Vjerujete li da posjedujete velika znanja i sposobnosti, nema načina da vas se razuvjeri. Taj je fenomen obrađen u istraživanju dvojice znanstvenika, Davida Dunninga i Justina Krugera, po kojima je nazvan.

Dunning-Krugerov efekt uvjerenje je ispodprosječno inteligentnih ljudi da su bistriji i sposobniji nego što jesu. Ljudi ograničenih umnih sposobnosti nemaju spoznajnu moć potrebnu da uvide svoju ograničenost. Spoj manjka svijesti o sebi i slabih umnih sposobnosti navodi ih da precjenjuju svoju inteligenciju, a podcjenjuju tuđu.

Kao što je Charles Darwin napisao u knjizi Porijeklo čovjeka, “samouvjerenost proizlazi iz neznanja češće nego iz znanja“.

 

“Ali, premazao sam lice limunom!”

 

Prof. David Dunning sa Sveučilišta Cornell u državi New York došao je na zamisao o proučavanju fenomena “glupana koji ne znaju koliko su glupi” sredinom devedesetih, čuvši za gotovo nevjerojatan incident. Jednog siječanjskog dana 1995., izvjesni je McArthur Wheeler opljačkao dvije banke u Pittsburgu ne skrivajući lice. Uz pomoć snimki sigurnosnih kamera, istražitelji su utvrdili pljačkašev identitet, locirali ga i uhitili ga u travnju iste godine. Kad su mu detektivi govorili zašto je uhićen, on im je zapanjeno uzvratio, “ali, premazao sam lice limunovim sokom!”

Zbunjeni tom primjedbom, detektivi su naknadnim ispitivanjem otkrili pljačkaševu zabludu da je lice premazano svježim limunovim sokom nevidljivo za kamere. Po Wheelerovim riječima, u to su ga uvjerili prijatelji, “dokazavši” mu svoju tvrdnju tako što su snimili njegovo sokom namazano lice. Kad je na fotografiji vidio samo jednoličnu bijelu pozadinu, budući pljačkaš više nije imao nikakve sumnje u limunovu moć. Istražitelji su zaključili da su “duhoviti” prijatelji, da zavaraju nesretnika, snimili strop.

Nadahnut izvještajem o pljačkašu, Dunning je naumio proučiti utjecaj umne ograničenosti na uviđanje vlastite ograničenosti. U suradnji s apsolventom na Cornellu, Justinom Krugerom, proveo je istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u stručnom časopisu Journal of Personality and Social Psychology. Angažirali su studente psihologije na Cornellu kao dobrovoljce i podvrgnuli ih pokusima iz razumijevanja pročitanog, gramatike, logičkog zaključivanja i smisla za humor.

 

Neznanje daje osjećaj stručnosti

 

Ocijenivši njihove odgovore, pitali su ih slažu li se sa svojim ocjenama. Studenti s najlošijim rezultatima izjavili su da im se ocjene čine nepravednima i da su zasluživali više. Oni koji su točno riješili samo 12 posto pitanja bili su uvjereni da se njihova točnost kretala oko 62 posto. S druge strane, studenti s boljim rezultatima bili su realniji i suglasni sa svojim ocjenama.

U pokusu u kojemu su istraživači naložili sudionicima da ocijene koliko je smiješan niz viceva, oni koji su najlošije prepoznavali što je drugima smiješno sami su sebe opisivali izvrsnima u prosuđivanju humora.

Temeljem istraživanja Dunning i Kruger izvukli su četiri značajna zaključka o nesposobnim pojedincima:

  1. Skloni su precijeniti svoju sposobnost i vještine;
  2. Ne prepoznaju tuđu sposobnost i vještine;
  3. Ne uviđaju svoje pogreške i neznanje;
  4. Ako im se pomogne da poboljšaju svoju sposobnost, uspijevaju uvidjeti i priznati svoju raniju nesposobnost.

“U mnogim slučajevima, nesposobnost ne čini ljude dezorijentiranima, zbunjenima ni opreznima”, napisao je Dunning u kolumni za Pacific Standard. “Umjesto toga, nesposobni su često obdareni neumjesnom samouvjerenošću, potaknuti nečim što brkaju sa znanjem.”

U kasnijem istraživanju, Dunning i suradnici pitali su sudionike koliko su im poznati pojmovi s područja politike, biologije, fizike i geografije. U popisu su stvarne stručne pojmove pomiješali s potpuno izmišljenim i besmislenim izrazima. Oko 90 posto ispitanika odgovorilo je da ima barem nekog “znanja” o nepostojećim pojmovima, a oni koji su ih “poznavali najbolje” ujedno su sebe opisali najinformiranijima o području povezanom s izmišljenim pojmovima. Kao što je Dunning primijetio, problem s vlastitim neznanjem u tome je što daje neznalicama osjećaj stručnosti.

 

Tipično: neuk i samouvjeren moćnik

 

Dunning-Krugerov efekt uočljiv je u brojnim situacijama, od ručka sa znancima i radnog sastanka u poduzeću, do javnih istupa političara, poduzetnika i stručnjaka (bolje rečeno, vlasnika diploma). Što je veći utjecaj nesposobnog, to je njegova nesposobnost štetnija. Brojne krize i katastrofe direktna su posljedica odluka koje donose političari u suradnji sa savjetnicima. Dok su neke odluke plod zle namjere, druge proizlaze iz neukosti, nerazumijevanja i nesposobnosti u sprezi sa samouvjerenošću.

Još je grčki mudrac Sokrat izjavio, “znam samo to da ništa ne znam.” Stvarni znalci imaju tendenciju skromnosti i relativiziranju svog znanja, a neki trpe od sindroma prevaranta, fenomena suprotnog precjenjivanju sebe. On navodi ljude priličnih ili visokih znanja i sposobnosti da sumnjaju u sebe i vide se manje sposobnima nego što jesu. Ako imaju dobro radno mjesto i visok ugled, uvjereni su da ih ne zaslužuju, nego da su ih dobili “na prijevaru”. Skroman i nenametljiv znalac koji podcjenjuje svoje sposobnosti imao bi slabih izgleda domoći se vlasti, čak i kad bi stremio tome. Umjesto njega, na visoke će se pozicije popeti netko samouvjeren, poduzetan i agresivan. A uz takve osobine, što će mu još i znanje?

pulse