Čak i djeca osjete mentalno zagađenje (fotografija preuzeta s portala www.usvijetubajki.org)
Čitajući, slušajući i gledajući naše lokalne medije čovjek bi rekao kako su se tu okupili samo najfiniji i najpristojniji ljudi, ljudi dobrih namjera i širokog uma, tolerantna i lijepo odgojena gospoda s manirima. Ne, nema tu niti jednog kurvinog sina, pokvarenjaka, samo glanc. Mede li ga mede, nema negative, uvijek i samo pozitiva. I ne bi nas to vjerojatno previše ni smetalo da čak i povremenim konzumentima, krajnje opreznim žrtvama ovih trovača duha ne dođe muka od njihove servilnosti i ljigavosti.
Posebno se to očituje ovih dana, kada su nam puna usta „naše Ivane“ i njene ostavštine, iako, nije puno lakše ni običnim danima. Mjera ljigavosti postala je učestalost korištenja neprobavljivog složenca „glazbeno-scenska čarolija“. Ova odurna kovanica danima već ne silazi s usana naših medijskih misica i mistera, nanoseći nepopravljivu intelektualnu štetu onim najslabijim, najmanje zaštićenima – djeci. U glavama autora tih smetlarskih pamfleta ne pali se kontrolna žaruljica logike koja bi li im ukazala na žuljajući apsurd: “ako sve je čarolija, ništa čarolija više nije“.
Ipak, iznenađenju mome nije bilo kraja kada sam među brojnim neizbježnim, dosadnim, uvijek-isto-ponavljajućim imenima čuo i njegovo. Ime koje uz Ivanu baš nekako prirodno ide, ali ime koje se svojim uvijek prepoznatljivo kritičkim habitatom nikako ne bi smjelo naći u toj kotluši sluzi i gnoja. No bit će kako je čovjek od sitniša (kako mu je sam ime tumačio) opet raspleo uzicu na svojoj kesi te si za par srebrnjaka doveo pod skute tog barda, našeg bivšeg suradnika.
from sb underground
