Najžešći prizivači prijevremenih izbora, koji se neće dogoditi, možda su zadnji koji bi trebali biti zainteresirani za takav rasplet, jer mnogi od njih u hipotetskim izborima ne bi vidjeli Sabor.
Budući da ukrajinska ratna frka i SAD/NATO-ove s „partnerima prijetnje „ruskom caru“ u Kremlju polako ulaze u medijsku rutinu, a pozornost naše i strane javnosti također se vraća u svoju blatnjavu kolotečinu trokirajuće svakodnevice, premijer Andrej Plenković je odlučio – najmanje zato što ga pritišće ionako nesposobna, nesinergijska i s Marsa pala politička oporba te se „ustrašenom“ Plenkoviću, je li, tresu gaće – napokon obaviti generalku na vladinom pogonskom stroju. Nekim vitalnim dijelovima tipa zupčastog remena krajnje je vrijeme za zamjenu, jer u protivnom prijeti havarija i, posljedično – reciklaža cijelog vozila. Premijer je dobio zeleno svjetlo, hvali se, vodećih stranačkih tijela za rekonstrukciju vlade i sada je opet njegova osobna odgovornost za to kada će izabrati termin za taj posao (navodno već do Uskrsa), komu će se zahvaliti na suradnji i koga će naći za popuniti njihova mjesta u resorima i potpredsjedničkoj postavi. Polit-analitička kladionica u javnom prostoru već neko vrijeme uveseljava publikum kakofonijom (ne)mogućih opcija i ishoda vladine rekonstrukcije: tko će napustiti Banske dvore? Za inat nestrpljivoj političkoj oporbi koja se ne slaže s generalkom vladina stroja, nego traži zamjenu kompletnog vozila jer da ni rekonstruirano više nije za sigurno prometovanje, Andrej Plenković ni ne pomišlja udovoljiti zahtjevima za raspuštanjem vlade i prijevremenim/izvanrednim parlamentarnim izborima, na pola mandata.
Unatoč sve složenijim i izazovnijim okolnostima zbog recesije, inflacije, energetskog i prehrambenog šokiranja životnog standarda, etc. – ishod rekonstrukcije vlade, ruku u vatru, bit će po onoj o istoj meti i istom rastojanjuBoljim poznavateljima tzv. stanja zdravlja političke oporbe HDZ-u – i dalje najjačoj opciji unatoč svim aferama, skandalima i upravljačkoj impotenciji vidljivijih ZNA SE političara od sljemena do stranačkog podruma i šupe u dvorištu – sasvim je razvidno kako dio oporbenjaka javno zagovara nove parlamentarne izbore, a moli boga da se sada ne dogode. Svjesni kako nemaju izgleda za ponovo dohvatiti masnu saborsku apanažu ni njihove stranke makar i simbolično participiranje u vlasti. Činjenica jest, primijetili su neki politički analitičari, da bi jamačno 80 posto saborskih zastupnika aktualnog, 10. saziva tzv. Visokog doma poslije tih prijevremenih izbora ubuduće gledali saborsku zgradu samo na televiziji. Plenković znâ kako bi prijevremeni izbori – makar mu je sada možda i najpogodniji trenutak za raspustiti vladu, jer bi bio i najizgledniji novi mandatar – bili izazov za HDZ. Barem svaki drugi stranački zastupnik nije osvjetlao obraz svojim angažmanom, a koalicijski bazen je dramatično oplićao, pa je pitanje bi li manjinski tzv. pouzdani/stabilni/provjereni partneri u lepezi od Milorada Pupovca (SDSS) do Darija Hrebaka (HSLS) bili dovoljno jamstvo za opet tzv. stabilnu saborsku većinu.
„Moram reći da žalim što u ovako ozbiljnoj situaciji i teškim optužbama na teret gotovo cijele vlade koristimo tako učene i obećavajuće termine poput rekonstrukcije“, kazala je saborska zastupnica Mosta nezavisnih lista Marija Selak-Raspudić televiziji N1 Hrvatska. „Ispada kako je riječ o dobroj građevini kojoj trebaju dva-tri dodatna potporna stupa da procvate u punom sjaju. Naravno da je situacija mnogo gora i da će zbog toga doći do smjene nekih ministara i dolaska novih. Rekonstrukcija tako dugo čeka zato što nema kadrova. Tjednima nismo mogli dobiti ministra graditeljstva. Ljudi iz dva razloga ne žele u vladu. Prvo, mnogi su naučili da danas biti ministar sutra može biti brza karta za Remetinec i, drugo, što moraju naslijediti poslove ministara pod istragom, a to znači moguće buduće korupcijske afere i istrage. Ono što priječi izbore je nevjerojatno licemjerno stajalište manjinskih partnera, pa smo vidjeli Darija Hrebaka koji govori o osvježenju, kao da je riječ o proljetnom povjetarcu. Iz njegove perspektive je jedino sigurno da vlada mora opstati jer je pitanje hoće li ikada više u nju ući. Plenkovićeva rekonstrukcija vlade je puko šminkanje mrtvaca, a truplo je već odavno moralo ići pod zemlju.“
Marija Selak-Raspudić gotovo da može biti sigurna u izborni prolaz na svakim od sljedećih izbora – šteta je samo što se svrstava na pogrešnu stranu političkog spektra – drži i to da je teško u Bijednoj Našoj razbiti koruptivnu mrežu, jer u zemlji postoje „dvije vrste građana. Većinski one koji su ili uključeni u sve te tokove novca, izravno ili neizravno, te one koji su potpuno odustali od politike. Malo je ljudi angažiranih u politici, a da vjeruju u te promjene i zato oporba mora bolje raditi“. A to bolje, upravo zbog već dugo prilično armiranog statusa quo u odnosu političkih snaga u korist HDZ-a i Plenkovićeve „slobodne volje“, tzv. obični/mali ljudi neće dočekati ni zamjenom dotrajalog novim zupčastim remenom u vladinom stroju. Nema šanse. Baš kao što nema šanse da Plenković bolje čuje – više ljudi više znâ? – mnoge razumne, a pravodobne alarme iz oporbenih redova. Ako su svi u politici dobronamjerni i prije svega, je li, zauzeti tzv. nacionalnim interesima, to bi bilo normalno. Kao što jest u svim razvojno potentnim zemljama, bez obzira na to komu su birači povjerili vlast.
Pritisnut okolnostima na koje uglavnom nije računao, premijer Plenković nema vremena „graditi“ ministarskog kandidata najmanje pola godine strateški ciljanim istupima. Postupit će opet po svomu, pa nahvaliti ishod do nebaTko će i zašto, dakle, uskoro napustiti Banske dvore? Navodno je sedam ministara/ica na transfer listi: od nekih pod istragama za nezakonitosti u obnašanju javne dužnosti do tih kojima će presuditi Plenkovićeva ocjena o nedovoljnoj sposobnosti za vođenje povjerenih im resora. Spominju se potpredsjednik vlade Boris Milošević, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović koji su pod istragom te ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić koji „sâm želi otići“, ali se navodno i njemu sprema istraga. Ministrica regionalnog razvoja i fondova EU-a Nataša Tramišak, kojoj tzv. poduzetnička mafija prijeti da će joj se „napiti krvi“, a nije prijavila premijeru prije no policiji, preko noći se našla u Plenkovićevoj nemilosti unatoč dobrom ministrovanju. Poljoprivrednoj se ministrici Mariji Vučković, zasad samo medijski, našlo više grijeha ne samo iz prošlosti, pa ju Plenković nekako osjeća kao sve veći teret vladi, što vrijedi i za ministra zdravstva Vilija Beroša, spalog u tek dvije godine s konja epidemijskog heroja na magarca nesposobnog reformatora tako važnog sustava, opterećenoga k tomu s cca 10 milijardâ gubitaka. Tu je jamačno i nesposoban ministar obrane Mario Banožić, kojemu nisu toliko teret afera s dužnosničkim stanom u srcu Zagreba i polit-mecenatstvo osječko-baranjskog župana Ivana Anušića (HDZ) sa slavonskom filijalom stranke koliko svojevrsna blokada nacionalne vojne moći zbog otvorenog neprijateljstva i međusobnih sabotaža s vrhovnim zapovjednikom OSRH i predsjednikom RH Zoranom Milanovićem.
Budući da premijer Plenković bahato odgovara novinarima kako je on taj koji će rekonstruirati vladu kada osobno odredi termin, analizira i odluči koga će zamijeniti i kojim novim ministrom/icom, a da mu to neće činiti ni politička oporba svojim pritiscima, ni DORH niti USKOK uhićenjima ljudi još u krevetima (aluzija na uhićenje bivšeg ministra gospodarstva Darka Horvata, što je osudio i sâm predsjednik RH Milanović), etc., moguće je da do Uskrsa neki unaprijed otpisani Plenkovićevi „nezamjenjivi“ ljudi ostanu i u rekonstruiranoj vladi, odnosno da iz nje ispadnu neki o kojima ni najupućeniji insideri nisu mogli ni sanjati da će im se premijer zahvaliti. Drugi dio Plenkovićevog mandata, ma koliko njegov europejski tzv. light HDZ rejtinški solidno stajao s prevagom među onih cca 50 posto sigurnih birača što se te nedjelje odazivlju tzv. građanskom pravu i dužnosti, bit će izrazito bremenit izazovima svake vrsti tako da sada nije svejedno tko će otići, a tko doći u vladu. Rekonstruktor je toga itekako svjestan, baš kao škakljivih unutarstranačkih okolnosti u kojima valja postupati vrlo oprezno: pazi, tako da ostanem nevina. Hoće li uspjeti, vidjet će se.
Svi navodno već otpisani, ali i ministri koje nitko ne spominje da bi mogli postati bivši, naučili su napamet istu mantru i papagajski je ponavljaju na svaki medijski upit: moj mandat je otpočetka na raspolaganju premijeru i samo je njegovo pravo odlučiti koga će si izabrati za suradnika. „Vrijeme leti“, konkretniji je Tomislav Ćorić. „Ja sam tu već dulje vrijeme (u vladi, op. a.), jedan sam od seniora u ovoj ekipi. Ako me pitate jesam li u formi – jesam. Kad bi moj mandat sutra prestao, mislim da sam odradio neke stvari koje su za našu zemlju dobre. Naravno, ako bude trajao još i sljedeće dvije godine, i u tom bih se slučaju potrudio najviše što mogu.“ Ni Viliju Berošu nije mrska želja ostati u vladi: „U konačnici, premijer je Plenković taj koji daje političku ocjenu našeg rada, a građani to dodatno ocjenjuju na izborima, tako da radim… Neki pitaju gdje sam (ukrajinski rat ga je uklonio iz medijske javnosti? – op. a.), što sam? Doista radimo u Ministarstvu zdravstva težak posao na utemeljenju reformi“. Uopće nije upitno, HDZ-ovi partneri-marginalci u vladajućoj većini neće se protiviti ni jednoj jedinoj Plenkovićevoj želji i rekonstrukcijskom potezu, a Pupovac će jamačno naći među svojim stranačkim uzdanicama novoga srpskog potpredsjednika vlade, pa… Vuk sit, a ovce na broju.
Svi navodno već otpisani, ali i ministri koje nitko ne spominje da bi mogli postati bivši, naučili su napamet istu mantru i papagajski je ponavljaju na svaki medijski upit: moj mandat je otpočetka na raspolaganju premijeru i samo je njegovo pravo odlučiti koga će si izabrati za suradnika„Rekonstrukcija je potrebna i to čim prije“, tvrdi Radimir Čačić, partner iz marginalne stranke Reformista. „Obavezno u nju treba uključiti, sasvim sigurno iz objektivnog političkog tereta koji nose, ne zbog krivnje, nego zbog političkog tereta koji nose dvojica ministara pod istragama, i sve ostale za koje se misli da ih treba promijeniti. Ali to je na premijeru, nije na meni niti na nama.“ Pravovjeran je i Dario Hrebak: „Što se tiče bilo kakvih imena, mi nismo tu da licitiramo, mi smo konstruktivni element vladajuće većine. Dajemo za pravo premijeru da on odluči kada će i na koji način birati svoj tim“. Vladinoj generalki je prisnažio i predsjednik HDZ-ovog kluba saborskih zastupnika Branko Bačić i slika je sa strane političke pozicije jasna da jasnija ne može biti. Plenković je taj kojemu se nitko ni u čemu ne želi zamjeriti, kamoli mu oštrije oponirati. Unatoč tomu da je u pet i pol godina u dvama premijerskim mandatima otišlo iz vlade 15 njezinih članova. „Premijerovo je pravo“, papagaji i Bačić istu mantru, „birati najbliže suradnike, ocjenjivati njihov rad i doprinos, tako da će i Klub zastupnika u potpunosti podržati njegov prijedlog kada on to odluči. Oporba se bavi sitnim podbadanjima, smeta im HDZ-ov visoki rejting.“
Politički analitičar Aleksandar Musić je u HTV-ovu „Otvorenom“ neki dan preciznije od ikoga u medijima u posljednje vrijeme obducirao stanje u vladi i rekonstruktivnu generalku, primijetivši da je to stanje „kombinacija probnih balona i različitih unutarstranačkih obračuna pri čemu valja imati na umu da se nekad radi o frakcijama potpuno ispalima iz kombinacije, koje onda oživljavaju kroz neke stare novinarske kontakte“. Kaže Musić: „Četiri stvari odlučuju o sudbini jednog ministra. Prvo je njegov osobni odnos s čelnikom izvršne vlasti, koja je tu razina povjerenja i lojalnosti, koje nisu iste stvari. Drugo je njegova kompetencija, stvarna ili percipirana. Treće je pozicija te osobe u stranci. I četvrto, nezanemarivo, možda i najbitnije, pozicija te osobe u masama, pri čemu su mase bivši birači, trenutni birači i budući birači. Kad uzmete imena kojima se licitira i zbrajate pluseve i minuse, vidite gdje ima više pluseva, a gdje minusa. Ima li više minusa, to je percepcijski određeni reputacijski udar na vladu, na čelnika izvršne vlasti. No, nemojte to ni u jednom trenutku mijenjati nastavno na naklapanja o nekih osam koji će se aktivirati i rušiti vladu – Hrvatska nije Britanija, a i tamo vade teško padaju. Ne mislim da će ova vlada pasti niti mislim da će itko ikoga rušiti. Što se tiče novih kandidata koji se pojavljuju na obzoru, treba imati na umu da se kandidat mora graditi najmanje pola godine strateški ciljanim istupima pri čemu se ne smije prijeći crvena crta i dosađivati. Moraju se naciljati ciljne skupine, testirati slogani, kandidatu lagano dizati pozornost i prepoznatljivost“.
Premijer Plenković, pritisnut okolnostima na koje uglavnom nije računao, nema vremena za „graditi“ ministarskog kandidata „najmanje pola godine strateški ciljanim istupima“. Postupit će opet po svomu, pa nahvaliti ishod do neba. Nije nevjerojatno da i medijske špekulacije tu i tamo pogode – usridu. Navodno, glavni je tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić u igri za novog ministra unutarnjih poslova, a sadašnji ministar i vladin potpredsjednik Davor Božinović bi preuzeo Ministarstvo obrane umjesto Marija Banožića što bi značilo da je premijer odustao od pripajanja Ministarstva branitelja MORH-u pod ministrovanjem Tome Medveda, aktualnog braniteljskog ministra i vladina potpredsjednika. Tu se, rekonstrukcijski, vrte i imena Davora Filipovića, luzera gradonačelničkih izbora u Zagrebu, navodno sada kandidata za ministra gospodarstva i održivog razvoja umjesto Tomislava Ćorića, te Margarete Mađerić, aktualne državne tajnice u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, koja će navodno preuzeti taj resor od DORH-ovom istragom kompromitiranog Josipa Aladrovića. No, kako je premijer kazao, ništa nije gotovo dok nije gotovo: „Dok ja ne kažem da je gotovo i objavim imena tih što odlaze i tih koji dolaze na njihova mjesta“.
Kako god bilo, rekonstrukcija vlade već mjesecima visi u zraku i nekako je logično što je premijer procijenio kako je sredina mandata najpogodniji trenutak za tu generalku na osnovi činjenica tko je od ministara kvalitetno odradio obaveze iz proklamiranoga vladina programa, a tko je podbacio.
„To se radi svugdje“, komentira generalku u Banskim dvorima profesor Sveučilišta u Dubrovniku Pero Maldini u HTV-ovu „Otvorenom“, „to se radilo i kod nas i ne vidim zašto to ne bi bilo praksa i sada. Oporba je insuficijentna u predlaganju rješenja. Nabacuje se prosječno zahtjevom za jednom ostavkom mjesečno, sada i zahtjevom za ostavkom cijele vlade, a prije je bila baš ta rekonstrukcija. Pritisak oporbe je to stavio na dnevni red. Naravno da nijedan premijer, pa ni Plenković, neće dopustiti da se takvo što radi da se ne stekne dojam kako to radi pod pritiskom oporbe. U međuvremenu su se i mediji zainteresirali za tu temu i to je sad došlo s malim odmakom od oporbenog pritiska. Najžešći prizivači izbora, koji se neće dogoditi, možda su zadnji koji bi trebali biti zainteresirani za to jer mnogi od njih u hipotetskim izborima ne bi vidjeli Sabor. Premijer apsolutno ima pravo, pa i obavezu i dužnost, jer je odgovoran kao prvi čovjek izvršne vlasti za provođenje programa, rekonstruirati vladu te one koji nisu udovoljili očekivanjima zamijeni boljima. Kandidati su spoj različitih kompromisa.“
Baš zato – unatoč sve složenijim i izazovnijim okolnostima zbog recesije, inflacije, energetskog i prehrambenog šokiranja životnog standarda, etc. – ishod rekonstrukcije vlade, ruku u vatru, bit će po onoj, je li, o istoj meti i istom rastojanju. Novi Plenkovićevi ministarski lumeni samo će imati drukčija imena i prezimena od najurenih iz Banskih dvora, pa…? Možda je ipak u pravu satirično nastrojena predsjednica zeleno-lijevog Kluba saborskih zastrupnika Sandra Benčić: „S vrata vrišti optimistična poruka: ‘Uskoro otvaramo, samo što nismo, preuređenje’ ili, da kažem, ‘Rekonstrukcija u tijeku’. Trebamo napisati: ‘Zatvoreno zbog trajnog preseljenja’?“
h-alter
