Beatlesi su krenuli u svijet iz Hamburga, grada koji su saveznici prije toga temeljito izrokali bombama. Otkazivanje Bajagina nastupa u Karlovcu pokazuje da kod nas sve ide drugačije: rane s vremenom postaju sve svježije, sjećanje sve življe, a povlastice sve veće
Hladna kao špricer, Ivana Pezo Moskaljov suočila se s Milanom Bandićem koji je izgledao kao reklama za koridu. Novinarka Nove TV postavila mu je nekoliko nježnih, savršeno logičnih i, prema našem mišljenju, neprovokativnih pitanja, no zagrebački je gradonačelnik zbog njih počeo skakati po Savici: vrištao je, histerizirao, kreveljio se, glumatao, padao u jarost. Pravio se uvrijeđen, čas uplašen, čas nadmoćan, lakrdijao kao Foma Fomič u ‘Selu Stepančikovu’ Dostojevskog, no nikakva jedinstvena dramska linija nije povezala njegove glumačke faze pa je ostalo nejasno koji ga je vrag toliko razjario. Novinarka je cijelo vrijeme izgledala kao normabel s mikrofonom. Na pitanje što su svih ovih godina, dok se smeće na Savici neometano gomilalo, radile komunalne službe, Bandić je odgovorio: ‘Ja nisam savršen, ali sam još uvijek najbolji.’ Tko ga je za to pitao? Kada mu je ponovljeno da su komunalne službe godinama žmirile, opleo je po Novoj. ‘Molim vas, ja bih vas ovdje i vašeg urednika dopeljao da živite ovdje tjedan dana pa da razumijete ljude. Vi prvo trebate razumjeti ljude. A ja ljude razumijevam 18 i pol godina. Kad budete razumijevali ljude kao ja, onda ćete govoriti drugačije… Da sam ja tako pametan kao vi, ja bih radio u TV Novoj’, rekao je Miki, i teško je ne složiti se s njim – da je pametniji, sada bi bio na Novoj TV ili negdje drugdje, ne bi s ovakvom neizvjesnošću čekao teške dane koji mu, čini se, slijede, za što si je sam kriv. Bandić je u svom mirakulu pronio i ozbiljnu laž: rekao je da nikada nijedna vlada nije dobila dva mandata, a on ih je dobio masu. Ivo Sanader dva je puta dobio izbore zaredom, a Tuđman je imao vlade svih deset godina, ali to se, eto, kao ne računa. Kako god, za izlaske na teren s Bandićem valja dodjeljivati beneficirani radni staž jer je riječ o stresnom poslu.
Reporterka Ana Mlinarić odradila je uravnotežen, neutralan, svestran, izbalansiran prikaz o otkazivanju Bajagina nastupa na Danima piva u Karlovcu. Predstavnik lokalne braniteljske udruge koja stoji iza zabrane tvrdi da je Bajaga 1994. u Kninu ‘pjevao četničke pjesme’ pa ih to vrijeđa; drugi branitelj – uhvaćen na cesti – kaže da nema ništa protiv Bajagina nastupa; neki Karlovčani i Karlovčanke su razočarani, predstavnica grada tvrdi da grad nije sudjelovao u tome… Nora Krstulović na svoj je Fejs-profil sastavila zanimljivu listu stvari koje su branitelji zabranili ili tražili zabranu, a ona ide ovako: plakat & predstavu u Gavelli, Frljića i Hribara kao takve, Noć kazališta, HAVC, Hladno pivo u Splitu, Bajagu u Karlovcu… Glasovi naroda potom su dodali da su branitelji natjerali Mirjanu Rakić na ostavku, u Dubrovniku zabranili ‘Elementarne čestice’ Michela Houellebecqa, u Zadru uklonili dva rada ruske avangardne skupine Plavi nosovi i tako dalje i tomu slično. Uglavnom, riječ je o kulturnoj i senzibilnoj populaciji, a posao u koji su se dali neće im ići u korist – Index im je već prilijepio etiketu ‘zabranitelji’, preuzetu iz Novosti, a kulturna scena je ogorčena subnorijadom. Bilo bi im pametnije da spuste loptu.
I Ružica Đukić istražuje tko je zabranio Bajagu, ali bez rezultata – nitko se ne javlja. Pušta insert Mile Kekina koji pjeva ‘ja nisam vaš, moji su dobili četrdeset pete…’ Dobro se spaja s dobrim, a zlo proizvodi zlo – zakon spojenih ludila govori nam da je za ovu histeriju pogrešno okrivljavati jednu stranu. A kako to rade naprednije civilizacije? Nijemci i Francuzi – Njemačka je, podsjetimo, okupirala skoro cijelu Francusku i instalirala na njezino čelo generala Petaina – krenuli su, samo osam godina nakon rata (ekvivalent našoj 2003.) u stvaranje Europske unije. Samo osam godina nakon rata, i to kakvog rata… Beatlesi su zvjezdani početak karijere imali u Njemačkoj, od kolovoza 1960. do prosinca 1962. godine. U to doba Njemačka nije bila ni približno tako denacificirana kako se danas čini; četiri godine kasnije na čelo Njemačke doći će bivši nacist, prvoborac iz 1933. Kurt Georg Kiesinger, nekoliko godina ranije u Adenaeurovom kabinetu visoko je letio Hans Globke, jedan od pisaca rasnih zakona, general Erich von Manstein – prema mišljenju stručnjaka, uz Heinza Guderiana i Erwina Rommela najsposobniji nacistički feldmaršal, jedan od predvodnika u akciji ‘Barbarossa’, zapovjednik opsade Lenjingrada! – bio je savjetnik Bundeswehra iako je izdao naredbu o likvidaciji sovjetskih komesara na licu mjesta… (kod nas je njegove memoare izdao Kostelić Gips). Više od polovice njemačkih sudaca i državnih činovnika bili su bivši nacisti, ali Beatlesi su krenuli u svijet iz Hamburga, grada koji su saveznici prije toga temeljito izrokali bombama. Hitlerov arhitekt Speer umro je u Londonu, dok je zapovjednik opsade Staljingrada – grada koji su Nijemci posve srušili – čuveni von Paulus, koji je prenebregnuo Hitlerovu sugestiju da se sam ubije, završio kao (ruski) ravnatelj komunističkog Instituta za vojna istraživanja u DDR-u, u Dresdenu!
Tako su to radili Englezi, Nijemci i Francuzi, ali kod nas ide drugačije. Rane ovdje s vremenom postaju – mimo logike, medicine i svjetskih običaja – sve svježije, krv sve jače curi, emocije postaju jače, sjećanje sve življe, povlastice sve veće, vojske koje bi vodile davno okončane ratove sve brojnije, a onih za sutrašnje bitke, među kojima su one oružane gotovo isključene, sve je manje. U zemlji u kojoj sve više ljudi urla ‘Za dom’, egzodus poprima dimenzije kataklizme… Ovo je, ukratko, zemlja Antuntuna.
Bajaga je, inače, bez problema nastupao čak tri puta u Širokom Brijegu, navodno ima više koncerata po Hrvatskoj i Sloveniji nego u Srbiji, rođen je u Bjelovaru, a te četničke pjesme koje je ‘pjevao’ nitko nikada nije pustio, ali što ćeš, ovo je vrijeme fake newsa.
portalnovosti
Dnevnik Nove TV, 10. kolovoza, 19:15
Hladna kao špricer, Ivana Pezo Moskaljov suočila se s Milanom Bandićem koji je izgledao kao reklama za koridu. Novinarka Nove TV postavila mu je nekoliko nježnih, savršeno logičnih i, prema našem mišljenju, neprovokativnih pitanja, no zagrebački je gradonačelnik zbog njih počeo skakati po Savici: vrištao je, histerizirao, kreveljio se, glumatao, padao u jarost. Pravio se uvrijeđen, čas uplašen, čas nadmoćan, lakrdijao kao Foma Fomič u ‘Selu Stepančikovu’ Dostojevskog, no nikakva jedinstvena dramska linija nije povezala njegove glumačke faze pa je ostalo nejasno koji ga je vrag toliko razjario. Novinarka je cijelo vrijeme izgledala kao normabel s mikrofonom. Na pitanje što su svih ovih godina, dok se smeće na Savici neometano gomilalo, radile komunalne službe, Bandić je odgovorio: ‘Ja nisam savršen, ali sam još uvijek najbolji.’ Tko ga je za to pitao? Kada mu je ponovljeno da su komunalne službe godinama žmirile, opleo je po Novoj. ‘Molim vas, ja bih vas ovdje i vašeg urednika dopeljao da živite ovdje tjedan dana pa da razumijete ljude. Vi prvo trebate razumjeti ljude. A ja ljude razumijevam 18 i pol godina. Kad budete razumijevali ljude kao ja, onda ćete govoriti drugačije… Da sam ja tako pametan kao vi, ja bih radio u TV Novoj’, rekao je Miki, i teško je ne složiti se s njim – da je pametniji, sada bi bio na Novoj TV ili negdje drugdje, ne bi s ovakvom neizvjesnošću čekao teške dane koji mu, čini se, slijede, za što si je sam kriv. Bandić je u svom mirakulu pronio i ozbiljnu laž: rekao je da nikada nijedna vlada nije dobila dva mandata, a on ih je dobio masu. Ivo Sanader dva je puta dobio izbore zaredom, a Tuđman je imao vlade svih deset godina, ali to se, eto, kao ne računa. Kako god, za izlaske na teren s Bandićem valja dodjeljivati beneficirani radni staž jer je riječ o stresnom poslu.
Dnevnik, N1, 11. kolovoza, 18:00
Reporterka Ana Mlinarić odradila je uravnotežen, neutralan, svestran, izbalansiran prikaz o otkazivanju Bajagina nastupa na Danima piva u Karlovcu. Predstavnik lokalne braniteljske udruge koja stoji iza zabrane tvrdi da je Bajaga 1994. u Kninu ‘pjevao četničke pjesme’ pa ih to vrijeđa; drugi branitelj – uhvaćen na cesti – kaže da nema ništa protiv Bajagina nastupa; neki Karlovčani i Karlovčanke su razočarani, predstavnica grada tvrdi da grad nije sudjelovao u tome… Nora Krstulović na svoj je Fejs-profil sastavila zanimljivu listu stvari koje su branitelji zabranili ili tražili zabranu, a ona ide ovako: plakat & predstavu u Gavelli, Frljića i Hribara kao takve, Noć kazališta, HAVC, Hladno pivo u Splitu, Bajagu u Karlovcu… Glasovi naroda potom su dodali da su branitelji natjerali Mirjanu Rakić na ostavku, u Dubrovniku zabranili ‘Elementarne čestice’ Michela Houellebecqa, u Zadru uklonili dva rada ruske avangardne skupine Plavi nosovi i tako dalje i tomu slično. Uglavnom, riječ je o kulturnoj i senzibilnoj populaciji, a posao u koji su se dali neće im ići u korist – Index im je već prilijepio etiketu ‘zabranitelji’, preuzetu iz Novosti, a kulturna scena je ogorčena subnorijadom. Bilo bi im pametnije da spuste loptu.
RTL Danas, 11. kolovoza, 18:30
I Ružica Đukić istražuje tko je zabranio Bajagu, ali bez rezultata – nitko se ne javlja. Pušta insert Mile Kekina koji pjeva ‘ja nisam vaš, moji su dobili četrdeset pete…’ Dobro se spaja s dobrim, a zlo proizvodi zlo – zakon spojenih ludila govori nam da je za ovu histeriju pogrešno okrivljavati jednu stranu. A kako to rade naprednije civilizacije? Nijemci i Francuzi – Njemačka je, podsjetimo, okupirala skoro cijelu Francusku i instalirala na njezino čelo generala Petaina – krenuli su, samo osam godina nakon rata (ekvivalent našoj 2003.) u stvaranje Europske unije. Samo osam godina nakon rata, i to kakvog rata… Beatlesi su zvjezdani početak karijere imali u Njemačkoj, od kolovoza 1960. do prosinca 1962. godine. U to doba Njemačka nije bila ni približno tako denacificirana kako se danas čini; četiri godine kasnije na čelo Njemačke doći će bivši nacist, prvoborac iz 1933. Kurt Georg Kiesinger, nekoliko godina ranije u Adenaeurovom kabinetu visoko je letio Hans Globke, jedan od pisaca rasnih zakona, general Erich von Manstein – prema mišljenju stručnjaka, uz Heinza Guderiana i Erwina Rommela najsposobniji nacistički feldmaršal, jedan od predvodnika u akciji ‘Barbarossa’, zapovjednik opsade Lenjingrada! – bio je savjetnik Bundeswehra iako je izdao naredbu o likvidaciji sovjetskih komesara na licu mjesta… (kod nas je njegove memoare izdao Kostelić Gips). Više od polovice njemačkih sudaca i državnih činovnika bili su bivši nacisti, ali Beatlesi su krenuli u svijet iz Hamburga, grada koji su saveznici prije toga temeljito izrokali bombama. Hitlerov arhitekt Speer umro je u Londonu, dok je zapovjednik opsade Staljingrada – grada koji su Nijemci posve srušili – čuveni von Paulus, koji je prenebregnuo Hitlerovu sugestiju da se sam ubije, završio kao (ruski) ravnatelj komunističkog Instituta za vojna istraživanja u DDR-u, u Dresdenu!
Tako su to radili Englezi, Nijemci i Francuzi, ali kod nas ide drugačije. Rane ovdje s vremenom postaju – mimo logike, medicine i svjetskih običaja – sve svježije, krv sve jače curi, emocije postaju jače, sjećanje sve življe, povlastice sve veće, vojske koje bi vodile davno okončane ratove sve brojnije, a onih za sutrašnje bitke, među kojima su one oružane gotovo isključene, sve je manje. U zemlji u kojoj sve više ljudi urla ‘Za dom’, egzodus poprima dimenzije kataklizme… Ovo je, ukratko, zemlja Antuntuna.
Bajaga je, inače, bez problema nastupao čak tri puta u Širokom Brijegu, navodno ima više koncerata po Hrvatskoj i Sloveniji nego u Srbiji, rođen je u Bjelovaru, a te četničke pjesme koje je ‘pjevao’ nitko nikada nije pustio, ali što ćeš, ovo je vrijeme fake newsa.
portalnovosti
