Europa ima povijesnu priliku da prestane biti provincija ”Američkog Reicha”

Europski političari, posebno u Njemačkoj i Francuskoj, prosvjeduju protiv novih antiruskih sankcija američkog Kongresa, koje su praktično potvrđene od strane predsjednika Trumpa. Međutim, ove će sankcije teško pogoditi europske tvrtke, posebno u području energetike, koje posluju s Moskvom, a europska strategija opskrbe energijom može biti bačena na koljena.

No, budimo iskreni. Prosvjedi europskih lidera dolaze prekasno. Nakon što su posljednjih nekoliko godina slijedili i bili sudionici u svim kršenjima međunarodnog prava od strane Washingtona, od Libije do Ukrajine, preko Iraka, Afganistana, Sirije, Jemena i svim drugim slučajevima, pa čak i 1999. u NATO kampanji protiv tadašnje krnje ”Jugoslavije”, sada Berlin, Bruxelles i Pariz optužuju Washingtonu ”kako nisu bili konzultirani i da su Kongres i Bijela kuća izašli izvan međunarodnih sporazuma o slobodnoj trgovini, pravila WTO i drugih.

Pritužbe europskih političara su patetične i dolaze prekasno

Pritužbe europskih političara su patetične, jadne i izvan vremena. SAD su se odlučile na ekonomski rat protiv Rusije, ali na štetu europskih interesa. Ako Europa i bude prosvjedovala, dobit će odgovor kao u vrijeme Victorije Nuland, pomoćnice Obame za europske i euroazijske poslove, koja je na pitanje američkog veleposlanika u Kijevu o tome što će na jednostrane akcije u Ukrajini reći Europa, odgovorila: ”Ma, je*eš EU!”

Nova arogancija Washingtona je rezultat desetljeća podređenosti Europe američkoj politici i slijepog pokoravanja direktivama koje dolaze iz SAD-a, a svi poznatim katastrofama.

Zar Amerikanci plaćaju posljedice vanjskopolitičkih odluka Washingtona? Ne! Europljani plaćaju za to što su klimali glavom i sudjelovali u destabilizaciji Bliskog istoka i sjevera Afrike. Jer su bili američki saveznici koji su pasivno prihvatio strategiju kaosa, koja je na kraju pogodila europske interese.

U glavnim europskim gradovima se nitko nije zabrinuo zbog državnog udara u Kijevu 2014. godine, koji je rezultirao ratom na istoku zemlje. Štoviše, bivše europske sile su na jednoj strani glumile sudionike ”Normandijskog formata” i lažno se zalagale za prestanak sukoba u Ukrajini, a na drugoj sudjeluju u vojnom okruženju Rusije, širenju sad već bolesne rusofobije, naivno očekujući ”zahvalnost” s one strane Atlantika za svoju servilnost.

”Mi smo SAD i gospodari svijeta, a ne je*ena Europa!”

No, sada čin arogancije Washingtona izravno utječe na europske interese. Nove sankcije protiv Rusije su navodno nametnute zbog ”ruskog uplitanja u američke izbore”, te drugih destabilizirajućih aktivnosti Kremlja.
Međutim, ove sankcije više ne nanose relativno ograničenu štetu Europi, kao prije, nego udaraju u samo srce europskog gospodarstva i planove EU za širenje na Euroaziju i azijska tržišta, koja su Europskoj uniji neophodni za razvoj i stvaranje radnih mjesta.

Gledano iz tog ugla, SAD postupa po logici prema kojoj želi stvoriti situaciju u kojoj će Europa još više biti podređena  SAD-u. Ranije je ta podređenost bila politička i vojna, a sada mora biti i ekonomska, prije svega u energetskom sektoru.

Naime, nove sankcije jasno naglašavaju ”prioritet izvoza američkih energenata, kako bi se stvorila nova radna mjesta u Americi, kako bi se pomogli saveznici i ojačala vanjska politika Sjedinjenih Država”.

Jasnije od toga nije moglo biti. Svako daljnje objašnjenje je možda nepotrebno. Čak i ako bi se pojavio neki europski lider koji bi htio pitati Washington zašto se tako ponaša, oni bi odgovorili istom mjerom kao u Kijevu 2014. godine: ”Jer smo mi SAD i gospodari svijeta, a ne je*ena Europa!”

Beskorisne i glasne pritužbe njemačkog Ministarstva vanjskih poslova ”kako sankcija protiv Rusije ne trebaju postati instrument za industrijsku politiku Amerike”, koje su izrečene iskreno, još uvijek čekaju službeni odgovor Angele Merkel, koja se u ovom vrlo neugodnom trenutku ponaša poput nezainteresiranog promatrača.

 

Netko može reći da se Angela Merkel ponaša pragmatično, jer izmijenjeni tekst neće dirati trenutnu razinu isporuka ruskog plina u Europu. Amerikanci su to naveli kako sankcije ne obuhvaćaju postojeće projekte, a naivni Europljani misle da će SAD poštovati dogovore. Isto su vjerovali i mnogi drugi narodi u svijetu, ali povijest ništa nije naučila europske političare.

Naravno, Europa ima i ”’oduševljene” zemlje zbog novih sankcija, kao Poljska i baltičke zemlje, koje su zbog neskrivene mržnje prema Moskvi prihvatile mogućnost kupnje američkog plina, čak i ako je skuplji, samo kako bi izbjegli energetsku ovisnost o ”prezrenoj Rusiji”.

U međuvremenu Europa tone u svoju tipičnu neartikuliranost, svađe, antagonizme i sukobe zbog uzajamnih interesa. Posebno su zanimljivi oni koji još uvijek vjeruju u ”bajkovitu” Europu, punu harmonije, gdje se pažljivo njeguju međusobni odnosi između država, svi su presretni što ustupaju nacionalne suverenitete, njeguju zajedničke interese, oduševljeni su multikulturalizmom i novom vizijom budućnosti. Netko bi trebao upaliti alarm i ove uspavane spodobe vratiti u stvarni svijet.

Posljedice američkih sankcija su da je EU pretrpjela težak udarac u području takozvanog slobodnog tržišta, kojeg joj jamče međunarodni ugovori, bilateralni sporazumi i Svjetska trgovinska organizacija. No, neko još uvijek misle

da živimo u uređenom i fer svijetu, prijateljskom i gdje se svi vole. Ukratko, europske vođe žive u svijetu bajki, a najveća od svih je ona da države više ne vrijede ništa, da ne mogu učiniti ništa, da su im ruke vezane, jer su sve ovlasti predale Europskoj uniji, odnosno tržištu ili Ujedinjenim narodima, ili kome već ne.

No, države su tu i dalje vladaju svijetom, preuzimaju inicijativu kako bi zaštitile svoje interese, nameću i izbjegavaju zakone, koristeći ih u vlastitu korist, i jednostavno ih nije briga. Ovo će biti test za one političare koji su izdali svoje narode, koje su a milost i nemilost prepustili nadnacionalnoj globalističkoj ”eliti” u zamjenu za oglodanu kost.

Ima li Europa snage za otpor?

Sudeći po dosadašnjim akcijama, koje su se sve uglavnom na izjave i pritužbe, Europa može daće učiniti ništa. Što se tiče Amerike, drugo ”F*ck the EU!” u relativno kratkom vremenu potvrđuje da Washington ima interese, a ne saveznike. Nakon Drugog svjetskog rata su SAD uvjeravanjima, prijetnjama i silom druge zemlje podčinjavale svojoj volji.

Umjesto da taj odnos bude suradnja s drugim narodima, on zahtijeva sluge, a konačni cilj je globalna američka dominacija.

SAD ne trpe postojanje nikakve suverene i neovisne države. U njima se provode ”smjene režima”, sustavno se ocrnjuju njihove vođe, nakon klasičnih vojnih udara se prešlo na metodu ”Obojenih revolucija”, a ako ništa ne da rezultate, onda se krene u rat.

Europske nacije, Japan i druge, gotovo su američke kolonije, prisiljene da služe američkim interesima na štetu vlastitih. Te su zemlje doslovno ”zaražene” bazama Pentagona, a njihove ekonomije uspješno pljačkaju američke korporacije.

Kao odgovor na američke sankcije protiv Rusije, Bruxelles je rekao ”kako će s protumjerama djelovati unutar nekoliko dana, ako zabrinutost EU neće bude uzeta u obzir”.

Obična groteska, jer su se nakon Drugog svjetskog rata zemlje zapadne Europe, a kasnije i istočne, pokorile volji

Washingtonu i nisu bile u stanju osloboditi se i krenuti svatko svojim putem.

Vrijeme je za ”Europsku deklaraciju o neovisnosti od Washingtona”

Dakle, sva ova retorika je besmislena, ako nakon nje ne slijede konkretne akcije. Kina i Indija su zanemarivali američke sankcije Iranu i kupovali iransku naftu, a Washington nije mogao učiniti ništa da ih zaustavi. Sa Sjevernom Korejom je isto, jer usprkos sankcijama ova zemlja ima razvijenu trgovinu s Kinom i brojnim drugim zemljama.

Vrijeme je za stvaranje nacrta ”Europske deklaracije o neovisnosti od Washingtona”. Konačno je kucnuo čas da države Europe služe interesima svojih naroda, a ne interesima Amerike, bez obzira na to što će slijediti ako se Europa otme diktatu.

Nove američke sankcije protiv Rusije nemaju nikakve veze s lažnim optužbama o uplitanju u američke izbore ili s nepostojećom agresijom protiv Ukrajine. Cilj im je veći pristup europskom tržištu za američke proizvođače prirodnog plina. Sve se čini
da se spriječi, marginalizira, oslabi i izolira Rusija, uz Kinu, glavni geopolitički rival Sjedinjenih Država. Razlog? Nedvosmislena spremnost Moskve i Pekinga da očuvaju suverenitet i neovisnost.

Oštra zajednička izjava njemačkog ministra vanjskih poslova Sigmara Gabriela i austrijskog kancelara Christiana Kerna je mali znak nade.

”Ne možemo prihvatiti opasne i nezakonite izvanteritorijalne sankcije protiv europskih tvrtki. Europska opskrba energijom je pitanje koje se tiče Europe, a Sjedinjenih Američkih Država”, rekli su Gabriel i Kern.

Mora se priznati da ih je u izjavi podržala i njemačka kancelarka, ali službeno nije predočila nikakav dokument ili odgovor koji bi značio odbijanje primjene tih sankcija.

Ključ svega je što će Europa učiniti ili neće učiniti kao odgovor na američke sankcije protiv Rusije. Sve izjave su beskorisne, ako ne bude jasnog i službenog odgovora iz europskih kancelarija.

U stvari, Europski parlament i Europska komisija bi trebali proglasiti suverenu neovisnost, a američke sankcije nevažećima, te poduzeti značajne korake za međusobnu političku i gospodarsku suradnju s Rusijom i svim zainteresiranim partnerima, ali na obostranu korist, što Washington ne može spriječiti.

”Mogu li to reći otvoreno da će budućnost naše suradnje s EU ovisiti o tome kako će Europska unija djelovati u ovoj situaciji”, rekao je ruski predstavnik pri EU, Vladimir Čižov.

Za kraj, podnaslov zakona američkih sankcija ”Suprotstavljanje ruskom utjecaju u Europi i Euroaziji” otkriva pravi cilj ovih mjera. Dakle, Washington je svoj potez povukao. Rusija samo djelomično, odlukom o protjerivanju preko 700 američkih diplomata s ruskog teritorija, a nakon Trumpovog potpisa se najavljuju nove mjere.

Na redu je Europa, koja ima povijesnu priliku da ukupno ili barem neke njezine zemlje povrate izgubljeni suverenitet. U suprotnom slučaju, prihvatimo činjenicu da će izjave poput one koju je o Europskoj uniji 2014. dala Victoria Nuland postati pravilo za sljedećih tisuću godina ”Američkog Reicha” u kojem je EU samo jedna od provincija.

logično