[caption id="attachment_74796" align="alignleft" width="460"] 20.11.2014., Sibenik - Grijanje - radijatori.
Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL[/caption]
Centralno je grijanje zastarjeli i najskuplji oblik grijanja, a upravo ti računi mnoge potrošače u mnogim gradovima bacaju u očaj i svrstavaju u kategoriju siromaštva, priopćili su u subotu iz Regionalne organizacije za zaštitu potrošača (ROZP).
Iz ROZP-a upozoravaju kako većina potrošača ne može prijeći na drugi oblik grijanja, ali da unatoč tomu nije rješenje ništa ne poduzimati, već da si građani sukladno hrvatskom zakonodavstvu moraju osigurati pravo na izbor, ali i poduzeti mjere štednje.
Savjetuju da se susjedi u zgradama kolektivnog stanovanja okupe i porazgovaraju o tome isplati li im se kupovati toplinsku energiju od toplane, koja se možda nalazi na drugom kraju grada, jer tako plaćaju gubitke topline prilikom transporta vrelovodima, a koji je često čini preko 60 posto potrošnje.
"Praksa pokazuje da je kombinacija korištenja sunčeve energije, plina ili peleta za grijanje i prostorija i sanitarne vode, najjeftiniji i najisplativiji način, a usput podiže energetski certifikat za nekoliko razreda", ističu u ROZP-u. Tvrde da su ta ulaganja isplativija od postavljanja termofasada na već energetski izolirane zidove.
Navode i kako je zabluda da toplinsku energiju štede mjerni instrumenti poput razdjelnika topline, te da rješenje nije "ni smrzavanje s obolijevanjima", pa predlažu primjenu niza savjeta o štednji. Prije svega, kažu, sustav centralnog grijanja potrebno je servisirati jednom godišnje, a ako su neki radijatori hladni, a drugi vrući, sustav sigurno nije dobro uravnotežen i treba pozvati stručnu osobu da pregleda cijeli sistem.
Ako se aluminijska folija (ili ljetni štitnici za stakla automobila) postave u prostor između radijatora i zida, toplina će se isijavati u sobu i manje gubiti kroz zidove. U ROZP-u kažu i kako će se postavljanjem police između prozora i radijatora toplina usmjeriti prema sredini sobe, a manje gubiti. S istim ciljem postoje "ljetne" i "zimske" zavjese, što, tvrde, nije pomodarski hit, jer zimske omogućavaju da toplina kola sobom, a ne da se zadržava uz prozor i gubi u okoliš.
Predlažu i da se u sobama koje se ne koriste zatvore radijatori i ventilacija, da se vrata zagrijavanih prostorija zatvaraju, da donji rub roleta legne na prozorsku dasku ili pod, da se vrata oblijepe spužvastim trakama ili montiraju trake od plastike ili metala.
ROZP zaključuje da se "ne isplati ljutiti na visoke račune za grijanje, jer si ih kao potrošači kreiramo sami", niti se isplati ići tražiti zaštitu od toplanarskih tvrtki, jer su one "trgovci koji prodaju svoj proizvod najskuplje što mogu, kao i svi drugi trgovci, već se treba posavjetovati s udrugama za zaštitu potrošača, eko udrugama i energetskim agencijama.
poslovni
Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL[/caption]
Centralno je grijanje zastarjeli i najskuplji oblik grijanja, a upravo ti računi mnoge potrošače u mnogim gradovima bacaju u očaj i svrstavaju u kategoriju siromaštva.
Centralno je grijanje zastarjeli i najskuplji oblik grijanja, a upravo ti računi mnoge potrošače u mnogim gradovima bacaju u očaj i svrstavaju u kategoriju siromaštva, priopćili su u subotu iz Regionalne organizacije za zaštitu potrošača (ROZP).
Iz ROZP-a upozoravaju kako većina potrošača ne može prijeći na drugi oblik grijanja, ali da unatoč tomu nije rješenje ništa ne poduzimati, već da si građani sukladno hrvatskom zakonodavstvu moraju osigurati pravo na izbor, ali i poduzeti mjere štednje.
Savjetuju da se susjedi u zgradama kolektivnog stanovanja okupe i porazgovaraju o tome isplati li im se kupovati toplinsku energiju od toplane, koja se možda nalazi na drugom kraju grada, jer tako plaćaju gubitke topline prilikom transporta vrelovodima, a koji je često čini preko 60 posto potrošnje.
"Praksa pokazuje da je kombinacija korištenja sunčeve energije, plina ili peleta za grijanje i prostorija i sanitarne vode, najjeftiniji i najisplativiji način, a usput podiže energetski certifikat za nekoliko razreda", ističu u ROZP-u. Tvrde da su ta ulaganja isplativija od postavljanja termofasada na već energetski izolirane zidove.
Navode i kako je zabluda da toplinsku energiju štede mjerni instrumenti poput razdjelnika topline, te da rješenje nije "ni smrzavanje s obolijevanjima", pa predlažu primjenu niza savjeta o štednji. Prije svega, kažu, sustav centralnog grijanja potrebno je servisirati jednom godišnje, a ako su neki radijatori hladni, a drugi vrući, sustav sigurno nije dobro uravnotežen i treba pozvati stručnu osobu da pregleda cijeli sistem.
Ako se aluminijska folija (ili ljetni štitnici za stakla automobila) postave u prostor između radijatora i zida, toplina će se isijavati u sobu i manje gubiti kroz zidove. U ROZP-u kažu i kako će se postavljanjem police između prozora i radijatora toplina usmjeriti prema sredini sobe, a manje gubiti. S istim ciljem postoje "ljetne" i "zimske" zavjese, što, tvrde, nije pomodarski hit, jer zimske omogućavaju da toplina kola sobom, a ne da se zadržava uz prozor i gubi u okoliš.
Predlažu i da se u sobama koje se ne koriste zatvore radijatori i ventilacija, da se vrata zagrijavanih prostorija zatvaraju, da donji rub roleta legne na prozorsku dasku ili pod, da se vrata oblijepe spužvastim trakama ili montiraju trake od plastike ili metala.
ROZP zaključuje da se "ne isplati ljutiti na visoke račune za grijanje, jer si ih kao potrošači kreiramo sami", niti se isplati ići tražiti zaštitu od toplanarskih tvrtki, jer su one "trgovci koji prodaju svoj proizvod najskuplje što mogu, kao i svi drugi trgovci, već se treba posavjetovati s udrugama za zaštitu potrošača, eko udrugama i energetskim agencijama.
poslovni
