Krajem prošlog tjedna su agencije izvijestile kako su se u Taormini, na Siciliji, okupili čelnici skupine G7, “sedam najbogatijih i najrazvijenijih zemalja svijeta”, kako bi se dogovorili o globalnoj trgovini, pitanju klimatskih promjena, iako američki predsjednik Donald Trump i dalje ne želi podržati Pariški sporazum.
Borba protiv terorizma i pitanja koja se tiču života stotina milijuna ljudi.
Sve u svemu, sastanak je se pretvorio u jedan veliki debakl. No, postoji i razlog zašto, a njega su mediji prešutjeli. Naime, skupinu G7 čine SAD, Kanada, Japan, Njemačka, Italija, Francuska i Velika Britanija, dok je Rusija demonstrativno izbačena iz ranijeg formata G8 “zbog uloge u krizi u Ukrajini”.
Zašto je ovo bio sastanak koji ne samo da ne zaslužuje pozornost, nego se potpuno pogrešno koristi terminologija “sedam najbogatijih i najrazvijenijih zemalja svijeta”.
Uz nominalno najveći BDP, SAD jesu vojna i ekonomska sila, ali s nacionalnim drugom iz kojeg će se teško izvući i koji raste ka razini od oko 150% BDP-a. Italija i Francuska su također u teškoj ekonomskoj i financijskoj krizi, dok se relativno uspješnima mogu smatrati Velika Britanija, Kanada, Njemačka, i Japan.
No, Njemačka i Japan su nakon Drugog svjetskog rata još uvijek de facto pod američkom okupacijom, koliko god se trudili dokazati suprotno.
Elita skupine G7, na primjer, uključuje i političkog patuljka Kanadu, a s druge strane ne uključuje azijske divove Indiju i Kinu.
Italija je također dio skupine G7, a zemlja se bori s javnim dugom od 2 237 milijarde eura, odnosno 132,5% BDP-a, i tempirana je bomba eurozone, vjerojatno gora i od Grčke. Francuski dug je 2 168 milijardi eura ili 95,9 BDP-a što je nešto bolje od Italije, iako je to slaba utjeha za Francuze.
Postoji i niz drugih pokazatelja koji potvrđuju činjenicu da je G7 okoštali klub propalih aristokrata, koji još uvijek vjeruju u svoju neodoljivu privlačnost.
Angelu Merkel više ne podnose ni sami Nijemci, kao ni većina naroda južne i istočne Europe. Bivše francuski predsjednik Hollande je otišao u povijest kao najgori francuski predsjednik ikad, a njegov nasljednik Emanuel Macron se u političkom smislu ne može ni opisati. Vječno nasmijani i mladoliki bankarčić kojem gazde kažu što će reći, a “mama” mu prije važnih sastanaka vjerojatno popravlja kravatu i pazi na sitne detalje u uvijek besprijekornom imidžu.
Predstavnik Italije je tehnički premijer i ne predstavlja nikoga, a najveći posao kanadskog premijera Justina Trudeaua, koji sebe naziva “feministom”, je prodaja oružja zemlji s “najvećim pravima žena” – Saudijskoj Arabiji. Za Veliku Britaniju je upitno hoće li uopće ostati “velika”, jer su Škoti i Irci sve uporniji u pozivanju na pravo na referendum o napuštanju Ujedinjenog Kraljevstva, jer oni nisu glasali za Brexit i žele ostati u EU.
Dakle, ako je skupina G7 nekada i predstavljala “svjetsku elitu“, ona to danas sigurno više nije, čak i uz sve argumente na njihovoj strani, kao što su ogroman porast njemačkog izvoza i suficit u trgovinskoj bilanci ili američki vojni proračun od preko 600 milijardi dolara.
I kome ovih sedam zemalja mogu određivati budućnost? Tvrtka PwC je prije dvije godine objavila izvješće u kojem nabraja nove zemlje koje će do 2050. predvoditi svjetsko gospodarstvo. Procjenjuje se da će razvijena Sjeverna Amerika, Europa i Japan prepustiti to liderstvo zemljama u razvoju.
Prema izvješću, Kina će 2050. i dalje biti na prvom mjestu među najvećim promotorima globalne ekonomije.
Godišnje bi Kini u razdoblju od 2015. do 2050. bruto domaći proizvod trebao rasti za 5,4%, a trenutno je još uvijek na visokih 6,9%.
Indija se također natječe sa Sjedinjenim Državama za drugo mjesto na ljestvici gospodarstava s najvećim stopama BDP-a, a trenutni rast Indije je 7,6%, a američki 2,4%, što nije dovoljno ni da se pokrije proračunski deficit, a o otplati duga da ne govorimo.
Nakon Kine i Indije, zemlje u razvoju poput Indonezije, Meksika i Nigerije bi u prvih deset mjesta na popisu mogle preskočiti Veliku Britaniju i Francusku.
Zanimljivo je da PwC u vrijeme “najveće krize” zbog sankcija navodi “kako Rusiju ništa neće zaustaviti da nadjača mnoga gospodarstva zapadne Europe, poput Njemačke, Velike Britanije i Francuske”, što se pokazalo točnim i izlaskom iz recesije i ponovnim blagim rastom od 1,5-2% za 2017. godinu, ovisno o procjenama, sve se kreće u tom smjeru.
Osim Brazila, PwC također spominje Kolumbiju i Meksiko. Prema procjenama tvrtke, BDP ove dvije zemlje Latinske Amerike bi trebao do 2050. godine rasti za 4,1 %, odnosno 3,6 %.
Uzmimo da se nešto od ove prognoze i ne ostvari, ali već sada skupina G7 nije ono za što se predstavlja, jer su Francuska i Velika Britanija na osmom i desetom mjestu, a među prvih deset nedostaju Kanada i Italija. U budućnosti će unutar G7 ostati samo SAD i Japan, a na globalnoj razini će čak i Njemačka pasti na deseto mjesto.
Naravno, liderima samoproglašene elite G7 se više sviđa izračun nominalnog BDP-a, ali on danas više nema smisla. Usporedba BDP-a s paritetom kupovne moći (PPP) je daleko korisnija i točnija, jer se prilikom procjene uzima domaće tržište, cijene domaćih dobara, usluga i stope inflacije u zemlji, a ne koriste se međunarodni devizni tečajevi na tržištu, koji uglavnom iskrivljuju stvarnu sliku prihoda po glavi stanovnika. No, čak i ako uzmemo nominalni BDP, podaci spomenuti u početku potvrđuju da je skupina G7 doslovno “tigar od papira”.
Međutim, G7 ima ono što svi ostali nemaju – “ljudske slobode”, “demokraciju”, “slobodu tržišta i medija” i što ono još…? Ma, nije važno…
logično
Borba protiv terorizma i pitanja koja se tiču života stotina milijuna ljudi.
Sve u svemu, sastanak je se pretvorio u jedan veliki debakl. No, postoji i razlog zašto, a njega su mediji prešutjeli. Naime, skupinu G7 čine SAD, Kanada, Japan, Njemačka, Italija, Francuska i Velika Britanija, dok je Rusija demonstrativno izbačena iz ranijeg formata G8 “zbog uloge u krizi u Ukrajini”.
Zašto je ovo bio sastanak koji ne samo da ne zaslužuje pozornost, nego se potpuno pogrešno koristi terminologija “sedam najbogatijih i najrazvijenijih zemalja svijeta”.
Uz nominalno najveći BDP, SAD jesu vojna i ekonomska sila, ali s nacionalnim drugom iz kojeg će se teško izvući i koji raste ka razini od oko 150% BDP-a. Italija i Francuska su također u teškoj ekonomskoj i financijskoj krizi, dok se relativno uspješnima mogu smatrati Velika Britanija, Kanada, Njemačka, i Japan.
No, Njemačka i Japan su nakon Drugog svjetskog rata još uvijek de facto pod američkom okupacijom, koliko god se trudili dokazati suprotno.
Elita skupine G7, na primjer, uključuje i političkog patuljka Kanadu, a s druge strane ne uključuje azijske divove Indiju i Kinu.
Italija je također dio skupine G7, a zemlja se bori s javnim dugom od 2 237 milijarde eura, odnosno 132,5% BDP-a, i tempirana je bomba eurozone, vjerojatno gora i od Grčke. Francuski dug je 2 168 milijardi eura ili 95,9 BDP-a što je nešto bolje od Italije, iako je to slaba utjeha za Francuze.
Postoji i niz drugih pokazatelja koji potvrđuju činjenicu da je G7 okoštali klub propalih aristokrata, koji još uvijek vjeruju u svoju neodoljivu privlačnost.
Angelu Merkel više ne podnose ni sami Nijemci, kao ni većina naroda južne i istočne Europe. Bivše francuski predsjednik Hollande je otišao u povijest kao najgori francuski predsjednik ikad, a njegov nasljednik Emanuel Macron se u političkom smislu ne može ni opisati. Vječno nasmijani i mladoliki bankarčić kojem gazde kažu što će reći, a “mama” mu prije važnih sastanaka vjerojatno popravlja kravatu i pazi na sitne detalje u uvijek besprijekornom imidžu.
Predstavnik Italije je tehnički premijer i ne predstavlja nikoga, a najveći posao kanadskog premijera Justina Trudeaua, koji sebe naziva “feministom”, je prodaja oružja zemlji s “najvećim pravima žena” – Saudijskoj Arabiji. Za Veliku Britaniju je upitno hoće li uopće ostati “velika”, jer su Škoti i Irci sve uporniji u pozivanju na pravo na referendum o napuštanju Ujedinjenog Kraljevstva, jer oni nisu glasali za Brexit i žele ostati u EU.
Dakle, ako je skupina G7 nekada i predstavljala “svjetsku elitu“, ona to danas sigurno više nije, čak i uz sve argumente na njihovoj strani, kao što su ogroman porast njemačkog izvoza i suficit u trgovinskoj bilanci ili američki vojni proračun od preko 600 milijardi dolara.
I kome ovih sedam zemalja mogu određivati budućnost? Tvrtka PwC je prije dvije godine objavila izvješće u kojem nabraja nove zemlje koje će do 2050. predvoditi svjetsko gospodarstvo. Procjenjuje se da će razvijena Sjeverna Amerika, Europa i Japan prepustiti to liderstvo zemljama u razvoju.
Prema izvješću, Kina će 2050. i dalje biti na prvom mjestu među najvećim promotorima globalne ekonomije.
Godišnje bi Kini u razdoblju od 2015. do 2050. bruto domaći proizvod trebao rasti za 5,4%, a trenutno je još uvijek na visokih 6,9%.
Indija se također natječe sa Sjedinjenim Državama za drugo mjesto na ljestvici gospodarstava s najvećim stopama BDP-a, a trenutni rast Indije je 7,6%, a američki 2,4%, što nije dovoljno ni da se pokrije proračunski deficit, a o otplati duga da ne govorimo.
Nakon Kine i Indije, zemlje u razvoju poput Indonezije, Meksika i Nigerije bi u prvih deset mjesta na popisu mogle preskočiti Veliku Britaniju i Francusku.
Zanimljivo je da PwC u vrijeme “najveće krize” zbog sankcija navodi “kako Rusiju ništa neće zaustaviti da nadjača mnoga gospodarstva zapadne Europe, poput Njemačke, Velike Britanije i Francuske”, što se pokazalo točnim i izlaskom iz recesije i ponovnim blagim rastom od 1,5-2% za 2017. godinu, ovisno o procjenama, sve se kreće u tom smjeru.
Osim Brazila, PwC također spominje Kolumbiju i Meksiko. Prema procjenama tvrtke, BDP ove dvije zemlje Latinske Amerike bi trebao do 2050. godine rasti za 4,1 %, odnosno 3,6 %.
2014. je lista prvih deset svjetskih ekonomija, ali metodologijom BDP/PPP, izgledala ovako:
- Kina
- SAD
- Indija
- Japan
- Njemačka
- Rusija
- Brazil
- Francuska
- Indonezija
- Velika Britanija.
Za 2050. PwC izlazi sa sljedećom listom:
- Kina
- Indija
- SAD
- Indonezija
- Brazil
- Meksiko
- Japan
- Rusija
- Nigerija
- Njemačka
Uzmimo da se nešto od ove prognoze i ne ostvari, ali već sada skupina G7 nije ono za što se predstavlja, jer su Francuska i Velika Britanija na osmom i desetom mjestu, a među prvih deset nedostaju Kanada i Italija. U budućnosti će unutar G7 ostati samo SAD i Japan, a na globalnoj razini će čak i Njemačka pasti na deseto mjesto.
Naravno, liderima samoproglašene elite G7 se više sviđa izračun nominalnog BDP-a, ali on danas više nema smisla. Usporedba BDP-a s paritetom kupovne moći (PPP) je daleko korisnija i točnija, jer se prilikom procjene uzima domaće tržište, cijene domaćih dobara, usluga i stope inflacije u zemlji, a ne koriste se međunarodni devizni tečajevi na tržištu, koji uglavnom iskrivljuju stvarnu sliku prihoda po glavi stanovnika. No, čak i ako uzmemo nominalni BDP, podaci spomenuti u početku potvrđuju da je skupina G7 doslovno “tigar od papira”.
Međutim, G7 ima ono što svi ostali nemaju – “ljudske slobode”, “demokraciju”, “slobodu tržišta i medija” i što ono još…? Ma, nije važno…
logično
