Već se duže vrijeme Slavonski Brod suočava s problemima onečišćenog i kontinuiranog onečišćenja zraka. Prema prikupljenim lokalnim podacima, nacionalnim i međunarodnim statističkim i usporednim uzvještajima, grad je često na samom vrhu lista najzagađenijeg zraka odnosno nerijetko je na vrhu ljestvica po lošoj kvaliteti zraka u Europskoj uniji (!!), Ta alarmantna činjenica, naravno, izaziva zabrinutost, uznemirenost i nezadovoljstvo neodgovarajućim nastojanjima da se problem ublaži. Sudeći po nikakvim akcijskim rezultatima otklanjanja problema, napori državnih i gradskih vlasti, malobrojnih pripadnika gradske oporbe i predanih ekoloških aktivista, zaustavljanje ekološkog onečišćenja zraka neće se još dugo ostvariti. Dakle, činjenicu da građani Slavonskog Broda godinama udišu dokazano, i s dramatičnim posljedicama, kontaminirani zrak, zrak u kome su prisutni: čvrste čestice, plinovi i/ili drugi zagađivači u atmosferi, koji narušavaju prirodni sastav zraka, s, najvjerojatnije, teškom posljedicom aeropolucije – narušavanje zdravlja ljudi (problemi s disanjem, alergije, kronične bolesti), od strane gradonačelnika i gradskih vlasti, glavnine oporbe, lokalnih i nacionalnih medija, a, bogami i od strane prividnih, usputnih, formalnih i kurtoaznih aktivista, ne doživljava se u punoj mjeri ozbiljno, čak ni na način deklarativnog reagiranja i kaliko toliko efikasnog akcijskog djelovanja. Kroničnosmradni status quo Slavonskog Broda, ustvari nikog ne uznemirava na pravi način, u smislu totalnog preokreta trenda u suprotnom smjeru od postojećeg. To je, samo po sebi, skandalozno i neprihvatljivo.
Više od deset godina, u preko 300 kolumni, ( http://www.sbperiskop.net/category/peter-tot-derd) Peter Tot-Đerđ, predsjednik EKO Integrala, u SBPeriskopu argumentirano piše o atmosferskoj pošasti, i drskoj političkoj nebrizi i neodgovornosti onih koji bezobrazno komotno upravljaju gradom i državom, zanemaruju dimenzije problema, on kumi, moli, proziva, ukazuje, apelira, nudi zajedničku suradnju. Sav taj uloženi entuzijastički trud, ostaje bez odjeka kod nadležnih, bez ikakvih konkretnih rezultata, osim na razini eventualnog teoretskog prosvjećivanja čitatelja. Odsustvo suradnje s gradskim vlastima velika je kočnica, nastala na temeljima taštine i nepodnošenja. Do bijesa, očaja, ljutnje, nemira, frustrira sva ta nemoć da se s mrtve točke pomaknu efekti nastojanja da se u Brodu postigne konzumiranje čišćeg zraka.
Upravo je nevjerojatno, u europskim, pa čak i svjetskim razmjerima, da se prvi čovjek grada, gradonačelnik dr. Mirko Duspara, u povodu objave da je Brod negativni šampion katastrofalne kvalitete zraka tj kako Brod ima o najzagađeniji zrak u Europskoj uniji (!!), ni jednom jedinom rečenicom, nije obratio građanima Broda. Ništa im nije protumačio, ničim ih nije umirio, apsolutno sve je zanemario... Nekako se još i može razumjeti hipokrizija državnog, pasivnog, glomaznog, birokratskog aparata u Zagrebu, ali da političar na čelu grada za koji je odgovoran, šuti kao gluha kuja, nije normalno. To je podcjenjivanje, indolencija, nekultura i arogancija. Za one koji ne znaju, sintagma "gluha kuja" odnosi se na nekoga tko ignorira upute, savjete ili upozorenja, slično psu koji ne čuje pa ne reagira na dozive ili upute. Upotrebljava se uglavnom za ljude koji, iz svojevoljnosti ili tvrdoglavosti, ne obraćaju pažnju na ono što im se govori ili namjerno zanemaruju savjete, često zbog vlastitog interesa ili stava. Umjesto suradnje bazirane na poštovanju i uvažavanju, gradonačelnik odbacuje kolaboraciju s aktivistima. Hvatanja mraza na odnosima Eko Integrala i gradonačelnika odnosno, neslaganje ekoaktivističkog psa koji, nažalost, samo izobraženo laje, i opisane gluhe kuje, nikako ne ide u prilog građanima, njihovom zdravlju. Zato međusobnim odnosima treba podići temperaturu do kompromisa, do potrebne radne suradnje na otklanjanju problema, a na dobrobit građana. U psihologiji i društvenim znanostima, kada netko namjerno izbjegava suočavanje s važnim problemima, a to je gradska vlast, govori se i o izbjegavajućem ponašanju, a u organizacijskom kontekstu često se koristi izraz prioritetna slijepa točka za situacije u kojima se bitne stvari previđaju radi fokusiranja na manje važne detalje.
Ignoriranje potencijalnih partnera pri dogovaranju važnih pitanja može se nazvati isključivanjem ili marginalizacijom partnera, a često se koristi i izraz nedostatak inkluzivnosti. Kada se važne strane namjerno izostavljaju iz procesa odlučivanja, može se koristiti i pojam unilateralnost, koji označava donošenje odluka bez konzultacija i zajedničkog dogovora. Također, izraz netransparentnost često opisuje situaciju u kojoj ključni akteri nisu uključeni ili informirani, što može dodatno narušiti povjerenje među stranama. Četiri su faktora u mogućem otklanjaju zagađenog zraka u Brodu, i posljedica istog, četiri pokretne snage, činitelja koji pridonose boljim rezultatima su: mediji, eko aktivisti, politička oporba i gradska uprava na čelu s gradonačelnikom
Mediji
Pasivnost lokanih medija u rješavanju općih problema, pa i mirenja odnosno spajanja vlasti i eko aktivista na istom zadatku, u ovom slučaju, može se opisati pojmom medijska indiferentnost ili medijska apatičnost. Ovi izrazi opisuju situaciju u kojoj mediji ne preuzimaju aktivnu ulogu u otvaranju važnih tema za javnost, niti ih koriste za informiranje i poticanje rješenja društvenih pitanja. Također, može se koristiti izraz medijska nezainteresiranost ili zanemarivanje javnog interesa, koji naglašavaju odmak medija od svog društvenog zadatka u promicanju općeg dobra. Ako je riječ o svjesnom izbjegavanju radi interesa određenih grupa, može se koristiti i izraz medijska suzdržanost ili kontrolirana pasivnost medija, što podrazumijeva utjecaj vanjskih faktora na uredničke odluke.
Problem zagađenja zraka u Slavonskom Brodu zaista je dugotrajan i ozbiljan, posebno zbog utjecaja na zdravlje i kvalitetu života građana. Međutim, medijska pokrivenost ovog problema često ostaje nedovoljna, i to posebno u lokalnim medijima. Mogu se izdvojiti samo neki razlozi. Preostali, veliki industrijski pogoni često imaju ekonomsku moć i utjecaj koji im omogućuje oblikovanje javne percepcije o sebi, ponekad i kroz medijske kanale. U kasaba-zajednici poput Slavonskog Broda, veća industrija može imati snažan ekonomski utjecaj, a lokalni mediji često ovise o oglašavanju i poslovnoj podršci tih velikih igrača. To može stvoriti pritisak na urednike i novinare da ne potenciraju teme koje bi štetile tim interesima. Lokalne redakcije često rade s ograničenim resursima i ne mogu uvijek pokriti zahtjevne istraživačke teme. Prati se ono što može brzo generirati interes i klikove – često su to dnevne vijesti ili lakši sadržaji, a dugotrajne ekološke probleme teže je održati u fokusu jer zahtijevaju kontinuirano istraživanje i stručna objašnjenja.
Društvena percepcija problema zagađenja zraka može također biti čimbenik protudjelovanja. Zagađenje zraka može biti percipirano kao spor, nevidljiv problem, čiji se dugoročni učinci (na zdravlje, okoliš, pa i lokalnu ekonomiju) ne vide odmah. U društvima gdje su građani i vlasti osjetljiviji na probleme poput zagađenja, pritisak na medije da se bave tim temama može biti veći. Ekološka pitanja ponekad se ne tretiraju kao prioritet u nacionalnim politikama, osobito u manjim gradovima. Iako Hrvatska ima zakonodavni okvir za kontrolu zagađenja, nadzor nad provedbom može biti slab ili spor, što smanjuje učinak zakona u praksi. Mediji također ovise o raspoloživim podacima – ako se mjerenja ne vrše redovito i transparentno, mediji imaju manje oslonca za kontinuirano izvještavanje. Neki mediji ipak periodično obrađuju ovu temu, posebno kada zagađenje doseže kritične razine, ali ne u kontinuitetu koji bi bio potreban za sistemsku promjenu. Novinari su pod kontrolom grada, pa i županije, kojih ih financiraju. Napose, lokalni novinari ne rade na sebi. Mnogi od brodskih novinara ne čitaju ni vlastite tekstove, a kamoli knjige koje se mogu naći u gradskoj knjižnici, koju tzv. novinari, nisu vidjeli iznutra.
Oporba
Ako su oni koji se po defaultu trebaju i moraju protiviti gradskoj (indiferentnoj) vlasti također nedovoljno aktivni i nemaju prave odgovore na poboljšanje situacije, njih se može okarakterizirati kao neodlučne, pasivne, neorganizirane ili neefikasne. Ovi epiteti ukazuju na njihovu nesposobnost ili nedostatak volje za provođenje stvarnih promjena, unatoč tome što su svjesni problema.
Dok gradska vlast uporno zanemaruje ozbiljne probleme kao što je zagađenje zraka, oni koji se navodno protive tom zastoju uopće ne nude konkretna rješenja. Njihova politička inertnost, nedostatak vizije i besciljno traženje kratkoročnih odgovora samo produbljuju osjećaj frustracije. Na kraju, ostaju ništa više nego (glasni?) kritičari bez stvarne moći, koji se zadovoljavaju povremenim protestima i neodlučnim izjavama, dok stvarni problemi ostaju nesmetano prisutni. Umjesto da preuzmu odgovornost za konkretne akcije, oni se priklanjaju taktici čekanja, nadajući se da će netko drugi riješiti problem. To su nevidljivi borci koji se ne usude biti glasni kad treba, a još manje hrabri u suočavanju s nepopustljivim izazovima. Ovakva ocjena jasno stavlja do znanja da su ti "protivnici" također odgovorni za zastoje, jer nisu u stanju ponuditi realne odgovore ili poduzeti konkretne korake, unatoč svojoj poziciji i potencijalu za promjenu.
Neaktivna opozicija, koja ne pruža značajnu kritiku ili alternativu vladajućoj vlasti, a takva je u Slavonskom Brodu, može nanijeti ozbiljnu štetu političkom sustavu i demokraciji. Koje su negativne posljedice odsustva aktivne kritike vladajućih? Opozicija ima ključnu ulogu u nadzoru rada gradske uprave. Bez opozicije koja kritički analizira i suprotstavlja se njenim odlukama, gradska vlast može donositi odluke s manje transparentnosti i odgovornosti, što može dovesti do zloupotrebe moći, korupcije i nedostatka odgovornosti. Neaktivna opozicija znači nedostatak jasnih alternativa vladajućoj politici. To smanjuje politički pluralizam, koji je ključan za demokraciju, jer birači nemaju jasan izbor između različitih opcija, ideja i politika. Kada opozicija ne osporava politike i poteze vladajućih, oni monopoliziraju politički diskurs. Time mogu oblikovati javno mnijenje na način koji ide u njihovu korist, dok se važna pitanja ne razmatraju iz više perspektiva. Birači mogu postati razočarani i apatični ako vide da opozicija ne djeluje aktivno. To može dovesti do pada povjerenja u politički sustav i demokratske procese, smanjenog izlaska na izbore i jačanja osjećaja da "ništa se ne može promijeniti". Uloga gradske oporbe je ključna za zdravo funkcioniranje demokracije. Ako ne postoji aktivna opozicija koja drži vlast odgovornom i nudi konstruktivne prijedloge, demokratski procesi postaju manje dinamični i skloniji stagnaciji. Dugoročno, to može oslabiti demokratičnost. Konstruktivna kritika opozicije može potaknuti gradsku vlast da poboljša svoje politike i odluke. Bez toga, gradonačeknik može, a što i radi, donositi loše promišljene odluke, koje bi inače bile ispravljene kroz političku raspravu i pritisak opozicije. Neaktivna opozicija, dakle, stvara prostor za nekontrolirano djelovanje vlasti, smanjuje kvalitetu demokratskih procesa i ostavlja građane bez adekvatne zaštite i alternative.
Na lokalnoj razini, kao što je grad, neaktivna oporba može imati ozbiljne negativne posljedice, slično kao i na nacionalnoj razini, ali s određenim specifičnostima koje su povezane s lokalnim potrebama i politikama. Kako takva oporba šteti? Opozicija u gradskom vijeću ima važnu u ulogu u nadzoru gradonačelnika i vladajuće većine. Ako opozicija ne postavlja pitanja, a ne postavlja, ne kritizira odluke ili ne zahtijeva objašnjenja, a ne kritizira, gradska uprava može djelovati s manje transparentnosti, što povećava rizik lošeg upravljanja, nepotizma ili korupcije. Grad Brod upravlja ključnim javnim uslugama, poput javnog prijevoza, odvoza otpada, održavanja infrastrukturnog, planiranja razvoja i reguliranja zagađivača. Ako HDZ kao kao glavna oporba, ne ukazuje na probleme ili ne nudi bolja rješenja, gradska vlast može nastaviti s neučinkovitim ili lošim praksama, što direktno pogađa kvalitetu života građana, a nastavlja. Na lokalnoj razini, opozicija često predstavlja kanal kroz koji građani mogu izraziti svoje nezadovoljstvo, prijedloge ili kritike vlastima. Ako opozicija nije aktivna, građani mogu osjećati da nemaju glas u procesu donošenja odluka, što može smanjiti njihovu uključenost u lokalne inicijative, rasprave ili izbore. Gradska vlast može donijeti loše odluke, kao što su loše planirani infrastrukturni projekti, ekološki štetni potezi ili neadekvatna ulaganja u određene dijelove grada. Neaktivna opozicija, a neaktivna jeste, ne pruža konstruktivnu kritiku niti nudi alternative koje bi mogle poboljšati te odluke. Na gradskoj razini, vlasti često upravljaju raspodjelom lokalnih resursa, poput javnih financija, zemljišta i subvencija. Ako oporba nije aktivna, vladajući mogu monopolizirati te resurse u korist svojih političkih ili poslovnih saveznika, bez kritičkog nadzora, a monopolizira.
Zaključno, neaktivna opozicija na gradskoj razini može doprinijeti lošijem upravljanju gradom, smanjiti kvalitetu usluga i smanjiti političku participaciju građana. Oporba koja aktivno sudjeluje u gradskim procesima je ključna za osiguravanje transparentnosti, odgovornosti i kvalitete života na lokalnoj razini. Kada se čelnici opozicije i vlasti "usaglašavaju" na račun općih interesa, to može imati ozbiljne negativne posljedice za demokraciju i dobrobit građana. Iako u teoriji suradnja između vlasti i opozicije može biti pozitivna ako služi općem dobru, u ovom kontekstu obično se misli na situacije u kojima se takva usaglašavanja provode iz političkog oportunizma ili vlastitih interesa, često na štetu građana. Kada se vlast i opozicija usaglase na temelju međusobnih dogovora, a ne stvarne analize javnih interesa, gubi se ključna uloga opozicije u demokratskom procesu. Kritička rasprava i sukob ideja postaju slabi ili nepostojeći, što dovodi do situacije u kojoj se donošenje odluka odvija bez stvarne javne debate. To guši politički pluralizam, a birači se osjećaju kao da nemaju stvaran izbor, i nemaju. Građani glasaju za oporbu očekujući da će ona djelovati kao korektiv vlasti i boriti se za njihove interese. Kada se opozicija "usaglasi" s vlasti na štetu općih interesa, građani mogu osjećati izdaju i gubitak povjerenja u politički sustav. Ovo može dovesti do političke apatičnosti, niže izlaznosti na izborima i jačanja radikalnih političkih opcija. Dogovori između vlasti i opozicije često se temelje na političkim kalkulacijama i interesima uskog kruga političkih elita, a ne na interesima šire zajednice. Takvi dogovori mogu rezultirati politikama koje koriste samo političkim akterima, njihovim stranačkim saveznicima ili ekonomskim partnerima, dok se zanemaruju stvarne potrebe građana, poput boljih usluga, infrastrukturnih projekata ili socijalnih politika. Jedna od ključnih uloga opozicije je da drži vlast odgovornom i kontrolira njezine odluke. Ako opozicija postane previše "usaglašena" s vlasti, a što imamo slučaj u Brodu, taj mehanizam kontrole slabi, što omogućava vladajućima da donose odluke s manje otpora i nadzora. To može dovesti do većih problema poput lošeg upravljanja, korupcije ili zloupotrebe ovlasti. Ako opozicija postane suviše bliska vladajućima, a postala je, može izgubiti svoju svrhu kao alternativa. To može dovesti do situacije u kojoj građani više ne percipiraju opoziciju kao stvarnu opciju za promjene, jer vide da djeluje u dogovoru s vladajućima, umjesto da nudi nove ideje i rješenja. Takav scenarij može oslabiti demokraciju, jer je postojanje jakih, nezavisnih opozicijskih snaga ključno za politički sustav. Nasreću dvije zastupnice "kvare" postojeću iskvarenost.
Gradonačelnik
Šutnja gradonačelnika ili nedovoljno aktivno bavljenje problemom najzagađenijeg zraka u EU, može se, sine ira et studio, objasniti. Dio zagađenja dolazi iz rafinerije u Bosanskom Brodu, koja se nalazi u Bosni i Hercegovini, zbog čega rješenje problema zahtijeva suradnju između Hrvatske i BiH. Moguće je da gradonačelnik izbjegava otvoreno komentirati problem, jer nema dovoljno kontrole nad međunarodnim odnosima i industrijskom politikom u susjednoj zemlji. Lokalni političari često djeluju pod pritiskom viših instanci i političkih saveznika. Ako je rješavanje zagađenja prioritet državne diplomacije ili međudržavnih odnosa, lokalna politika može biti ograničena u reagiranju. Gradske vlasti možda nemaju dovoljno resursa za borbu protiv problema zagađenja, s obzirom na to da se radi o industrijskom zagađenju s druge strane granice. Oni mogu smatrati da je rješenje na razini države ili Europske unije, a ne na lokalnoj. Kritika može izazvati političke sukobe, osobito ako postoji rizik da se međudržavni odnosi ili ekonomski interesi naruše. Političari često balansiraju između interesa lokalne zajednice i šire politike, pa može biti izbjegavanja izravnog suočavanja s problemom. U nekim slučajevima, političari se ne bave dovoljno javno određenim problemima zbog nedostatka političke volje ili želje da se problemi prikažu manjima nego što jesu, kako bi izbjegli negativne političke posljedice. U svakom slučaju, pitanje zagađenja zraka u Slavonskom Brodu je dugotrajan i ozbiljan problem, i bez jasne i kontinuirane komunikacije te djelovanja lokalnih vlasti, uključujući gradonačelnika, situacija se ne može riješiti. Ako zagađenje zraka u Slavonskom Brodu više nije primarno povezano s rafinerijom u Bosanskom Brodu, koja možda ne radi redovito, već s lokalnim faktorima poput automobila, industrije bez adekvatnih filtara i loženja na drva, postavlja se pitanje zašto gradske vlasti, uključujući gradonačelnika, ne reagiraju dovoljno aktivno na ovaj problem.
Još nekoliko mogućih razloga za šutnju ili manjak akcije gradonačelnika: političari često sami biraju svoje bitke, a zagađenje zraka, iako važno, možda nije dovoljno politički "atraktivan" problem. Gradonačelnik može biti pod pritiskom drugih pitanja ili imati drugačije političke prioritete, poput komunalnih problema, što može dovesti do zanemarivanja ekoloških problema. Industrija i transport igraju ključnu ulogu u lokalnoj ekonomiji. Ukoliko bi se postavile strože regulative za smanjenje emisija, troškovi poslovanja za industriju bi porasli. Moguće je da se gradonačelnik boji da bi to moglo dovesti do otpuštanja radnika ili zatvaranja tvrtki, što bi bilo nepopularno među biračima. Rješavanje problema zagađenja zahtijeva značajna ulaganja u ekološke tehnologije, poput filtara za industrijska postrojenja, ekološki prihvatljivih sustava grijanja te razvoj održivih oblika prijevoza. Slavonski Brod možda nema dovoljno financijskih resursa za rješavanje tih problema, a gradonačelnik možda izbjegava temu jer nema konkretne planove ili sredstva da se situacija poboljša. U nekim slučajevima, vlasti možda nemaju dovoljno informacija ili nisu potpuno transparentne kada je riječ o stvarnim izvorima zagađenja. Ako ne postoje jasni podaci o tome koliko koji faktor doprinosi zagađenju (auto promet, industrija, loženje), političari možda izbjegavaju temu kako bi izbjegli odgovornost.
Zagađenje zraka je, ponavljamo, dugotrajan problem koji zahtijeva sustavnu i kontinuiranu akciju, kao i dugoročne planove, što mnogim političarima može izgledati kao izazovan proces. Političari ponekad preferiraju rješenja koja donose brze i vidljive rezultate, dok ekološki problemi često zahtijevaju višegodišnje napore bez trenutnih koristi. Nekada gradonačelnici ili lokalne vlasti ne komuniciraju dovoljno s javnošću o mjerama koje možda već poduzimaju ili planiraju poduzeti. Moguće je da nedostaje jasna strategija informiranja građana o naporima u vezi sa smanjenjem zagađenja, što stvara dojam šutnje ili ignoriranja problema.
Ako bi gradonačelnik javno i na temelju dobivenih činjenica priznao da zagađenje dolazi od lokalnih izvora, morao bi poduzeti nepopularne mjere, poput ograničenja automobila, uvođenja strožih ekoloških normi za industriju ili regulacija loženja na drva. Takve mjere bi mogle naići na otpor građana, industrije i poduzetnika, što bi moglo negativno utjecati na političku popularnost. Da bi se situacija promijenila, potreban je pritisak od strane građana, medija i ekoloških organizacija kako bi lokalne vlasti bile odgovornije i transparentnije te preuzele aktivniju ulogu u rješavanju ovog značajnog problema za zdravlje građana.
Neshvatljiva i damatična pasivnost čelnika grada je očita i mnogima nesthvatljiva. Na prvi pogled radi se o nemaru, podcijenjivanju problema, ali na snazi je predumišljano izbjegavanje akcije što bi mu moglo umanjiti popularnost. Gradonačelnik Broda želi zadržati privid normalnog stanja. U Brodu je na djelu kalkulantstvo. Političko kalkuliranje ili kalkulantstvo označava svjesno i pragmatično prilagođavanje odluka i poteza političara s ciljem postizanja maksimalne političke koristi, bez obzira na stvarne vrijednosti, principe ili interese koje inače zagovara. U suštini, radi se o tome da političari inače, pa i slavonskobrodski gradonačelnik, donose odluke na temelju procjene što će im donijeti veći politički uspjeh, bilo kroz osvajanje većeg broja glasova, jačanje podrške unutar političke stranke ili izbjegavanje političkih rizika. Primjeri političkog kalkuliranja mogu uključivati: mijenjanje stavova kako bi privukli šire biračko tijelo, čak i ako to znači odstupanje od prethodnih principa. Političari, pa i slavonskobrodski gradonačelnik, ponekad izbjegavaju donošenje važnih, ali potencijalno nepopularnih odluka, kako ne bi izgubili glasove ili podršku javnosti. Fokusiranje na kratkoročne političke koristi umjesto dugoročnog rješavanja problema ili provođenja reformi. U negativnom smislu, kalkulantstvo se često kritizira jer potkopava povjerenje u političare, s obzirom na to da ih javnost percipira kao nekonzistentne ili manipulativne, te se može smatrati oblikom političkog oportunizma.
Eko-aktivisti
Da ne dužimo i ovaj tekst završimo u kontra tonu, jer nismo sigurni da se trenutno u Brodu išta može (za)vršiti ozbiljno, a de se ne izignorira?! Dakle, usprkos svemu, zahvaljujemo se svim našim neumornim čuvarima zdrave 'arome grada' koji uporno rade na očuvanju našeg svakodnevnog doživljaja disanja poput udisanja dima iz starog dimnjaka. U njihovim očima, to je 'autentičan miris' gradske sredine, pravo iskustvo punih pluća, nešto što nas spaja sa slavnom industrijskom prošlošću! Zašto bi itko poželio čist zrak kad već imamo ovaj predivan koktel prašine, čađi i opasnih čestica koji nas prati na svakom koraku? Da nije njih, možda bismo čak riskirali da djeca prodišu punim plućima, a tko bi to uopće želio?
Gradske vlasti nastavljaju s impresivnom politikom 'gledanja kroz prste' stvarnim problemima naših građana. Dok stanovnici dišu sve zagađeniji zrak, oni su zauzeti donošenjem odluka koje imaju utjecaj samo u tzv akcijskom papiru od Plana, bez ikakve stvarne provedbe. U praksi, to se naziva ignoriranjem zdravlja i sigurnosti građana – jer brodska gradska uprava, izgleda, ima dovoljno 'važnijih' stvari na umu od osnovnih uvjeta za život. Zagađeni zrak? To je, čini se, nevidljiv problem u očima onih koji bi ga trebali rješavati. Ova neodgovorna, neozbiljna i kratkovidna praksa jasno pokazuje da zdravlje i sigurnost građana nisu ni na radaru onih koji bi ih trebali štititi. Zagađeni zrak? To je, čini se, nevažan problem u očima gradskih vlasti, koje su očigledno previše letargične i zatrpane vlastitim političkim interesima da bi poduzele bilo što konkretno. Naša uprava, u svojoj neosjetljivosti i beskrupuloznoj indiferentnosti, pokazuje da su stvarni problemi – kao što je zrak koji svi udišemo – posljednja stvar koja im pada na pamet. Slijedi možda jedini pokretački apel: Zabrinuti Brođani, ujedinite se. Svrsishodno i pas koji laje i gluha kuja.
____________________
