Ako je Buča uistinu propagandna namještaljka Putinu, Zelenski bi morao završiti na Međunarodnom sudu u Haagu. Veliki i najmoćniji su se davno sporazumjeli da za njih takva sudišta ne vrijede.
Kud’ svi Turci, tu i ćelavi Mujo, stara je pučka posprdnica za one koje priroda valjda već rođenjem nije obdarila voljom za misliti vlastitom glavom, nego su ljigavi povodljivci. Povijest će presuditi i aktualnim vođama tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene (sic transit), ako već ne prosvjedi zbog polit-ekonomske ugroze životnog standarda, iseljavanja, demografske eutanazije, narušene nacionalne sigurnosti… svrstavanjem RH na pogrešnu stranu povijesti u sukobu SAD-a i Rusije u Ukrajini, pa globalnom recesijom i pandemijskim štetama. Jednog dana, a jamačno znatno prije, tzv. običnima/malim ljudima Bijedne Naše dolazi na naplatu ozbiljna nacionalna šteta zbog sramote povodljivosti državnih vođa za svime što pogoduje velikima i moćnima kako bi ih pater et mater familias tzv. obitelji kojoj oduvijek pripadamo (doduše, kao izvor prirodnih resursa i topovsko meso u tuđim ratovima) velikodušno pripustili kupiti mrvice s ruba – obiteljskog stola. „Sve opcije su otvorene“, ustvrdio je ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman prije protjerivanja 18 ruskih diplomata i još šestero osoba iz veleposlanstva u Zagrebu. „RH jasno osuđuje ruski ratni zločin počinjen u Buči u Ukrajini i podržava sve međunarodne napore da se pronađu dokazi koji će omogućiti sudski epilog za ovakav masakr nedužnih civila.“ Protjerivanje ruskih diplomata (tzv. persona non grata) iz zapadnih zemalja potaknuo je i prvi počeo SAD, pa i hrvatska žaba vidjela da konje potkivaju te i ona – digla nogu.
Ruska umjetnost, kulturu, sport, etc. su glineni golubovi na politikantskim/šovinističkim/kvaziosvetničkim streljanama bolesnih na mozak. Progon ravan nacističkom spaljivanju knjiga, Maovoj „kulturnoj revoluciji“ ili protusrpskoj histeriji u knjižnicama, galerijama, kazalištima, medijima, etc. u Bijednoj Našoj 1990-ih godinaIako nikakva neovisna međunarodna istraga nije provedena o tomu što se dogodilo u kijevskom predgrađu iz kojega se netom povukla ruska vojska, ukrajinski je predsjednik Volodimir Zelenskij u pancirki osobno posjetio Buču, okružen do zuba naoružanim tjelesnim čuvarima, doveo državne tv-kamere te jezivim slikama i teškim optužbama razglasio urbi et orbi da je njegova vojska našla leševe po ulicama i masovnu grobnicu ubijenih civila svih dobi i obaju rodova, neke navodno ruku zavezanih žicom i s metkom u potiljku. Četvrti dan po odlasku invazijske armade radi strateškog razmještanja na istočno ukrajinsko bojište, gdje će se sljedećih tjedana voditi glavne/presudne bitke, svijet su zaprepastile slike kako je „Putinova vojska počinila najgore ratne zločine protiv civila nakon Drugoga svjetskog rata“. Kremlj je strahote u Buči nazvao „provokacijom, propagandnom namještaljkom ukrajinske vlasti, crnim/krvavim igrokazom za svjetsku javnost“ i zatražio izvanrednu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a što nije spriječilo SAD/EU/NATO i „partnere“ u dodatnom raspaljivanju proturuske histerije „zbog Buče“, s već petim paketom tzv. sankcija za uništenje ruske ekonomije i svega ruskog bilo gdje u svijetu.
„Izbacite Rusiju iz Vijeća sigurnosti UN-a (u međuvremenu je izbačena iz Vijeća za ljudska prava, op. a.) kao agresora i izvor rata tako da više ne može blokirati odluke o vlastitoj agresiji,“, vapi Zelenskij te video vezom proziva države (Njemačku, Mađarsku..) i njihove lidere jer da „jednom rukom prijete sankcijama Rusiji, a drugom trguju s njom“. Za rat osobno snosi najveću krivnju, jer nije najprije uzeo Moskvu za najvažniju adresu pregovora o međudržavnom problemu, inicijalnom ratnom okidaču, nego Washington, London i Bruxelles, Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr., Borisa Johnsona, Jensa Stoltenberga i podaničke im čelnike EU-a. Je li Zelenskij namjestio „ruski ratni zločin“ u Buči, a Zapad ga dogovorno uzima zdravo za gotovo u obostrano prljavom propagandnom obračunu, ili se zaista dogodio zločin i svijet ga ima razloga osuditi, stvar je istrage neovisnih međunarodnih stručnjaka. Ne Zelenskija, Bidena ili Putina.
„U skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, civili moraju biti pošteđeni bilo kakvog nasilja u oružanom konfliktu“, tvrdio kineski veleposlanik u UN-u Zhang Jun, čiju zemlju SAD/EU i proamerički Zapad ultimativno pritišću/ucjenjuju posljedicama, ako se tzv. ekonomskim i vojnim sankcijama ne opredijeli protiv Ruske Fderacije. „Napadi na civile su neprihvatljivi i ne bi se smjeli događati. Izvješća i snimke ubijenih civila u Buči su duboko uznemirujući. Točne okolnosti i razlozi za te incidente trebaju biti utvrđeni i provjereni. Dok se cijela slika ne razjasni, sve strane bi se trebale suzdržati od neutemeljenih optužbi.“ Kako sada stoje stvari, a to i jest razlogom zabrinutosti za sudbinu istine, ni Kijevu, ni Washingtonu s „partnerima“ niti Moskvi ne odgovara istina, koju bi jamačno otkrila neovisna istraga međunarodnih forenzičara.
Ukrajini je u završnoj izjavi sa summita NATO-a 2008. godine obećano članstvo, ali ne i kada. Sada ostaje Zelenskiju da zajedno s vođama SAD/EU/NATO-a i „partnera“ sotonizira Putina/Rusiju i žestoko druka za izbacivanje Ruske Federacioje iz međunarodne zajedniceBuča je – apriorno uzeta na Zapadu kao zdravo za gotovo, kao ruski ratni zločin – pokrenula val protjerivanja ruskih diplomata, što ima recipročan odgovor službene Moskve. Milo za drago. Oko za oko. Zub za zub, pa… Kolone diplomata iz zapadnih zemalja na putu kući u Rusiju mimoilaze se s kolonama što se iz Rusije putuju na Zapad. I u Zagreb. Suludo i bez valjana razloga, ali koji se inat ili mržnja vode pameću i razlogom? Ako je Buča uistinu propagandna namještaljka Putinu, Zelenskij bi morao završiti na Međunarodnom sudu UN-a (ICJ) u Haagu kamo Zapad želi, a nije kadar, privesti „ruskog cara“ da mu presudi američka sutkinja Joan E. Donoghue, iako Rusija nije članica tog suda. Kao ni SAD, no… Veliki i najmoćniji su se davno, još za tzv. Hladnog rata lijepo sporazumjeli da za njih takva sudišta ne vrijede. Zato nikad nije niti će biti suđeno krivcima u SAD-u za ratne zločine nad civilima u Japanu (dvije atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki), Koreji, Vijetnamu (tri milijuna mrtvih, napalmom spaljena i zatrovana priroda i ljudi), Afganistanu, Iraku, Libiji, Srbiji, Siriji, Iranu (nedavno ubojstvo dronom istaknutog znanstvenika)… Za mučka ubojstva legitimnih lidera suverenih zemalja Saddama Husseina (Irak) i Muammara al-Gaddafija (Libija), SAD/CIA/EU uloga u prosvjedima te ubojstvima na kijevskom trgu Majdanu za tzv. narančaste revolucije i kasnijim događajima. U kojima je obilje klica današnje ratne katastrofe.
Sada su Putin i njegova vlast krampus kojim Zapad plaši cijeli svijet i bezočno uvlači Uniju u tešku energetsku, vojnu, čak prehrambenu i političku ovisnost o Uncle Samu. Dugoročno, preskupo i bezizgledno. Samo što Putin nije ni Saddam niti Al-Gaddafi, niti Rusija Irak ili Libija, pa isti plan (Biden: „Za miloga Boga, pa ovaj čovjek ne smije ostati na vlasti!“) nema šanse proći. Ponajmanje na bilo kojemu međunarodnom sudištu tipa kadija te tuži, kadija ti sudi. Neće ići. Kao što sve novi i novi paketi tzv. sankcija neće zaustaviti rat i izazvati unutarnju narodnu, oligarhijsku ili vojnu pobunu i srušiti Putinovu vlast. „Zbog svih mogućih sankcija na svijetu ne stradaju elite nego običan čovjek, koji bitku bije za gorivo na crpki te za ulje i druge namirnice u trgovini“, zapisao je kolumnist Milan Ivkošić u Večernjem listu. „Isprva sam bio za sankcije Rusiji, ali baš zbog običnih ljudi po cijelom svijetu koji su najveće žrtve, sad mislim da uopće nisu korisne te da ne treba iz međunarodnih natjecanja isključivati ruske sportaše, skidati djela ruskih autora s repertoara u kazalištima, itd.“
SAD/NATO-„partnersko“ sve oštrije treniranje strogoće nad životnim standardom cca 150 milijuna Rusa – desetljećima naviklih na otvoreno zapadno neprijateljstvo – može ih samo homogenizirati zbog opipljivog osjećaja ugroženosti izvana. Oko 86 posto Rusa podržava Putinovu politiku, jer je po raspadu SSSR-a opet uzvisio njihovu, je li, najveću i resursima najbogatiju zemlju na svijetu na rang respektabilne svjetske (i nuklearne) velesile. Pa, što je više kleveta i laži, Putin nam je miliji i draži!? „Sjajna ideja američkog predsjednika Bidena o suđenju za ratne zločine u Ukrajini“, poručila je glasnogovornica ruskog ministarstva za vanjske poslove Marija Zaharova putem aplikacije Telegram. „Neka počnu sa SAD/NATO-ovim bombardiranjem SR Jugoslavije (1999. godine, punih 78 dana, op. a.) i okupacijom Iraka. Naravno, tu je i trgovina organima na Kosovu pod maskom američkih dužnosnika. Čim završe s tim, mogu početi i procesom za nuklearno bombardiranje Japana. Run, Forrest, run.“
SAD/NATO-„partnersko“ sve oštrije treniranje strogoće nad životnim standardom cca 150 milijuna Rusa – desetljećima naviklih na otvoreno zapadno neprijateljstvo – može ih samo homogenizirati zbog opipljivog osjećaja ugroženosti izvanaNjemačka protjeruje 40 ruskih diplomata, Francuska 35, Danska 15, a prije njih su to već učinili SAD, Irska, Nizozemska, Poljska, Italija i baltičke zemlje među kojima je najdalje otišla Litva: persona non grata je i veleposlanik. „Ako se ovo nastavi“, komentirao je zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a Dmitrij Anatoljevič Medvjedev, bivši ruski šef države, „zalupit ćemo vrata zapadnim veleposlanstvima. Svima će biti jeftinije. A onda ćemo na kraju samo gledati jedni druge, ni na koji drugi način, nego kroz nišane. Svi znaju odgovor: to će biti simetrično i destruktivno za bilateralne odnose. Koga su kaznili? Prije svega sebe.“ Mađarska jest članica i EU-a i NATO-a, ali zbog nacionalnih ekonomskih i inih interesa neće se solidarizirati sa zapadnim jastrebovima: „Ukrajinski rat nije naš rat“. Osim starog/novog premijera, uvjerljivog pobjednika neki dan u prvom izbornom krugu Viktora Orbána, Putin ima saveznika Srbiju i Republiku Srpsku u BiH. Pobijedi li u drugom krugu, 24. travnja 2022., na francuskim predsjedničkim izborima radikalna desničarka Marine Le Pen aktualnog Emmanuela Macrona (adutima o lošem ekonomskom stanju u zemlji i neuspjehu Macronovih pregovora s Putinom o Ukrajini), EU će doživjeti politički potres koji možebitno neće preživjeti. Navodno je Putin već ukalkulirao u strategiju vojne invazije na Ukrajinu tu tempiranu bombu u vreći zapadnih rogova, pa ako u svemu ima i zrnce istine, Stara damo – drž’ gaće. Kom’ pita, kom’ tepsija.
Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto pozvao je neki dan na razgovor ukrajinskog veleposlanika i očitao mu lekciju: „Vrijeme je da ukrajinski lideri prestanu s izravnim napadima na Mađarsku i priznaju volju mađarskog naroda“. Indikativno je također da je i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel oštro odgovorila Zelenskiju u okolnostima kad se nasljednici odmiču od njezina 16-godišnjeg mirotvorstva u odnosima s Putinom i prvi puta poslije njemačkog poraza u Drugom svjetskom ratu opet ratnički hruste, šalju oružje Ukrajini za nova krvoprolića. „Putin mora izabrati između rata i mira“, ultimativan je Biden. „Znamo za pokušaje ruskog vodstva da mobilizira nove idiote među kadetima u vojnim školama, ljude s borbenim iskustvom i ročnike kako bi ih poslali u krvoproliće u još jednoj ofenzivi“. SAD/NATO je prepunih usta tzv. članka 5. o kolektivnoj obrani zemlja Saveza, ali ne haje o „napadnutom“ RH-u, čiji je glavni grad baš iz Ukrajine (tko, zašto!?) pogodio 14-metarski, šest tona težak sovjetski dron Tu-141 Strizh. Preletio je čak dvije NATO-ove zemlje (sic transit) i probušio tzv. nepobojan proturaketni štit te, je li, ne ismijava li premijer Plenković istinu, bio je naoružanim s 40 ili 120 kg eksploziva. Nitko živ na svijetu „ne zna“ niti se trsi saznati jesu li to Rusi iz Ukrajine – kažu da nisu, a Ukrajinci također tvrde da nisu – testirali i ismijali razvikanu SAD/NATO-ovu budnost, spremnost i sposobnost.
No, Plenkoviću je srce veliko kao kuća već samim time što mu američki državni tajnik Antonyja Blinkena usred Zagreba neki dan tepa kako SAD i NATO „Hrvatskoj čuvaju leđa“. Kao svakoj inoj članici Saveza: članak 5. je armirana obaveza, a sad neka tanmo tajnovita droniranja, Bože moj… To se ne dâ propagandno unovčiti kao Buča, pa ni to što je Bijedna Naša osvanula na Putinovoj crnoj listi državnih neprijatelja, a veleposlanik mu u BiH Igor Kalabuhov pak kazao da „Moskva ima plan i za Hrvatsku“. No, da su eurounijski prvi činovnici Ursula von der Leyen i Charles Michel, pa i državni vođe Njemačke i Francuske bili eurocentričniji i prije svega na braniku eurounijskih ekonomskih, sigurnosnih i moralnih vrijednosti se da nisu neodgovorno utrčali u Uncle Samov danse macabre prisvajanja Europe kao svog ćaćinstva, rata u Ukrajini ne bi bilo. I Putin ne bi radio u Ukrajini isto što Uncle Sam desetljećima nekažnjeno i neusporedivo više radi po cijelom globusu: gazi međunarodno pravo destabiliziranjem i agresijom na suverene zemlje, čije mu vlasti ne idu pod kapu. I eurounijska bi perspektiva izgledala ljepše. Ako već ne i sadržajno.
Kolone diplomata iz zapadnih zemalja na putu kući u Rusiju mimoilaze se s kolonama što se iz Rusije putuju na Zapad. I u Zagreb. Suludo i bez valjana razloga, ali koji se inat ili mržnja vode pameću i razlogom?Ni Zelenskij sada – kad mu je zemlja razorena, ljudi ginu kao muhe, postaju invalidi ili izbjeglice, jer je s bešćutnim suflerima iz Washingtona, Londona i Bruxellesa prešao tzv. crvenu crtu – ne bi morao nuditi isto što mu je još prije par mjeseci ponuđeno iz Moskve, a on bahato odbio. I rizikovao rat u kjemu nitko neće pobijediti, ali će cijeli svijet izgubiti. Ekonomski, društveno, komunikaijski, moralno i na svaki ini način. Kako prenosi njemačka agencija DPA, bivša je najmoćnija žena na svijetu odgovorila Zelenskiju da i dalje „stoji uz odluku NATO-a 2008. godine na summitu u Bukureštu da ne prihvati Ukrajinu kao članicu“. Zelenskij tvrdi da su kancelarka Merkel i tadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy blokirali ukrajinski zahtjev za pristupanje NATO-u i da je to „neuspjeh njemačke politike prema Rusiji“, što je sada pridonijelo sukobu. No, Ukrajini je u završnoj izjavi sa summita NATO-a 2008. godine obećano članstvo, ali ne i kada. Sada ostaje Zelenskiju da zajedno s vođama SAD/EU/NATO-a i „partnera“ sotonizira Putina/Rusiju i žestoko druka za izbacivanje Ruske Federacioje iz međunarodne zajednice. I proturuska se histerija širi Zapadom brzinom požara kakav, je li, na dalmatinskoj buri proždire crnogoricu i maslinike. Tzv. demokracija i slobodni svijet su samo to što takvima priznaje SAD/EU/NATO. I točka! Rusija i sve rusko, ma koliko vrijedno, nemilosrdno se izbacuje iz javnog života, iz kulture, umjetnosti, sporta, trgovine, medija…
I zagrebački HNK, je li, udara kajlu Putinu. Intendantica na odlasku Dubravka Vrgoč uskratila je opernim sladokuscima najavljenu već za svibanj izvedbu „Evgenija Onjegina“ Petra Iljiča Čajkovskog, ruskoga remek djela svjetske glazbene umjetnosti, u izvedbi/režiji vrhunskih umjetnika iz Moskve. Umjesto neprolazne klasike, Zagrepčanima će se ponuditi „Tosca“ Giacoma Puccinija u izvedbi ukrajinskih umjetnika iz Kijeva. S konja na magarca? No, takva se farsa dnevno događa širom (pro)američkog Zapada. Ruska umjetnost, kulturu, sport, etc. su glineni golubovi na politikantskim/šovinističkim/kvaziosvetničkim streljanama bolesnih na mozak. Progon ravan nacističkom spaljivanju knjiga, Maovoj „kulturnoj revoluciji“ ili protusrpskoj histeriji u knjižnicama, galerijama, kazalištima, medijima, etc. u Bijednoj Našoj 1990-ih godina. „Rusija ima dugu povijest, ruska državnost seže stoljećima unatrag (dok Amerikanci još nisu dosegli ni 300 godina), ruska kultura – književnost, glazba, slikarstvo – utkani su u samo tkivo evropske i svjetske kulture“, piše Tomislav Jakić, bivši vanjskopolitički savjetnik predsjednika RH i komentator-mentor tzv. javne kuće HRT-a u kolumni Graditi evropsku sigurnost – protiv Rusije?, poentirajući time da se „ruska povijest ne može promatrati odvojeno od evropske. I obrnutno. Baš kao što se Rusiju ne može naprasno isključiti iz Evrope, ponašati se kao da je nema i najavljivati razdoblje građenja evropske sigurnosti – protiv Rusije. A na pitanje: hoće li se koncept evropske sigurnosti ipak graditi tako da je protiv Rusije, odgovor je: tko poživi/preživi, vidjet će.
Oni koji s velikim žarom i uvjerenjem danas slave spoznaju kako evropsku sigurnost ne samo treba, nego je i jedino moguće graditi – protiv Rusije, zaista nisu ništa drugo nego – idioti. I to opasni idioti. Idioti – samoubojice. Taj koncept, naime, osim već započete utrke u naoružanju znači uvođenje Evrope u dugo razdoblje (Biden spominje ne bez razloga više godina) stalne konfrontacije s Rusijom, isrpljujuće konfrontacije koja će se, osim što će naštetiti Rusiji, doslovno obiti o glavu Evropi. Niti Rusija može bez Evrope, nisi Evropa može bez Rusije. (…) A američka se pomoć uvijek plaća. I otplaćuje godinama. Osim one koja dođe u vidu bombi i granata kojima se utire put demokraciji, ili onome što Washington smatra demokracijom“. Jakić ne govori iz rukava niti trbuhozbori zapadni IPD poput danonoćnih, a uvijek istih na istim tv-zaslonima, „zvijezda“ tzv. vojno-sigurnosne problematike – što se babi snilo, to se babi zbilo!? – u klinču svjetskih velesila, kojima istina i mir nisu na cijeni.
Tomislav Jakić jedna je od nekolicine glasnijih u medijskom prostoru tzv. crnih vrana, koja znâ znanje „na temu“, nije politički analfabet ni uhljeb kameleonskih gena, pa se ne plaši javno upozoriti – protivno službenoj politici Banskih dvora i predsjednika RH – kako „Evropa suludim tempom srlja prema vlastitoj propasti (kao kontinent mira, suradnje i tolerancije), odričući se s gotovo neopisivim užitkom napr. istočne politike kancelara Willyja Brandta, upravo one politike što je svojedobno omogućila početak izlaska iz ere hladnoga rata“. Nema smisla Europa kao američki potrčko umjesto da je samostalan čimbenik međunarodnih odnosa i novoga tzv. svjetskog poretka. Rusija – bila u njoj carska, komunistička, Putinova ili koja druga vlast poslije njega – jest i ostat će Uncle Samov neprijatelj No. One. Nakon što je „ruski car“ 2007. godine samouvjereno kazao da je „prošlo vrijeme kada je svijetom mogla domonirati jedna sila“, sjevnula je iskra nesreće što sada eskalira u ratnoj Ukrajini i zapadnim se svijetom širi plamenom proturuske histerije: SAD je jednostrano otkazao ugovore sa SSSR-om/Rusijom o ograničavanju naoružavanja i pogazio dogovor o neširenju NATO-a na Istok, pa… I kada god dođe mir u Ukrajinu, a doći će – Staroj će dami doći prekasno.
h-alter
