Prosvjednici okupljeni prošle subote u Zagrebu nisu se doimali bitno drugačije od famoznih influensera koji žicaju besplatnu večeru, cipele ili frizuru – došli su tražiti na što misle da imaju pravo, unatoč svim drugima. Došli su skandirati protiv nošenja maski koje ionako nisu nosili i protiv razumnog držanja razmaka, koji ionako nisu držali. Došli su glasno iskati The Slobodu, onakvu na kakvu su navikli na internetu: slobodu da lajkaju, frendaju ili anfrendaju koga god sami požele, da pljucaju i žicaju, da melju nikom korisne bezvezarije i da se prave beskrajno važnijima no što stvarno jesu
U jeku prošlotjedne žučljive prepirke o jednoj javno odbijenoj i poniženoj influenserici, netko je na Fejsu iznova pokrenuo anketu o tome kako bi se ta novovjeka 'struka' imala zvati na hrvatskom. Paleta palih prijedloga bila je uistinu široka i šarolika: od čedno uštogljenog i ladanovski neupotrebljivog 'utjecajnik/utjecajnica', preko kojekakvih posprdničkih domišljaja, također tek za jednokratnu uporabu, pa sve do istinski uvredljivih, kakve mi ne pada na pamet ovdje reproducirati.
Među svima njima, meni je za oko zapeo, kao najbolji – 'kliconoša'. Em je riječ već postojeća pa ne treba izvoditi nikakve jezikolomidbe ni pri pisanju niti pri izgovaranju, em je praktična za politički korektno korištenje (nema, naime, rodnih podvarijanti), em je najpreciznija od svih ponuđenih: influenseri(ce) uistinu nose i raspršuju klice nove ere, novih običaja i normi, nama ocvalim 'bumerima' potpuno nejasnih i mahom odbojnih. Fućkaj ga, nas se onomad odgajalo u strogom kultu rada i obrazovanja, pa nam ovo sad malo teže naliježe na svakodnevicu u kojoj i dalje postojimo, svakim danom sa sve manje mogućnosti da budemo 'utjecajnici' na svoju djecu i unučad.
U novonastajućoj 'doživljajnoj ekonomiji' (nadam se da sam, po sjećanju, ispravno citirao mudroga Korada Korlevića) nakalemljenoj na post-postmoderno shvaćanje svijeta u kojem ama baš sve može postati utrživa roba, influenseri su lučonoše, Prometeji budućih dana, razdoblja u kojem će jednaku javnu specifičnu težinu imati Galileo i friško snimljena kuglica iz nosa, Krleža i nova manikura, Nobelova nagrada i osunčana guza. Mi, najnoviji fosili, možemo samo oprezno ustuknuti, skloniti se u stranu, slijegati ramenima i navući maskicu preko usta i nosa, u sebi se nadajući da ta pandemija napada samo mlade.
'A gle ove influensere!', izgovorio sam ispred televizora vidjevši prvi kadar moćne gomilice okupljene na Trgu prošle subote. Nisam se u prvi tren sjetio 'kliconoša', ali na to sam zapravo mislio. Okej, nisu bili baš gomilica (najmanje sklona procjena govori o tri tisuće sudionika, no meni se čini da ih je bilo skoro dvostruko više), ali nisu se doimali bitno drugačije od tih famoznih influensera koji žicaju besplatnu večeru, cipele ili frizuru – došli su tražiti na što misle da imaju pravo, unatoč svim drugima. Došli su skandirati protiv nošenja maski koje ionako nisu nosili i protiv razumnog držanja razmaka od ostalih ljudi, koji ionako nisu držali. Došli su sa svih strana Hrvatske glasno iskati The Slobodu, onakvu na kakvu su navikli na internetu: slobodu da lajkaju, frendaju ili anfrendaju koga god sami požele, da pljucaju i žicaju, da melju nikom korisne bezvezarije i da se prave beskrajno važnijima no što stvarno jesu. I da ih ne bude briga, baš kao na kraju 'Naronske sieste', divne Slamnigove pjesme o opuštenom dočekivanju čupavih barbara na kućnom pragu Rimskoga carstva.
Ne žele brinuti o tome je li možda netko od njih 3.000 zaražen koronom, ne žele se zamarati razmišljanjem o mogućnosti da ih zarazi netko od ovih što tri sata skandiraju parole i zavijajući otkidaju na pjesmu Miše Kovača, oni žele svoje pravo da i u stvarnom svijetu proklamiraju što ih je volja i rade što im god padne na pamet, baš kao što to čine na internetu. Došli su da pronesu klicu nehaja i sebične površnosti, da se protive zdravom razumu pozivajući se baš na njega. Jedini konkretan i opravdan razlog za prosvjedno okupljanje – kontradiktorne i utilitarnom politikom kontaminirane odluke polulegalnog nacionalnog stožera civilne zaštite – ostao je tako u sjeni ispraznog trkeljanja o individualnoj slobodi i globalnim zavjerama.
A da su stvarno dosljedni, da su zbilja face, da im je uistinu do istine i samo istine, već sutradan bi digli kuku i motiku na pomoćnika ministra unutarnjih poslova Damira Truta, koji je na televiziji cijeloj naciji u oči slagao kako je na tom zagrebačkom skupu sve bilo u skladu s epidemiološkim mjerama. U ovih šest mjeseci naslušali smo se kojekakvih stožernih vrdanja, izmišljotina i besmislica, ali iz ovolikoga kalibra nitko još nije zapucao na zdrav razum. A ovi neustrašivi borci za istinu koje je Trut, dok se još nisu ni pošteno naspavali, izokola proglasio poslušnim pičkicama što su uredno držale razmak i dezinficirale rukice – ni mukajet! U lice vas lukavac vrijeđa, braćo i sestre, izaziva vas da pokažete stvarni potencijal vašeg influenserstva na mase, a vi - ništa?! Pa gdje vam je integritet, gdje će vam duša?! Jeste li sigurni da vas već nije nekako čipiralo?
E, kad smo već kod toga – dok ste vi pripremali svoj festival kliconoša i razmišljali hoćete li u svom nastupu spominjati Billa Gatesa i njegovo svjetski čuveno čip-cjepivo, ili je to ipak mudrije ovaj put prešutjeti, Elon Musk je iza vaših leđa ugradio čip u mozak svinje i najavio dva skora projekta: nastavak tog eksperimenta na ljudima i, gle ti, otvaranje predstavništva 'Tesle' u Hrvatskoj. Samo kažem.
tportal
