Emocionalna inteligencija - vladar poslovnog uspjeha

„Sve donedavno vladalo je uvjerenje da je kvocijent inteligencije, odnosno IQ, vladar poslovnog svijeta. No, istraživanja pokazuju da 80 posto poslovnog uspjeha u današnje vrijeme ovisi o emocionalnoj inteligenciji, takozvanoj EQ, a ta vrsta inteligencije u velikoj mjeri utječe i na same odnose na radnome mjestu. EQ više nije neka alternativna izmišljotina, s obzirom na to da se njome posljednjih 20 godina intenzivno bavi znanost”, kaže dr. Željko Ćurić, priznati slovenski psihoterapeut hrvatskog porijekla s bogatim iskustvom na području ljudskih resursa.  
Dr. Ćurić rođeni je Dubrovčanin, liječnik te dr. sc. medicine na području psihijatrije. Suosnivač je i direktor konzultantske tvrtke OK Consulting iz Slovenije. Specijalizirao se za rad na području savjetovanja, obrazovanja, obuke i kliničke psihoterapije. Gostujući je predavač Doba fakulteta, najvećeg slovenskog fakulteta za online studiranje koji ima programe i na hrvatskom jeziku. Dr. Ćurić u okviru ovog fakulteta sudjeluje u predmetima: „Pozitivna psihologija“, „Rukovođenje i postupanje s ljudima“, „Poslovna komunikacija“ te „Osobni menadžment“.

„Doba fakultet, sa sjedištem u Mariboru, prva je i jedina visokoškolska ustanova u Jugoistočnoj Europi s međunarodnom akreditacijom online studija „Unique“ koju dodjeljuje Europska zaklada za kvalitetu u e-obrazovanju Epquel. Na početku pripreme za studij, fakultet organizira uvodni susret studenata i profesora te tzv. virtualni tjedan, prije početka prvog predmeta. Studira se aktivno, s tjednim zadacima koji su praktični i odmah upotrebljivi na radnome mjestu. Studenti sami određuju vrijeme učenja, a studira se u virtualnom obrazovnom okruženju uz pomoć mentora, profesora, studijskih kolega te tehničke podrške i tima fakulteta. Za virtualno je studiranje potrebno samo osobno računalo s pristupom internetu, slušalice i kamera.

Opis emotivnog stanja

„Istraživači su utvrdili da prepoznavanje emocija koje ljudi osjećaju i intelektualna sposobnost njihove transformacije u određeni oblik ponašanja, preduvjet za uspjeh u poslovnom okruženju. No, još uvijek mali dio ljudi uspješno uspijeva provesti tu transformaciju u trenutku kada im je to potrebno. Emocionalna inteligencija uključuje tri stupnja: osjećanje, promišljanje i djelovanje. Prvi stupanj predstavlja prepoznavanje i imenovanje emocije, drugi određivanje njezina intenziteta, a treći transformaciju emocije u odgovarajući oblik reakcije odnosno ponašanja. Većina ljudi, zapravo, ne zna točno odrediti svoje emocionalno stanje u određenoj situaciji te si kazati: tužan sam, ljutit ili zavidan, već tvrde da su nervozni ili napeti, što je previše općenit opis emotivnog stanja. Osim toga, potrebno je znati procijenti intenzitet određene emocije s obzirom na to da nije svejedno jesmo li malo, srednje, jako ljutiti, ili bijesni. Treća faza, odnosno transformacija emocije, odvija se razumski, uključivanjem našeg intelekta. Osobu koja je sposobna provesti ovaj proces kod sebe, te prepoznati emotivno stanje svog sugovornika, smatram emocionalno inteligentnom osobom, koja će posljedično biti i uspješan poslovni čovjek“, kaže dr. Željko Ćurić koji svoje klijente poučava umijeću emocionalne inteligencije.

„Idealno bi bilo da se djecu već u vrtiću počne podučavati umijeću raspoznavanja 15-ak osnovnih emocija, jer ono što dijete podučimo u najranijoj dobi, ostaje zauvijek zapisano u njihovoj podsvijesti, koja kasnije uvelike određuje ponašanje, odnosno reakcije na određene konfliktne situacije. Zbog toga odrasli ljudi u određenim situacijama „instinktivno“ reagiraju vikom, agresijom ili povlačenjem, što u najvećem broju slučajeva predstavlja loš „izbor“. Nakon takve reakcije, obično kažu: „Ne znam što mi je bilo da sam tako postupio, iako sam znao da radim protiv sebe“. To znači da moć primarnih generatora, koje dijete usvoji u najranijoj dobi, može biti konstruktivna ili destruktivna. Puno je bolje aktivirati proces prepoznavanja emocije, njene obrade i promišljene reakcije, što je moguće postići i u odrasloj dobi. Prvi preduvjet za pristupanju procesu promjena jest svjesnost osobe o neadekvatnim reakcijama u kriznim situacijama. Iako to zvuči jednostavno, u praksi može biti vrlo zahtjevno. Slikovito rečeno, većina ljudi zna da će pasti ukoliko nagaze na koru banane, ali na nju ipak ugaze svaki put kad je ugledaju na cesti. Moj se proces rada s klijentima, pojednostavljeno kazano, sastoji u tome da im objasnim kako nije poželjno ugaziti na koru banane, već ju je bolje zaobići, podići s poda i baciti u koš“.

Kada se osoba koje je spoznala svoju „grešku u koracima“ obrati dr. Ćuriću, on najprije s njom počinje raditi tehniku konfronracije. „Klijenta kroz simulaciju dovedem do kore banane, „snimim“ njegov pad te mu tu scenu „prikažem“, kako bi postao svjestan mjesta na kojem griješi. U poslovnom svijetu to znači da sagledamo poslovnu situaciju koju osoba ne uspijeva dobro odraditi. No nažalost, postoje i ljudi koji ni nakon tri takva suočavanja nastavljaju tvrditi kako je za njihov neuspjeh kriva okolina, neka osoba ili subina, što znači da ne žele znati da ne znaju. Stari su Grci takve osobe nazivali idiotima, no to nije bila medicinska dijagnoza u današnjem smislu te riječi, već je značilo da se radilo o „neučljivim“ ljudima. S takvima se oprostim, a nastavljam raditi samo s onima koji prihvate svoje neznaje. Često radim s poslovnim ljudima koji se bave pregovorima te u tom procesu razvijamo specifični komunikacijski instrument, te ih nastojim uvjeriti da njime rukuju kao s glazbenim instrumentom. Iako im novonaučeni „tonovi“ u početku zvuče čudno, cilj mi je da ih naučim svirati simfoniju. Takvi ljudi na kraju procesa postaju majstori i majstorice, odnosno umjetnici i umjetnice svog posla“.

Novonaučeni 'tonovi'

Iako se emocije i intelekt smatraju dvama suprotnim polovima ljudske osobnosti, dr. Željko Ćurić tvrdi da ih svi ljudi imaju sposobnost povezati ukoliko to žele. „Svi smo rođeni s kapacitetom za osjećanje emocija, ali se one ljudima, a naročito muškarcima, tradicionalno zabranjuju već u najranijoj dobi. Emotivni se dječaci u društvu smatraju slabićima, a odrasli muškarci skloni izražavanju emocija nedovoljno muževnim. To dovodi do stvaranja „Rambo“ muškaraca koji žele pod svaku cijenu biti pobjednici, što u poslovnom okolišu može biti pogubno. Naime, u tom je svijetu izuzetno važno raspolagati sposobnošću procjene kada je poželjno ići u bitku, a kada povlačenje predstavlja daleko bolje rješenje. Klijente, stoga, podučavam kako mogu prepoznati svoje ugodne i neugodne emocije te na njih adekvatno reagirati, kako ne bi uništili svoju karijeru, ali i poduzeće kojim upravljaju. Posljedica razvoja emocionalne inteligencije je mogućnost adaptabilnog ponašanja. Emocionalno inteligentna osoba svaku situaciju može razriješiti na tri načina. Prvi je da sugovornika uvjeri da se prilagodi njegovim željama, a ukoliko mu to ne pođe za rukom treba se prilagoditi njegovim namjerama ili odabrati treće rješenje, odnosno napustiti poslovnu situaciju. Pri tome ne postoji najbolja situacija, već samo korisna i nekorisna. Naime, besmisleno je ulaziti u bitku koju nemamo šanse dobiti. U njih ulaze ljudi niskog EQ-a koji zatim neuspjehe objašnjavaju svojim temperamentom. Meni je osobno razvoj emocionalne inteligencije donio puno mira u životu. Čak i u kontaktima s uvredljivim, provokativnim i nasrtljivim osobama uspijevam ostati staložen te u miru razmisliti kako ću reagirati na njihove poteze. Osim toga, naučio sam uživati u emocijama, što nije svojstveno muškarcima. Naime, pripadnici jačeg spola ne znaju uživati u uspjehu već to smatraju nečim što se podrazumijeva“, objašnjava Ćurić.

Neki ljudi emocionalnu inteligenciju povezuju s intuicijom, koju dr. Ćurić smatra razumskom inteligentnošću. „Stručnajci intuiciju definiraju procesom razmišljanja kod kojeg čovjek nije svjestan procesa, već isključivo rezultata. Radi se o misaonom procesu koji teče podsvjesno te se u određenom trenutku „probija“ u svijest pa čovjek ima osjećaj da mu je određena zamisao „pala na pamet“ ili da je doživio intuitivni bljesak. Neki ljudi spominju da u tim trenucima ostvaruju kontakte s Bogom ili nekom višom sviješću, no ja nisam sklon takvom tumačenju intuicije“.