Gost Novog dana bio je redovni profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Dean Duda, koji je komentirao posljednje događaje na fakultetu.
Što se događa na Filozofskom fakultetu?
To je situacija nezabilježena u povijesti Sveučilišta u Hrvatskoj, kao i u povijesti Filozofskog fakulteta. Suspenzija institucionalne demokracije, pa i posezanje za različitim pravnim mjerama koje još jednom suspendiraju tu demokraciju, dakle, nelegalnost je otvorena na svim mogućim poljima, u svim mogućim smjerovima i bojim se da smo u ozbiljnoj, ozbiljnoj krizi.
Kako komentirate pojavu zaštitara na fakultetu?
Radi se o instituciji gdje zaštitari nisu uobičajeni. Oni su ciljano postali vidljivi dan nakon sjednice Senata, nakon što je suspendiran Studentski zbor i nakon što je izgleda dekan procijenio da bi njegovi studenti njemu mogli biti opasnost. I ne samo studenti, nego i nastavnici fakulteta. Ono što se događa u ovom trenutku zapravo je paradoksalna situacija. Dekan se ne obraća medijima, mediji su zainteresirani za temu, on se de facto zabarikadirao, pretpostavljam, u svom uredu, ima zdrug koji ga je okružio i čeka da preživi ovu situaciju, jer misli da će u nekim novim momentima, u nekim novim tjednima on ispasti više-manje pobjednik ove situacije. Nisam siguran da će to tako biti, dapače.
Cijeli je problem je krenuo od spajanja s Katoličkim bogoslovnim fakultetom. I studenti i profesori su imali rezervu, je li se odustalo od toga?
Ja mislim da se radi o jednoj stanci, ovisno o tome kako bude raspored snaga na Sveučilištu i na fakultetu, da će se ta ideja opet pojaviti. Na koncu, to nije spajanje s KBF-om, to je isključivo dvopredmetni studij vjeronauka, dakle religijske katehetike i svakog od mogućih studija na Filozofskom fakultetu. To je ono što je i studente i nastavnike uznemirilo, jer de facto dovodite nekoga tko dolazi sa strane, a znamo kakav je hrvatski obrazovni sustav, da je neki oblik sekularnosti sve tanji u tom sustavu i da neke silnice tog obrazovnog sustava vode u nešto drukčijim smjerovima. Ono što je zanimljivo jest da je ta ideja o mogućem dvopredmetnom studiju provučena ispod radara demokratskih procedura na fakultetu i kad se na to upozorilo, krenule su demokratske procedure i onda se vidjelo kako je to završilo. Dakle, fakultetu ne može nitko ništa nametati, a da njegovi zaposlenici i studenti nisu odlučili da će to tako biti.
Zašto je rektor donio odluku o ukidanju studentskog zbora?
To je paradoksalna odluka. Na lipanjskoj sjednici Vijeća Filozofskog fakulteta, koje je najveće reprezentativno tijelo, to je naprosto demokratska procedura Filozofskog fakulteta, zbog određenih postupaka dekana izglasan je postupak procesa razrješenja. Taj proces razrješenja se mora, prema statutarnim odredbama, odvijati unutar 60 dana, dakle tim procesom upravlja Vijeće. Mi nikad nismo dobili priliku da de facto upravljamo tim procesom. To bi značilo, u logičnim demokratskim situacijama, da se dekan izmiče i da Vijeće dogovara modalitete kako će rukovoditi njegovim razrješenjem. Hoće li to, kao što je bila praksa, najstarij član Vijeća predsjedavati sjednicom, hoće li predsjedavati neko povjerenstvo, hoće li jedan od prodekana preuzeti predsjedavanje sjednicom i Vijeću predlagati dinamiku i način, unutar statutarnih odredbi, kako će se odvijati razrješenje dekana. Mi nismo dobili priliku uopće takvo nešto napraviti i sad imate suspenziju demokratske većine, dakle već imate neregularnost u cijeloj toj priči. Paradoksalno je što je rektorova odluka otvorila niz polja nelegalnosti na Filozofskom fakultetu. Za legalno funkcioniranje institucije nadležan je njezin čelnik, dakle, ako je studentski zbor ili delegati, predstavnici studentskog zbora na Filozofskom fakultetu bio izabran nelegalno, onda je čelnik koji je verificirao njihove mandate isto tako odgovoran na određeni način. S druge pak strane, ako je samo ta odluka nelegalna, pitanje je što ćemo s onim odlukama prije. Zamislite sjednicu koja je regularna tako što je samo jedna njezina točna neregularna, a svi smo glasali o svim tim točkama, i onda ispada zapravo da se samo nešto izmiče, jer on ima mogućnost pravnog nadzora. Dakle, u toj simbiozi sile i moći, usudio bih se reći, koja vlada kapilarno po hijerarhiji struktura Sveučilišta i Fakulteta, došlo je do suspenzije onoga što je zaposlenička, radnička, u određenom kontekstu studentska, demokracija. Kao da predsjednik Sabora ne želi staviti svoje razrješenje, nakon što je većina u Saboru odlučila da će ga razriješiti. Orešković bi, u tom paralelnom primjeru, još uvijek mogao biti predsjednik Vlade.
Ta odluka oko suspenzije studentskog zbora ima za cilj spriječiti odluku Vijeća koje se se trebalo sastati 22. rujna?
Da. Sad je pitanje, ako je sa 0,4 posto manje studenata točka nelegalna, pitanje je je li bez studenata uopće legalna sjednica Vijeća. O čemu se može odlučivati, ako oni ne participiraju u odlučivanju? Ulazimo u jednu situaciju pravnog kaosa, koja se otvara na tisuću različitih mjesta i bojim se da oni koji su je potaknuli nisu svjesni konzekvenci čitave te situacije. To je nešto što duboko dovodi u krizu upravljanje samom institucijom i naprosto normalan rad u čitavom tom procesu. Tu ima još nekoliko vrlo zanimljivih detalja. Ono što je logika Sveučilišta, logika akademije, neka sinergija njezinih studenata i nastavnika, sada dovodite u pitanje tako što ne dopuštate da se studenti angažiraju. Vi ste drugi dan zaključali prostoriju, kome to sad pripada, kako to sad funkcionira, tamo su neke njihove stvari i materijali, ljudi su de facto suspendirani, sad se moraju iznova organizirati. Rektor ima, ako se ne varam, rok od 35 dana da raspiše natječaj. Evo prošao je četvrti dan, još ih nije raspisao. Hoće li ih raspisati, to sve skupa može i ne mora. Ali ono što je najvažnija stvar je da je osporeno demokratsko funkcioniranje institucije.
Kakvo je stanje na Filozofskom fakultetu i uopće na Sveučilištu u Zagrebu? Studenti su nekad bili ljudi o kojima je vlast itekako vodila računa.
Ovisi o kontekstu. Kontekst proizvodi činjenicu da netko od 18 godina mora isključivo voditi računa o svojoj zapošljivosti i karijeri. Ova sitna lakuna koja je postojala od četiri godine više manje kvalificiranoga studija i studentskih godina, danas više ne postoji ili se distorzirala pa je manje prepoznatljiva. Ovaj najbolji dio u sadašnjem sustavu studiranja od pet godina, kreativnog načina studiranja, sudjelovanja u javnom životu, onoga što vam zidine sveučilišta omogućavaju, danas više ne postoji. U zadnjih se petnaestak godina različitim kanalima pokušavala narušiti ta matrica Sveučilišta i ona je dosta dobro narušena. Pritom je kadrovska politika, jedna od najvažnijih politika, dosta loša. Ljudi su počeli stavljati svoje vlastite karijere, osobito ovi koji upravljaju Sveučilištem, ispred interesa javne institucije, a javna institucija mora voditi računa najprije o javnom interesu. Uvijek se ulaze u režime pomodnog načina govora, prezentacija, lista. Osnovni problem zagrebačkog sveučilišta i Filozofskog fakulteta jest što su statutarni dokumenti posve loše napravljeni. Tu je pravnički stvar loša, pa se može ovako poigravati na način kako izgleda. Ja mislim da je Filozofski fakultet, a dijelom uvelike i zagrebačko sveučilište, jedna pristojna obrazovna i znanstveno istraživačka institucija s iznimno dobrim ljudima. S ljudima koji rade u uvjetima koji rijetko kada sliče uvjetima u kojima raspolažu ljudi u okruženju i to su osnovni problemi. S druge, pak, strane Sveučilište ima problema u konsolidaciji svojih programa, načinima i uvjetima studija. Sveučilištu treba jedna pametna javna demokratska procedura upravljanja i mislim da će tada, uz poboljšano financiranje, ubrzo vidjeti koja je snaga zagrebačkog sveučilišta.
Kako smo došli u takvu situaciju da se danas nekako više zanemaruje stav studenata koji dolaze na sveučilišta?
Nekoliko je razloga. Ono strukturno, Sveučilište uvelike odražava one tipove politike koje su na djelu u društvu. Kad se pokušavamo držati Statuta, kakav god on bio, da se držimo demokratskih procesa, onda uvijek ulazi žeton politikanstva, radikalnosti. Dok se od toga operete, a na to ne treba trošiti previše energije, stvar odmakne negdje drugdje. Drugi je Sveučilište ne pokazuje minimum svoje autonomije u odnosu na političku vlast, jer je više-manje sklono prilagoditi se svim mogućim strujanjima koja dolaze s vrha vlasti, jer to nekako institucija akademije omogućava preživljavanje. Javna institucija mora počivati na demokratskim procesima - ona je naša. Tu je osnovna stvar. Istodobno Hrvatska ima jednu specifičnu situaciju, takva je situacija i u BiH, da privatni fakulteti i polustudiji niču de facto u svakom malo većem selu. Moramo napraviti kriterije, evaluaciju naših sveučilišnih pogona, vidjeti gdje se što može studirati, s kojim programima i napraviti jaki obrazovni sustav. S ovim tipom disperzije to je jako teško moguće.
Kakav epilog očekujete od cjelokupne situacije?
Nekoliko je mogućih scenarija u toj situaciji. Kolika bude bila razina demokratske svijesti javne institucije, i kolega koje sve više razumiju da se logikom prisutnosti zaštitara, dakle, gole sile, u prostoru Sveučilišta ništa ne može razriješiti, toliko ćemo biti jaki. Ja mislim da tu snagu imamo, da stvar treba prepustiti procesima i da treba odlučivati meritornim kriterijima koji vrijede za ovu situaciju, a niti politikanskim niti suspenzivnim i svim ostalim setom spektakla vatrometa koji nekome služi da bi nešto pritom opet tu napravio.
Studenti su najavili da su spremni otići ponovno na sazivanje plenuma. Vidite li vi takvu mogućnost, hoće li studenti donijeti takvu odluku?
Kakvu će odluku donijeti studenti naposljetku, ovisi o studentima i njihovom tipu organiziranja, ali mislim da će donijeti dobru odluku. Drugo, mislim da su nastavnici Filozofskog fakulteta, pa i ostali sudionici u akademskim procesima, nešto što svakako u ovom trenutku treba istupiti. Ne može se suspendirati nečije pravo da sudjeluje u donošenju ključnih odluka koje su vezane uz fakultet i da pritom otvara Pandorinu kutiju nelegalnosti na nekoliko mogućih razina. Bojim se da oni koji su započeli ovu igru, nisu svjesni ovoga. Oni su naviknuti da nekim tipom ucjena, darova, laganih dodvoravanja de facto stišaju situaciju i da ju okrenu u svoj smjer. Ovdje to nije tako i ne može biti.
