Film 'Cuties' u produkciji Netflixa je gori nego što možete zamisliti - I nije prvi pokušaj Hollywooda u normalizaciji pedofilije i psihopatije

Nakon proučavanja i razotkrivanja agenda elita u posljednjih 14 godina, mogu s izvjesnim autoritetom reći da promatrajući te ljude brzo počinjete shvaćati stvarnost zla. Svatko tko odbacuje koncept zla kao ništa drugo doli kao "socijalnu konstrukciju" ili kao pitanje "percepcije", pati od naivnosti ili pristranosti.

Ili su imali dovoljno sreće da su izbjegli susret sa stanovnicima psihopatima u svom gradu, ili, imaju određene tajne tendencije koje neće otkriti. Jedna stvar koju sam smatrao najviše uznemirujućom je navika zlih ljudi da brzo dođu u obranu drugih zlih ljudi koje i ne poznaju. To će reći, u početku sam bio šokiran kad sam otkrio ekstremnu razinu bratstva predatorskih ljudi koji osjećaju i pokazuju kada su izloženi drugi predatori. Kao da su u neizrečenom bratstvu i ne vole kad se njihovi rođaci kažnjavaju zbog njihovih zločina.

Da, postoje stvari poput neznanja, pohlepe, ljubomore, nezdrave želje, itd., i sve te slabosti mogu dovesti do zlih djela. To će reći, u većini slučajeva otkriti ćete da VEĆINA ljudi osjeća krivnju, žaljenje, empatiju i grižnju savjesti što ih sprečava da slijede svoje najniže instinkte. To je ono što obično nazivamo "savješću", a ima je i veći broj ljudi. Bez toga bi došlo do samouništenja naše vrste i izumrli bi prije tisuće godina.

Međutim, kod psihopata se ne radi samo o potpunom nedostatku empatije i savjesti; oni također često osjećaju RADOST u uništavanju, omalovažavanju i iskorištavanju drugih. Standardni sociopati štete ljudima u procesu dobivanja onoga što žele jer nemaju osjećaj brige za drugoga. Psihopati štete ljudima jer je TO NJIHOV CILJ. Shvatite to kao neku vrstu nastranosti; oni žude za kontrolom nad drugima, to ih uzbuđuje. Njihov najtraženija droga je kršenje nevinosti.

U životu sam upoznao epske lažljivce, prevarante, silovatelje, ubojice, pa čak i pedofile, a njihove navike i maniri su svi jednaki. Sa svakim susretom dobijete ubrzani tečaj zla i počinjete učiti kako ih prepoznati prema njihovim karakternim crtama i slomljenim misaonim procesima. Dolazi do točke kada zapravo postaju dosadni i predvidljivi.

Iako Hollywood voli romantizirati psihopate kao vječno zanimljive, oni su u stvarnom životu više poput robota ili bezumnih strojeva. Većina njih je dobra u onome što rade, a to je biti predator ili parazit, ali to je JEDINA njihova vještina - to je jedino što ih definira. Inače, nemaju sposobnost mašte ili kreativnosti, a sve njihove misli i ideje kradu se od drugih i recikliraju. Zapravo ćete otkriti da ako ste dulje vrijeme u blizini psihopate, on / ona će početi razgovarati i ponašati se poput vas. To je ono što oni rade; oni se nastoje uklopiti.

Neki ljudi teško shvaćaju prirodu psihopatije i zla jer su živjeli pod 'staklenim zvonom' i ostaju blaženo nesvjesni opasnosti.

Svakako je moguće kotrljati se kroz život, a da se ne sretnu tako poremećeni pojedinci. Puno razvijeni psihopati (poznati i kao narcisoidni sociopati) rijetki su u velikoj shemi ljudskog društva. Statistički predstavljaju oko 1% stanovništva, a narcisi i ljudi sa sociopatskim tendencijama predstavljaju oko 5% cjelokupne javnosti. I to je dobra stvar, jer zapanjujuću većinu nasilnih zločina obično čine psihopati. Oni su daleko primarni odvod resursa kaznenog pravosuđa i najveća prijetnja socijalnoj stabilnosti i sigurnosti.

Ako bi netko stvarno želio promijeniti čovječanstvo nabolje, NE bi to mogao učiniti bez da je prethodno uklonio psihopate iz jednadžbe. To znači, najvažnije, ukloniti ih s položaja moći i kulturnog utjecaja. Problem je u tome što ne postoji način da se preventivno i precizno testiraju psihopatske osobine. Potrebno je opsežno psihološko promatranje u kontroliranom okruženju.

Standardni psihološki testovi mogu se prevariti, a testovi skeniranja mozga vrlo su sumnjivi (postoje ljudi koji su pokušali napraviti karijeru iz igre skeniranja mozga psihopatom, ali još uvijek nema dokaza da testovi išta čine kako bi preventivno identificirali takve osobine.) U konačnici, psihopate mora s vremenom prosuđivati o njihovim postupcima i ponašanju netko tko je dobro upoznat s njihovim univerzalnim osobinama ličnosti.

Što znači da, nakon što se ti ljudi identificiraju kroz akciju, nešto se mora učiniti s njima. Ako im se dozvoli da nastave bez otpora, slijedit će svoj put do njegovog prirodnog zaključka, što znači teror i pokolj za svakoga s kim dođu u kontakt.

Da bi zaštitili sebe i svoje aktivnosti, psihopati se doista organiziraju zajedno. To se događalo uvijek iznova kroz povijest, a inteligentniji ili lukaviji članovi obično se okupljaju u višim slojevima društva infiltrirajući se u institucije moći. Ponovno, koncept "usamljenog psihopata" holivudska je kreacija koja ne predstavlja stvarni život. Sve dok postoji obostrana dobit i postoji mnogo žrtava koje se može iskoristiti, psihopati se lako mogu ujediniti.

Hollywood se tijekom godina dokazao kao utočište za zle ljude. Ne toliko u pogledu slavnih (premda su mnogi od njih narcisoidni i sociopatski), već više u smislu ljudi koji kontroliraju industriju. Čitavo zdanje bilo je zamišljeno kao utočište za neljudske tendencije. To su u prošlosti otvoreno slavili, iako se ovih dana pretvaraju kao da čiste kuću.

Stroj Hollywooda vampirska je zamka, sjajni svjetionik koji mami nadarene ljude (ili barem one koji se nadaju zvijezdama), iscrpljujući sav život iz njih, a zatim ih ispljunuvši nakon završetka hranjenja. To se posebno odnosi na djecu, a broj slučajeva zlostavljanja djece u industriji je zapanjujući. Da se radi o bilo kojem drugom poslu, mediji bi bili u sukobu s obzirom na broj osuđujućih presuda i optužbi. Da je industrija brze hrane imala toliko pedo optužbi koliko i Hollywood, MSM bi pisao tisuće članaka godišnje upozoravajući na epidemiju zlostavljanja u tim objektima. Ali kad je u pitanju Hollywood, glavni novinari bijesno brane ljude na vrhu i napadaju kritičare kao "teoretičare zavjere".

Poznata je sklonost psihopata da djecu vrednuju kao svoje najtraženije mete. Nije nužno uvijek seksualno, ponekad je to "samo" fizičko ili mentalno zlostavljanje. Ali, djeca su im ipak poslastica. Što može biti zanosnije zlu nego uništiti život čisto nevine osobe i oduzeti joj djetinjstvo?

Šira je javnost tek posljednjih godina pedofiliju u Hollywoodu shvatila ozbiljnije. Holivudske elite koje dominiraju na visokim položajima u korporacijama već su gotovo čitavo stoljeće dobavljači i kontrolori američkog kulturnog izričaja, a opet su rijetko predmet ispitivanja. Njihove su vlastite radnje stvorile nedavni pokret zbog uklanjanja organiziranog zlostavljanja djece.

Psihopate vode iskrivljene i uvrnute želje, ali vode ih i očajnička potreba da "dokažu" da je ostatak društva jednako zao ili poremećen ako mu se pruži pravi "nagon". To je jedna od njihovih najvećih slabosti, jer ih tjera da griješe i izlažu svoju pravu narav.

Uđimo u Netflixov film 'Cuties'...

Upravo sam gledao dijelove ovog filma, uključujući dramatične scene priča kako bih stekao pravi osjećaj o ukupnom sadržaju, kao i neke isječke ozloglašenih scena koje su razbjesnile javnost. I, mogu BEZ SUMNJE reći, ovaj je film zapravo dječja pornografija prema zakonskoj definiciji Ministarstva pravosuđa. Upozorenje - NE preporučujem da sami gledate ovaj film, ali ako to učinite, imajte na umu da sadržaj jako uznemirujući.

Ako ste od glavnih medija čuli da je reakcija na ovaj film "prenapuhana" i dio "zavjere desnice"; onda sam ovdje da vam kažem da su vam lagali. Iako i dalje ostajem pri stavu da je Qanon šala i 'psyop' [psihološke operacije, op. prev.] koji je pogriješio u gotovo svakom pojedinom predviđanju koje su iznijeli, ne morate biti dio Q-kulta da biste vidjeli pokušaj normalizacije pedofilije na temelju Cuties.

Argumenti, pretežno medija socijalne pravde, razotkrili su gdje stvarno stoje po pitanju zla i svi su za to! Još jednom tvrda politička ljevica izlaže svoju pravu prirodu kada je u pitanju obrana strašnog sadržaja. O tome je bilo nagovještaja u prethodnim medijskim kampanjama, poput lijevo orijentirane stranice Salon i članka koji su objavili u obranu pedofilije, a koji je napisao samoprozvani pedofil. Njihov argument? S pedofilijom se treba postupati s više empatije sve dok pedofili ne djeluju na njihove impulse. Salon je kasnije skinuo članak, ali drugi su mediji tvrdili da su ga trebali pustiti objavljenog.

U početku su kritike najave za Cuties naišle na podsmijehe medijskih stručnjaka, jedinih ljudi koji su film još vidjeli u cijelosti. Tvrdili su da kritičari nisu imali pojma o čemu govore i da 'trailer' nije prenio istinsku poruku filma, a to je navodno da je seksualno iskorištavanje djece "loše". Ipak, kad je film objavljen, postalo je jasno da je to bila laž.

Dječju pornografiju možete zamotati u onoliko deklaracija "umjetnosti" i "diskursa" koliko želite, ali na kraju je to ipak dječja pornografija. Činjenica da ju je režirala žena iz zapadne Afrike koja je migrirala u Francusku je nebitna. Afričke žene migranti također mogu biti pedofili i psihopati. I da, bilo tko tko bi izložio 11-godišnjakinje ovoj vrsti filma doista je psihopat.

Odaju ga kinematografske metode i kutovi kamere, a svatko tko je proučavao film razumije kako to funkcionira. Subjekti koji se seksualiziraju imaju tendenciju priuštiti se određenom obliku kinematografije koji je dizajniran da glamorizira i mami.

Na primjer, pogledajte film 'Dancing At The Blue Iguana' (koji mi se zapravo sviđa), film o gnusnim životima striptizeta koje pokušavaju preživjeti u Los Angelesu. Zabilježite rad kamere u tom filmu, a onda, ako ga možete trpjeti, usporedite ga s plesnim scenama u Cuties. Kamera snima na ISTI način, voajerski lebdi iznad određenih dijelova tijela. Razlika je u tome što u 'Dancing At The Blue Iguana' glume ODRASLE ŽENE, a ne djevojčice od 11 godina.

Mediji Cuties često brane kao Sundanceov "nagrađivani" film; što znači da, ako se elite umjetničkih kuća potpišu, to je društveno i moralno prihvatljiv materijal. Jednostavno je "previše pametno" da bi ga pučani mogli shvatiti, zar ne? Pa, ja sam dugogodišnji zaljubljenik u film i znam kada gledam "umjetnost", a kada eksploataciju, a Cuties je jasna eksploatacija.

Također treba napomenuti da se suosnivač Sundance Film Festivala prije samo godinu dana izjasnio krivim za optužbe za seksualno zlostavljanje djece. Dakle, možda imati amblem nagrade Sundance na filmu nije besplatna karta za pedofiliju.

Naravno, film Cuties nije prvi put da Hollywood pokušava normalizirati seksualizaciju djece. 1932. i 1933., neposredno na početku Velike depresije, producent Jack Hays i redatelj Charles Lamont objavili su seriju od najmanje osam filmova koji će dobiti naziv "Baby Burlesque". U filmovima su sudjelovali izuzetno mladi glumci i glumice, uključujući Shirley Temple prije nego što je bila blagajnica, glumeći priče i scene za odrasle, odjevena u kostime za odrasle.

Filmovi su sadržavali sveprisutne seksualne prizvuke, a ako su vam poznati načini na koje su hollywoodski producenti zlobno zlostavljali Shirley Temple, tijekom njezina vremena kao glumice, to im dodaje još mračniju notu.

Formula filmova Baby Burlesque bila je prikazati mlade glumce u situacijama za odrasle, a zatim ih označiti "parodijom". To je uključivalo mladu Temple koja glumi kurvu odjevenu u otkrivanje "ulične odjeće" i raspravu o tome koliko košta. Kasniji filmovi Shirley Temple prikazivat će malo dijete, često siroče, koje je posvojilo ili provelo cijeli film s bogatim dobročiniteljem. Roditelji se obično ne pojavljuju u filmovima ili su ubijeni na neki tragičan način, ostavljajući dijete samo i ranjivo. Plesovi, pa čak i pjesme u filmovima su poluerotični, posebno za to doba. Odnosi između djece i odraslih dobročinitelja su bizarni i obično se prikazuju kao gotovo romantična interakcija umjesto uobičajene interakcije skrbnika odraslih i djece.

Hollywood to radi već DUGO vremena. Cuties nije ništa drugo nego modernizirana verzija Baby Burlesquea.

Da budemo jasni, Netflix nije snimio film, već su samo financirali njegovu distribuciju. Usprkos tome, njihov promotivni 'trailer' za film izravno je prikazao seksualne elemente, a ne puno toga drugog, što mi ukazuje na to do čega im je DOISTA bilo stalo, a o tome nije bila priča. Nakon što je film pušten u javnost, postalo je očito da 'trailersi' za film nisu ni ogrebali površinu stvarnog pedofilskog sadržaja.

'Casting' za film trajao je 6 mjeseci, a preko 700 djevojaka bilo je "na audiciji" za glavne uloge. Redateljica Maïmouna Doucouré nastavlja braniti film, nazivajući ga "feminističkim" projektom. To nije iznenađujuće; neskrivena i mentalno poremećena priroda pokreta socijalne pravde podvrgava se svim vrstama poremećaja. Najveći problem je njihova zaljubljenost u moralni relativizam i njihova sposobnost da racionaliziraju bilo koji broj zločina u ime "raznolikosti", "jednakosti" ili "intersekcionalitet". To su šuplje modne riječi koje su izmislili šuplji ljudi; ne opravdavaju loše ponašanje.

Kao i kod Baby Burlesque, dječja pornografija često se maskira kao nešto drugo. U slučaju Cuties, iskorištavanje djece maskirano je kao labavi komentar eksploatacije djece. Je li to slijepa ironija? Ne, ne stvarno. Dapače, po mom mišljenju, to je bilo planirano.

Zanimljivo mi je da se čini da pedofilske mreže u Hollywoodu odabiru najnestabilnije trenutke u povijesti kao odskočnu dasku za uvođenje seksualnosti djece u javnu svijest. Tržište zabave preplavili su filmovima Baby Burlesque odmah na početku Velike depresije. Sada oni guraju tu ideju još više tijekom današnje pandemije, nereda i ekonomske krize. Moja teorija? Oni vide raširenu slabost i nesigurnost u našem društvu i vide je kao priliku da temeljito promijene naše moralne granice.

Elite zaista žele da gledamo filmove poput Cuties i kažemo "Joj, ova stvar s pedofilijom nije toliko loša kako je prestavljena ... i možda nije pogrešno ako nas uzbude 11-godišnja djeca ..." Neki to zapravo sada govore na YouTubeu kako bi obranili film.

Činjenica je: Ako vas uzbuđuju djeca od 11 godina, psihološki ste oštećeni i trebali biste biti odvojeni od ostatka društva za dobrobit svih. Postoje određena ponašanja koja naša kultura ne može i ne smije prihvatiti kao dozvoljena. Ovo je jedno od njih.

Ako se išta pozitivno može imati iz opsjednutosti elitističkog establišmenta da nas natjera da prihvatimo zlostavljanje djece kao "normalno", to je da oni i dalje razotkrivaju sami sebe za demone kakvi jesu. Srećom, čini se da su Amerika i veći dio svijeta potpuno odbacili Cuties, a čini se da je svaki interes za film posljedica morbidne znatiželje o tome kako se takva katastrofa mogla proizvesti i distribuirati. Hollywood NIKADA neće uvjeriti javnost da je zlostavljanje djece u redu, ali oni će nastaviti pokušavati dok ne uništimo njihovo poslovanje.

sott