Socijalni neredi su počeli. Veliki prosvjedni skup u Češkoj dao je misliti Bruxellesu: „Češka i Česi nemaju ništa s ratom u Ukrajini, to nije češki rat da bismo zbog njega ostali bez vitalno važnih energenata ili ih plaćali deset puta skuplje!“ To je isto prije nekoliko mjeseci otvoreno kazao premijer Viktor Orbán, a prošlog su vikenda još žešće ponovili sudionici također masovnoga prosvjednog skupa u Budimpešti protiv nakaradne EU-politike.
„Sada se EU okreće pouzdanijim energetskim partnerima“, kazala je neki dan predsjednica Europske komisije Ursula Gertrud von der Leyen u intervjuu za španjolski list El Mundo, neuspješno pokušavajući prodati rog za svijeću Europljanima kojima je – pod snažnim američkim pritiskom egoističnih ekonomskih, političkih i energetskih interesa – bruxelleski činovnički vrh mazohistički, nerazumno uskratio sigurnu i višestruko jeftiniju opskrbu ruskim prirodnim plinom, naftom i inim energentima, hranom, rudama, mineralima, zlatom, etc. „Već smo dosegli rekordne količine isporuka ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a, sve veće količine plina iz Norveške, zemalja Zaljeva, Alžira ili regije Kaspijskog mora te sve većeg broja zemalja diljem svijeta. U prvoj polovici 2022. godine smo uvezli dodatnih 38 milijardâ prostornih metara ruskim plinovodom Sjeverni tok 1.“ Von der Leyen je prešutjela činjenicu kako je prethodno američki predsjednik Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr. prisilio kancelara Olafa Scholza da – unatoč blizu 50-postotnoj ovisnosti najmoćnije europske industrije i njemačkih građana o ruskim ugljikovodicima – zatvori rusko-njemački megaplinovod Sjeverni tok 2 i time ugrozio stotine tisuća radnih mjesta i natjerao Nijemce i ine Europljane na najstrašniju energetsku štednju nakon Drugoga svjetskog rata. Scholz pak, najavljujući ukupno 90 milijardâ eura vrijedan paket izvanredne državne pomoći svom gospodarstvu i građanima da što lakše prebrode energetsku oskudicu ove zime, laže urbi et orbi: „Putin/Rusija je glavni krivac za naše gospodarske teškoće“. Ne, on je kao kancelar kriv, nikakav Putin i Rusija. Svrstavši se uze SAD u proturuskoj histeriji radi američke dominacije na europskom energetskom tržištu, prisilio je Nijemce plaćati 10 puta skuplji od ruskog plin iz zemalja što ih spominje Von der Leyen. To kani nastaviti izgradnjom najavljenih LNG terminala na Baltiku, što je ekonomski sumrak pameti.
Energetske se karte svako malo iznova miješaju. Netko, međutim, gadno blefira. Ako ga uhvate – a hoće, kad-tad, ne možeš stalno blefirati ma koliko ih u međuvremenu ostane i bez gaća – obično vrijedi ona linč-pravda Divljeg zapadaPrešutjela je također ključnu činjenicu o tomu da će europska privreda i građani plaćati „rekordne količine isporuka ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a, sve veće količine plina iz Norveške, zemalja Zaljeva, Alžira ili regije Kaspijskog mora te sve većeg broja zemalja diljem svijeta“ barem šest puta skuplje no što su plaćali ruski prirodni plin iz Sjevernog toka 1. Budući da je taj plinovod postao „pretijesan“ za podmirenje rastućih energetskih potreba ne samo Njemačke i inih članica Unije no i ostalih zemalja na Starom kontinentu, Zapad je zajedno s Rusijom uložio golemi novac u izgradnju Sjevernog toka 2. Ursula von der Leyen je licemjerno prešutjela u intervjuu listu El Mundo i to da „rekordne količine isporuka ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a, sve veće količine plina iz Norveške, zemalja Zaljeva, Alžira ili regije Kaspijskog mora te sve većeg broja zemalja diljem svijeta“, uključivo sve tzv. obnovljive/zelene potencijale, tek djelomično mogu nadoknaditi ruske energetske isporuke.
Da nije tako, a jest, EU ne bi obvezao svojih cca pola milijarde potrošača na drastičnu štednju plina, struje, benzina već od ljeta i osobito sljedećih hladnijih jesenski i zimskih dana. Ne bi se vraćao elektranama na ugalj usred globalne tzv. zelenoenergetske euforije – na kojoj je agendi bivša njemačka ministrica obrane i majka sedmero djece dobila mjesto šefice Europske komisije – niti bi nuklearkama skakao u vlastita promiskuitetna usta, itsl. Nećemo reći da je lagala, nego da je „draga Ursula“ premijera Andreja Plenkovića – „Ružica/Röschen“, ljubimica tate Ernsta Albrechta i prije rođenja – pepeloposipavački zaobišla istinu tvrdnjom o „pouzdanijim energetskim partnerima“. Niti su SAD s ukapljenim plinom iz škriljevaca, Norveška, zemlje Perzijskog zaljeva (što je s Iranom pod američkim tzv. sankcijama na energente!?) i Kaspijskog mora, , Alžir, „te sve veći broj zemalja diljem svijeta“ (npr. Australija, Katar?) pouzdaniji partneri od Rusije niti su njihovi plin i nafta – ne mogu ni biti, makar samo, je li, iz transportnih razloga – jeftiniji. Time ekonomski isplativiji, konkurentniji od ruskih energenata iz neposredna susjedstva. Iz gotovo neiscrpnih izvora iz kojih se Europa sigurno, pouzdano i jeftino opskrbljuje desetljećima.
Europska unija Ursule Gertrud von der Leyen i šefa Europskog vijeća Charlesa Michela (Plenkovićeva „dragog Charlesa“ iz preintimiziranih, je li, službenih dopisa), osobito otkako se Velika Britanija bivšeg premijera Borisa Johnsona „iščlanila“ Brexitom, prodala se Bidenovom SAD-u ni za kakvu pozornosti vrijednu korist i time prokockala lijepu šansu osoviti se na ekonomski, geopolitički/geostrateški, pa i vojno stabilne noge jednoga od globalnih, neovisnih i prepoznatljivih čimbenika (SAD, Europa i Azija) tzv. svjetskog poretka. Unija je katastrofalno pala na ukrajinskom ispitu, ratu SAD-a i Rusije na trećem terenu, gdje ginu tuđi ljudi, razaraju se tuđi domovi i nepovratno raseljavaju tuđi nesretnici naočigled pokvarene tzv. međunarodne zajednice. Pristajanjem na američke/zapadne tzv. sankcije Rusiji – od bojkota opskrbe energentima do zabrane Rusima turističkih putovanja u svoje zemlje i slanja oružja, novca i „savjetnika“ u Ukrajinu radi raspirivanja još većeg ratnog požara – Unija si je,zapravo, navukla energetsku i moralnu omču oko vrata, koja će dugoročno gušiti njezinu ekonomiju i životni standard građana. EU je neodgovornošću Bruxellesa pristao bili američkim malim od kužine umjesto časnikom na brodskomu mostu koji ima svoje „ja“, poznaje izazove i zna upravljati kroz podivljale oceane, što će vrlo skupo i dugoročno plaćati putnici i mornari.
Unija se politički više ne može izvući iz živog blata umiješanosti u tzv. sankcije i ukrajinski rat. Revno, držeći ljestve prekooceanskom lopovu, itekako već svjesna rastuće vlastite štete i masovnoga građanskog nezadovoljstva povratkom na petrolejke, bicikle i prehrambene navike iz predindustrijskog doba – ma koliko to bilo „zeleno/zdravo“ – bruxelleski će prvi činovnici biti prisiljeni objasniti svojim građanima, kako je to proljetos ironično najavio ruski ministar vanjskih poslova Sergej Viktorovič Lavrov, zašto će biti sve siromašniji i egzistencijalno potrebitiji. Više ne drži vodu izmišljena Bidenova mantra o „ničim izazvanoj“, sic transit, ruskoj vojnoj invazini/agresiji na Ukrajinu i nužnim zapadnim tzv. sankcijama kako bi se „zaustavilo ruski ratni stroj“ i naudilo njihovomu ratnom proračunu. Tu mantru, međutim, još papagaje zapadni huškači najvećeg krivca za rat Volodimira Zelenskog. Sve drastičnija energetska i kriza hrane, inflacija, tržišni poremećaji, sigurnosne ugroze čak opstanku čovječanstva, etc. zovu na uzbunu. Ljudi se pitaju što oni imaju s ratom u Ukrajini, što imaju od toga da im političari silom guraju skupo uskratom jeftinoga, da im sve dublje zavlače ruku u džepove, jer su Rusi napali Ukrajinu, itsl.
Rat će jednom prestati – ako ne prije? – prvi susjedi će ostati prvi susjedi, morat će živjeti jedni uz druge valjda dok je svijeta i vijeka, a kako će izgledati mir prepun trauma, ožiljaka i noćnih mora?Ameri žele izbaciti Ruse i Kineze s europskog i šireg tržišta da bi tamo skupo prodavali svoju (i partnersku, zemalja pod svojom kontrolom) robu i usluge, oružje, tehnologiju, utjecaj, kruh bez motike, etc. I to je suština priče iz ukrajinskoga ratnog backstagea o kojoj neće reći abera ni Biden, ni bruxelleski prvi činovnici niti zapadni mediji pod njihovim šapama. SAD je izmislio „alibi“ za svoj opet tzv. zapadnokoalicijski rat („ničim izazvana ruska vojna invazija/agresija“, sic transit. Sada u Ukrajini protiv Ruske Federacije, kao netom poslije Drugoga svjetskog rata na Koreju, potom za američke agresije na Vijetnam, Afganistan, Irak, Libiju, Siriju…, gdje je Uncle Samov ratni stroj ostavio nebrojene milijune bez razloga ubijenih civila, žena, djece i staraca (samo u Vijetnamu cca tri milijuna!), otrovanu i razorenu zemlju, milijune raseljenih u izbjeglištvo/prognaništvo… I taj i takav SAD/Biden imaju obraza prozivati Ruse i Kineze, dijeliti lekcije o tzv. zapadnim demokratskim vrijednostima i našem načinu života!? Ovaj put, međutim, Rusija i Kina, uključivo Iran i još neke zemlje na američku ciljniku za „neprijatelje“ nisu ni Koreja, ni Vijetnam, ni Afganistan, ni Irak, ni Libija niti Sirija… Puno su tvrđi orah na kojemu će SAD opet, kao što je i dosad – polomiti zube.
Neka Von der Leyen i preplaćeno društvo američkih ancila u bruxellesku staklenjaku pošteno odgovore Europljanima što je njihov interes u tomu da za američke babe zdravlje „solidarno“ – polome zube. Na isto pitanje ima „Hrvaticama i Hrvatima i svim građankama i građanima RH“, sic transit, odgovoriti i premijer Andrej Plenković, najodaniji poslovođa samoubilačke europolitike. Bijedna Naša spada u red eurozemalja tzv. treće/četvrte razvojne brzine, siromašna je energentima, o tih tridesetak posto domaćeg plina i nafte odlučuju Mađari posredstvom svog koncerna MOL-a s upravljačkim pravima u Ini, neotporna na inflaciju i teško će biti pogođena energetskim posljedicama eurounijskih tzv. sankcija Rusiji. U okolnostima kada je prisiljen na copy and paste, pa prilagodnu euromjera za ublažavanje energetske propasti ekonomije i životnog standarda ljudi hrvatskoj bijedi i neimaštini, dogodi mu se lopovska eksplozija vrijedna njegove bezuvjetne ostavke, raspuštanja vlade i izvanrednih izbora. Par HDZ-ovih lopova što ih je postavio na hrvatska upravljačka mjesta u Ini drpilo je više od milijarde kuna, otprilike cijelu jednogodišnju čistu zaradu te kompanije od strateškoga nacionalnog značenja!
Istodobno, novi ministri financija i gospodarstva Marko Primorac i Davor Filipović javno kukaju da „država nema novca za svojim mjerama pomoći baš svim poduzetnicima i građanima, koji će se najesen naći na znatnom udaru poskupljenja plina i struje“. Kao, to je neminovno u cijeloj Uniji, jer je u Ukrajini rat, „Rusi su ničim izazvani izveli vojnu invaziju/agresiju“ (sic transit), a premijer Plenković dodaje kako „naši građani nisu svjesni da plaćaju deset puta jeftiniji kWh električne energije no što je na tržištu“. A da se Plenković ugledao na kolegu iz mađarskog susjedstva, Viktora Orbána – kojemu su ekonomsi/energetski/suverenistički interesi vlastitog naroda preči od bilo kakvog ulizivanja Bruxellesu i pokoravanja diktarima „drage Ursule“ i „dragoga Charlesa“, pa s Rusima gradi dva nova bloka nuklearke, dugoročno produžuje plinske ugovore i zabranjuje bilo kakav transport oružja Ukrajini preko mađarskog teritorija – bi li „Hrvatice i Hrvati i sve građanke i građani RH“ (sic transit) ove jeseni/zime, sljedeće godine i ubuduće energetski lakše i znatno jeftinije disali? Bili bi uistinu svoji na svomu, sami odlučivali o svojoj sudbini, ne „draga Ursula“ i „dragi Charles“ u ime Joea Bidena, ali „Hrvatice i Hrvati i sve građanke i građani RH“ (sic transit) nisu – Andrej Plenković. Ne računaju na sutra ekskluzivno mjesto u vrhu eurounijskog činovništva, pa…
A što polit-birokatski elokventna „Ružica/Röschen“ još nije rekla ne samo španjolskom El Mundu nego ni – pošteno i otvoreno, bez nemuštih fraza i muljanja – zabrinutim ljudima širom Starog kontinenta? Pa nije kazala da tih „dodatnih 38 milijardâ prostornih metara uvezenih ruskim plinovodom Sjeverni tok 1“, dok ga Rusi nisu neki dan zatvorili zbog, je li, „remonta i održavanja“ (!?) te prosječno, navodno, 80 posto napunjena skladišta plina jedva da mogu u okolnostima najstrože štednje dostajati za nekako prebroditi sljedeću zimu. A što dalje? Nitko na svijetu nije u stanju, baš kad bi i htio, nadoknaditi Uniji svu energiju što će joj nedostajati obustave li Rusi do daljnjega isporuku plina. Zašto ne bi upotrijebili energiju i hranu kao oružje kad SAD/EU/NATO i tzv. partneri bez pardona više od pola godine koriste već sedam bolnih paketa tzv. sankcija kao oružje protiv blizu 150 milijuna Rusa te od 2014. godine šalju Kijevu enormne količine pravog, sofisticiranog oružja i milijarde kešovine!? Krše međunarodno pravo, tumačeći ga na svoj način, a urbi et orbi viču: „Drž’te lopova!“
Ameri žele izbaciti Ruse i Kineze s europskog i šireg tržišta da bi tamo skupo prodavali svoju robu i usluge, oružje, tehnologiju, utjecaj, kruh bez motike, etc. I to je suština priče iz ukrajinskoga ratnog backstagea„Moramo ostati ujedinjeni jer su jedini odgovorni za ovu energetsku krizu u Moskvi i nigdje drugdje“, notorna je pepeloposivačka laž Ursule von der Leyen posredovana španjolskim El Mundom, koja će huškačka laž skupo stajati eurounijsko gospodarstvo i građane budući da je tu krizu i posljedično dvoznamenkastu inflaciju, najveću nakon Drugoga svjetskog rata, skrivila isključivo proturuska/protukineska jastreb-administracija u Washingtonu koja je u provociranje ruske invazije uvezala najprije Veliku Britaniju nakon Brexita, pa vodstvo EU-a, neke stalne izvaneuropske tzv. partnere te su svi zajedno proratno izmanipulirali bivšega tv-komedijaša instaliranog na mjesto ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. I ratna je i humanitarna katastrofa druge po veličini europske države bila u startnoj poziciji. Zašto je za ukrajinsku katastrofu i kolateralne posljedice po cijeli svijet najodgovorniji – Zelenski? Zato jer naivno i neodgovorno omogućio rusku invaziju time što je slušao američki/eurounijski nagovor, napumpan lažnim obećanjima, umjesto da je zajednički problem riješio s prvim susjedom, Rusijom, najzainteresiranijim za pronaći mirno rješenje od obostrane koristi. Usput i nadmoćnijim u svakom smislu, kojemu se nije uputno proamerički inatiti bez teških posljedica ni graditi budućnost dobrosusjedstva, suradnje i mirotvorstva.
Rat će jednom prestati – ako ne prije? – prvi susjedi će ostati prvi susjedi, morat će živjeti jedni uz druge valjda dok je svijeta i vijeka, a kako će izgledati mir prepun trauma, ožiljaka i noćnih mora? Bez obzira na to budu li u Kijevu i Moskvi i dalje Volodimir Zelenski i Vladimir Vladimirovič Putin, neki njihovi alter ega ili još gori ili bolji od tih ratnih vođa. „Dragu Ursulu“ i „dragoga Charlesa“ za to ne boli glava, kamoli Twitteraševa, je li, „pospanog Joea“ u Ovalnom uredu i NATO-ovog mu poslovođu Jensa Stoltenberga. Obnova već dosad razorene Ukrajine procjenjuje se na cca 350 milijardâ eura/dolara, zapadni će ratni krediti, oružje i oprema zapasati daljnje milijarde, pa Zapad računa i na masne bonuse kada tog dana – ako ne i prije? – u tom PTSP-miru zašuti oružje. Zelenski i jataci mu na Zapadu sada odašilju dimne signale Kremlju, osjećajući bolove od svojih bumerang tzv. sankcija koje ne djeluju na Rusiju i Putina kako su očekivali, kako je Ukrajina spremna odustati od pristupanja NATO-u, ali Moskva odmahuje rukom: „Kasno stiže Marko na Kosovo!“
„Ružica/Röschen“ iz bruxelleskog staklenjaka, neosnovano se busajući u proamerička prsa plinskom kakvom-takvom „sigurnošću“ Unije ove zime, ipak je dovoljno oprezna: „Budući da je Rusija već djelomično ili potpuno prekinula opskrbu plinom za 12 država članica EU-a, svi moramo biti spremni na najgore“. Da Rusi sasvim zavrnu ventil i podebljaju količine energenata kupcima izvan EU-a, kojih ne manjka niti će manjkati. Strani mediji javljaju da unatoč zapadnim tzv. sankcijama inflacija u Rusiji pada, plaće i mirovine rastu, tržište životnih namirnica je dovoljno opskrbljeno i nema straha od zimske smrzavice kakvu će osjetiti Europljani. Slično je u Mađarskoj, jer nije poslušala Bruxelles i stavila Rusiju na tzv. crnu listu „neprijateljske“ zemlje. Bijedna Naša ju jest stavila, pa Rusija onda i Hrvatsku, zahvaljujući Plenkovićevom prozapadnom, neodgovornom podaništvu. Pa kad za koji dan počnu obiteljima stizati računi za plin i struju – cijene hrane ionako dnevno rastu! – koje više nisu u stanju platiti, premijerov je ured prva i jedina adresa, nikakva Moskva, na kojoj moraju potražiti odgovor na pitanje: zašto!?
„Hrvatice i Hrvati i sve građanke i građani RH“ (sic transit) – baš kao što su to Mađari bili otvoreno Bruxellesu skresali u lice i, dapače, podebljali energetsku suradnju s Rusima, nemaju ama baš ništa s ratom u Ukrajini da bi zbog njega ispaštali na bilo koji način. Ako to premijer, vlada i HDZ ne razumiju, treba im reći. I reći će im se već ove jeseni kad građani na vlastitoj koži osjete pravo značenje poruke dvojice HDZ-ovih ministara o tomu kako „država nema novca za svojim mjerama pomoći baš svim poduzetnicima i građanima, koji će se naći na udaru poskupljenja plina i struje“. To će nedvojbeno i smrznuti/osiromašeni Europljani reći Ursuli von der Leyen i svojim državnim liderima ispod njezinih skuta koji su ih – ne pitajući! – za američke babe ekonomsko zdravlje uvalili u to živo blato.
Stoga nisu bez vraga ni spekulacije iz stanovitih insajderskih izvora AP-a da Zapad zbog osjetnog porasta cijena na tržištu i troškova ukrajinskog rata razmatra potrebnu povratak Irana (sada pod američkim embargom) na svjetsko energetsko tržište, pa bi Iran „postao iznenađujući spasitelj EU-a“. Koliko god su Iran i Rusija, je li, veliki saveznici protiv SAD-a, na Bliskom istoku su suparnici (najvidljivije u Siriji) te energetski konkurenti, pa SAD i Unija – dakako, konzultirajući se s Izraelom – ubrzano traže neki trostrano prihvatljiv kompromis s Teheranom u definiranju novoga tzv. nuklearnog sporazuma (iransko jamstvo tzv. međunarodnoj zajednici da će nuklearnu energiju koristiti isključivo u miroljubive svrhe) kako bi se ukidanjem američkog embarga vratilo iranski plin i naftu na energetsko tržište. I, je li, dodatno zabilo kajlu ruskom energetskom proračunu. E sad, tko tu pije, a tko plaća, pokazat će vrijeme budući da ni Rusija u toj igri bez granica ne sjedi skrštenih ruku niti je polit-energetska hlebinka. Politico piše o tzv. planu B, po kojem bi „novi iranski nuklearni sporazum mogao biti spas za Rusiju“ budući da Putin „planira iskoristiti Iran za zaobilaženje međunarodnih sankcija zbog Ukrajine, ako nuklearni sporazum Teherana sa svjetskim silama ponovno stupi na snagu“. Tomu u prilog navodi Putinov srpanjski sastanak s iranskim vodstvom, gdje je dogovorena još tješnja suradnja dviju zemalja, te posjet Teheranu ruskih dužnosnika za trgovinu i financije s direktorima Gazproma i još nekih važnih energetskih kompanija. Iranci su uzvratili Rusima izaslanstvom svojih energetskih šefova i stručnjaka za trgovinu i financije Moskvi, pa…
Očito, energetske se karte svako malo iznova miješaju. Netko, međutim, gadno blefira. Ako ga uhvate – a hoće, kad-tad, ne možeš stalno blefirati ma koliko ih u međuvremenu ostane i bez gaća – obično vrijedi ona linč-pravda Divljeg zapada. Zašto bi u energetskom pokeru bilo drukčije, čak ako je iranski as u rukavu!? A drama samo što nije eksplodirala. Nakon što je Rusija „zbog remonta i curenja ulja“ (!?) pedagoški uskratila dotok plina Sjevernim tokom 1 Njemačkoj i ostatku EU-a, ministri financija G-7 pokušali dogovorno limitirati ruske cijene nafte i plina – dodatno ucijeniti Putina! – a američke Federalne rezerve agresivno povisile kamatne stope i time investicijski favorizirale dolar (koji je ove godine ojačao 15 posto), euro je preko noći pao za 0,44 posto, na 0,988 dolara, na najnižu razinu od jeseni 2002. godine. Od početka godine je oslabio 13 posto. Eurozona trokira? Ulagači pribjegavaju dolaru, čiji je indeks porastao 046 posto (na 110,04), što je najviše u prošlih 20 godina. Ruska rublja raste i američki dolar raste, a euro tone. Baš kao i britanska funta, koja je pala 0,23 posto u odnosu na dolar, a od siječnja za više od 15 posto. Restrikcije vitalnih energenata lansirale su cijene prirodnog plina i električne energije iz stratosfere u egzosferu, pa mnogi zdravorazumski ekonomisti očekuju kako će eurozona sljedećih mjeseci pasti u recesiju budući da će gospodarstvo i kućanstva drastično smanjiti potrošnju energije, zatvarat će se radna mjesta, skupoća će biti ekstremna i sve će to opasno opteretiti euro.
Socijalni neredi su počeli. Veliki prosvjedni skup u Češkoj dao je misliti Bruxellesu: „Češka i Česi nemaju ništa s ratom u Ukrajini, to nije češki rat da bismo zbog njega ostali bez vitalno važnih energenata ili ih plaćali deset puta skuplje!“ To je isto prije nekoliko mjeseci otvoreno kazao premijer Viktor Orbán, a prošlog su vikenda još žešće ponovili sudionici također masovnoga prosvjednog skupa u Budimpešti protiv nakaradne EU-politike. Sličan se skup protiv vlade RH i energetskog „ugnjetavanja“ građana i poduzetnika najavljuje u Zagrebu i drugdje po Bijednoj Našoj. Jutarnji list je prenio iz Business Insidera zastrašujuću procjenu Naaema Aslama, ekonomskog stratega na trgovačkoj platformi Avatrade: „Potrošači se bore svaki dan i zabrinuti su za svoje račune. Nema brzog rješenja za ovaj problem, velika bi katastrofa mogla biti na pomolu“. I komu je onda brat taj ukrajinski katastrofalan rat!?
