Prije otprilike dva tjedna učenici trećih razreda Osnovne škole „Mato Lovrak" iz Nove Gradiške, zaputili su se u Slavonski Brod, sjedište Brodsko-posavske županije, kako bi se susreli sa županom Danijelom Marušićem i njegovim suradnicima. Anonimni službenik-izvjestitelj sa susreta, na službenoj stranici županije, u članku Učenici OŠ "Mato Lovrak" na prijemu kod župana, informira da se radi o višegodišnjoj praksi. Naime, naglašava anonimni, učenici na taj način, iz prve ruke saznaju više o funkcioniranju područne (regionalne) samouprave, jer upravo je to dio nastavnog gradiva trećih razreda kroz koji učenici upoznaju svoj uži i širi zavičaj.
Na objavljenoj fotografiji za uspomenu i dugo sjećanje, sudeći po osmijesima nazočnih, vjerojatno je "uhvaćen" najzanimljiviji trenutak viđenja. Anonimni javnosti daje neizravno obrazloženje, uvrštavajući u proširenu vijest ovu rečenicu: Učenike je ipak najviše zanimalo kako se postaje župan i koje su njegove dužnosti i ovlasti, pa im je župan Marušić ukratko pojasnio sve prednosti i mane ove funkcije. Nakon što sam pročitao da je župan ukratko pojasnio ono što je učenike najviše zanimalo, osjetio sam snažnu zavist prema djeci zato što su imala povlasticu saznati i za mane ove funkcije. No, jedino sam nekim čudom mogao prerušti u učenika trećeg osnovne i saznati što tišti našeg župana. Ovako, mogu samo pretpostaviti o čemu je Danijel Marušić zborio znatiželjnoj djeci.
Baš me zanima na koji se samo način izvukao gospodin Marušić odgovarajući osnovcima kako se postaje župan? Nije mu bilo lako govoriti istinu o političkim lažima. Je li im, na primjer, priznao da se županom postaje tako što kao kandidat za prvog čovjeka županije svojim ponašanjem i zalaganjem obvezno mora zaslužiti status milosnika svoje pobjedničke stranke? Je li im istaknuo da se županom postaje ako si dobar, poslušan, discipliniran, te odlučan sprovoditi volju svojih pokrovitelja u smislu bit ću sve što hoće? Je li, spominjući ovlasti, povukao paralelu sa svojim malim sugovornicima, u kojoj je župan učenik-predsjednik razreda, a šef njegove županijske stranke je učiteljica?
Rekoh, za županove povlastice znaju svi, tako da je već pomalo dosadno i naporno građanima i seljacima čitati o njima. Riskiram da me proglase dosadnjakovićem, ali ću ipak ponoviti samo neke male povlastice koje proizlaze iz enormnih županovih dužnosničkih napora: plaća od preko 20 000 kuna, vlastiti vozač koji vozi od i do kućnog praga, pjevanje i plesanje po kirvajima i obljetnicama koje završavaju uz glazbu, druženje, piće i jelo, zapošljavanje prijatelja, njihove djece i rodbine... Međutim, koje su mane ove funkcije? Što je Marušić, kopka me to, rekao djeci o nedostacima županovanja. Vjerojatno se požalio na neobjašnjivu nezahvalnost pučanstva. Toliko se jadan trudi raditi za narod svoj, a još uvijek nije dobio neko jače odlikovanje, još uvijek o njemu nije napisana monografija. Još je vjerojatnije da se djeci povjerio da mu radno vrijeme nije propisano, da radi dan i noć pišući autorske projekte za EU fondove, a bez fiksno utvrđenih dodatnih dilova i honorara. Sigurno je spomenuo da trpi nepodnošljivi stid i sram, jer je Brodsko-posavska županija po mnogim pokazateljima posljednja u Hrvatskoj, s čime on nema ama baš nikakve veze. Samo je, zahvaljujući čeličnom želucu, ostao funkcionalno normalan. Djeci se, siguran sam, požalio na kulturu&protokol, najviše na obvezu rukovanja s nepoznatima. Možda je spomenuo podnošenje sve uvriježenije uvrede, s obzirom da se političari od nekih tzv. novinara etiktirani kao svojevrsni člankonošci, rasprostranjena skupina beskralježnjaka?
Ako je župan tako govorio o manama funkcije koju obnaša, moguće da je tijekom nezaboravnog, veselog i edukativnog susreta s učenicima, obeshrabrio većinu prisutne djece za bavljenje politikom, tim časnim poslom, jer, mora se priznati, preteško je podnositi nezahvalnost zavičajnog naroda koji, usput budi rečeno, nije ni izabran na izborima poput njega.
Na objavljenoj fotografiji za uspomenu i dugo sjećanje, sudeći po osmijesima nazočnih, vjerojatno je "uhvaćen" najzanimljiviji trenutak viđenja. Anonimni javnosti daje neizravno obrazloženje, uvrštavajući u proširenu vijest ovu rečenicu: Učenike je ipak najviše zanimalo kako se postaje župan i koje su njegove dužnosti i ovlasti, pa im je župan Marušić ukratko pojasnio sve prednosti i mane ove funkcije. Nakon što sam pročitao da je župan ukratko pojasnio ono što je učenike najviše zanimalo, osjetio sam snažnu zavist prema djeci zato što su imala povlasticu saznati i za mane ove funkcije. No, jedino sam nekim čudom mogao prerušti u učenika trećeg osnovne i saznati što tišti našeg župana. Ovako, mogu samo pretpostaviti o čemu je Danijel Marušić zborio znatiželjnoj djeci.
Baš me zanima na koji se samo način izvukao gospodin Marušić odgovarajući osnovcima kako se postaje župan? Nije mu bilo lako govoriti istinu o političkim lažima. Je li im, na primjer, priznao da se županom postaje tako što kao kandidat za prvog čovjeka županije svojim ponašanjem i zalaganjem obvezno mora zaslužiti status milosnika svoje pobjedničke stranke? Je li im istaknuo da se županom postaje ako si dobar, poslušan, discipliniran, te odlučan sprovoditi volju svojih pokrovitelja u smislu bit ću sve što hoće? Je li, spominjući ovlasti, povukao paralelu sa svojim malim sugovornicima, u kojoj je župan učenik-predsjednik razreda, a šef njegove županijske stranke je učiteljica?
Rekoh, za županove povlastice znaju svi, tako da je već pomalo dosadno i naporno građanima i seljacima čitati o njima. Riskiram da me proglase dosadnjakovićem, ali ću ipak ponoviti samo neke male povlastice koje proizlaze iz enormnih županovih dužnosničkih napora: plaća od preko 20 000 kuna, vlastiti vozač koji vozi od i do kućnog praga, pjevanje i plesanje po kirvajima i obljetnicama koje završavaju uz glazbu, druženje, piće i jelo, zapošljavanje prijatelja, njihove djece i rodbine... Međutim, koje su mane ove funkcije? Što je Marušić, kopka me to, rekao djeci o nedostacima županovanja. Vjerojatno se požalio na neobjašnjivu nezahvalnost pučanstva. Toliko se jadan trudi raditi za narod svoj, a još uvijek nije dobio neko jače odlikovanje, još uvijek o njemu nije napisana monografija. Još je vjerojatnije da se djeci povjerio da mu radno vrijeme nije propisano, da radi dan i noć pišući autorske projekte za EU fondove, a bez fiksno utvrđenih dodatnih dilova i honorara. Sigurno je spomenuo da trpi nepodnošljivi stid i sram, jer je Brodsko-posavska županija po mnogim pokazateljima posljednja u Hrvatskoj, s čime on nema ama baš nikakve veze. Samo je, zahvaljujući čeličnom želucu, ostao funkcionalno normalan. Djeci se, siguran sam, požalio na kulturu&protokol, najviše na obvezu rukovanja s nepoznatima. Možda je spomenuo podnošenje sve uvriježenije uvrede, s obzirom da se političari od nekih tzv. novinara etiktirani kao svojevrsni člankonošci, rasprostranjena skupina beskralježnjaka?
Ako je župan tako govorio o manama funkcije koju obnaša, moguće da je tijekom nezaboravnog, veselog i edukativnog susreta s učenicima, obeshrabrio većinu prisutne djece za bavljenje politikom, tim časnim poslom, jer, mora se priznati, preteško je podnositi nezahvalnost zavičajnog naroda koji, usput budi rečeno, nije ni izabran na izborima poput njega.
