moj prijatelj
nosi abak u glavi i zbraja
postignuća i imanja.
i sjećanja u kojima je od sebe
napravio nepobjedivog junaka
pripadaju životnim prihodima
koja dijeli ušima oko sebe
kao lagane priče; u dobi je
bahate nezainteresiranosti
za sporedne likove
iz svojih uspomena.
ne osjeća da je ravnodušnost
omalovažavanje značenja
kazivanja koja poklanja.
moja mama
zalagala se da djela
određuje libela;
ona je za postojanu ravnotežu
između davanja i primanja.
toliko toga sam kaže
darovala njegovoj
mami koju je smjestio
u neku daleku ubožnicu
a on neuljudno škrt
svojoj tetki neće uzvratiti
ni kratkim telefonskim pozivom.
ne razumije da je njegova
nepristojnost odjeća
gole ravnodušnosti.
