Hrvatskoj se već godinama žele nametnuti gospodarska rješenja s Baltika. Posljednji koji je to učinio je Mato Njavro, ekonomist i prodekan privatne Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta (ZŠEM), koji je nedavno, najavljujući New Europe Business Forum u organizaciji svoje škole, u komentaru na Tportalu naveo da bi Hrvatskoj bilo pametnije slušati glavnu zvijezdu tog eventa, bivšeg latvijskog ministra financija i konzervativnog premijera Einarsa Repšea, negoli Thomasa Pikettyja.
Repše se, naime, u svojim politikama odlučio na smanjenje plaća i brutalne mjere štednje, što je Njavro nazvao "prilagodbama".
Prvo su američki konzervativni think-thankovi početkom novog tisućljeća pozivali hrvatske vlade da se ugledaju na primjer baltičkih tigrova, ali se nakon udara krize 2008. godine pokazalo da su sačinjeni od papira bilježeći strahovit pad BDP-a. Američki su konzervativci potom utihnuli, a štafetu su preuzeli domaći konzervativci, jer su baltičke zemlje prije nekoliko godina počele pokazivati znakove oporavka BDP-a.
Premijer Zoran Milanović se tijekom posjeta glavnom latvijskom gradu Rigi 2013. godine poklonio tamošnjem socijalnom eksperimentu, žaleći što ga nije provela i Hrvatska – o čemu je Forum.tm također pisao - a onda su iz Hrvatske udruge poslodavaca pred oltar Europske komisije donijeli zavjet da bi se hrvatsko gospodarstvo trebalo temeljiti na bolnim rezovima Latvije.
Budući da je dekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta otac Mate Njavre, Đuro Njavro, ujedno i jedan od gospodarskih stratega Hrvatske demokratske zajednice, koja juriša na vlast u Hrvatskoj, postoji velika vjerojatnost da će se latvijski eksperimenti provoditi i ovdje, jer je iz komentara očito da ZŠEM, a onda i Njavro stariji, preferiraju ideje bivšeg latvijskog premijera.
Uostalom, za Repšeova posjeta predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku, iz te su stranke objavili da su im pogledi na reforme istovjetni.
Time bi se HDZ napokon otvoreno doveo u prirodni ekonomski okoliš svih desnih stranaka: provođenje mjera koje podrazumijevaju brutalno smanjenje socijalnih prava građana, što će uzrokovati njihovo osiromašenje i bijeg najobrazovanijih iz Hrvatske.
Nakon što su Repšeovi recepti kresanja svega i svačega ovih dana dobili poveću medijsku pažnju hrvatskih medija, Forum.tm zamolio je Jeffreyja Sommersa, američkog profesora političke ekonomije na Sveučilištu Wisconsin-Milwaukee te gostujućeg profesora Štokholmske škole ekonomije u Rigi, da nam iz prve ruke kaže treba li se Hrvatska ugledati na latvijski primjer.
Bivši Fulbrightov stipendist za baltičke zemlje i nekadašnji član Operativne skupine za reforme u Latviji (RTFL) nada se da Hrvatska to nikad neće učiniti, jer je socijalna cijena latvijskog eksperimenta rezanja toliko velika da je malo koja zemlja može podnijeti. Niti bi to trebala.
"Nadam se da Hrvatska neće slijediti latvijski primjer. Repšeov program makroekonomske stabilnosti stabilizirao je državne financije, ali pod cijenu bijega golemog broja mladih i najboljih talenata iz zemlje, uz premalo investicija u proizvodnju, te se nastavio oslanjati na offshore bankarstvo, odnosno poreznu evaziju iz susjednih zemalja. Latvija je imala jedinstven tijek faktora od kojih je neke vrlo teško ponoviti, a pojedine i nemoguće. Rezultat je bio katastrofalan za velik broj latvijskih građana, pa je njih 10 posto u posljednjem desetljeću napustilo zemlju, ponajviše mladih, što je zaprijetilo pretvaranjem zemlje u kombinaciju doma za umirovljenike i očuvanog parka prirode", kazao nam je Sommers.
Priznaje da je Latvija imala kratko razdoblje velikog rasta prije krize 2008. godine, ali je onda zabilježila najveći godišnji pad u svijetu. Oporavak je potom bio robustan u kraćem razdoblju, čemu je ponajviše pridonio jedan faktor – povratak offshore kapitala iz Rusije i bivših sovjetskih zemalja. Taj je novac je otvorio nekoliko novih radnih mjesta, ali i kreirao kulturu korupcije svojstvenu prirodi izbjegavanja plaćanja poreza u zemljama iz kojih je dolazio ili je nezakonito stečen. Slom ciparske ekonomije temeljenoj na offshore kapitalu 2012. i 2013. godine također je osigurao znatan priljev offshore kapitala najgore vrste.
"Ostali faktori koji su utjecali na rast BDP-a uključivali su prodaju prava prebivališta strancima. To je dovelo do privremenog utrpavanja kapitala koji je uglavnom povezan s offshore nezakonitostima. Hrvatska vrlo lako može kopirati ovaj način, ali to uopće ne pridonosi proizvodnji države", kaže Sommers.
Također se, dodaje, dogodio i kratkotrajni bum cijena žitarica (koji je predvidio i savjetovao Latvijcima da nastave s tim). Cijene su u međuvremenu popustile i vjerojatno neće dosegnuti vrhunac kao što je viđen u razdoblju od 2007. do 2013. jer države smanjuju projekte proizvodnje biogoriva nakon aktualnog velikog pada cijene nafte.
"Latvija i dalje održava politiku niskih plaća, što je nakon 2008. godine privuklo skromne investicije. Danas je latvijska ekonomija usporila, pa priljev kapitala iz stranih banaka (o kojima država ovisi) danas iznosi tek desetinu nekadašnjih stopa", zaključuje Sommers priču o latvijskom socijalnom eksperimentu.
forum.tm
Repše se, naime, u svojim politikama odlučio na smanjenje plaća i brutalne mjere štednje, što je Njavro nazvao "prilagodbama".
Prvo su američki konzervativni think-thankovi početkom novog tisućljeća pozivali hrvatske vlade da se ugledaju na primjer baltičkih tigrova, ali se nakon udara krize 2008. godine pokazalo da su sačinjeni od papira bilježeći strahovit pad BDP-a. Američki su konzervativci potom utihnuli, a štafetu su preuzeli domaći konzervativci, jer su baltičke zemlje prije nekoliko godina počele pokazivati znakove oporavka BDP-a.
Premijer Zoran Milanović se tijekom posjeta glavnom latvijskom gradu Rigi 2013. godine poklonio tamošnjem socijalnom eksperimentu, žaleći što ga nije provela i Hrvatska – o čemu je Forum.tm također pisao - a onda su iz Hrvatske udruge poslodavaca pred oltar Europske komisije donijeli zavjet da bi se hrvatsko gospodarstvo trebalo temeljiti na bolnim rezovima Latvije.
Budući da je dekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta otac Mate Njavre, Đuro Njavro, ujedno i jedan od gospodarskih stratega Hrvatske demokratske zajednice, koja juriša na vlast u Hrvatskoj, postoji velika vjerojatnost da će se latvijski eksperimenti provoditi i ovdje, jer je iz komentara očito da ZŠEM, a onda i Njavro stariji, preferiraju ideje bivšeg latvijskog premijera.
Uostalom, za Repšeova posjeta predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku, iz te su stranke objavili da su im pogledi na reforme istovjetni.
Time bi se HDZ napokon otvoreno doveo u prirodni ekonomski okoliš svih desnih stranaka: provođenje mjera koje podrazumijevaju brutalno smanjenje socijalnih prava građana, što će uzrokovati njihovo osiromašenje i bijeg najobrazovanijih iz Hrvatske.
Nakon što su Repšeovi recepti kresanja svega i svačega ovih dana dobili poveću medijsku pažnju hrvatskih medija, Forum.tm zamolio je Jeffreyja Sommersa, američkog profesora političke ekonomije na Sveučilištu Wisconsin-Milwaukee te gostujućeg profesora Štokholmske škole ekonomije u Rigi, da nam iz prve ruke kaže treba li se Hrvatska ugledati na latvijski primjer.
Bivši Fulbrightov stipendist za baltičke zemlje i nekadašnji član Operativne skupine za reforme u Latviji (RTFL) nada se da Hrvatska to nikad neće učiniti, jer je socijalna cijena latvijskog eksperimenta rezanja toliko velika da je malo koja zemlja može podnijeti. Niti bi to trebala.
"Nadam se da Hrvatska neće slijediti latvijski primjer. Repšeov program makroekonomske stabilnosti stabilizirao je državne financije, ali pod cijenu bijega golemog broja mladih i najboljih talenata iz zemlje, uz premalo investicija u proizvodnju, te se nastavio oslanjati na offshore bankarstvo, odnosno poreznu evaziju iz susjednih zemalja. Latvija je imala jedinstven tijek faktora od kojih je neke vrlo teško ponoviti, a pojedine i nemoguće. Rezultat je bio katastrofalan za velik broj latvijskih građana, pa je njih 10 posto u posljednjem desetljeću napustilo zemlju, ponajviše mladih, što je zaprijetilo pretvaranjem zemlje u kombinaciju doma za umirovljenike i očuvanog parka prirode", kazao nam je Sommers.
Priznaje da je Latvija imala kratko razdoblje velikog rasta prije krize 2008. godine, ali je onda zabilježila najveći godišnji pad u svijetu. Oporavak je potom bio robustan u kraćem razdoblju, čemu je ponajviše pridonio jedan faktor – povratak offshore kapitala iz Rusije i bivših sovjetskih zemalja. Taj je novac je otvorio nekoliko novih radnih mjesta, ali i kreirao kulturu korupcije svojstvenu prirodi izbjegavanja plaćanja poreza u zemljama iz kojih je dolazio ili je nezakonito stečen. Slom ciparske ekonomije temeljenoj na offshore kapitalu 2012. i 2013. godine također je osigurao znatan priljev offshore kapitala najgore vrste.
"Ostali faktori koji su utjecali na rast BDP-a uključivali su prodaju prava prebivališta strancima. To je dovelo do privremenog utrpavanja kapitala koji je uglavnom povezan s offshore nezakonitostima. Hrvatska vrlo lako može kopirati ovaj način, ali to uopće ne pridonosi proizvodnji države", kaže Sommers.
Također se, dodaje, dogodio i kratkotrajni bum cijena žitarica (koji je predvidio i savjetovao Latvijcima da nastave s tim). Cijene su u međuvremenu popustile i vjerojatno neće dosegnuti vrhunac kao što je viđen u razdoblju od 2007. do 2013. jer države smanjuju projekte proizvodnje biogoriva nakon aktualnog velikog pada cijene nafte.
"Latvija i dalje održava politiku niskih plaća, što je nakon 2008. godine privuklo skromne investicije. Danas je latvijska ekonomija usporila, pa priljev kapitala iz stranih banaka (o kojima država ovisi) danas iznosi tek desetinu nekadašnjih stopa", zaključuje Sommers priču o latvijskom socijalnom eksperimentu.
forum.tm
