Preko noći postala je globalno popularna, najmlađa finska i europska premijerka, mlada socijaldemokratkinja Sanna Marin. Imala je 34 godina kada je postala premijerka 2019. i deklasirao ju je samo jedan drugi mladi političar, austrijski kancelar Sebastian Kurz koji je bio čak mlađi od nje – imao je 31 godinu kada je stupio na dužnost.
Uz njih dvoje, grupu tih ”mladih lavova” čine još 36 godišnji Gabriel Borić, predsjednik Čilea, a sve do maloprije i crnogorski premijer Dritan Abazović s 37 godina, a ne treba ispustiti iz vida ni talijanskog ministra vanjskih poslova Luigija di Maia, koji je to postao s 33 godine (prethodno radno iskustvo bilo mu je – raznosač pizza).
No Sanna Marin je postala globalno popularna. Doduše, u svom kratkom životu nije odradila nijedan posao u ”realnom svijetu”, osim što je radila u jednoj pekarni i kao kasirka dok je studirala. Studirala je upravu u Tampereu i završila studije s bolonjskom titulom magistra struke (pogrešno ju američki tisak naziva ”magistricom znanosti”, jer ona to nije).
Bila je još studentica kada se kandidirala na listi Socijaldemokratske stranke s 23 godine, na izborima za gradsko vijeće Tamperea. U međuvremenu je postala, s 25 godina, potpredsjednica finske Socijaldemokratske mladeži, očito prvog plaćenog mjesta u njenoj karijeri.
Zato se ponovno kandidirala za gradsko vijeće Tamperea i bila izabrana na izborima 2012., a godinu dana nakon toga postala je i predsjednica gradskog vijeća. Dvije godine kasnije, postala je druga zamjenica predsjednika finske Socijademokratske partije, a godinu dana kasnije našla se na listi svoje partije kao kandidat za finski parlament.
Opet godinu dana kasnije, s 34 godina, postala je ministrica transporta i komunikacija. Opet godinu dana kasnije, izabrana je za predsjednicu Socijaldemokratske stranke i nakon ostavke premijera Anttija Rinnea njena ju je stranka predložila za njegovu nasljednicu na premijerskom položaju.
Ali bez obzira na to što na te visoke dužnosti nije nikada izabrana, već je zamijenila svoje prethodnike koji su zbog različitih razloga morali odstupiti – rekli bismo: našla se u pravo vrijeme na pravom mjestu – ona je bljesnula u prvi plan ne samo finske, već i svjetske politike.
Američki magazin Forbes uvrstio ju je 2020., dakle samo godinu dana nakon što je postala premijerka, u listu ”Stotinu najmoćnijih žena u svijetu”. Britanski BBC također ju je, iste godine, uvrstio u ”Stotinu žena svijeta”, a opet te iste godine Svjetski ekonomski forum imenovao ju je ”Mladim globalnim liderom”, dok američki magazin Time objavio je njenu fotografiju na naslovnoj stranici, kao jednu od 100 osoba, najmoćnijih lidera svijeta.
Sanna Marin je, nedvojbeno, sposobna političarka. Ali po čemu je zaslužila tolika priznanja, u tako kratkom vremenu?
Max Weber, jedan od mislilaca modernog svijeta, pisao je da se u politiku kao profesiju mogu upuštati samo oni koji imaju jasni profesionalni profil – oni, koji su već nešto napravili u svojoj struci, pa se onda mogu posvetiti politici kao profesiji – i vratiti se u svoju profesiju ako izgube na izborima ili se odluče povući iz politike.
U staro vrijeme, filozofi politike kao što su Platon i Aristotel smatrali su da se politikom mogu baviti ljudi koji već imaju neko životno iskustvo: Platon je preferirao filozofe, a Aristotel slobodne građane, ali opet s nekakvim radnim – i životnim iskustvom.
U međuvremenu, od kada je postala premijerka, Sanna Marin je osim što je postala političarka s rijetkim publicitetom u svijetu, stekla reputaciju i kao mondenka: u prosincu 2021. je, u jeku izolacije zbog korone, nakon što je došla u kontakt sa zaraženim bolesnikom od bolesti COVID-19, provela noć u noćnom klubom pravdajući se da nije vidjela službeni telefon s porukom da bi se trebala samoizolirati.
U kolovozu 2022. u javnosti su procurili videoklipovi u kojima Sanna Marin ”partija”, opuštena i kreveljeći se, u jednom privatnom stanu, opet do u sitne sate. Oporba je odmah zatražila da se premijerka testira na drogu, jer su snimke, izgleda, upućivale da se toliko opustila da je izgledala kao drogirana. Na kraju je test ispao negativan, a premijerki je opet porasla popularnost.
I ne bismo ni pisali o tome ni o njenim tvitovima ni istupima na društvenim mrežama, da nije zataškana jedna njena sitna, ali indikativna afera: 2021. godine finski mediji su donijeli vijest da je premijerka, dok je boravila u službenoj vladinoj rezidenciji Kesëranta potrošila 850 eura mjesečno na troškove doručaka za svoju obitelj – muža i dvogodišnju kćer.
Premijerka se pravdala da joj nitko nije rekao da su to sredstva za izvanredne prilike, ako netko dođe kao gost, a ne dodatna sredstva za njenu obitelj. Inače, premijerka ima plaću od 15.000 eura mjesečno, a njena je imovina, prema pisanju finskih medija, procijenjena na 5 milijuna eura.
Supruga bivšeg premijera Paavoa Lipponena ironično je komentirala da ona i njen muž nisu nikada koristili ta sredstva za ”radne doručke” za sebe i svoju obitelj. A i predsjednik Finske Sauli Niinistö izjavio je da on sebi sam plaća doručke.
Pa je onda Sanna Marin, jedna od ”najmoćnijih stotinu žena u svijetu” izjavila da odredbe o korištenju tih sredstava nisu dovoljno jasne, da joj nitko nije rekao da ne može koristiti ta sredstva za doručke svoje obitelji (mora da su bili vrlo ukusni i bogati ti doručci od 850 eura mjesečno, skoro 30 eura dnevno).
I što se dogodilo? Ništa, Sanna Marin je junakinja Finske jer je rekla odlučno ”NE” Rusima, jer je američka politika uzdiže u nebo zato jer je zatražila da Finska odmah i neodložno uđe u NATO, jer ima tisuće followera na društvenim mrežama, jer je otišla u Kijev i izljubila se s Volodimirom Zelenskijem.
I nitko više ne spominje onih 850 eura mjesečno, plod nejasnih propisa o ”radnim doručcima”, njeno čuđenje što joj uopće postavljaju takva pitanja, i to što ju napadaju jer je, kako ona kaže, žena, a uz to i mlada (i zgodna).
Možda su ipak imali pravo i Platon i Aristotel kada su govorili da u politici trebaju biti ljudi koji imaju nekog životnog iskustva i već su iživjeli svoj protagonizam negdje drugdje i ne gledaju na politiku kao izvor za svoje bogaćenje. Ili, pak, Rimska Republika u kojoj su senatori mogli biti samo ljudi stariji od 40 godina.
A Sanna Marin, junakinja našeg vremena (po Ljermontovu), jaše i dalje.
