U subotu navečer, u Slavonskom Brodu, u prostoru Srpskog kulturnog centra "Branko Radičević", dobro raspoložena publika ispunila je salu do posljednjeg reda, jer takve večeri se ne propuštaju. Pred nju su stali ona i on: božanstvena Tanja Bošković i gospodstveni Rade Marjanović, dvoje glumaca koji ne glume nego žive scenu. Uz pomoć Tatjane Radunović za klavijaturom.
Kabare "Dobra stara vremena“ nije tek kazališna večer, to je pozivnica u prošlost, u svijet gdje su riječ, glazba i dostojanstvo činili svakodnevicu, a ne raritet. Na sceni su se smjenjivali songovi, duhovite i britke pričice. Sve je bilo dio jedinstvene glumačke čipke od dijaloge i glumačkih minijatura koje mirišu na tradiciju kabarea, na onu vrstu teatra gdje publika i izvođač dišu istim ritmom.
Boškovićkin baršunasti glas, topao i upečatljiv, nosio je svaku notu i repliku s lakoćom majstora koji zna da su pjevanje i gluma ozbiljna stvar, ali da se život mora živjeti s osmijehom. Marjanović je vodio predstavu improvizatorski, umješno, majstorski, ali s onom mjerom i elegancijom koja podsjeća da vrhunska gluma ne traži buku, nego prisutnost. Njih dvoje zajedno kao dvoje starih prijatelja koji su preživjeli sve oluje, pa sad, kroz humor, pjesmu i sjetu, pričaju o onome što je bilo i što još jest: ljubav, nada, vrijeme koje nas mijenja, ali ne briše.
Publika u Brodu osjećala je to - da nije samo aktivni svjedok predstavi, nego da da je riječ o susretu s vlastitim uspomenama. U svakoj pjesmi i svakoj šali titrala je nostalgija za vremenima kad se pjevalo iz srca, kad se kazalište nosilo kao svečanost, kad su riječi imale težinu, a umjetnost imala smisao.
Na završeku ovog posebnog doživljaja, dugo se pljeskalo. Ne samo glumcima, nego onome što je dozvalo miris prošlih večeri, vedrine, ljepotu starog svijeta koji, makar na sat vremena, nije nestao. U Brodu, te noći privilegirani su osjetili da dobra stara vremena nisu prošla. Samo su čekala da ih neko pozove na scenu. Hvala im.
Urednik ovog portala zaustavio je otmjenu i simpatičnu Tanju Bošković na odlasku s pozornice, povikom "Tanja, i Lili" (po liku iz filma Balkan experes), kako bi joj prenio pozdrave zajedničkog prijatelja, pjesnika Zorana Bognara i kako bi joj iz punog uvjerenja rekao da izgleda veličanstveno kao u davnim danima kad se završilo snimanje spomenutog kultnog filma. Ona se zaustavila, popričali smo, i tako je nastala fotka.
Tanja Bošković i Veljko Lukić
___________________
