Dokaže li se da je Hrvatska trošila europski novac namijenjen nadzoru granice nezakonito, može doći do suspenzije plaćanja, novčanih kazni ili zahtjeva za povrat tog novca. To lijepo zvuči, ali je nerealno i licemjerno.
„Odmah sam nazvao Božinovića“, kazao je premijer Andrej Plenković na vladinoj sjednici u povodu objavljivanja snimke megaskandala na kojoj se vidi kako skupina muškaraca u odorama interventne hrvatske policije bez oznaka, pod fantomkama, naoružana „samokresima“ te specijalne represivne formacije karakterističnim „alatima“ fizičkog terora premlaćuju na tzv. zelenoj granici RH-BiH izbjeglice/migrante uhvaćene na putu u EU, koji je skandal alarmirao i vodeće činovnike u Bruxellesu i zdravorazumsku javnost u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj. Ne prvi put, osobito u prošlih pet godina otkako su eskalirala izvješća o nedopuštenom, nezakonitom i krajnje nehumanom hrvatskih tzv. organa reda prema nevoljnicima koje su ratovi i ekonomska bijeda – upravo u režiji zapadnog megakorporativnog kapitala/politike i otimačina prirodnih resursa – prognali iz njihovih domova, razorili im obitelji, osakatili ih fizički i psihički te prisilili na neizvjesnu potragu za kruhom u bogatijoj tuđini. Iz azijskih, bliskoistočnih i afričkih zemalja u državama tzv. prve brzine u EU, odnosno iz Južne i Srednje Amerike u SAD.
Interventno batinanje izbjeglica/migranata na granici RH-BiH uistinu je prelilo čašu, pa se taj državni skandal već danima ne gasi u medijima i političkoj javnosti„Nitko u policiji nema uputu da koristi silu“, kazao je policijski ministar i vladin potpredsjednik Davor Božinović, koji će samo dan-dva otkako je nova policijska groza opet šokirala javnost – cca četiri mjeseca nakon batinanja u zabačenoj šumskoj divljini – objaviti da su trojica interventnih policajaca suspendirana s dužnosti i protiv njih će se provesti postupak budući da su nedopušteno postupali u radnom vremenu, ali na vlastitu inicijativu. Navodno im nitko nije naredio/odobrio životinjsko batinanje ilegalaca u krajnjoj nevolji. Možda suspenzije i ne bi tako pobrzale da se opet, možda žešće no dosad, nije oglasio Bruxelles i da neovisna i sve učestalija izvješća o grubostima, ozljeđivanju i čak smrtnim slučajevima na granici RH-BiH nisu već dovela Bijednu Našu i HDZ-ovu vlast na stup srama u međunarodnoj zajednici. Slika posve drukčija od Plenkovićeva lak-maleraja po eurounijskim hodnicima i na (ne)formalnim susretima.
Strani novinari su više od pola sata rešetali glasnogovornika Europske komisije zaduženog za migracije Adalberta Jahnza o strašnim snimkama s granice RH i BiH i tražili objašnjenje. Ovaj je diplomatski otpovrnuo da je „Komisija iznimno zabrinuta“ zbog sve češćih izvješća o nasilju na toj granici prigodom tzv. pushbacka, prisilnog vraćanja ilegalnih izbjeglica i migranata iz RH u BiH. Hoće li ta „zabrinutost“ bez konkretnih posljedica po krivca/e reći da Bruxelles – također u Grčkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Mađarskoj, pa sada i na granicama Poljske, Litve i Latvije s Bjelorusijom – prešutno odobrava neljudske postupke na svojim vanjskim međama nad nevoljnicima koji u životnoj ugrozi, ne iz luksuza ili zlih nakana, žele po svaku cijenu „u Njemačku“? Zapravo u zemlje besramno obogaćene kao povijesni im kolonijalni gospodari, odnosno u postkolonijalno doba politički, financijski i megakorporativni „zelenaški mesije“ pod NATO-ovim „mirotvorno-sigurnosnim“ (sic transit) koje su sudjelovale u programiranoj nesreći što je njihove domovine bacila na koljena. Žive li u bruxelleskom staklenjaku sve sama izvanbračna djeca japanskih Mizarua, Kikazarua i Iwazarua, koja ne vide, ne čuju i šute („iznimna zabrinutost“ je laprdarija bez smisla i sadržaja) o policijskom ubijanju boga u nesretnicima na putu „u Njemačku“? Ne vide pljačkanje njihova novca zatajenog krijumčarima, razbijanje mobitela, jeziva ponižavanja, silovanja, paljenje ruksaka, etc.? Zvjerstva – da parafraziramo nacionalnoga „jezičnog autoriteta/velikana“ Franju Tuđmana, u bespućima granične RH-BiH zbiljnosti?
Jahnzova „iznimno zabrinuta Europska komisija“, koja rubnim državama članicama svjesno prepušta prljavi posao pasa izbjegličke/migrantske nesreće, ne vrijedi pola pišljivog boba. U pet godina poslije njemačkoga „Willkommen“ Angele Merkel 2015. godine i hrvatskog humanizma ujesen te godine kada policajci nose na rukama malu djecu, a građani dijele izbjeglicama/migrantima vodu, hranu, odjeću, primaju ih odmoriti se u njihovim domovima, Unija nije postigla ništa spomena vrijednog u definiranju/primjeni učinkovite izbjegličke/migrantske politike i taj propust već sada ima teške posljedice po demokratsku i demografsku budućnost Starog kontinenta. Već bi sutra mogle biti katastrofalne, jer zatvaranje EU-a u žilet-žicu, zavarivanje čeličnih vrata na granicama, ograđivanje pojedinih država članica Unije jednih od drugih (Slovenije i Mađarske od RH, npr., Austrije od Slovenije i Mađarske, etc.), sijanje nepovjerenja i straha, nije agenda europskog zajedništva, solidarnosti i otpornosti u odnosu na svakovrsne izazove.
O ostavci zbog učestalih skandala u Božinovićevu resoru ni riječi, a premijer Plenković poriče i samu pomisao na tzv. zapovjednu odgovornost nadređenih interventnim batinašima. Do BožinovićevePoslije te 2015. godine – od stožeraški nasilno promijenjene vlasti u RH i ni pune godine Karamarko-Oreškovićevoga komedijanja na Markovom trgu te agresijom europske radikalne tzv. desnice na „Willkommen“ njemačke kancelarke – prešutno je ozakonjena Europa žilet-žice, Europa ksenofobije, Europa svojevrsnoga konc-logora te umjetno podjarivanog straha od „civilizacijske ugroze“ kojom će došljaci sa siromašnog Istoka i Juga, je li, „zatrti kršćanski kontinent“. Države žilet-žice i čeličnih vrata i na vanjskim granicama Unije i međusobno, dugih cijevi, oklopnjaka u borbenom gardu, policijskih pendreka, sofisticirane tehnike Big Brothera za danonoćno držanje ljudi na oku, etc. nisu se kadre ljudski i zakonito nositi s izbjegličkim/migrantskim izazovom. Hrvatski politikantski redikul s tzv. radikalne desnice – zahvaljujući HDZ-ovom nečasnom izbornom inženjeringu sada europarlamentarna zamjena ekstremistički nabrijanoj Ruži Tomašić – tih će 2015-ih godina izazvati opću sablazan tvrdnjom da su „muslimani biološki jači od nas Europljana jer imaju puno djece“, pa ih nikako „ne želimo u Europi“. I zato ih, je li, na putu „u Njemačku“ treba svim sredstvima spriječiti da kontaminiraju „kršćansku Uniju“.
Kao što čovjek ne može protiv bijesa prirode kada mu – neodgovornom u raspolaganju resursima što ih je posudio od budućih naraštaja – žestoko vraća milo za drago katastrofama sudnjeg dana: tsunamijima, sušama, poplavama, potresima, odronima, uraganima, otapanjem polarnih kapa i vječnog leda na sljemenu planeta… – ni povijesno neodgovorna Europa žilet-žice i pendreka neće (jer ne može, to se tako ne radi, nije rješenje) zvjerskim nasiljem na granicama spriječiti izbjegličku/migrantsku plimu. Ni premijer Plenković sa svojim prvim policajcem Davorom Božinovićem – obojica bespogovorno/udarnički u službi bruxelleskog činovničkog vrha – nikoga u zemlji, kamoli u utjecajnijem civilnom svijetu ne mogu uvjeriti u to kako se na tzv. zelenoj granici RH-BiH, manje i na granici sa Srbijom ne događaju stravični i povremeno tragični slučajevi nasilja. Čak i nad najnemoćnijima, ženama i djecom. Izbjeglice/migrante se nečovještvom želi uplašiti i odvratiti od nepokolebljive želje za ulaskom u Uniju. Budući da trojici interventnih batinaša, ako je vjerovati sudskoj pravdi, prijeti čak i ozbiljna kaznena odgovornost s višegodišnjim boravkom u prdekani te nečastan otpust iz policijske službe, nije isključeno da u postupku neće reagirati samoobrambeno te imenovati naredbodavce i idejne animatore graničnog batinaštva kao metode za odvraćanje izbjeglica/migranata.
I sad, eurokomisijski trbuhozborac Adalbert Jahnz tvrdi da je Europska komisija „iznimno zabrinuta“ zbog policijskog premlaćivanja na granici RH-BiH, a Plenković će „odmah nazvati Božinovića“. Božinović najprije, je li, „ne zna za policijsko nasilje“, jer organi „nisu dobili takve upute“, naime da zvjerski batinaju nedužne ljude, pljačkaju im novac, razbijaju mobitele, spaljuju ruksake, pucaju na njih, prisiljavaju pjevati ustaške pjesme i uzvikivati Dinamove navijačke slogane, silovati muškarce granom, seksualno zlostavljati mladu Afgaistanku, natjerati djevojčicu pod vlak, propucati dvoje 12-godišnje djece, držati uhićene bez hrane i vode na golom betonu „plave garaže“, u podrumu velikoga graničnog prijelaza (o čemu je portal H-Alter objavio reportaže), a ubrzo puno zna – što je Unija znala puno prije njega – o „pojedinačnom, samovoljnom“ zvjerstvu interventnih policajaca pod fantomkama, u radno vrijeme. Sic transit. I svakomloncupoklopac s Pantovčaka žustro, u svomu drčnom stilu, dohvaća se ljestava Plenkoviću i Božinoviću: „Unija danas očekuje od nas da čuvamo granicu prema Istoku, već sutra schengensku! Čime? Lepezama!?“
Dok Unijine granične države same kontroliraju zakonitost rada svojih djelatnika na granici, a nema neovisnog nadzora, zakonitost je u velikom problemuNe lepezama, toljagama i šmajserima!? Ne kako je osobno kao premijer RH sa svojim policijskim ministrom Rankom Ostojićem postupao ujesen 2015. godine kao svjetski primjer državne organizacije i humanosti, pa je tadašnja predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović trčala u Budimpeštu ksenofobnom Viktoru žilet-žica Orbánu cinkariti vlastitu domovinu, nego brutalno, krvavo i nemilosrdno kako godinama zahtijeva proorbanovska radikalna tzv. desnica? Ta, društvenim mrežama već godinama plamte panegirici „domoljubnim“ graničarima-batinašima, policajcima koji i bez fantomki ubijaju boga u izbjeglicama/migrantima i čine im ina jeziva zla, što uz nekažnjen koljački stadionsko-medijski folklor tipa „Ubij, ubij, ubij Srbina!“ otvoreno priziva praksu „Ubij, ubij, ubij izbjeglicu/migranta!“ Je li, Hrvate nitko nije na tuđim granicama batinao, pljačkao i ubijao niti im žilet-žicom priječio prolaz kada su 1990-ih masovno i glavom bez obzira bježali od smrti, gladi i bijede iz svojih ratom zahvaćenih domova u RH i BiH u Uniju i preko Velike bare. Gdje su primljeni ljudski, solidarno te se mnogi još nisu ili se nikad više i neće vratiti, jer nemaju na što.
Valjda mu je nakon prespavane noći ipak došlo iz debelog mesa u glavu, a Božinović je ipak bio prisiljen dojaviti medijima o suspendiranju trojice interventnih batinaša, pa je Zoki neuvjerljivo povukao ručnu: „Policija se ne smije tako ponašati, dobro je da se poduzimaju mjere“. Ali „suvereno“ tvrdi kako je to batinanje – „pojedinačni slučaj“. Sic transit. „Ove policajce će biti teško obraniti zbog cijele medijske slike“, komentirao je odvjetnik Sindikata policije Hrvatske Alan Hranilović, pa… Medijske slike!? Pa nisu jadnike premlaćivali medijski slikari krivotvorenim video-kistom, nego baš policijsko ubijanje boga u golorukim nesretnicim u šumskoj guštari. Kakvi to moraju biti ljudi koji se zvjerski iživljavaju na nemoćnima u životnoj ugrozi, u kakvim su obiteljima ponikli i na kakvim vrijednostima odgajani, kakvu/čiju su poduku dobili u policijskoj školi!? Na Plenković-Božinović-Milanovićevu žalost, „pojedinačni slučajevi“ policijskog terora – dokazuju brojna neposredna svjedočanstva, snimke prebijenih ljudi, prijave nasilja, izvješća humanitarnih/neovisnih udruga i organizacija u RH i inozemstvu, vjerodostojni domaći i strani mediji, pa i nemušti demantiji vlasti,etc. – sve su drugo prije no „pojedinačni“. Problem je ozbiljan i sramoti Hrvatsku.
Te slučajeve nasilja u bespućima zelenogranične RH-BiH zbiljnosti (sic transit) daleko od javnog oka – za koje vlast RH „ne zna“, pa ih zato ne sankcionira kao ni Europska komisija hrvatsku vlast – „izmišljaju“ zločesti novinari te strane i domaće nevladine udruge/organizacije čiji špije, je li, nenajavljeno (a zašto bi, ako država nema što skrivati, a javnost ima pravo na autentičan uvid, ne prethodno aranžiran radi dobrog dojma) i policijski nedopušteno švrljaju pograničnim krajevima RH, BiH i Srbije? Koliko god mediji javljali o nasilju i neljdskosti, na kraju bude da je vuk pojeo magarca. I nečasno se kolo okreće dalje. Nedobrodošle se ljude maltretira policijsko-vojnom silom, pljačka, siluje, ubija, zatvara, tisuće i tisuće ih se utapa u Sredozemomu moru i rijekama, umiru po bespućima i, svejedno, nagon za preživljavanjem po svaku cijenu, za boljim životom pod tuđim suncem ne popušta. Dapače, što je teror zabrana snažniji, to su izbjeglički/migrantski valovi sa siromašnog Juga planeta na bogati Sjever silovitiji i praktično nezaustavljiviji. (Ne samo prema Europi/Uniji već i prema SAD-u i Kanadi.) Neće biti sreće od Unijine „predanosti humanizmu i zakonu“ sve dok u Bruxellesu stanuje samo „zabrinutost“ kao surogat „empatije“, makar i „iznimna zabrinutost“, niti od RH u kojem premijer mora „pitati“ policijskog ministra, ovaj već rutinski, kao iks puta u kriznim okolnostima, „formira stručni tim za istražiti slučaj“ i obeća objaviti priopćenje, a šef države bagatelizira toljagu i banditizam – lepezom. Vuk je sit, a jesu li ovce na broju, uopće nije važno!? Sic transit.
Što je teror zabrana snažniji, to su izbjeglički/migrantski valovi sa siromašnog Juga planeta na bogati Sjever silovitiji i praktično nezaustavljivijiI EU kao vjerodostojna zajednica solidarnih i empatičnih i RH kao njezin član, je li, za vola ubit’. Stvari su već odavno otišle dovraga, izmaknule kontroli, pa se zemljama na vanjskim granicama Unije nasilje gleda kroz prste. Neka si one prljaju ruke u zaustavljanju izbjeglica/migranata na putu „u Njemačku“, misle u Bruxellesu činovnici zemalja tzv. prve brzine, mi imamo pametnijeg posla. Bildati svoje razvojne potencijale, a njima na obodu ćemo cunuti nešto eurića i represivnu tehniku, povremeno povisiti glas radi javnog dojma… Europa zemalja ograđenih žilet-žicom, zazornih jednih prema drugima, ksenofobnih do krajnjih granica, a prepunih usta „demokracije, ljudskosti i solidarnosti“ prema slabijima/nemoćnijima, nije Europa zajedništva, solidarnosti, povjerenja, mira, stabilnosti, otvorenosti u unutarnjoj i međunarodnoj suradnji. Neriješeno migrantsko na neki je način i pitanje opstanka Unije na njezinim temeljnim postulatima. Ako preostalih 27 država EU-a nije kadro usuglasiti dugoročno učinkovitu zajedničku migrantsku politiku, pa ni s ostatkom svijeta rješavati globalnu neravnotežu – problem na mjestima gdje nastaje i multiplicira se – ta je činjenica dobar razlog za ozbiljno razmatranje.
Što itko, pa i sama Unija, ima od toga da je Europska komisija više puta, ne samo sada u povodu interventnog batinanja na granici RH-BiH, bila upozoravala hrvatske vlasti da je to nedopustiva/neprihvatljiva praksa kad su i Banski dvori, Pantovčak i dobar dio izmanipulirane javnosti za toljagu, tenkove, šmajser i samokres na vrućoj državnoj međi, a ne za – lepezu!? Ni mediji tu nisu nedužni. Mnogi čak i tzv. mainstream nisu nepristrani kada se dohvaćaju izbjegličkih/migrantskih tema i događaja. Tim više, jer najveća većina nesretnika na putu „u Njemačku“ ne želi azil u RH. Ta zemlja iz koje bježe i vlastiti građani samo je etapa u tranzitu, a sada u njoj više nije ni jesen 2015. godine kada je tranzit bio – pjesma. Dapače. Već pet godina je deveti krug pakla, a vlasti se neuspješno trse prikriti ključne činjenice blamaže. Naravno da ta politika ne vodi ničemu dobrom. Banski dvori netremice prate kako, je li, glede i u svezi, diše činovnički vrh u Bruxellesu eda se ne bi slučajno kukurikali mađarski, poljski, slovački… iritantno, a iz staklenjaka u Belgiji tek fraza na frazu koje pak nikomu ništa ne znače.
Povjerenica Europske komisije za unutarnje poslove Yilva Johansson također je, forme radi, objavila da je nasilnička praksa tzv. pushbacka nedopustiva i neprihvatljiva, također izrazila zabrinutost te kazala da „Europska komisija očekuje od Hrvatske, kao i drugih država članica, da podrobno istraže navode o nasilju i poduzmu odgovarajuće mjere, uključivo sankcije prema počiniteljima“. I, gle čuda, dok Božinović prvi dan „nije znao“ za interventno batinanje na granici RH-BiH, Plenković se tek „propitivao“, a Milanović jalovo mahao „lepezom“, Božinović je drugi dan već imao suspendirano s dužnosti trojicu interventnih batinaša. Vuk sit, a ovce na broju? Istraženo, suspendirano, sankcije na djelu. Idemo dalje. Do sljedećeg skandala u bespućima granične RH-BiH zbiljnosti?
„Stajalište Europske komisije je nedvosmisleno“, prisnažila je osudi Dana Spinat, glasnogovornica Komisije, „nasilno vraćanje migranata je ilegalno i nije dopušteno prema međunarodnim zakonima. Države članice imaju dužnost osigurati zaštitu temeljnih prava izbjeglica.“ E sad, dokaže li se (!?) da je RH trošio dobiveni europski novac namijenjen nadzoru granice nezakonito za „smještaj osoblja koje je sudjelovalo u prisilnom vraćanju migranata“ – u Bruxellesu tvrde kako to pomno ispituju – „može doći do suspenzije plaćanja, novčanih kazni ili zahtjeva za povrat tog novca“. To lijepo zvuči, ali jamačno nije realno. Licemjerje je na djelu budući da RH nije jedina zemlja u Uniji neprijateljski raspoložena prema ljudima na životno riskantnom putu „u Njemačku“. Prema izvješćima Humans Rights Watcha (HRW), policija u Francuskoj također nasiljem odvraća izbjeglice i migrante od prelaska granice s Velikom Britanijom, a slično se događa u Grčkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Mađarskoj, etc. Dok Unijine granične države same kontroliraju zakonitost rada svojih djelatnika na granici, a nema neovisnog nadzora, zakonitost je u velikom problemu.
Budući da je interventno batinanje izbjeglica/migranata na granici RH-BiH uistinu prelilo čašu, pa se taj državni skandal već danima ne gasi u medijima i političkoj javnosti, ministar Božinović je pokušao popraviti štetu novom informacijom: „Osim protiv trojice interventnih policajaca koji su sada suspendirani, od ranije se vodi postupak i protiv još osmorice policajaca, a dokumentirana su 22 slučaja nedopuštenog postupanja“. Naravno da to jest nešto, ali u ukupnosti tog problema – kap u moru. Zapravo, poruka da se zvjersko batinanje i ine nezakonitosti isplate. O možebitnoj ostavci zbog učestalih skandala u njegovu resoru ni riječi, a premijer Plenković upravo poriče i samu pomisao na tzv. zapovjednu odgovornost nadređenih interventnim batinašima. Do Božinovićeve.
h-alter
