Jasno je, sve u svemu, da HDZ glajhšaltuje zemlju prema svojoj mjeri – o tome je barem dokaza napretek. I zato bi bilo neobično da Orešković jest ostala
Upregnuti demokraciju u službu vlastite moći i vladanja – to je jedina istinska politička strategija Hrvatske demokratske zajednice. I samostalnost države, i ulazak u Europsku uniju, pa čak, paradoksalno, i demokratizacija sama – svi ti naizgled epohalni procesi služe, u krajnjoj liniji, uvijek i samo jednome – održavanju HDZ-a na vlasti. Prošlotjedni parlamentarni debakl izbora predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa još je jedan, premda ne i nevažan kamenčić u mozaiku veledržavlja što ga vladajuća stranka slaže već duže od četvrt stoljeća.
Dosadašnja predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković demonstrativno je jučer povukla kandidaturu nakon što parlament u četvrtak nije uspio izglasati novu predsjednicu. Zašto nije, nije posve jasno: mediji izvještavaju da se saborska većina, HDZ i HNS, bila usuglasila da dosadašnju Daliju Orešković zamijeni protukandidatkinjom Natašom Novaković, ali u tajnom glasovanju nedostajao im je jedan glas. Manje je, međutim, važno ono što stranke zasigurno najviše boli – tko je opstruirao međustranački dogovor – nego zašto je vladajuća mašinerija uopće odlučila smijeniti Daliju Orešković?
Ta pravnica, naime, u svojem je mandatu priskrbila nepodijeljenu podršku javnosti, i to s punim pravom. Povjerenstvo je vodila besprijekorno, učinivši ga imunim na politički utjecaj s bilo koje strane. Istodobno, predvođeno Orešković, povjerenstvo je radilo vjerodostojno, efikasno, transparentno i bez najmanjega skandala. A izazova nije bilo malo: vjerojatno ponajveći bila su nagađanja da bi povjerenstvo moglo razmatrati je li predsjednica Republike u nekoliko slučajeva bila u sukobu interesa. To se nije dogodilo, ali javnost nije stekla dojam da su odustali zbog političkog pritiska; štoviše – neprimjerene predsjedničine javne komentare, poput onoga da Dalija Orešković protiv nje »vodi osobni rat«, prozvana je voditeljica povjerenstva odbila dostojanstvenom tvrdnjom kako će se zasad suzdržati od komentara, »premda bi mogla mnogo toga reći«.
Kako bilo, HDZ i HNS odlučili su smijeniti jednu od najvjerodostojnijih osoba hrvatskoga političkog života. Zašto? Pojma nemamo, objasnili nisu. No zato je sama Dalija Orešković, u jučerašnjem intervjuu za televiziju N1, nepogrešivo uočila pravi smisao njezina detroniziranja: HDZ-ov prezir prema institucijama. Prepoznala je, naime, izjavu predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a Branka Bačića, koji je u Saboru, nakon što predsjednica nije izabrana, izrekao »opravdanje« koje je prenio Večernji list: »Ako je i ne izaberemo, neće biti kraj svijeta. Bit će opet javni natječaj i tu doista nema problema«. Dalija Orešković, pak, upozorava kako ima itekakvih problema. Bačićeva izjava govori »kako se poštuju institucije«. »To je poruka koju si politika nije smjela dopustiti da pošalje prema građanima«, kaže Orešković. Jer, »u represiji korupcije smo pali na svim pitanjima kad se tiče političkih moćnika«. »Na samom smo dnu.«
Upravo tako. Nakon Borisa Jokića i Ivane Milas Klarić, nakon klerikalizacije HTV-a, pomora nezavisnih medija i nasrtaja na Vijeće za elektroničke medije, imamo, eto, novi slučaj mutne hadezeovske smjene uspješnoga i vjerodostojnog dužnosnika koji radi u općem interesu. No nije se tome čuditi: jasno je da su Milas Klarić zakonodavnom smicalicom smijenili jer nije bila spremna šutjeti. Jasno je da su Jokića izbacili, reformu zaustavili, a HTV-u odjenuli mantiju, jer žele zaustaviti vrijeme i prisiliti ga da kuca po somnanbulnome srednjovjekovnom klerikalnom satu. Jasno je, sve u svemu, da HDZ glajhšaltuje zemlju prema svojoj mjeri – o tome je barem dokaza napretek. I zato bi bilo neobično da Orešković jest ostala, jer HDZ se naprosto neće, ne zna i ne želi promijeniti; o prirepku HNS-a, pak, ne vrijedi trošiti riječi.
No tu ipak nije kraj. Događa se nešto u hrvatskome društvu. Ljudi počinju odbijati šutjeti i trpjeti. Mnogima je dozlogrdilo. Prošlog tjedna, mali gradski portal virovitica.net objavio je tekst »Đakić i Culej: Posljednji tango ispod konjskog repa«, članak o Josipu Đakiću, virovitičkome lokalnom moćniku, saborskome zastupniku HDZ-a i predsjedniku HVIDR-e. Autor teksta je Ivan Žada, urednik virovitica.neta Goran Gazdek, obojica iskusni virovitički novinari. Ti ljudi jako dobro znaju što može značiti zamjeriš li se najmoćnijem političaru grada i županije. Usprkos tome, Žada je istražio i napisao, a Gazdek objavio sjajan, informativan, objektivan i hrabar tekst. Pročitajte ga, mnogo ćete doznati o mentalitetu i političkim profilima uglednika vladajuće stranke koji nadziru mala mjesta. Detronizacija Dalije Orešković s jedne, i tekst Ivana Žade o Đakiću s druge strane, suprotstavljeni su polovi današnjega hrvatskog javnog života: ovdje vlastoljubiva politička mutež, politički nemoral i glajhšaltovanje institucija, ondje istinoljubivo novinarstvo, građanska hrabrost i odgovornost prema vlastitoj zemlji i njezinim građanima. Pa zar nam stvarno tolike godine trebaju da odaberemo pravu stranu?
novilist
