Prije nekoliko mjeseci Ivan Vrdoljak uvjeravao je javnost, uključujući i čitateljstvo tjednika Novosti, da nikakve koalicije HNS-a s HDZ-om neće biti. Kao što znamo, do koalicije, Vrdoljakove ostavke, ali i raspada HNS-a ipak je došlo. Kako komentirate da se, prema svemu sudeći, Vrdoljak sada želi vratiti na mjesto predsjednika te stranke, odnosno barem onoga što je od nje ostalo?
Za mene je to posve očekivano. Naime, Vrdoljak ne samo da nikad stvarno nije otišao s čela HNS-a, nego je zajedno s Vladimirom Šeksom arhitekt koalicije HDZ-HNS i aktualne Vlade. Dosta je skrivanja i vrijeme je da punim plućima preuzme odgovornost i za stranku koju je dao raskoliti i uništiti i za Vladu koju je sam nazvao Titanik-vladom. Htio je biti jedan od njenih kapetana pa neka sad navigava, ali i potone s njom kad za to dođe vrijeme.
‘Patrijarh’ Šeks nije od jučer
U nedavnom intervjuu Večernjem listu Vladmir Šeks otkrio je detalje ‘ofenzive ohrabrivanja’ i vršenja pritiska na Vrdoljaka za sklapanje koalicije. Jeste li i tada bili upoznati sa zakulisnim igrama?
hdz s osobitim zadovoljstvom u sjevernim županijama pomaže Čačiću i Reformistima, svojim starim koalicijskim partnerima, da rasture hns do kraja
Javnost je mjesecima brujala o spekulacijama o novoj koaliciji i to je za nas, koji s tim muljažama nismo imali nikakve veze, bilo iznimno neugodno. U više navrata smo zahtijevali da nam se objasni ima li vatre tamo gdje već smrdi dim, ali nam se klelo i u drvo i u kamen da su to spinovi. Štoviše, kumilo nas se i molilo da ustrajemo u obrani stranke od takvih ‘insinuacija’ na sve načine. Mi, koji smo bili kandidati na lokalnim izborima, nagutali smo se velikih žaba zbog toga i redom smo svi imali velike štete već u prvome krugu izbora. Najrazorniji torpedo iz vlastitih redova čuvenim Vrdoljakovim noćnim tweetom ispaljen je u kampanju Anke Mrak Taritaš za izbore u Zagrebu. Jasno je i zašto. Da je gospođa Mrak Taritaš te nedjelje, 4. lipnja postala gradonačelnica Zagreba, a malo joj je nedostajalo, onda bi već u ponedjeljak HNS imao novu predsjednicu, a oporba na nacionalnoj razini snažan vjetar u svojim jedrima. Da je koalicija s HDZ-om izgledna opcija doznao sam od samoga Vrdoljaka tri dana nakon prvoga kruga izbora, ali sam ga, naivno vjerujući da se radi tek o dvojbama oko kojih traži konzultacije, na sve načine pokušao odgovoriti od tog likvidacijskog postupka nad strankom koja je 27 godina gradila svoju političku poziciju, inzistirajući na politici oprečnoj od one HDZ-ove. Nisam bio jedini. Pokazalo se da tako misli i većina ljudi u vodstvu stranke. No nije ‘patrijarh’ Šeks od jučer. Znao je on koga, gdje i kako treba ‘ohrabrivati’ da bi se HNS najprije privremeno pridobio, a onda i dugoročno eliminirao s političke karte Hrvatske. Uostalom, Šeks je osobno gospođi Mrak Taritaš i meni 30. svibnja, dakle četiri dana prije drugog kruga lokalnih izbora, rekao da ‘aktivno radi na zbližavanju HDZ-a i HNS-a’ i da je siguran da će u tome uspjeti, potvrdivši da se tu radi o HDZ-ovom političkom projektu preslagivanja. Taj je projekt zamislio još Tomislav Karamarko godinu dana ranije, ali Vrdoljak u tom času još nije bio spreman na tako radikalnu političku travestiju. Kasnije, nakon izbora i Mostove eliminacije iz Vlade, očito je bilo mnogo lakše začepiti nos i skočiti u baru političke trgovine kad se kao kupac pojavio uglađeni i slatkorječivi Andrej Plenković i ponudio torbu punu političkih sinekura. I nama koji smo se tome usprotivili pokušalo se ponuditi da izaberemo iz te torbe što god želimo. No mi smo se bez časa premišljanja odlučili za čist obraz i častan odlazak iz tog društva jer je to bila najveća prevara hrvatskih građana još od privatizacije iz 1990-ih.
Tko i što je vama nudio?
Sad to više uopće nije važno.
Tko god brani civilizacijske vrijednosti nastoji se zdesna oblijepiti etiketama da nije domoljub i da zastupa ideologiju ‘neprihvatljivu našoj tradiciji’
Javnosti je kao jedan od ključnih argumenata za ulazak u tu koaliciju prezentirana važnost kurikularne reforme. Kako komentirate dosadašnji rad Blaženke Divjak, ministrice znanosti i obrazovanja?
Ma to je priča za naivne, svojevrsna mantra o ‘unošenju liberalnih vrijednosti’, koja je samim HNS-ovcima koji su najgrlatije pravdali koaliciju s HDZ-om služila i za samoobmanu. ‘Veliki intervjui’, koje je ministrica Divjak dala u posljednje vrijeme, zapravo govore o nevažnim stvarima jer se za važne ni nju ni HNS neće pitati. Posrijedi je zapravo borba za moć, preraspodjela sinekura i naivno vjerovanje da će Vlada imati sluha za ‘projekte’ HNS-ovih načelnika, gradonačelnika i župana te konačno odriješiti kesu. Bio je to i pokušaj samoobrane stranke, posebice Predraga Štromara, od agresivnog Radimira Čačića koji je opet postao varaždinski župan i zagospodario dobrim dijelom dotad neupitnog HNS-ova dvorišta na sjeveru države. Naravno da su se Štromar i njegova ekipa preračunali. HDZ s osobitim zadovoljstvom i obilato u sjevernim županijama pomaže Čačiću i Reformistima, svojim starim koalicijskim partnerima, da rasture HNS do kraja. To je sad već gotova stvar.
Za razliku od vaših donedavnih kolegica i kolega, vi ste ostali u opoziciji i kreirali novu političku stranku, Građansko-liberalni savez. GLAS je u saborsku proceduru uputio prijedlog za pokretanje pitanja povjerenja ministrici za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nadi Murganić nakon debakla s nacrtom Obiteljskog zakona.
Tko god je povjerovao da će presložena Vlada nakon ženidbe HDZ-a za novu mladu uvući svoje konzervativne rogove i pomaknuti se par koraka prema centru, teški je naivac. HDZ se neće odreći sekundanata i kibicera s krajnje desnice, nego će im i dalje povlađivati. Slučajevi preseljenja spomen-ploče iz Jasenovca u Novsku i skandaloznih prijedloga Zakona o braniteljima i Obiteljskog zakona zorni su dokaz da se nastoji nametnuti i provesti rigidna politika koja Hrvatsku vraća desetljećima unatrag. Ministrica Murganić ili ‘naša Nada’, kako joj je tepao premijer Plenković dok joj je javno izvlačio magareće uši kad je shvatio da će ga njena revnost zapravo koštati javnoga ugleda, samo je dozvolila da se napiše ono što ta ekipa za koju radi doista i misli. Kao i kod nesretne jasenovačke ploče, i ovdje se podmeće spin da se radi o pukim ideološkim sukobima desnice i ljevice. Nije istina. Radi se o sirovim i agresivnim nasrtajima desnice na dosegnute civilizacijske standarde, vrijednosti liberalne demokracije i sekularne države koji su se i u Hrvatskoj i u ostatku Europe mukotrpno gradili desetljećima. A tko god te vrijednosti brani, ovdje se nastoji zdesna oblijepiti etiketama i optužbama da nije domoljub, da zastupa ljevičarske ideje i ideologiju ‘neprihvatljivu našoj tradiciji’. A kakva je ta ‘naša’ tradicija i popudbina iz 1990-ih pokazuje i afera Agrokor. Desnica i pripadajući joj klerikalci o tom nasrtaju na temelje društva i njegovu gospodarsku i političku stabilnost nemaju što reći. Oni su nakon referenduma o braku i rogoborenja o pravu na pobačaj, praćenog neukusnim presretanjima žena pred bolnicama, nasrnuli na postojeći model izbora predstavnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. To je njima kamen u cipeli, a ne siromaštvo, beznađe, stanje u pravosuđu i rođački kapitalizam.
Kako komentirate HDZ-ov odnos prema tek osnovanom povjerenstvu za Agrokor čiji početak rada žele zaustaviti?
Istražno povjerenstvo ne može istraživati postojanje kaznenih djela za koje je pokrenut sudski postupak – to je jasno. No također stoji i to da se u slučaju Agrokor ima štošta propitati o političkim, prijateljskim i klijentelističkim vezama i okolnostima koje su omogućile da do njegova nastajanja i sloma uopće i dođe, a što neće nužno biti predmet ni eventualnih optužnih prijedloga ni sudskih postupaka. To može i treba biti tema kojom bi se moglo baviti istražno povjerenstvo i to pred očima čitave hrvatske javnosti. Jasno je zašto od toga HDZ bježi kao vrag od tamjana. Istina bi, naime, razotkrila pravu prirodu te stranke i učinke njene vladavine sto puta gore od slučaja Fimi medije. HDZ grčevito čuva svoju uljepšanu prošlost jer bi ispitivanje i svjedočenje članova obitelji Tuđman, bivših premijera, ministara financija i gospodarstva, šefova državnih regulatornih tijela i inspekcija pa i mnogih drugih Agrokorovih političkih klijenata moglo u javnost izbaciti toliko prljavoga rublja da bi HDZ slobodno mogao staviti ključ u bravu.
Guraju nas u blato primitivizma
GLAS se jasno pozicionira po pitanju ratifikacije Istanbulske konvencije čiji je cilj zaštita žena koje su preživjele nasilje. Sama Konvencija nailazi na brojne kritike ultrakonzervativnih grupa poput Zaklade Vigilare i U ime obitelji. Iste organizacije aktivno sudjeluju u kampanji za zabranu pobačaja. Kako vidite njihov utjecaj na Vladu?
Mi u GLAS-u nemamo nikakvih dvojbi oko potrebe hitne ratifikacije Istanbulske konvencije jer se radi o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva žena te o prokazivanju nasilja i divljaštva kao neprihvatljivih i nepoželjnih devijacija u društvu koje bez ostatka i dosljedno treba kriminalizirati i suzbijati. Oni koji žene smatraju ‘drugotnima’, kojima je nasilje nad ženama nešto što se naprosto ‘događa’ pa bi valjda trebalo biti normalno i u 21. stoljeću, čak su i u Poljskoj, Italiji i Austriji ustuknuli pred argumentima zdravoga razuma. Samo se kod nas iz tih paracrkvenih, klerikalnih i šovinističkih krugova kola društvenog progresa pokušavaju zaustaviti i gurnuti natrag u blato primitivizma. Njihov utjecaj na Vladu je zabrinjavajući. Vlada i Plenković se njih zapravo boje i povlađuju im. Jednako kao i svojih pretorijanaca koji zastupaju materijalne interese dijela braniteljskih udruga. Na taj način Plenković definitivno propušta povijesnu šansu da kaže gdje je granica dobroga demokratskog ukusa i da HDZ, po uzoru na europske pučane, pretvori u jamca demokratskih standarda, odmičući ga od krajnje desnice i tih radikalnih interesnih grupa koje nikad na izborima nisu dobile legitimitet da se petljaju u vođenje države i odlučuju o javnim stvarima.
Na Markovom trgu u Zagrebu prije dva tjedna oko 150 prosvjednika i prosvjednica tražilo je raskidanje Vatikanskih ugovora. Izjavili ste da je ‘Katoličkoj crkvi zajamčen ne samo privilegiran položaj u odnosu na druge vjerske zajednice nego i društvena pozicija koja Crkvu pretvara u politički faktor’ i da GLAS zahtijeva reviziju Vatikanskih ugovora.
Kad GLAS govori o potrebi revizije tzv. Vatikanskih ugovora, onda se tu nipošto ne radi o pokušaju revidiranja ičijega građanskog prava na slobodu ispovijedanja vjerskih osjećaja. To je prije svega pitanje očuvanja i zaštite ustavno definirane sekularnosti hrvatske države, a potom i ekonomsko, financijsko, obrazovno i socijalno pitanje. Ovakve ugovore kakve Hrvatska ima sa Svetom Stolicom nema nijedna druga država u Europi, a vjerojatno ni u svijetu. Oni su odraz našeg toliko spominjanog podaničkog mentaliteta i refleksija onoga vremena u kojemu je vrijednost diplomatske potpore Svete Stolice u procesu međunarodnog priznanja Hrvatske netko uspio izraziti u novcu pa onda i početi naplaćivati. U ovih 20 godina otkad su ti ugovori ratificirani ogroman su novac i nadarbine naplatili od svih nas, a pokazalo se i u čemu su oni promašeni ili potpuno nepotrebni u demokratskom i sekularnom društvu. Sustav koji omogućava Katoličkoj crkvi, a onda u daleko manjim iznosima i drugim vjerskim zajednicama da iz državnog i lokalnih proračuna crpe financijska sredstva nesrazmjerna našoj ekonomskoj snazi i socijalnom stanju, izrazito je nepravedan i netransparentan.
