Skandalozni tekst Ivice Raguža o ženama kao ‘drugotnim’ bićima samo potvrđuje dugogodišnje uređivačke standarde ‘Glasa Koncila’. Kaptolov tjednik dosljedno relativizira ustaške zločine, promovira nacionalizam, etničku jednoobraznost i patrijarhalne odnose te potiče paranoju od neprijatelja Hrvatske
Spomenik u Srbu veća je provokacija i uvreda cijelom narodu od šatora koji je tamo podigao A-HSP, pa bi ga trebalo srušiti, a komemoraciju zabraniti. SDP su veleizdajice koje veličaju jugoudbaški režim. Ateisti su bolesnici i nemoralni u naravi. Žene su niži oblik života od muškaraca. Svi koji se ne slažu s ocjenama Crkve o Alojziju Stepincu su antihrvati, baš kao i oni koji su osudili pojedine hrvatske sokolove, optužene za teške ratne zločine. ‘Kurikul’ su pisali ljudi uglavnom iz bivšeg komunističkog mentaliteta, baš kao i lijevo-liberalna politička struja, koja nameće bolesne ideologije, zbog čega mi, kao Crkva i puk, moramo biti spremni na nove sukobe, metaforičke i doslovne.
Citirani reci sukus su manjeg dijela sadržaja ‘Glasa Koncila’, objavljenog u posljednjih šest tjedana. Rasprostranjeni su u raznim rubrikama katoličkog tjednika koji izdaje Nadbiskupski duhovni stol, odnosno Zagrebačka nadbiskupija. U gotovo svakom broju protežu se počevši od uvodnika glavnog urednika Ivana Miklenića, preko seta vijesti u kojima se vjernici informiraju o najvažnijim tjednim događajima, intervjua, pa sve do osvrta, svojevrsnih ‘odjeka i reagiranja’ na kraju lista, kao i komentara prenesenih iz drugih medija.
Tekst dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Ivice Raguža o ženama kao ‘drugotnim’ bićima, pokazuje analiza sadržaja, tek je nešto grublje potvrđivanje uređivačkih standarda katoličkog tjednika. Takva se ocjena može dati i kada je riječ o promociji nacionalizma, pa tako i pripadajućih patrijarhalnih odnosa u društvu, što je vjersko-politički koktel koji je Katolička crkva u Hrvatskoj, po nekim sociolozima religije, posebno prigrlila nakon raspada Jugoslavije. Detaljno iščitavanje pojedinih brojeva iz ove i prošle godine potvrđuje istinitost upozorenja pojedinih liberalnijih teologa, koji godinama ističu kako je riječ o mediju koji promovira etničku jednoobraznost države, potiče paranoju od neprijatelja, obilato relativizira povijest 20. stoljeća te sustavno poziva na figurativnu i doslovnu borbu protiv svih ili većine značajki liberalne demokracije.
U istom broju u kojem je objavljen sporni Ragužev tekst, dr. Tomislav Ivančić, profesor emeritus fundamentalne teologije na zagrebačkom KBF-u, konstatirao je da je ‘biti ateist zapravo tragično, to je teška čovjekova bolest’, pa je i bezbožnost ‘problem izostanka prosperiteta i sretnije budućnosti, koji se manifestira biranjem opcije koja je protucrkvena, koja pogoduje razaranju obitelji, braka, koja svaku ljubav prema svojem narodu i domovini proglašava ne samo zastarjelom i nazadnom, nego i opasnom, ustaškom’. Protucrkvena opcija je, dakako, SDP koji, nije tajna, posljednjih 25 godina predstavlja glavnu političku metu ovoga medija, ponajprije zbog ‘komunističkog naslijeđa’ stranke, dok HDZ tu i tamo dobiva packe, ali samo zato što, kako nedavno reče glavni urednik Miklenić, svojom neodgovornom politikom pruža šansu SDP-u da se vrati na vlast, što je nedopustivo.
U posljednja dva desetljeća nekoliko je znanstvenih radova bilo posvećeno analizi ‘Glasa Koncila’ isključivo kroz komentare glavnih urednika, kako bi se utvrdilo postoji li doista politička pristranost. Neki su rezultati konstatirali da se glavni urednik u tom kontekstu doista suzdržava od nepriličnog imenovanja stranki, što je u dobrom dijelu, kako je pokazala i naša analiza, istina. No iako je aktualni urednik u svom uvodniku nedavno pozvao građane da na izvanrednim izborima glasaju po svojoj savjesti, nešto dalje u tekstu je, ne imenujući izravno SDP, konstatirao da je riječ o ‘veleizdajnicima’ i ‘petokolonašima’.
Konkretne prozivke uredništvo, međutim, prepušta svojim čitateljima, koji na zadnjoj stranici ističu da SDP-ovci ne dopuštaju ‘njegovanje Dana državnosti’, dok u isto vrijeme svoju ‘krvavu zločinačku prošlost jugoslavenskog komunističkog režima njeguju i čuvaju, veličaju i zločince’, uz što im ‘smeta slavljenje misa za domovinu’. Sličan obrazac prenesen je i na druge teme. Nakon što se lijevo-liberalni zastupnici Europskog parlamenta nisu odazvali na konferenciju Marijane Petir o Alojziju Stepincu, uredništvo ih je nazvalo hrvatskim pod navodnicima, u slabije vidljivom međunaslovu, dok je ostatak prepušten čitateljima. ‘Njihovi su 1991. napustili Hrvatski državni sabor, mrze zemlju u kojoj su rođeni, crtaju svastiku na Poljudu, izazivaju nerede u St. Etienneu kako bi prekinuli utakmicu i kompromitirali hrvatsku reprezentaciju. Bit će žalosno ako vjernici koji redovito idu na misu glasuju za takve’, piše u tom osvrtu, jednom od brojnih kojim se nadopunjava misao uredništva na prvim stranicama tjednika. Tako se, između ostalog, čuva poslanje ‘Glasa Koncila’, za koje su 2006. iz HBK-a kazali da ‘u službi promicanja općeg dobra crkveni tisak treba s vjerskog i etičkog stajališta tretirati aktualna društvena, gospodarska, kulturna, socijalna i politička pitanja, izbjegavajući pritom stranačke ili dnevnopolitičke pristupe’.
Ništa drugačiji nisu ni javni istupi vrha crkvene hijerarhije, čije govore i poslanice ‘Glas Koncila’ redovno prenosi. Samo nekoliko dana nakon proslave obljetnice ‘Oluje’ sisački biskup Vlado Košić pozvao je na nastavak borbe koju su započeli poginuli hrvatski vojnici, ‘dok naša Hrvatska ne bude posve slobodna od svih izdajica i neprijatelja naše slobode i istine te postigne mir i blagostanje, duhovno i materijalno’, a presuda udbašima u Njemačkoj po njemu je ‘pokazala da mi, kao većinski katolički narod, ne želimo da dalje Hrvatskom vladaju Jugoslaveni, komunisti i udbaši’. ‘Oni koji i dalje vole zvijezdu, izdajice su i petokolonaši, jednaki po želji da unište našu domovinu kao i agresori’, poručio je, uzdižući na pijedestal Đuru Brodarca, svojevremeno osumnjičenog za teške ratne zločine protiv sisačkih civila. U istom tekstu u ‘Glasu Koncila’ dr. Jakša Raguž poručio je da je Brodarac ‘odlično poznavao prostor i ljude i znao je s čime će se suočiti i kako zaštititi Hrvate’, bez da su se riječju spomenule optužbe za njegovu nalogodavnu ulogu u mračnim epizodama zadnjeg rata. Vojni biskup Jure Bogdan u prijenosu iz Knina pozvao je pak na odlučno ‘suprotstavljanje razornim ideologijama prošlih totalitarističkih sustava i njihovim izdancima’, navodeći da ‘treba prepoznati i smjelo odbaciti ideologije koje žele izobličiti ljudsku narav, brak i obitelj’.
Navedeni stavovi, s konstantnim pozivanjem na obračun s neprijateljima, pritom se redovno promoviraju i na nacionalnoj televiziji: nekoliko recentnijih misnih slavlja, od kojih se u jednom eksplicitno veličala NDH, doslovno je pregazilo termin za središnje informativne emisije na radiju i televiziji, koje su onda, kada bi otpočele, u prvim minutama sumirale dojam s upravo okončanih misnih slavlja. Takvi istupi, kao i relativizacija povijesti kojoj smo u široj javnosti svjedočili posljednjih godina, a posebno nakon dolaska vlade Tihomira Oreškovića, gotovo su programatski oblikovani upravo u ‘Glasu Koncila’, više nego u bilo kojem drugom ‘svjetovnom’ listu ekstremne desnice.
Upravo su na njegovim stranicama publicirani feljtoni koji su u desecima nastavaka, između ostalog, dokazivali da je u Jasenovcu, ‘radnom logoru’, umrlo samo nekoliko stotina ljudi, i to od raznih boleština, te da je pokolj muškaraca srpske nacionalnosti u glinskoj crkvi puki mit, baš kao i onaj jasenovački. Tako su promovirane ideje i autori, među njima i novinar i urednik iz ‘Glasa Koncila’ Tomislav Vuković, te njegovi kolege iz revizionističkog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, inače bliski Kaptolu, čiji je rad poslužio i kao svojevrsni predložak za skandalozni dokumentarac Jakova Sedlara.
Stručni članak dr. Nikole Kneževića iz Centra za istraživanje religije, politike i društva pokazao je kako Crkva godinama kroz ‘Glas Koncila’, dok tobože nastoji dekonstruirati ‘komunističke povijesne nauke’ i dati ‘doprinos stvaranju objektivne slike novije hrvatske povijesti’, zapravo provodi perfidnu minimalizaciju i relativizaciju zločina u NDH te najdosljedniji povijesni revizionizam. Prema njegovoj analizi, od 2004. do 2011. ‘Glas Koncila’ je objavio 47 feljtona (oko 75 posto svih objavljenih feljtona) posvećenih viktimološkoj tematici i dekonstrukciji jugoslavenske historiografije ili događajima iz posljednjeg sukoba u bivšoj Jugoslaviji, točnije političko-povijesnom revizionizmu.
‘O flagrantnoj selektivnosti uredništva Glasa Koncila govori činjenica da se nijedan od njegovih feljtona ne bavi zločinima počinjenim od strane hrvatskih formacija u posljednjim sukobima ili zločinima nad srpskim i nehrvatskim stanovništvom od strane ustaških ili njemačkih snaga tijekom Drugog svjetskog rata’, navodi Knežević u članku.
Ako politiku Crkve prema javnosti ocjenjujemo po sadržaju ‘Glasa Koncila’ i istupima najvažnijih ljudi u crkvenoj hijerarhiji, dolazimo do zaključka da trenutno dominiraju radikalne nacionalističke struje, dok se u javnosti sve rjeđe pojavljuju umjereniji predstavnici klera i liberalniji teoretičari koji djeluju unutar Crkve. Pokazatelj višedesetljetnog postojanja tog trenda je i analiza komentara iz ‘Glasa Koncila’ za vrijeme rata, vladavine Franje Tuđmana i po dolasku Račanove koalicije na vlast. Autori analize, Ankica Marinović Bobinac i Goran Goldberger, primijetili su da tijekom tog razdoblja unutarcrkveni dijalog i teološki pluralizam gotovo da nisu postojali, dok su se disonantni glasovi neutralizirali.
Autori pritom zaključuju da je Crkva bila znatno kritičnija prema ‘lijevoj’ Račanovoj vlasti, dok se u Tuđmanovo vrijeme dominantno i uspješno bavila ‘ostvarenjem svojih interesa u društvu’. ‘Sveta Stolica potpisala je vrlo povoljne ugovore s hrvatskom državom, koji su je riješili niza briga s kojima se borila nakon devedesetih – izgradnja crkvenih objekata, financiranje iz državnoga proračuna (plaće i mirovine crkvenim službenicima), dušobrižništvo u bolnicama, vojsci, policiji i zatvorima, vjeronauk u predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama, valjanost crkvenog braka i niz drugih povlastica. Crkva se našla u izrazito privilegiranom položaju u odnosu na ostale vjerske zajednice. Unatoč Bozanićevoj sintagmi o grijehu struktura, Crkva je podržavala HDZ-ovu vlast i dobro s njom surađivala i nije razrađivala temu grijeha struktura’, piše u studiji, koja bilježi i postepeno povećanje, a potom dominaciju nacionalističkih tema s pripadajućim porukama.
Sadržaj spomenutih Vatikanskih ugovora i dalje je neupitna činjenica, barem kada je riječ o najvećim političkim opcijama, pa i onima koje se, zahvaljujući i tom novcu, neprekidno demonizira s oltara i iz crkvenih medija. Vatikanski ugovori, između ostalog, omogućuju da Ivica Raguž predaje studentima teoriju o drugotnosti žena, kao što će zahvaljujući novcu iz istog izvora ti studenti sutra možda predavati iste teze svojim učenicima na vjeronauku u školama. Učenici će pak u televizijskom prijenosu nedjeljne mise slušati biskupe koji ukazuju na opasnost od udbaša, petokolonaša i četnika i o tome čitati u ‘Glasu Koncila’.
portalnovosti
Spomenik u Srbu veća je provokacija i uvreda cijelom narodu od šatora koji je tamo podigao A-HSP, pa bi ga trebalo srušiti, a komemoraciju zabraniti. SDP su veleizdajice koje veličaju jugoudbaški režim. Ateisti su bolesnici i nemoralni u naravi. Žene su niži oblik života od muškaraca. Svi koji se ne slažu s ocjenama Crkve o Alojziju Stepincu su antihrvati, baš kao i oni koji su osudili pojedine hrvatske sokolove, optužene za teške ratne zločine. ‘Kurikul’ su pisali ljudi uglavnom iz bivšeg komunističkog mentaliteta, baš kao i lijevo-liberalna politička struja, koja nameće bolesne ideologije, zbog čega mi, kao Crkva i puk, moramo biti spremni na nove sukobe, metaforičke i doslovne.
Citirani reci sukus su manjeg dijela sadržaja ‘Glasa Koncila’, objavljenog u posljednjih šest tjedana. Rasprostranjeni su u raznim rubrikama katoličkog tjednika koji izdaje Nadbiskupski duhovni stol, odnosno Zagrebačka nadbiskupija. U gotovo svakom broju protežu se počevši od uvodnika glavnog urednika Ivana Miklenića, preko seta vijesti u kojima se vjernici informiraju o najvažnijim tjednim događajima, intervjua, pa sve do osvrta, svojevrsnih ‘odjeka i reagiranja’ na kraju lista, kao i komentara prenesenih iz drugih medija.
Konkretne prozivke uredništvo prepušta čitateljima koji na zadnjoj stranici ističu da SDP-ovci svoju ‘krvavu zločinačku prošlost jugoslavenskog komunističkog režima njeguju i čuvaju’
Tekst dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Ivice Raguža o ženama kao ‘drugotnim’ bićima, pokazuje analiza sadržaja, tek je nešto grublje potvrđivanje uređivačkih standarda katoličkog tjednika. Takva se ocjena može dati i kada je riječ o promociji nacionalizma, pa tako i pripadajućih patrijarhalnih odnosa u društvu, što je vjersko-politički koktel koji je Katolička crkva u Hrvatskoj, po nekim sociolozima religije, posebno prigrlila nakon raspada Jugoslavije. Detaljno iščitavanje pojedinih brojeva iz ove i prošle godine potvrđuje istinitost upozorenja pojedinih liberalnijih teologa, koji godinama ističu kako je riječ o mediju koji promovira etničku jednoobraznost države, potiče paranoju od neprijatelja, obilato relativizira povijest 20. stoljeća te sustavno poziva na figurativnu i doslovnu borbu protiv svih ili većine značajki liberalne demokracije.
U istom broju u kojem je objavljen sporni Ragužev tekst, dr. Tomislav Ivančić, profesor emeritus fundamentalne teologije na zagrebačkom KBF-u, konstatirao je da je ‘biti ateist zapravo tragično, to je teška čovjekova bolest’, pa je i bezbožnost ‘problem izostanka prosperiteta i sretnije budućnosti, koji se manifestira biranjem opcije koja je protucrkvena, koja pogoduje razaranju obitelji, braka, koja svaku ljubav prema svojem narodu i domovini proglašava ne samo zastarjelom i nazadnom, nego i opasnom, ustaškom’. Protucrkvena opcija je, dakako, SDP koji, nije tajna, posljednjih 25 godina predstavlja glavnu političku metu ovoga medija, ponajprije zbog ‘komunističkog naslijeđa’ stranke, dok HDZ tu i tamo dobiva packe, ali samo zato što, kako nedavno reče glavni urednik Miklenić, svojom neodgovornom politikom pruža šansu SDP-u da se vrati na vlast, što je nedopustivo.
U posljednja dva desetljeća nekoliko je znanstvenih radova bilo posvećeno analizi ‘Glasa Koncila’ isključivo kroz komentare glavnih urednika, kako bi se utvrdilo postoji li doista politička pristranost. Neki su rezultati konstatirali da se glavni urednik u tom kontekstu doista suzdržava od nepriličnog imenovanja stranki, što je u dobrom dijelu, kako je pokazala i naša analiza, istina. No iako je aktualni urednik u svom uvodniku nedavno pozvao građane da na izvanrednim izborima glasaju po svojoj savjesti, nešto dalje u tekstu je, ne imenujući izravno SDP, konstatirao da je riječ o ‘veleizdajnicima’ i ‘petokolonašima’.
Konkretne prozivke uredništvo, međutim, prepušta svojim čitateljima, koji na zadnjoj stranici ističu da SDP-ovci ne dopuštaju ‘njegovanje Dana državnosti’, dok u isto vrijeme svoju ‘krvavu zločinačku prošlost jugoslavenskog komunističkog režima njeguju i čuvaju, veličaju i zločince’, uz što im ‘smeta slavljenje misa za domovinu’. Sličan obrazac prenesen je i na druge teme. Nakon što se lijevo-liberalni zastupnici Europskog parlamenta nisu odazvali na konferenciju Marijane Petir o Alojziju Stepincu, uredništvo ih je nazvalo hrvatskim pod navodnicima, u slabije vidljivom međunaslovu, dok je ostatak prepušten čitateljima. ‘Njihovi su 1991. napustili Hrvatski državni sabor, mrze zemlju u kojoj su rođeni, crtaju svastiku na Poljudu, izazivaju nerede u St. Etienneu kako bi prekinuli utakmicu i kompromitirali hrvatsku reprezentaciju. Bit će žalosno ako vjernici koji redovito idu na misu glasuju za takve’, piše u tom osvrtu, jednom od brojnih kojim se nadopunjava misao uredništva na prvim stranicama tjednika. Tako se, između ostalog, čuva poslanje ‘Glasa Koncila’, za koje su 2006. iz HBK-a kazali da ‘u službi promicanja općeg dobra crkveni tisak treba s vjerskog i etičkog stajališta tretirati aktualna društvena, gospodarska, kulturna, socijalna i politička pitanja, izbjegavajući pritom stranačke ili dnevnopolitičke pristupe’.
Upravo su na stranicama ‘Glasa Koncila’ publicirani feljtoni koji su u desecima nastavaka dokazivali da je u Jasenovcu umrlo tek nekoliko stotina ljudi, i to od raznih boleština
Ništa drugačiji nisu ni javni istupi vrha crkvene hijerarhije, čije govore i poslanice ‘Glas Koncila’ redovno prenosi. Samo nekoliko dana nakon proslave obljetnice ‘Oluje’ sisački biskup Vlado Košić pozvao je na nastavak borbe koju su započeli poginuli hrvatski vojnici, ‘dok naša Hrvatska ne bude posve slobodna od svih izdajica i neprijatelja naše slobode i istine te postigne mir i blagostanje, duhovno i materijalno’, a presuda udbašima u Njemačkoj po njemu je ‘pokazala da mi, kao većinski katolički narod, ne želimo da dalje Hrvatskom vladaju Jugoslaveni, komunisti i udbaši’. ‘Oni koji i dalje vole zvijezdu, izdajice su i petokolonaši, jednaki po želji da unište našu domovinu kao i agresori’, poručio je, uzdižući na pijedestal Đuru Brodarca, svojevremeno osumnjičenog za teške ratne zločine protiv sisačkih civila. U istom tekstu u ‘Glasu Koncila’ dr. Jakša Raguž poručio je da je Brodarac ‘odlično poznavao prostor i ljude i znao je s čime će se suočiti i kako zaštititi Hrvate’, bez da su se riječju spomenule optužbe za njegovu nalogodavnu ulogu u mračnim epizodama zadnjeg rata. Vojni biskup Jure Bogdan u prijenosu iz Knina pozvao je pak na odlučno ‘suprotstavljanje razornim ideologijama prošlih totalitarističkih sustava i njihovim izdancima’, navodeći da ‘treba prepoznati i smjelo odbaciti ideologije koje žele izobličiti ljudsku narav, brak i obitelj’.
Navedeni stavovi, s konstantnim pozivanjem na obračun s neprijateljima, pritom se redovno promoviraju i na nacionalnoj televiziji: nekoliko recentnijih misnih slavlja, od kojih se u jednom eksplicitno veličala NDH, doslovno je pregazilo termin za središnje informativne emisije na radiju i televiziji, koje su onda, kada bi otpočele, u prvim minutama sumirale dojam s upravo okončanih misnih slavlja. Takvi istupi, kao i relativizacija povijesti kojoj smo u široj javnosti svjedočili posljednjih godina, a posebno nakon dolaska vlade Tihomira Oreškovića, gotovo su programatski oblikovani upravo u ‘Glasu Koncila’, više nego u bilo kojem drugom ‘svjetovnom’ listu ekstremne desnice.
Upravo su na njegovim stranicama publicirani feljtoni koji su u desecima nastavaka, između ostalog, dokazivali da je u Jasenovcu, ‘radnom logoru’, umrlo samo nekoliko stotina ljudi, i to od raznih boleština, te da je pokolj muškaraca srpske nacionalnosti u glinskoj crkvi puki mit, baš kao i onaj jasenovački. Tako su promovirane ideje i autori, među njima i novinar i urednik iz ‘Glasa Koncila’ Tomislav Vuković, te njegovi kolege iz revizionističkog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, inače bliski Kaptolu, čiji je rad poslužio i kao svojevrsni predložak za skandalozni dokumentarac Jakova Sedlara.
Stručni članak dr. Nikole Kneževića iz Centra za istraživanje religije, politike i društva pokazao je kako Crkva godinama kroz ‘Glas Koncila’, dok tobože nastoji dekonstruirati ‘komunističke povijesne nauke’ i dati ‘doprinos stvaranju objektivne slike novije hrvatske povijesti’, zapravo provodi perfidnu minimalizaciju i relativizaciju zločina u NDH te najdosljedniji povijesni revizionizam. Prema njegovoj analizi, od 2004. do 2011. ‘Glas Koncila’ je objavio 47 feljtona (oko 75 posto svih objavljenih feljtona) posvećenih viktimološkoj tematici i dekonstrukciji jugoslavenske historiografije ili događajima iz posljednjeg sukoba u bivšoj Jugoslaviji, točnije političko-povijesnom revizionizmu.
‘O flagrantnoj selektivnosti uredništva Glasa Koncila govori činjenica da se nijedan od njegovih feljtona ne bavi zločinima počinjenim od strane hrvatskih formacija u posljednjim sukobima ili zločinima nad srpskim i nehrvatskim stanovništvom od strane ustaških ili njemačkih snaga tijekom Drugog svjetskog rata’, navodi Knežević u članku.
Ako politiku Crkve prema javnosti ocjenjujemo po sadržaju ‘Glasa Koncila’ i istupima najvažnijih ljudi u crkvenoj hijerarhiji, dolazimo do zaključka da trenutno dominiraju radikalne nacionalističke struje, dok se u javnosti sve rjeđe pojavljuju umjereniji predstavnici klera i liberalniji teoretičari koji djeluju unutar Crkve. Pokazatelj višedesetljetnog postojanja tog trenda je i analiza komentara iz ‘Glasa Koncila’ za vrijeme rata, vladavine Franje Tuđmana i po dolasku Račanove koalicije na vlast. Autori analize, Ankica Marinović Bobinac i Goran Goldberger, primijetili su da tijekom tog razdoblja unutarcrkveni dijalog i teološki pluralizam gotovo da nisu postojali, dok su se disonantni glasovi neutralizirali.
Autori pritom zaključuju da je Crkva bila znatno kritičnija prema ‘lijevoj’ Račanovoj vlasti, dok se u Tuđmanovo vrijeme dominantno i uspješno bavila ‘ostvarenjem svojih interesa u društvu’. ‘Sveta Stolica potpisala je vrlo povoljne ugovore s hrvatskom državom, koji su je riješili niza briga s kojima se borila nakon devedesetih – izgradnja crkvenih objekata, financiranje iz državnoga proračuna (plaće i mirovine crkvenim službenicima), dušobrižništvo u bolnicama, vojsci, policiji i zatvorima, vjeronauk u predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama, valjanost crkvenog braka i niz drugih povlastica. Crkva se našla u izrazito privilegiranom položaju u odnosu na ostale vjerske zajednice. Unatoč Bozanićevoj sintagmi o grijehu struktura, Crkva je podržavala HDZ-ovu vlast i dobro s njom surađivala i nije razrađivala temu grijeha struktura’, piše u studiji, koja bilježi i postepeno povećanje, a potom dominaciju nacionalističkih tema s pripadajućim porukama.
Sadržaj spomenutih Vatikanskih ugovora i dalje je neupitna činjenica, barem kada je riječ o najvećim političkim opcijama, pa i onima koje se, zahvaljujući i tom novcu, neprekidno demonizira s oltara i iz crkvenih medija. Vatikanski ugovori, između ostalog, omogućuju da Ivica Raguž predaje studentima teoriju o drugotnosti žena, kao što će zahvaljujući novcu iz istog izvora ti studenti sutra možda predavati iste teze svojim učenicima na vjeronauku u školama. Učenici će pak u televizijskom prijenosu nedjeljne mise slušati biskupe koji ukazuju na opasnost od udbaša, petokolonaša i četnika i o tome čitati u ‘Glasu Koncila’.
portalnovosti
