Zašto premijer Andrej Plenković i predsjednik RH Zoran Milanović ne prestaju tvrdoglavo ismijavati državu kojom upravljaju, a očekuju da ju svijet cijeni, da strani ulagači hrle s vrećama zdrave, devizne šuške, da turisti hrpimice navale na "plavi se Jadran talasa", gdje ima mjesta koliko hoćeš, jer se na njemu više ne "odmara radnička klasa" (Mucalo)!? Niti više postoji tzv. radnička klasa niti ovo što je još preostalo neiseljene, razočarane i prevarene domaće sirotinje ima i lipe za ispružiti se par dana na osrednjoj plaži. I bez unajmljene ležaljke sa suncobranom. Nacionalna/istička se vlast/kasta naprasno odrekla preokretnih 1990-ih i "komunističke" imenice radnik, pridjeva radnički i izvedenica, sic transit, u korist djelatnika/zaposlenika i dehumanizirane radne snage na tržištu rada, što valjda sugerira kako nije rad stvorio čovjeka no je postao od kapitalističkog majmuna. Tko znâ? Majmunski je mentalitet ekonomske politike Bijedne Naše zarana već eutanazirao i tzv. srednji sloj, nekada prevladavajući u razvojno solidnom industrijskom društvu.
A dva se državna brda tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene nadmeću koje će više i uvjerljivije prikazati svijetu, turistima i stranim ulagačima, pa i svojim žiteljima, koliko/kako sramotno najodgovorniji i njima bliski ljudi mogu srozati međunarodnu licenciju države na paradržavnu privatnu prćiju. Odnosno da Bijedna Naša nije ni demokratska niti politički zrela destinacija. Iz tog se dojma onda izvodi i sve ostalo pa se, je li, medijski analitičari s makar ofrlje znanjem jačih stranih jezika "čude" kako to da "naš premijer" i ministri po njegovu osobnom izboru tvrde jedno, dnevni život nešto sasvim drugo, a strani diplomati (izvan protokola) i relevantne međunarodne institucije pak - treće. Pa je treće, vidi vraga, više u skladu s drugim te odudara od prvog. Zadnji primjer: projekcija rasta hrvatskog BDP-a u 2021. godini i intervencija Europske komisije i Svjetske banke kontra Plenkovićevom optimizmu bez pokrića.
Gordan Grlić-Radman ne želi ići (sic transit, a tko ga je uopće zvao?) na summit NATO-a jer mu je "ispod časti" (sic transit) biti uz "tog i takvog, premijeru Plenkoviću neprijateljskog", je li, predsjednika RH Milanovića. Kao da diplomatski imporentan ministar vanjskih i europskih poslova smije sâm, bez premijerova odobrenja, odlučiti o takvom potezu. Vanjski dojam tog medijskog kvazipolitičkog prepucavanja, gdje se državni ugled i interes grubo gaze privatnim animozitetima dužnosti nedoraslih osoba, nije imao zapaženijeg odjeka u stranim medijima, je li,
samo zato što tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena nije iole pozornosti vrijedan čimbenik tzv. visoke međunarodne diplomacije, pa... Baš u SAD/NATO-u nekoga jako smeta, pače, ne može spavati što izvjesni Gordan Grlić-Radman iz RH neće sjediti uz predsjednika te samonedostatne zemlje za stolom s moćnicima Sjevernoatlantskog saveza. I Milanović se, je li, našao baš u nebranom grožđu što na summitu neće u Grliću- Radmanu imati maloga od kužine da karakteristično glumata - diplomatu od formata. Mo'š mislit'.
Premijer napadno, baš pred tv-okom, vlažnom maramicom briše ruke nakon nevoljkog rukovanja s Milanovićem na proslavi 80. obljetnice osnivanja Prvoga (sisačkog) partizanskog odreda u legendarnoj šumi Brezovici nedaleko od Siska. A jest time poslao poruku za vola ubit'. Čak i da su mu "epidemiolozi svjetskog ugleda" Krunoslav Capak, Vili Beroš i Davor Božičević konspirativno došapnuli kako su stare partizančine s titovkama na glavama, srpom i čekićem te velikim Titovim slikama na majicama - koji kliču Milanoviću, rukuju se i grle s njim, a njemu zvižde i dobacuju provokacije - urotnički posijali na 200 metara oko devastiranog spomenika palim herojima otpora ustašama i nacifašističkom okupatoru smrtonosne količine Delta mutanta virusa SARS-CoV-2. Samo zato jer je HDZ-ova vlada prvi put pokrovitelj partizanske proslave u Brezovici, pa se znalo da će tu 22. lipnja 2021. biti i premijer s najbližim suradnicima. Zdravlje je zdravlje, je li, pazite na sebe i druge, a poslije rukovanja, red je, valja definficirati ruke. To Plenković napadno čini pred tv-okom da sav svijet vidi i ne plješće "čistim rukama" kad svi drugi plješću elokvantnom Milanoviću, jer govori iz glave (Plenković čita, a tko mu je napisao... nije važno) i uvjerljivo sipa imena, datume, događaje, poveznice... I to je jaka poruka. Doduše, više domaćoj no stranoj javnosti, ali... Dojam održavi s takvima za njezinim kormilom? Bijedan da bjedniji ne može biti.
Za Milanovićeva službenog posjeta Osječko-baranjskoj županiji, gdje je nazočio svečanoj akademiji u povodu obljetnice 106. brigade HV-a, pa županijskih Dana hrvatskih branitelja i Dana hrvatskih dragovoljaca, uz predsjednika države nije bio novi HDZ-ov župan Ivan Anušić, kako je red i protokolarni običaj kad ti u "kućni posjet" dolazi sâm državni vrh, nego njegov zamjenik Mato Lukić. Dobro, i HDZ-ov novi osječki gradonačelnik Ivan Radić, ali to je već niži rang i zaista bi bilo skandalozno da se i on "sjetio" omalovažiti instituciju predsjednika vlastite domovine. Nije tu riječ o omalovažavanju "antipatičnog" Zorana Milanovića kao osobe zato što je antipatičan premijeru/šefu vladajuće stranke no o grubom sramoćenju institucije predsjednika vlastite države, a to je skandalozno. I prema van i prema unutra. To se ne radi. To je ne samo znak pomanjkanja i političke nezrelosti, i protokolarne vjerodostojnosti i elementarnog kućnog odgoja. Prethodno, prije dolaska u Osijek, predsjednik RH je službeno posjetio Viroviticu, gdje je kod Spomenika poginulim hrvatskim braniteljima položio vijenac i zapalio svijeću. HDZ se i tom prigodom potrudio ukazati gostu iz bivše Titove vile Zagorje na Pantovčaku da nije dobrodošao jer "napada HDZ-ovu vladu i premijera", ne građanima - njih nitko ništa ne pita dok ne proradi predizborna alkemija - nego šaci istih hadezeovaca, godinama na vlasti u toj sredini. E sad, je li to direktiva sa stranačkog vrha o ponašanju prema šefu države, jer je u igri uvijek isti baš proziran obrazac ili copy paste lokal- kreativa tipa biti papskijim od pape, pokazati kako "mrzim Milanovića više/jače no što ga mrzi moj šef Plenković, vrag će znati. No da nije dobro, nije. U Virovitici, dakle, a i to je protokolarni bonton, politički red i čak birokratski običaj, predsjednika države nisu se udostojili počastiti svojom nazočnošću HDZ-ovi gradonačelnik Ivan Kirin (alias "jubitubi Kiro", sic transit) te višemandatni već saborski zastupnik i šef HVIDRA-e Josip Đakić. I što da im kaže Virovitičan/ka s makar dva zrna soli u glavi koji zna iz prve ruke i osobna iskustva kakvi su to ljudi?
Opet gesta osobnog podcjenjivanja, ali i neodgovorna omalovažavanja institucije predsjednika države. Zapravo vlastite države od koje žive da to nije normalno i zbog kojih su povlastica spremni učiniti... Milanoviću kao osobi ni u džep niti iz džepa što mu se inate neki politički marginalci bez dužnosničke svijesti i savjesti, ali nepopravljiva je šteta vjerodostojnosti tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene u tzv. eurounijskoj obitelji i šire. Može li ozbiljan i demokratski zreo svijet cijeniti zemlju čija vlast ne cijeni samu sebe i čiji se najodgovorniji političari javno mrze? A to im ni biračko tijelo nije dopustilo. Ali, oni ne mare. Paradržava nije država. Budući da je premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković već neko vrijeme javno na nož, a u sebi i pred najintimnijima na pas mater sa Zoranom Milanovićem, HDZ-ovi potrčci - koji bi bez milosti prvog među jednakima u denver plavoj ZNA SE opciji bili nitko i ništa - nadmeću se koji/a će se pokazati većim "diverzantom/kinjom" u specijalnom ratu Banskih dvora i Trga
žrtava fašizma protiv Pantovčaka. Pardon, pojasnio je Milanović naknadno novinarima kako su Đakić i Kirin ipak bili s njim u potaji: "Došli su u 8 sati direktno sa šanka".
Novi gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević neki dan nije došao sa šanka već rano ujutro u legendarnu šumu Brezovicu slaviti 80. obljetnicu osnivanja Prvog (sisačkog) partizanskog odreda, koju je prvi put (!?) bila organizirala vlada RH, ali jest došao - nepozvan. Organizator je pozvao sve župane i sastavio protokol iznimno važnog antinacifašističkog skupa, ali ne i gradonačelnika Zagreba, čelnika parlamentarne tzv. lijevo-zelene platforme Možemo! koji je na svibanjskim izborima uvjerljivo već u prvom krugu pobijedio HDZ-ova kandidata Davora Filipovića i deklasirao Jelenu Pavičić-Vukičević (alter ego Milana Bandića) iz BM 365 - Stranke rada i solidarnosti, dotadašnje HDZ-ove partnerice u upravljanju Zagrebom. Ne može biti slučajno da HDZ-ova vlada - i bez premijerova znanja!? - nije pozvala Tomaševića, jer Grad Zagreb ima status županije, pa je i njegov gradonačelnik političkom težinom ravan svakom županu i, je li, ravniji od vladinih ministara s popisa pozvanih.
Tomaševiću je i po svakom drugom kriteriju bilo mjesto među uzvanicima na antinacifašističkoj proslavi, ali nije službeno, protokolarno pozvan, nego je došao sâm, duboko svjestan kako mu je tog dana mjesto u šumi Brezovici. To nije slučajna omaška ili propust nesmotrene vladine daktilografkinje; HDZ i premijer su namjerno i s ciljanom porukom povukli sramotan "protumilanovićevski" potez.
Mnogima s toga vladinog popisa nije bilo mjesto u šumi Brezovici, a da im je savjesti, ne bi tamo sjedili jer njihova nazočnost ionako nikomu nije ništa značila. S obzirom na niz činjenica koje ga teško kompromitiraju zbog neiskrenog, polit-ideološki izrazito promiskuitetnog odnosa prema najslavnijem dijelu novije hrvatske prošlosti - što je ne bez razloga tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, partizan i oficir JNA te sve do 1960-ih godina apologet Titova tzv. socijalističkog mraka, dao zapisati u Izvorišnim osnovama Ustava RH - čak ni premijeru Andreju Plenkoviću nije bilo mjesto u šumi Brezovici. Svakako manje no Tomaševiću, ali... Novomu zagrebačkom gradonačelniku ni u džep niti iz džepa što mu vlada/premijer primitivno signalizira svoj "antimilanovićevski" animozitet, možda tek neugodan osjećaj o također tzv. tvrdoj kohabitaciji jer Zagreb jest RH i RH jest Zagreb, ali neusporedivo je dalekosežnijeg značenja ta poruka koliko/kako sramotno najodgovorniji u zemlji mogu srozati državni dignitet (22. lipnja je i državni praznik, neradni dan) na, je li, paradržavni interes privatne/stranačke prćije. "L'état c'est moi", a odavno je minuo taj navodno 13. travnja 1655., a Bogomdani 1. rujna 1715. sklopio oči.
Milanović-Plenkovićevo politički i ljudski sasvim neprilično šaketanje - tipa ego naprijed, država stoj! - upravo se drastično događa, je li, na podsmijeh susjedstva, pravno uređenih i demokratski uljuđenih zemlja Unije te domaće javnosti, u polit-pravosudnoj sapunici "Zlatarevo zlato". Nije ju napisao klasik August Šenoa, gdje Stjepko Gregorijanac i Grga Čokolin radije daju ubiti zlaticu Doru zlatara Petra Krupića no dopustiti joj brak s Pavlom Gregorijancem, ali sadržaj, likovi, mjesto radnje, smicalice i podvale, psihijatrija političke pokvarenosti... kao
prepisani iz Šenoinog romana. Andrej Plenković i HDZ ni po koju cijenu ne žele dopustiti Zlati Đurđević, Milanovićevoj kandidatkinji, da bude izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda RH, a zlatan je izbor po svim kriterijima. Najbolja među osmero aspiranata u dva kruga. Pa su Plenković i HDZ nabrkali svoju tzv. stabilnu saborsku većinu na glasačku eutanaziju "zlatarevog zlata", naravno, na štetu pravosudnog sustava, bilo kakvog pokušaja reforme i općeg državnog interesa izvan svake sumnje. Ego naprijed, država stoj! Bogomdani, Veliki, Kralj Sunce, Luj XIV. je zaklopio oči 1. rujna 1715., a njegovo "L'état c'est moi" je od 1990-ih godina popularno u bivšoj Titovoj vili Zagorje na Pantovčaku i u Banskim dvorima, pa zašto ga ne pustiti s vladajućih visina u slučajevima ne samo "zlatarevog zlata" u pravosuđu već i - onako pedagoški, a politički manipulativno - svaki put te u svim prigodama i na svim mjestima, gdje HDZ nije na vlasti?
Tek toliko da se znâ: ZNA SE ljudi i sredine idu naprijed, a ostali ne. Ego naprijed, država stoj! Zašto da neki "hlebinac", je li, možda pomisli kako i ne treba glasati za HDZ jer, eto, Međimurju itekako dobro ide, na ponos žiteljima/državi, a HDZ tamo nema pa nema svog župana. Ista stvar u Istri - još očitije! - gdje vrijednim Istrijanima neka protuhrvatska neznana sila već tri desetljeća krije da HDZ uopće postoji. I da je, je li, hrvatskiji, državotvorniji i domoljubniji od IDS-a i SDP-a zajedno. Ista anacionalna (sic transit) ujdurma protiv "nacionalno osviještenih Hrvata i političke im opcije koja je s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom 1990-ih godina stvorila hrvatsku državu, izborila samostalnost i slobodu" desetljećima već traje u Primorsko-goranskoj županiji: "crvenoj Rijeci", na Kvarneru s otocima... Zato će HDZ-ova središnja zdravstvena vlast usred epidemije virusa SARS-CoV- 2, koju je "uspješna vlada premijera Plenkovića, najuspješnija od svih prethodnih zajedno" (sic transit) bila javno "pobijedila" uoči lanjske (propale) turističke sezone, triput preskočiti čakovečku bolnicu u dodjeli izvanredne novčane pomoći dok je drugi val dnevno ubijao ljude kao muhe i prebukirane bolnice pucale po šavovima.
Bijedna je Naša država zaslužna svake pozornosti Banskih dvora i tzv. stabilne saborske većine samo u granicama dokle se prostire HDZ-ov neupitan utjecaj? Teritorijalno, institucionalno i na svaki ini unosan način, pa se - "L'état c'est moi" - jednostavno i (ne)logično ne smije dogoditi ni "zlatarevo zlato" u Vrhovnom sudu RH. Pa da općinstvo likuje kako je, eto, predsjednik države - makar i ovako trknute kakva već jest - stariji od premijera, Zoran Milanović važniji od Andreja Plenkovića, SDP moćniji od HDZ-a? Nema šanse. Ego naprijed, država stoj! Frka oko Vrhovnog suda RH, istina, neće biti težine ustavne krize, ali itekako će biti poruka urbi et orbi koliko pravosuđe u Bijednoj Našoj jest neovisan (treći) stup vjerodostojne vlasti. I koliko stranci - bili turisti, osobito ulagači, ili koji već - mogu računati na pravnu zaštitu u uljuđenoj zemlji.
"Javni poziv Državnog sudbenog vijeća za budućeg/e predsjednika/cu Vrhovnog suda RH je protuustavna kategorija", komentirao je Milanović većinsko odbijanje u tzv. Visokom domu kandidatkinje Zlate Đurđević. "Meni to onemogućava da se dogovorim o kandidaru, odnosno osobi s glavnim dionicima. To je predsjednik najveće stranke, dakle HDZ, i neki drugi ljudi u Hrvatskom saboru. Sve što mi preostaje jest da s javnog poziva odaberem neku osobu. U politici je potrebna neka inteligencija koja je viša od sobne temperature. Zakon o sudovima (dopunjen 2018. godine neustavnim uvođenjem kandidacijskoga javnog poziva DSV-a, op. a.) donesen je da bi se ograničilo predsjednika RH. Ne mene, To je doneseno u vrijeme Kolinde Grabar-Kitarović (izbio je spor: ona je bila za Ivana Turudića na čelu sudbene vlasti, a premijer Plenković za aktualnog predsjednika Vrhovnog suda RH Đuru Sessu, koji se sada javio za drugi mandat, pa povukao po Milanović-Plenkovićevu pripetavanju, op. a.). Učinjena je šteta. Imamo krizu legitimiteta.
Osoba koja će sada krpati to mjesto je osoba koja nema nikakav legitimitet (od 15. srpnja, je li, Sessin zamjenik Marin Mrčela, op. a.). To je kao klozet-frau, to nije u skladu s Ustavom RH. Njima se tamo (HDZ-u na Vrhovnom sudu RH, op. a.) kao organizaciji ponovo sudi u drugom stupnju za kazneno djelo pljačke države. Nisam ih ja za to optužio i osudio. Njima nikako ne može biti svejedno tko je na čelu Vrhovnog suda. Ta osoba uvijek može imati nekakav utjecaj. Zato je to problem. Naravno da - kada Plenković i njegovi paše i subaše o tome vijećaju - da im je to poslovni interes. Malo dobrih ljudi i malo pravih ljudi imamo za funkciju predsjednika/ce Vrhovnog suda RH." Puna šaka brade da je samo za tu, ali Bijedna Naša od prekretnih 1990-ih kritično nema prave ljude za zrelo, savjesno, umješno i odgovorno voditi državu. To je pravi, temeljni problem i zato se ta slika Doriana Graya nezaustavljivo ljušti, a toliki su stradali i još trpe za njezinu obećanu trajnu ljepotu.
Zadnji dan lipnja i prvi dan srpnja, ranojutarnjim uhićenjem dvadesetak ljudi od "imena i prezimena", društveno- političkog položaja i bogatstva za čiji dobar dio nemaju račun, grubo su bacili pod nos tima što od države prave stranačku/privatnu prćiju, ali i svoj još neiseljenoj javnosti u kakvu društvu živimo. Glavni ravnatelj režimske tzv. javne kuće HRT-a Kazimir Bačić u lisičinama, bivšu SDP-ovu ministricu zdravstva Anu Stavljenić-R Zagreba pognutih glava sjeda u "crnu maricu" na putu u Remetinec... A gdje je država bila do sada? Dok je šestomandatni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić bio živ i "nedodirljivo", u kompi s HDZ-om vladao hrvatskom metropolom. I, što je najvažnije, s blizu 10 milijardâ proračunskih kuna. Godinama ranije su mediji i upućeniji pojedinci alarmirali policiju, Uskok, DORH, Banske dvore, Pantovčak, političare zbog tzv. Bandićeve hobotnice, kriminala svih vrsti i nepravde do neba, podrivanja ekonomskog interesa države i njezina međunarodnog integriteta, etc. Ali ništa. Kao gluhom dobro jutro.
"O tomu znam koliko i vi, samo iz medija", nevješto se Plenković posipao pepelom, ali mu Milanović nije prešutio "neznanje". Gušt je gušt: "Došla maca na vratanca, i Yutel (Milanovićev posprdni nadimak HRT-u zbog utjecajne uloge Ane i Gorana Milića, op. a.) je nastradao, vidim. Ne bi Uskok i DORH slučajno radili svoj posao prije izbora.
Ne kažem da su ovi ljudi koji su uhićeni krivi, to sve treba dokazati, ali to su sve ljudi bliski Bandiću kojem su HDZ i Plenković pružali podršku. Njega treba pitati je li mu neugodno. Tu ima ljudi o kojima su radili filmove (Bandićeva desna ruka za branitelje Miodrag Demo, op. a.), svaki znatiželjniji klinac zna o tim personama... Da je živ, bi li Bandić bio pozvan položiti vijenac u šumi Brezovici? Bi. Je li pozvan Tomašević? Nije. Eto, to je to..."
Plenkovićeva obranaški isfrustrirana rekontra s ruba (ne)pristojnosti: "Bez obzira što neki šarlatani u političkom prostoru sumnjaju u tajminge uhićenja, nadaju se lošem ishodu i nastavljaju s mantrom o nekakvoj lažnoj korumpiranosti vlade ili vladajuće stranke", je li, institucije rade svoj posao. Znâna je to HDZ-ova mantra kada se zatekne u nebranu grožđu, a ZNA SE opcija je u nebranom grožđu praktično od osnutka. Ima i bivšeg premijeta u prdekani zbog kriminala, s više još neokončanih sudskih postupaka, pa... Ako će i sada institucije raditi svoj posao - što itekako ima veze s Plenković-Milanovićevim šaketanjem oko "zlatarevog zlata" u pravosuđu - kao u slučajevima HDZ-ovih tzv. kapitalaca Ive Sanadera, Nadana Vidoševića, Branimira Glavaša, Tome Horvatinčića, Petra Čobankovića, braće Mamić, pa tuceta smijenjenih ministara iz prve Plenkovićeve vlade, etc., onda nazdravlje. Pojeo vuk magare ili vrana vrani ne kopa oči, kaže mudar pûk, pa... Ego naprijed, država stoj! Takva zemlja s takvima za kormilom, puki surogat - nema budućnost.
