Smjelost Ive Josipovića da se unutar sat vremena obrati civilnim žrtvama rata i pobunjenim braniteljima dokazala je da nas i u narednih pet godina najvjerojatnije očekuje miš-maš nedostižne pravednosti
Malo je tko od okupljenih na skupu u Novinarskom domu, koji je u petak organiziran povodom obilježavanja desetog rođendana Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, znao kako je toga dana izgledao službeni raspored uvaženog gosta iz prvog reda. Još je teže bilo za pretpostaviti što će taj gost, predsjednik Ivo Josipović glavom i bradom, napraviti samo desetak minuta kasnije i par sto metara južnije nakon što je na skupu održao mlaki, u pojedinim dijelovima kontradiktoran govor.
Budući da se petog dana braniteljskih protesta predsjednik nije nacrtao u prosvjedničkom taboru točno u 18 sati, kako su to od njega zahtijevali prosvjednici predvođeni majstorom domoljubne ceremonije Josipom Klemmom, sve je upućivalo na to da će Josipović stati na stranu Milanovićeve Vlade, čiji pad priželjkuju pobunjeni branitelji.
Onda se u maniri kakve rock zvijezde Josipović došetao do naložene lomače ispred Ministarstva branitelja kada ga već više nitko nije očekivao. U društvu ministra Predraga Matića, Josipović je okupljene pozvao da se vrate svojim kućama, da ne ugrožavaju svoje zdravlje na hladnoći te da sjednu za stol na pregovore. A podsjetimo, branitelji su u međuvremenu svoj popis želja, koji uključuje smjenu Matića i njegovih pomoćnika Bojana Glavaševića i Vesne Nađ, nadopunili s još dvije točke – sada traže i organiziranje javne rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima te donošenje zakona o posljednjem ratu i hrvatskim braniteljima na ustavnoj razini.
Nema sumnje da ovaj nenajavljeni posjet braniteljima, kojeg je Josipović začinio porukom 'Svi mi jednako volimo Hrvatsku', spada u klasični predizborni trik, a u tom kontekstu, drugačije se ne može protumačiti ni njegova ranija obaveza iz dnevnog rasporeda koja je uključivala obraćanje ljudskopravaškim aktivistima i civilnim žrtvama rata. U malobrojne osobe koje te večeri nisu prozrele predsjednikove namjere, ili je barem želio da tako ispadne, spada Žarko Puhovski, koji se na Documentinom skupu Josipoviću obratio sljedećim riječima:
- Dragi Ivo, nalaziš se na skupu 'sumnjivih' osoba pa je jasno da se tvoj dolazak ovdje ne može tumačiti kao dio predizborne kampanje.
Samo koju minutu kasnije uslijedilo je pobijanje takve teze. Nakon uvodnog spominjanja 'vojnih žrtava rata koje nedaleko prosvjeduju i zaslužuju brigu i poštovanje bez obzira na razloge njihove pobune', Josipović se dalje u govoru nastojao svidjeti lijevima i desnima. Podsjetivši da je bio u Jasenovcu i na Bleiburgu, predsjednik u lovu na drugi mandat kazao je da je u Drugom svjetskom ratu bilo dobro i pravedno biti na strani antifašizma, ali i da slično razmišlja i 'o ovom našem nesretnom, strašnom ratu koji smo imali'.
I za završetak – autogol. Josipović se pred okupljenima, među kojima je bio popriličan broj civilnih žrtava rata koje zbog izgubljenih parnica protiv države za naknadu štete žive na rubu siromaštva, usudio reći kako nije realno da će naše društvo ikada ostvariti puni ideal pravednosti.
- Ali, ono što je obaveza moralnih ljudi, ljudi koji brinu o pravdi, koji brinu o pravednosti jest da se možda i pretvaraju da takav cilj jest moguće ostvariti - nastavio je Josipović, koji je, podsjetimo, svoju cjelokupnu prvu predsjedničku kampanju upravo temeljio na punom idealnu pravednosti i sloganu 'PravDA za Hrvatsku'.
Osim svojevrsnog priznanje da je prošle predsjedničke izbore osvojio na temelju slogana u kojega, eto, ni sam ne vjeruje, govor aktualnog predsjednika i njegov šareni dnevni raspored pokazali su što nas najvjerojatnije očekuje i u narednih pet godina. Malo zalaganja za pluralnost mišljenja, malo smjena onih čije se mišljenje razlikuje od dominantne društvene struje. Malo inzistiranja na socijalnoj jednakosti, malo podupiranja mjera štednje. Malo Jasenovca, malo Bleiburga. Malo civilnih žrtava rata, malo pobunjenih branitelja. Miš-maš nedostižne pravednosti.
novosti