Svrha "Festivala slobode" je promoviranje laži o cjepivima, kojima antivakseri na uvjerljivosti pokušavaju dodati referiranjem na neutemeljene teorije zavjere.



Ovogodišnji “Festival slobode 2.0” trajao je četiri sata, ugostio 16 govornika i na zagrebačkom Trgu bana Jelačića okupio više tisuća ljudi (čak 20 tisuća prema tvrdnjama jedne od govornica, a oko tri tisuće prema procjenama iz medijskih izvještaja). Prosvjed je opet dobio podršku s političke desnice, od zastupnika Domovinskog pokreta i Mosta te voditelja emisije “Bujica” Velimira Bujanca.


Kao i prošle godine, kad je “Festival slobode” prvi put održan, na prosvjedu su izrečene brojne činjenično netočne i neutemeljene tvrdnje. Uglavnom se radi o popularnim dezinformacijama koje kruže društvenim mrežama; spominjale su se npr. tvrdnje iz viralnog antivakserskog videa “Plandemija”, referiralo se na diskreditirane znanstvenike i dokazane širitelje dezinformacija poput Michaela Yeadona ili Sucharita Bhakdija, a spominjao se i navodni “pandemijski marketing” koji u svojim objavama učestalo spominju Nenad Bakić i Gordan Lauc (koji su se ipak imali potrebu javno distancirati od “Festivala slobode”).


Na ovom mjestu nećemo se osvrtati baš na sve netočnosti iznesene na “Festivalu slobode”, jer ih je naprosto bilo previše. Umjesto toga koncentrirat ćemo se na ključne poruke, tj. teze koje su se ponavljale u istupima gotovo svih govornika: da je cjepivo protiv Covida-19 štetno, da se pandemija koristi kao izlika za provođenje tajne globalističke agende kontrole svjetske populacije te da se drugačija mišljenja cenzuriraju i da im se sustavno uskraćuje pristup javnom prostoru.


Cjepivo


Nema nikakve dvojbe da je “Festival slobode”, kako smo i ranije pisali, primarno antivakserski prosvjed. Gotovo svi govornici iznosili su netočne tvrdnje o cjepivu protiv Covida-19, uglavnom ponavljajući dezinformacije koje kruže društvenim mrežama.


Vilim Karlović za cjepivo je rekao da je “genocidno i zločinačko”, da “izaziva sterilizaciju” i da je “bazirano na ubijenoj djeci”. Stipe Kutleša tvrdi da je “opasnije od same bolesti”. Nada Jurinčić da “izaziva bolest i smrt”. Josipa Juričev Sudac da “izaziva depopulaciju”. Anita Šupe da je cjepivo “neispitano i eksperimentalno”.


Nijedna od navedenih tvrdnji nema činjeničnu osnovu. Cjepiva protiv Covida-19 u praksi se pokazuju sigurnima i učinkovitima: pružaju kvalitetnu zaštitu od oboljenja, a nuspojave su rijetke i uglavnom blage. U svijetu je dosad podijeljeno skoro šest milijardi doza cjepiva, a u najprocjepljenijim državama svijeta je pandemija Covida-19 praktički prestala opterećivati nacionalne zdravstvene sustave.


Pandemija Covida-19 diljem svijeta usmrtila je skoro pet milijuna uglavnom necijepljenih ljudi.


Agenda


Kada moraju objasniti zbog čega bi im netko nudio potencijalno opasno cjepivo ili zašto bi vlade diljem svijeta nepotrebno uvodile epidemiološke mjere koje mogu imati razorne gospodarske učinke, protivnici cijepljenja najrađe posežu za tezom da je u pitanju skrivena agenda nekakve ne baš sasvim definirane globalističke elite, koja ljudima želi oduzeti slobode i uvesti totalitarizam. Takve stavove iznosili su i govornici na “Festivalu slobode”.


Stipe Kutleša je tako tvrdio da se oni “bore protiv novog svjetskog poretka koji uvode državne i crkvene strukture i mediji”. O “novom svjetskom poretku” govorio je i Fra Mario Knezović. Nada Jurinčić smatra da je pandemija Covida-19 “obmana koju provodi političko-medicinska mafija iza koje stoje Bilderberg grupa i skrivena piramida zla”. Andrija Klarić zaključio je da se “Hrvatskom i svijetom širi virus diktature”. Predrag Livak rekao je da su “mjere suzbijanja epidemije i obvezno cijepljenje fašistička agenda porobljavanja stanovništva”. Ivan Lovrinović nazvao je pandemiju Covida-19 “projektom” kojim nas elite iz sjene pripremaju za “nikad veću financijsku krizu”. Mate Knezović zaključio je da je u Hrvatskoj zapravo “izvršen državni udar”. Filip Slipčević pandemiju je nazvao “ispolitiziranom prevarom”. Anita Šupe tvrdila je da bolest iskorištena da se nametnu “represivne političke mjere kontrole”.


I u ovom slučaju je evidentno da su se govornici inspirirali različitim teorijama zavjere koje kruže društvenim mrežama, a koje Faktograf redovito razotkriva kao činjenično netočne (1, 2). Osim što nemaju uporište u stvarnosti, ove teze su i nelogične. Govornici na “Festivalu slobode” npr. često spominju uvođenje totalitarizma, iako su se u Hrvatskoj i drugim državama i za vrijeme epidemije normalno odvijali demokratski izbori. Mjere suzbijanja epidemije istovremeno se uspoređuju s fašizmom, iako za njihovo uvođenje podloga postoji ne samo u mišljenju struke, već i u Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.


Cenzura


Tezu o navodnoj zavjeri protiv čovječanstva govornici s “Festivala slobode” osnažuju tvrdnjama o navodnoj cenzuri nepoćudnih mišljenja u javnom prostoru. Smatraju da u medijima i znanstvenoj zajednici postoji zavjera s ciljem prikrivanja prave istine od javnosti.


Ivan Lovrinović je u svom obraćanju tako tvrdio da je “sve cenzurirano i blokirano”, da “nema proboja drugog mišljenja u javnost” i da je “najveći problem sijanje propagande”. Fra Mario Knezović dodao je da su u “mnogim medijima na djelu propaganda, cenzura i blokiranje drugačijeg mišljenja” te se zapitao “zašto govornike s ovog skupa nećemo vidjeti u mainstream medijima?”. Lidija Gajski također je govorila o “propagandi i cenzuri mišljenja”. Filip Slipčević je kazao da su “upregli sve od medija do prodane znanosti do svih kojima je u interesu da se ova lažna pandemija i dalje održava na životu”. Anita Šupe zaključila je da “nema prostora za javnu raspravu i sučeljavanje različitih mišljenja što je glavno obilježje diktature”.


Najprije treba spomenuti kako nije točno da antivakserski propagandisti i ostali akteri “Festivala slobode” nemaju pristup medijima. Osim što svoje mišljenje iznose pred tisućama pratitelja na društvenim mrežama, redoviti su gosti mnogobrojnih rubnih internetskih portala i sličnih medija koji ne prežu od iznošenja činjeničnih netočnosti u javni prostor (poput emisije “Bujica” na Z1 televiziji). Ponekad se uspiju probiti čak i do medijskog mainstreama, kao što je bio slučaj s Almom Demirović, koju je uoči “Festivala slobode” ugostio RTL Direkt.


Zatim treba istaknuti i kako govornici s “Festivala slobode” ili manipuliraju značenjem termina “cenzura”, ili ga uopće ne shvaćaju. Naime, prema Hrvatskom jezičnom portalu, cenzura je “djelomično skraćivanje ili potpuna zabrana knjiga, muzičkih i umjetničkih djela, tekstova u novinama i u drugim medijima, ob. iz sigurnosnih, moralističkih, vjerskih ili političko-ideoloških razloga”. Njima iznošenje vlastitog mišljenja evidentno nije zabranjeno, s obzirom da su se javnosti doslovno obratili s ozvučene pozornice na središnjem zagrebačkom trgu, o čemu su vodeći mediji uredno izvještavali.


Oni, međutim, i dalje smatraju da su “cenzurirani” zbog toga što mainstream mediji uglavnom odbijaju njihove teze shvaćati ozbiljno i nekritički ih prenositi. To pokazuje i nerazumijevanje novinarskog posla. Naime, mediji su prema zakonu dužni objavljivati činjenično točne i utemeljene informacije, a zbog objavljivanja tvrdnji za koje znaju da su netočne podložni su i kaznenom progonu. Drugim riječima, kad novinari odbiju u svojim medijima prenositi činjenično netočne i znanstveno neutemeljene tvrdnje, to se ne zove cenzura, već profesionalnost.


faktograf