Prljavo rublje o kojem su mjesecima brujali gradski kuloari definitivno je izneseno 27. travnja pred članove Gradskog vijeća Grada Slavonskog Broda i pred slavonskobrodsku javnost posredstvom lokalne dalekovidnice. Odnos na relaciji: dr. Mirko Duspara, gradonačelnik i Ilijana Vrbat Pejić, zamjenica gradonačelnika, doveden do otvorenog i potpunog razdora, pukao je poput smrdljive tikve. Time je dekonstruiran do posljednjeg svog dijela mit o jedinstvu i bratstvu u Gradskom poglavarstvu i Gradskoj upravi, razbijen je na nespojive komade uz verbalno nasilje i demonstriranje odsustva socijalne pristojnosti.
Ostatak prljavog rublja obješen je i suši se (i smrdi) na štriku lokalnog news portala: http://www.sbplus.hr/slavonski_brod/politika/upravasamouprava/tko_vrsi_mobbing_-_duspara_ili_vrbat-pejic/default.aspx
Pokazalo se tako još jednom da ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da svaka zvijer ostavi svoj trag. Zaista, politička zajednica Slavonskog Broda ima strukturu zoopolisa u kome vladaju pravila brloga, čopora i životinjske hijerhije bazirane na instinktima samoodržanja, odnosima ovisnosti i pokoravanja vođi, alfa mužijaku. Ideja o Brodu kao zoopolisu mogla bi se razgibavati do orwellovskih razmjera i značenja, ali to prepuštamo neuništivoj mašti čitatelja SBPeriskopa od kojih bi svaki bio sposoban napisati priču s ključem odnosno podjelom uloga prema stanovnicima našeg mjesnog političkog zvjerinjaka.
Neće ovaj kratki tekst biti niti opsežna „studija slučaja“, već omanja zbirka zapažanja očiglednosti i dojmova na način profilera početnika, nekoliko kadrova iz CSI Brod (Crime Scene Investigation).
Dakle, s jedne strane političkog brvna (mjesta na kojem se odigravaju političko naguravanje i prijestupništvo) stoji gradonačelnik Duspara s izrazito izraženim političkim erosom koji svoju politiku u praksi (Gradu) koristi kao feudalac svoju moć nad zemljom i svime na/u njoj – kao posjed, kao feud, kao gospodar života i smrti. On nagrađuje odane, on kažnjava one koji se opiru, dodjeljuje viteške titule, e, da, i zapošljava, što je danas jednako davanju maske za kisik omamljenima od otrova besposlice. On se vidi kao božanski entitet kome bi se trebalo moliti. Uniformnost mu je kriterij suradništva. Ne shvaća da uniformnost povećava tenzije, da tlačenje izaziva bune, da klijentelizam izaziv zavist, ali i težnju za pravdom,
Takvi tipovi političara podvrsta su makijevelista koji svoje ciljeve (posjedovati grad i njegova dobra, gospodariti njegovim bogatstvima itd.), opravdavaju sredstvima (posjedovati ljude, tražiti od njih bespogovornost, uljiti mehanizme odlučivanja kad je su u pitanju tvoji ciljevii, sipati šećer u benzin kad su u pitanju drukčija mišljenja.) Jer, Grad je poput bačve meda. Nije dovoljno samo lizati prste, med se vadi zidarskom fanglom. I pored pameti, inteligencije i ogromne radne energije, Duspara se nije oslobodio iskakanja svog temperamenta, a i talac je vlastite sujete. Takva kombinacija osobina ličnosti smiksana s rečenim shvaćanjem politike ne samo da destabilizira njegovu prisebnost, nego destabilizira i širi politički milje.
S druge strane brvna našla se njegova zamjenica Ilijana Vrbat Pejić, mlada ambiciozna političarka, sa zavidnom političkom karijerom tijekom koje je pokazala znanje i sposobnost. U tom smislu, bila je jaka desna ruka gradonačelniku koji joj je povjeravao izvršenje mnogobrojnih povjerljivih zadaća. Nakon što je Duspara isključen iz HSP-a, njegova zamjenica nije bila spremna žrtvovati svoju formalnu ideološku opredjeljenost kako bi ostala uz gradonačelnika s izgubljenim svojstvima stranačkog lidera. Ostala je u HSP-u, čime je zapravo pokazala praktičnu političku zrelost i spremnost svima jasno i glasno reći da nije politička ovca koja će, ako treba poći i u ponor marginalizacije, kako bi zadovoljila ambicije svog šefa i podržala njegovu poziciju gubitnika. Iako nije postala ideološki antipod Duspari, ona je otkazivanjem lojalnosti Duspari u frakcijskoj političkoj kavgi koju nije započela, izazavala njegovu reakciju. Preko gradonačelnikovih poslušnih suradnika Rogića i Majetićke, dobila je novi naputak o (ne)suradnji čije se provođenje svodilo na gotovo totalno ignoriranje – najteži oblik ponižavanja. Dusparina pretjerana reakcija izmještavanja zamjenice iz svoje blizine, izraz je njegovog poimanja politike i hijerarhije, jer on, jednostavno na svim poljima slijedi vlastiti trag. Katkada poput snaje iz priče Ivane Brlić Mažuranić, koja je krila da je zmija, dok joj svekrva nije podmetnula pile. Tada je isplazila zmijski jezik. Ili je to na stvari, ili ima dozlaboga loše savjetnike koji brendiraju njegov image. Ostat će zabilježeno u kronikama lokalnih političkih nadmudrivanja, da mu se niko do sada nije javno, poput Ilijane Vrbat Pejić, usudio reći sve ono kako jeste. A jest da ona ne obavlja funkciju njegove zamjenice, jer je spriječena!!
Za aktivnije promatrače i samoproglašene profilere ( građani će svoju demokratsku, slobodoljubivu i bla,bla... snagu pokaz(iv)ati svake četiri godine na izborima!) političkih prijestupnika, javni raspad funkcioniranja poglavarstvene trijade (Duspara-Vrbat Pejić-Ivanović) odnosno pokušaj torpediranja Ilijaninog broda u pokretu u zajedničkom konvoju, čisti je destilat stava iz politološke pecare, o tome da za političara nisu dovolji volja i htijenje, nego i umijenje. Slučaj prljavog rublja u vrhu gradskog poglavarstva ujedno je lakmus papir kojim je testirana kiselost duhovne, političke, povijesne, kulturne i intelektualne zbilje u Slavonskom Brodu. A brodska zbilja kisela je za dobiti čir. Također, dokazano je, nažalost, da je politika stvarno vještina mogućeg – vještina zapošljavanja i omogućavanja napredovanja za odabrane.
Za utjehu Duspari spoment ćemo staru misao da je samotno na vrhu. A te proklete izdaje, izdajnici i novinari kojima je okružen dovode do još veće samoće. Ali, kad se ponovo spusti među građane, porast će mu i osjećaj društvenosti i iskrene povezanosti s ljudima.
Ostatak prljavog rublja obješen je i suši se (i smrdi) na štriku lokalnog news portala: http://www.sbplus.hr/slavonski_brod/politika/upravasamouprava/tko_vrsi_mobbing_-_duspara_ili_vrbat-pejic/default.aspx
Pokazalo se tako još jednom da ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da svaka zvijer ostavi svoj trag. Zaista, politička zajednica Slavonskog Broda ima strukturu zoopolisa u kome vladaju pravila brloga, čopora i životinjske hijerhije bazirane na instinktima samoodržanja, odnosima ovisnosti i pokoravanja vođi, alfa mužijaku. Ideja o Brodu kao zoopolisu mogla bi se razgibavati do orwellovskih razmjera i značenja, ali to prepuštamo neuništivoj mašti čitatelja SBPeriskopa od kojih bi svaki bio sposoban napisati priču s ključem odnosno podjelom uloga prema stanovnicima našeg mjesnog političkog zvjerinjaka.
Neće ovaj kratki tekst biti niti opsežna „studija slučaja“, već omanja zbirka zapažanja očiglednosti i dojmova na način profilera početnika, nekoliko kadrova iz CSI Brod (Crime Scene Investigation).
Dakle, s jedne strane političkog brvna (mjesta na kojem se odigravaju političko naguravanje i prijestupništvo) stoji gradonačelnik Duspara s izrazito izraženim političkim erosom koji svoju politiku u praksi (Gradu) koristi kao feudalac svoju moć nad zemljom i svime na/u njoj – kao posjed, kao feud, kao gospodar života i smrti. On nagrađuje odane, on kažnjava one koji se opiru, dodjeljuje viteške titule, e, da, i zapošljava, što je danas jednako davanju maske za kisik omamljenima od otrova besposlice. On se vidi kao božanski entitet kome bi se trebalo moliti. Uniformnost mu je kriterij suradništva. Ne shvaća da uniformnost povećava tenzije, da tlačenje izaziva bune, da klijentelizam izaziv zavist, ali i težnju za pravdom,
Takvi tipovi političara podvrsta su makijevelista koji svoje ciljeve (posjedovati grad i njegova dobra, gospodariti njegovim bogatstvima itd.), opravdavaju sredstvima (posjedovati ljude, tražiti od njih bespogovornost, uljiti mehanizme odlučivanja kad je su u pitanju tvoji ciljevii, sipati šećer u benzin kad su u pitanju drukčija mišljenja.) Jer, Grad je poput bačve meda. Nije dovoljno samo lizati prste, med se vadi zidarskom fanglom. I pored pameti, inteligencije i ogromne radne energije, Duspara se nije oslobodio iskakanja svog temperamenta, a i talac je vlastite sujete. Takva kombinacija osobina ličnosti smiksana s rečenim shvaćanjem politike ne samo da destabilizira njegovu prisebnost, nego destabilizira i širi politički milje.
S druge strane brvna našla se njegova zamjenica Ilijana Vrbat Pejić, mlada ambiciozna političarka, sa zavidnom političkom karijerom tijekom koje je pokazala znanje i sposobnost. U tom smislu, bila je jaka desna ruka gradonačelniku koji joj je povjeravao izvršenje mnogobrojnih povjerljivih zadaća. Nakon što je Duspara isključen iz HSP-a, njegova zamjenica nije bila spremna žrtvovati svoju formalnu ideološku opredjeljenost kako bi ostala uz gradonačelnika s izgubljenim svojstvima stranačkog lidera. Ostala je u HSP-u, čime je zapravo pokazala praktičnu političku zrelost i spremnost svima jasno i glasno reći da nije politička ovca koja će, ako treba poći i u ponor marginalizacije, kako bi zadovoljila ambicije svog šefa i podržala njegovu poziciju gubitnika. Iako nije postala ideološki antipod Duspari, ona je otkazivanjem lojalnosti Duspari u frakcijskoj političkoj kavgi koju nije započela, izazavala njegovu reakciju. Preko gradonačelnikovih poslušnih suradnika Rogića i Majetićke, dobila je novi naputak o (ne)suradnji čije se provođenje svodilo na gotovo totalno ignoriranje – najteži oblik ponižavanja. Dusparina pretjerana reakcija izmještavanja zamjenice iz svoje blizine, izraz je njegovog poimanja politike i hijerarhije, jer on, jednostavno na svim poljima slijedi vlastiti trag. Katkada poput snaje iz priče Ivane Brlić Mažuranić, koja je krila da je zmija, dok joj svekrva nije podmetnula pile. Tada je isplazila zmijski jezik. Ili je to na stvari, ili ima dozlaboga loše savjetnike koji brendiraju njegov image. Ostat će zabilježeno u kronikama lokalnih političkih nadmudrivanja, da mu se niko do sada nije javno, poput Ilijane Vrbat Pejić, usudio reći sve ono kako jeste. A jest da ona ne obavlja funkciju njegove zamjenice, jer je spriječena!!
Za aktivnije promatrače i samoproglašene profilere ( građani će svoju demokratsku, slobodoljubivu i bla,bla... snagu pokaz(iv)ati svake četiri godine na izborima!) političkih prijestupnika, javni raspad funkcioniranja poglavarstvene trijade (Duspara-Vrbat Pejić-Ivanović) odnosno pokušaj torpediranja Ilijaninog broda u pokretu u zajedničkom konvoju, čisti je destilat stava iz politološke pecare, o tome da za političara nisu dovolji volja i htijenje, nego i umijenje. Slučaj prljavog rublja u vrhu gradskog poglavarstva ujedno je lakmus papir kojim je testirana kiselost duhovne, političke, povijesne, kulturne i intelektualne zbilje u Slavonskom Brodu. A brodska zbilja kisela je za dobiti čir. Također, dokazano je, nažalost, da je politika stvarno vještina mogućeg – vještina zapošljavanja i omogućavanja napredovanja za odabrane.
Za utjehu Duspari spoment ćemo staru misao da je samotno na vrhu. A te proklete izdaje, izdajnici i novinari kojima je okružen dovode do još veće samoće. Ali, kad se ponovo spusti među građane, porast će mu i osjećaj društvenosti i iskrene povezanosti s ljudima.
