaću i obvezu medija: informirati javnost o svemu što i kako rade osobe u (ne samo) državnim institucijama, komentirati što, kako i zašto dužnosnici (ne) rade u ime građana koji ih natprosječno plaćaju i kojima su dužni polagati račune za svaki svoj i pomak malim prstom. Medijsko kritiziranje državnih dužnosnika, odnosno predsjednice RH - čak i kad nije sasvim na mjestu zbog namjernog prikrivanja informacija na izvoru ili novinarske pogreške - nije politički udar ni na državne niti na instituciju predsjednice.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je javna politička osoba te javno odgovorna za svoje čak i privatno ponašanje dok je na državnoj dužnosti i javna kritika je podrazumijevajuća, dapače, itekako potrebna i poželjna sastavnica medijskog valoriziranja svakog njezinog postupka. Državnički posao ne obavlja institucija, nego osoba ta i ta, s imenom i prezimenom, na odgovornoj javnoj dužnosti. A ta osoba na državničkom poslu - ovisno o svojoj svijesti, savjesti, intelektualnom kapacitetu, etc. - može djelovati na dobrobit, jačati dignitet institucije, time i vlastitu vjerodostojnost, ili na štetu povjerene dužnosti. Osobna šteta je nevažna, spada u rizik posla i svatko je za nju sâm sebi kriv. Novinari s tom krivnjom nemaju ništa, ali javnost ima pravo znati okolnosti, ma koliko to kompromitira dužnosnika.

Mediji su u uređenoj demokratskoj državi bitan, demokratski glas javnost. Djeluju u ime, odnosno u interesu javnosti. Kada kritiziraju predsjednicu RH, dužnosnicu obveznu također djelovati u ime, u interesu svih svojih sugrađana i njima polagati račune za svoje ponašanje, to uopće ne znači da je posrijedi "politički udar" na državne institucije i posebice na instituciju predsjednice. "Predsjednica Republike drži nedopustivim što je do danas izostala mjerodavna reakcija nadležnih državnih tijela na objavljivanje informacija koje su još predmet tajne istrage", drámi Grabar-Kitarović u priopćenju. "Stoga očekuje da sva nadležna tijela na Sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost izvijeste o svim poduzetim radnjama u svrhu raščišćavanja ove afere i otkrivanja njezinih nositelja i ciljeva, a bez namjere narušavanja tajnosti istrage.

Vrag će znati, može se s prilično sigurnosti samo pretpostaviti, zašto je zatajila da je cijeli SMS-skandal unutarnje, tko zna koje već po redu, HDZ-ovo kućno (ne)djelo, gdje se - što javno, što tajno, što vidljivo iz druge galaksije, što nevidljivo i sitnozorom - hvataju za grlo pobornici dviju političkih, svjetonazorskih, pa i ideoloških struja: rigidne desnice u širem rasponu od intelektualaca do intelektualno krajnje potkapacitiranih mrguda i tzv. liberalnih, proeuropskih demokršćana, koje tvrdokorni drže "liberalnim proljevičarima". Neće predsjednica o prljavom rublju ZNA SE opcije, o unutarstranačkim fekalijama što nekontrolirano zagađuju javni prostor. Od "miting istine" u Vukovaru, stranačke pobune u Lici i novih iskakanja stalno istih kolovođa stalno istih veteranskih/stradalničkih udruga do kontroverznih referendumskih inicijativa za ukidanje političkih prava etničkih manjina, svjetonazorski isključivih ataka na zdrav razum glede i u svezi pobačaja, zdravstvenog odgoja u školama, posvajanja djece, ustašizacije RH, etc.

Mediji su krivi za "konstrukcije na temelju izjava čiju vjerodostojnost i istinitost nisu potvrdile nadležne institucije", a te isti nadležne institucije nisu javno, uvjerljivim dokazima opovrgle sporne konstrukcije u kojima se spominje skandalozno djelovanje paraobavještajnog i parapolitičkog podzemlja, hakiranje SMS-ova, čak i dilanje fake newsa, curenje tajnih informacija iz sigurnosnog/pravosudnog sustava, cinkanje povjerljivih istraga, difamiranje političara, etc, što je i teritorij predsjedničine izravne suodgovornosti i suodlučivanja. Ne samo možebitan Plenkovićev grijeh.Ne može ona na neviđeno prozivati anonimne krivce i tražiti izvanredne sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost zbog "političkog udara" na sebe kao instituciju - to nju boli, a ne "udar" na druge državne institucije - a ne determinirati tko i zašto konstruira "konstrukcije" o tome da predsjednica RH ima prste u rušenju vlade i premijera. Nije tajna da tzv. tvrdo HDZ-ovo krilo u kompi s istomišljenicima u Katoličkoj crkvi (Glasu Koncila je premijer već mjesecima glavna meta), dijelu veteranskih/stradalničkih udruga te militantima s političke margine odavna već Plenkoviću sapuna dasku. Zasad bezuspješno, kao što će biti i ubuduće. Ne mogu mu ništa, jer je i intelektualno i politički superiorniji od oponenata.

Grabar-Kitarović prešućuje i činjenicu, a mediji to nisu previdjeli, nego se investigativno time bave i dalje, da se u SMS skandalu spominju imena četiriju policajaca, njezinog savjetnika za obranu i nacionalnu sigurnost Vlade Galića, ali i dobrih osobnih prijatelja Milijana Brkića nadimkom Vaso, zamjenika predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora, pa na neki način i Zdravka Mamića (veza s uhićenim Franjom Vargom?), marljivog organizatora proslave njezina rođendana u svojoj luksuznoj vili u Zagrebu, bliske osobe iz telefonskih komunikacija što ih je tajno snimila SOA. Kolateralno uhvaćena u mobiteliranju s prisluškivanim Mamićem (zbog kriminala), tražila je smjenu šefa tajne službe Dragana Lozančića.

Nikakva vijeća, izvanredne sjednice, dramatična priopćenja... ne mogu i ne trebaju vaditi iz živog blata javne osude bilo koga tko se lakomisleno zaigrao neodgovornošću na odgovornoj dužnosti. Samo udar javnosti čini razliku, pa tko pao, tko ostao uspravan i častan.

"U političkoj ste utakmici i svaki dan iskrsne neki problem", valjda ne bez razloga, oprao je premijer dosad jamačno najuznemireniju predsjednicu. "Kad bih ja bio tako osjetljiv, mogao bih svaki dan reći da sam osjetio udar. Morate biti otporni na to, nije to tako strašno. Udar je jedino SMS fabriciranje u kojem se meni da sudjelujem u nečemu s druge strane zakona. Politički možemo raspravljati o svemu, a postoje nadležna tijela koja to trebaju ispitivati i do kraja riješiti. Ne vidim ništa posebno novo u tome." Ne vidi ni predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković u izjavi televiziji N1 Hrvatska: "Čim se otvorilo pitanje tzv. afere SMS i kad je iscurila informacija iz sigurnosnog sustava, to je bilo nešto što se trebalo utvrditi - što se dogodilo, tko je to učinio, postoji li neka šira grupa ljudi koja to čini. E sad, je li to razlog za sjednicu Vijeća, trebamo li zbog toga dizati tenzije, u to nisam siguran".

Kad bi i mogla - na stranu sada to bi li uistinu željela ili to želi, odnosno jesu li bliže istini ili istinite medijske "konstrukcije" o Grabar-Kitarović s prstima u paraobavještajnom/parapolitičkom pekmezu - kako bi HDZ-ova "žena iz naroda" s Pantovčaka uopće bila kadra (s)rušiti premijera , time i uhljebničko-trgovačku koalicijsku vladu vlastite stranke? Ili, kako bi ona, ustavnih ovlasti tek nešto jačih od reprezentativno-protokolarno-paradnih - neki ih (zlu)rado nazivaju fikusnim - ali političkih/diplomatskih apetita kojima ni nebo nije granica, mogla ili željela rušiti trenutnu reprezentaciju Banskih dvora, čiji se selektor ne libi disciplinske strogoće ni prema najbližima (Davor Ivo Stier) niti prema nešto daljima od srca (Mostovi ministri travnja 2017., lički Putin Darko Milinović nedavno, pa možebitno sada Milijan Brkić nadimkom Vaso)? Zašto bi Grabar-Kitarović, u čije ime i s kim rušila vladu svoje stranke i provela se kao bosa po trnju? Ima li pak zavjereničke vatre, gdje je medijskog dima, pa je dobro dreknuti drž'te lopova! i prije neugodne političke ili prozivke s ozbiljnijeg mjesta?

Godina 2018. na isteku i izborno još nezgodnija 2019. nije 2015. kada se tom vrstom subverzije naivno, bezuspješno i uzaludno trošila u izravnom političkom klinču s tada premijerom Zoranom Milanovićem, koji ju nije doživljavao ni kao osobu niti kao instituciju tako da Grabar-Kitarović čak nije želio čestitati na izboru za predsjednicu RH. Znao je u dušu tko je i što je, što je demonstrirala netom po inauguraciji, pa se prilagodio tom gardu i jednostavno ju ignorirao. Nešto od te milanovićevštine je silom puke nužde baštinio i Plenković budući da si - najvažniji/najmoćniji lik u državi i vanjskopolitički kormilar - ne može dopustiti polit-narcističko soliranje s Pantovčaka, iskakanje pred rudo, diplomatske gafove u ime RH, bildanje vlastitog ega gdje god stigne, etc.

Niti se lijepo vidi - osim u ženskom tjedniku Gloriji i među specijaliziarnim styling kroničarima - niti joj to spada u ustavni opis posla. Koliko je god možda pogrešno uvjerena da se smije ponašati kancelarski, da ju vlada i premijer moraju bespogovorno slušati, ne obratno, premijer Plenković inteligentno, ali nedvosmisleno i energično - ne dižući tenzije među dvama državnim brdima - daje znati gdje su joj granice. Dokle se smije motati oko plota ili zalijetati u dvorište vladinih ovlasti, ako to i dok to premijeru ne nanosi veću štetu, a odakle počinje područje mrtve straže, gdje više nema stoj, tko ide! Zoran Milanović joj je to činio grubo - "ne petljaj se u moj posao, dalje od mene!" - tako da je i na protokolarnim, javnim mjestima pod paskom tv-kamera znao prolaziti pokraj nje kao pored turskog groblja. Kao da je nema.

Svakom je gestom slao poruku da ju ne uvažava. Ni Grabar-Kitarović mu nije ostala dužna. Također ga nije uvažavala, pa su bili 1:1. Idući mjeseci će pokazati hoće li se Plenković biti primoran reinkarnirati Milanovića u sebi, što će u zauzetom HDZ-ovom katoličkom svijetu biti još jedno na listi milijun i kusur čuda. Ravno najmanje Gospinom ukazanju na Crnici, hodočasničkom svetom brdu Crnici u rodnom mjestu Marina Čilića.

Već treća godina njezina mandata - od kojeg je razdoblja itekako osobno profitirala, a država nije ubrala iole primjetniju milostinju kao naknadu za uložene teške milijune u enormno činovništvo što ju navodno opslužuje, osiguranje, kuhinju Ureda predsjednice RH (javna nabava koncem 2016. godine: četiri tone lososa za 2017./2018., sic transit) te globtroterstvo, kojem u zenitu svjetskog Pokreta nesvrstanih nije bio dorastao ni njegov vođa, predsjednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito - sada je ušla u fazu poodmakle kampanje za još pet godina među paunima i rogatom divljači oko bivše Titove vile "Zagorje". Nije bez vraga njezin vrisak: "Ne rušim vladu! Drž'te lopova!" A tko je lopov, ha-ha-ha, pitanje za skandinavku. Je li se zaigrala s rigidnom desnicom ili zbog vanjskopolitičkih soliranja u međunarodnoj diplomaciji - na primjeru UN-ovog compacta o legalnim migracijama, tzv. Marakeškog sporazuma, izravno se sukobila s vladom i premijerom Plenkovićem: ona je protiv, oni za compact, koji je pripremala i Hrvatska - propustila je ili namjerno nije željela uočiti sigurnosni skandal u resoru za koji je suodgovorna. Pa, ako je i dio subverzivne družine...

Vlado Galić, savjetnik od povjerenja Kolinde Grabar-Kitarović, izjavio je nakon što mu se ime pojavilo u medijima: "Kreatorima afere SMS cilj nisam bio ja, nego predsjednica". Ona se, eto, zatekla u nebranu grožđu i valjda ne bez razloga osjetila potrebu bučno alarmirati javnost o svojoj - ugroženosti. A premijer, vlada i nadležne državne institucije ne žele joj priskočiti u pomoć? Bilo bi tragično, da je istinito. Koga svrbi, taj se češe, od davnina pametuje mudar puk. Glavni aduti, ipak, još su u rukavu. To će u Točki na tjedan televizije N1 Hrvatska potvrditi novinar 24sata Ivan Pandžić: "Milijan Brkić i njegova mreža bi bili odsječeni bude li utvrđeno da je nešto kriv. Brkićevi ljudi su uvjereni da će izaći živ i još jači, a onda je on na potezu. To je igra šaha." Znâ se da je Brkić godinama odani drug i suradnik Tomislava Karamarka, a ovaj je bio šef SOA-e i ministar policije gdje i danas rade ljudi što su ih oni namjestili.

I znâ se tko i zašto (ne) voli Andreja Plenkovića, komu i zašto (ni)je pri srcu smjer kojim upravlja HDZ-om i Bijednom Našom, a iz dalekog se Svemira vidi da skandalozan sigurnosno-politički čušpajz nije skuhao ni rejtinški već gotovo nokautirani SDP, ni itko drugi iz oporbe, iz Srbije (sic transit) ili kojeg drugog dijela svijeta. To je nedjelo (para)utjecajnih ljudi iz HDZ-a, koji su na izborima dobili povjerenje dijela biračkog tijela za rad u njihovom i općem državnom interesu. A čime se bave? Za popljuvati ih i doživotno ukloniti iz politike čak u mjesnom odboru bogu iza nogu. "To je politička šteta za HDZ", primijetio je novinar Jutarnjeg lista Boris Vlašić u istoj emisiji televizije N1 Hrvatska. "Svakom poštenom hadezeovcu mora biti neugodno što mu se stranka opet uvlači u kriminal."

Malo morgen, neugodno!? To je tip ljudi - "domoljuba", Hrvata s dna kace - od konca stoljeća osmog (otkrio arheolog Vladimir Sokol) i praktičnih katolika (tročetvrtinski od 1990-ih godina) - koji nemaju osjećaj neugode. Ne znaju što znači osjećati se neugodno. Dramatično priopćenje Kolinde Grabar-Kitarović, autorizirano Uredom predsjednice RH da se bolje vidi, primjer je nad primjerima hadezeovskih "osjećaja neugode". Novinar Ivan Pandžić u tom će povodu kazati voditeljici "Točke na tjedan" Anki Bilić-Keserović: "Gospođa predsjednica ima uvijek običaj davati dramatična priopćenja kad je njezina vjerodostojnost u pitanju, kad treba pokazati dozu transparentnosti. Kad je išla u SAD, onda je bio u pitanju hibridni rat protiv nje". Sada joj netko "političkim udarom" uvaljuje "konstrukcije". Sic transit. Drž'te lopova!