Vladimir Putin: Pozdravljam sudionike i goste obljetničkog XXV Peterburškog međunarodnog gospodarskog foruma.
Događa se u teškom trenutku za cjelokupnu svjetsku zajednicu, kada su na udaru gospodarstvo, tržišta i sama načela globalnog ekonomskog sustava. Mnoge trgovinske, proizvodne i logističke veze koje su prije bile narušene pandemijom sada prolaze nove testove. Štoviše, takvi ključni pojmovi za poslovanje kao što su poslovni ugled, nepovredivost vlasništva i povjerenje u svjetske valute temeljito su narušeni, potkopani, nažalost, od strane naših partnera na Zapadu, a to je učinjeno namjerno, ambiciozno, u ime očuvanja zastarjelih geopolitičkih iluzija.
„Unipolarni svijet je mrtav“
Danas ću iznijeti naše – kad kažem “naše”, mislim na rusko vodstvo – svoje viđenje situacije u kojoj se nalazi globalna ekonomija. Detaljno ću se zadržati na tome kako Rusija djeluje u tim uvjetima i kako planira svoj razvoj u okruženju koje se dinamično mijenja.
Prije godinu i pol, govoreći na forumu u Davosu, još jednom sam naglasio da je era unipolarnog svjetskog poretka završila – s ovim želim početi, od toga se ne može pobjeći – završila se, unatoč svim pokušajima da se sačuva na bilo koji način. Promjene su prirodni tijek povijesti, budući da je civilizacijska raznolikost planeta, bogatstvo kultura teško spojiti s političkim, ekonomskim i drugim obrascima, obrasci ovdje ne funkcioniraju, obrasci koji su grubo, bezalternativno nametnuti iz jednog centra.
Mana je u samoj ideji prema kojoj postoji jedna, doduše jaka sila s ograničenim krugom približnih ili, kako se kaže, država koje su joj odane, a sva pravila poslovanja i međunarodnih odnosa, kada je to potrebno, se tumače isključivo u interesu ove sile. Kako kažu, radi se u jednom smjeru, ali igra ide u drugom. Svijet utemeljen na takvim dogmama je definitivno neodrživ.
„Novi centri moći imaju pravo štititi svoj nacionalni suverenitet“
Sjedinjene Države, proglasivši pobjedu u Hladnom ratu, proglasile su se glasnicima Gospoda na Zemlji, koji nemaju nikakve obveze, već samo interese, a ti se interesi proglašavaju svetima. Čini se da ne primjećuju da su se tijekom proteklih desetljeća na planetu formirali novi moćni centri koji su sve glasniji. Svaki od njih razvija svoje političke sustave i javne institucije, provodi svoje modele ekonomskog rasta i, naravno, ima pravo štititi ih, osiguravati nacionalni suverenitet.
Riječ je o objektivnim procesima, o istinski revolucionarnim, tektonskim promjenama u geopolitici, globalnoj ekonomiji, u tehnološkoj sferi, u cjelokupnom sustavu međunarodnih odnosa, gdje se značajno povećava uloga dinamičnih, perspektivnih država i regija, čiji interesi mogu više ne zanemariti.
Ponavljam, te su promjene temeljne, ključne i neumoljive. I pogrešno je vjerovati da vrijeme burnih promjena može, kako se kaže, čekati, pa da će se navodno sve vratiti u normalu, sve će biti kao prije. Neće.
No, čini se da vladajuće elite nekih zapadnih država upravo žive u takvim iluzijama. Ne žele primijetiti očite stvari, već se tvrdoglavo drže sjena prošlosti. Primjerice, smatraju da je dominacija Zapada u globalnoj politici i ekonomiji nepromjenjiva, vječna vrijednost. Ništa nije vječno.
„Oni koji druge ljude vide kao bića izvan zlatne milijarde su izgubili kontakt sa stvarnošću“
Štoviše, naše kolege ne poriču jednostavno stvarnost. Oni se pokušavaju suprotstaviti tijeku povijesti. Razmišljaju u terminima prošlog stoljeća. U zarobljeništvu su vlastitih zabluda o zemljama izvan tzv. „zlatne milijarde“, sve ostalo smatraju periferijom, svojim dvorištem, i dalje ih tretiraju kao koloniju, a narodi koji tamo žive smatraju ih ljudima drugog reda, jer i sami sebe smatraju izuzetnim. Ako su izuzetni, onda su svi drugi drugorazredni.
Otuda neodoljiva želja za kažnjavanjem, ekonomskim slamanjem onih koji se izdvajaju iz redova i ne žele se slijepo pokoravati. Štoviše, grubo i besramno nameću vlastitu etiku, poglede na kulturu i ideje o povijesti, a ponekad dovode u pitanje suverenitet i integritet država, stvaraju prijetnju njihovom postojanju.
„Dovoljno je prisjetiti se sudbine Jugoslavije i Sirije, Libije i Iraka“
Ako se nekog buntovnika ne može smiriti, onda ga pokušavaju izolirati ili, kako se sada kaže, “otkazati”, izbrisati. Koristi se sve, pa i sport, olimpijski pokret, zabrana kulture, umjetnička remek djela, samo iz razloga što su njihovi autori “krivog” porijekla.
To je priroda trenutnog napada rusofobije na Zapadu i suludih sankcija Rusiji. Ludo i, rekao bih, nepromišljeno. Njihov broj, kao i brzina žigosanja, ne poznaju presedana.
„Sankcije su potpuno promašene“
Računica je bila jasna: drsko, naletom, slomiti rusko gospodarstvo, zbog uništenja poslovnih lanaca, prisilnog povlačenja zapadnih tvrtki s ruskog tržišta, zamrzavanja naše imovine, udariti na industriju, financije i standard života ljudi.
Nije uspjelo. Očito, nije išlo, nije se dogodilo. Ruski poduzetnici i vlasti radili su usredotočeno i profesionalno, građani su pokazali solidarnost i odgovornost.
Korak po korak normaliziramo gospodarsku situaciju. Prvo smo stabilizirali financijska tržišta, bankarski sustav i trgovačku mrežu. Tada se počelo zasićivati gospodarstvo likvidnošću i obrtnim kapitalom kako bi održali stabilnost poduzeća, zaposlenost i radna mjesta.
Sumorne prognoze o izgledima ruskog gospodarstva, koje su zvučale početkom proljeća, nisu se obistinile. Istovremeno, jasno je zašto je ova propagandna kampanja napuhana, odakle dolaze sve ove čarolije o dolaru za 200 rubalja i o kolapsu naše ekonomije u cjelini. Sve je to bilo i ostalo instrument informacijskog rata, faktor psihološkog utjecaja na rusko društvo, na domaće poslovne krugove.
Inače, neki od naših stručnjaka su podlegli takvom vanjskom pritisku i u svojim predviđanjima su polazili od neizbježnog kolapsa ruskog gospodarstva i kritičnog slabljenja nacionalne valute - rublje.
Život je opovrgao takva predviđanja. No, želio bih naglasiti i želim napomenuti da za nastavak postizanja uspjeha moramo što poštenije i realnije procijeniti situaciju, u isto vrijeme biti neovisni u svojim zaključcima i, naravno, vjerovati u svoje vlastite snage. Ovo je vrlo važno. Jaki smo ljudi i možemo se nositi sa svakim izazovom. Kao i naši preci, riješit ćemo svaki problem. O tome svjedoči cijela tisućljetna povijest naše zemlje.
Doslovno tri mjeseca nakon masovnog paketa sankcija suzbili smo rast inflacije. Nakon vrhunca od 17,8 posto, kao što znate, inflacija je sada na 16,7 posto i nastavlja padati. Gospodarska dinamika se stabilizira, javne financije su stabilne. Zatim ću napraviti usporedbu s drugima. Da, to je previše za nas, naravno. 16,7 posto je visoka inflacija. S tim moramo raditi i tako ćemo nastaviti, a siguran sam da ćemo postići pozitivan rezultat.
Prema rezultatima za prvih pet mjeseci ove godine, konsolidirani proračun je u suficitu od 3000 milijardi rubalja. Istodobno, samo u svibnju suficit saveznog proračuna je bio četiri puta veći od prošlogodišnjeg svibnja.
Danas nam je zadatak stvoriti uvjete za povećanje proizvodnje, povećanje ponude na domaćem tržištu i uravnoteženo s rastom ponude vratiti konačnu potražnju i bankovno kreditiranje gospodarstva.
Već sam rekao: poduzeli smo posebne mjere za popunu obrtnih sredstava poduzeća. Uključujući poslovanje u gotovo svim djelatnostima dobilo je pravo na odgodu premije osiguranja za drugi kvartal ove godine. Istodobno, proizvodna poduzeća imaju više mogućnosti i moći će iskoristiti kašnjenje u trećem tromjesečju. Zapravo, riječ je o beskamatnom kreditu od države.
Odgođena plaćanja premija osiguranja ubuduće neće trebati plaćati, kako kažu, odjednom. To se može učiniti u jednakim ratama u roku od 12 mjeseci počevši od lipnja sljedeće godine.
Od svibnja je smanjena stopa na povlaštene hipoteke. Sada je devet posto. Istovremeno, sam program povlaštenih hipoteka produžen je do kraja ove godine. Kao što sam već rekao, svrha takve mjere je pomoć građanima u rješavanju stambenih problema, podrška građevinarstvu i srodnim djelatnostima, a mi tamo zapošljavamo milijune radnika.
Nakon oštrog rasta u proljeće, kamatne stope u ruskom gospodarstvu postupno padaju, a Središnja banka snižava ključnu stopu. S tim u vezi, smatram mogućim još jednom sniziti stopu na povlaštene hipoteke, sada na sedam posto.
Ali na što biste trebali obratiti pažnju? Trajanje programa ostaje isto - do kraja ove godine. To znači da naši građani koji ovom povlasticom žele poboljšati svoje životne uvjete moraju je iskoristiti do kraja ove godine.
Očuvani su i maksimalni iznosi zajma: 12 milijuna rubalja za Moskvu i Sankt Peterburg i šest milijuna rubalja za ostale subjekte Federacije.
Dodao bih da nam je općenito važno povećati dostupnost dugoročnih financijskih sredstava i kredita za gospodarstvo. U bliskoj budućnosti, naglasak na potpori poslovnoj aktivnosti trebao bi se prebaciti s mjera fiskalnih poticaja na tržišne mehanizme bankovnog kreditiranja.
Ovaj proces svakako treba podržati. Stoga ćemo za povećanje kapaciteta Tvornice projektnog financiranja izdvojiti 120 milijardi rubalja iz Fonda nacionalne skrbi. Takva mjera omogućit će dodatno pozajmljivanje za tražene inicijative i projekte u iznosu od oko pola bilijuna rubalja.
„Sankcije su mač s dvije oštrice“
Drage kolege. Već sam rekao da ekonomski blitzkrieg protiv Rusije u početku nije imao šanse za uspjeh. Istovremeno, sankcije kao oružje, kao što znate, a praksa posljednjih godina to dobro pokazuje, ima dvije oštrice. Istim ideolozima i projektantima nanosi usporedivu, pa čak i veću štetu.
I ne radi se samo o trenutačnim očitim posljedicama. Znamo da se među čelnicima europskih zemalja, na razini neformalnih razgovora, kako kažu, krišom raspravlja o vrlo uznemirujućim izgledima, da se sankcije mogu primijeniti ne samo protiv Rusije, već i protiv svake nepoželjne države, ali prije ili kasnije mogu utjecati na sve, uključujući same članice EU i europske kompanije.
Do sada nije došlo do ovoga, ali europski političari su već zadali ozbiljan udarac svom gospodarstvu – učinili su to sami, svojim rukama. Vidimo kako su se društveni i ekonomski problemi pogoršali u Europi, a i u Sjedinjenim Državama, kako rastu cijene robe, hrane, struje i goriva za automobile, kako kvaliteta života Europljana opada, a konkurentnost poduzeća se gubi.
„Gubici EU sljedeće godine će biti veći od 400 milijardi dolara“
Prema riječima stručnjaka, samo izravni, "izračunati" gubici Europske unije od groznice sankcija tijekom iduće godine mogli bi premašiti 400 milijardi dolara. Tolika je cijena odluka ljudi odvojenih od stvarnosti i donesenih protivno zdravom razumu.
Ove troškove izravno snosi stanovništvo i kompanije Europske unije. Rast inflacije u nekim zemljama eurozone već je premašio 20 posto. Govorio sam o našoj inflaciji, ali zemlje eurozone ne provode nikakve posebne vojne operacije, a inflacija je u nekima porasla i do 20 posto. Sjedinjene Države također imaju neprihvatljivu inflaciju, najvišu u posljednjih 40 godina.
Da, naravno, inflacija u Rusiji također je još uvijek na dvoznamenkastoj razini. No, već smo izvršili indeksaciju socijalnih davanja i mirovina, podigli minimalnu plaću i dnevnicu, čime smo zaštitili najsiromašnije građane. A, zauzvrat, visoke kamatne stope omogućile su čuvanje štednje ljudi u ruskom bankarskom sustavu.
Naravno, za poslovne predstavnike je razumljivo: visoka ključna stopa pritišće gospodarstvo, što je razumljivo. Za građane je to u većini slučajeva ipak plus i vraćali su bankama znatnu količinu novca uz visoku kamatu.
To je glavna razlika u odnosu na zemlje Europske unije, gdje rast inflacije izravno dovodi do smanjenja realnih dohodaka stanovništva i jede njihovu ušteđevinu, a sadašnja kriza opterećuje prvenstveno građane s niskim primanjima.
Porast troškova europskih kompanija i njihov gubitak ruskog tržišta također imaju ozbiljne dugoročne posljedice. Rezultat je ovdje očit – gubitak globalne konkurentnosti i sustavno usporavanje rasta europskog gospodarstva, i to u godinama koje dolaze.
Sve to dovodi do pogoršanja dubokih problema u zapadnim društvima. Da, naravno, imamo dovoljno svojih problema, ali o tome moram sada govoriti, jer oni stalno upiru prstom u nas, ali i sami imaju dovoljno problema. O tome sam govorio i u Davosu. Izravna posljedica djelovanja europskih političara i ovogodišnjih događaja bit će daljnje zaoštravanje nejednakosti u tim zemljama, što će zauzvrat dodatno podijeliti njihova društva, ali ne samo u razini blagostanja, već i u vrijednosnim orijentacijama različitih skupina u ovom društvu.
Da, sada su ta proturječja potisnuta, "pometena pod tepih". Demokratske procedure, izbori u istoj Europi, da budem iskren, ponekad se pogledam što se tamo događa, koje snage dolaze na vlast, sve to izgleda kao paravan, jer političke stranke slične blizancima smjenjuju se na vlasti. Međutim, suština se ne mijenja. Pravi interesi građana i nacionalnog biznisa guraju se sve dalje na periferiju.
Takvo odvajanje od stvarnosti i od zahtjeva društva neminovno će dovesti do naleta populizma i rasta ekstremnih, radikalnih pokreta, do ozbiljnih društveno-ekonomskih promjena, do degradacije, a u bliskoj budućnosti i do promjene elita. Tradicionalne skupine, kao što vidite, gube cijelo vrijeme.
„EU je definitivno izgubila politički suverenitet“
Pojavljuju se neke nove formacije, ali ako se malo razlikuju od tradicionalnih, imaju i male šanse za opstanak.
Svi pokušaji da se u lošoj igri navuče dobro lice, sve priče o navodno prihvatljivim troškovima u ime pseudojedinstva ne mogu sakriti ono glavno: Europska unija je konačno izgubila politički suverenitet, a njezine birokratske elite plešu na tuđe melodije, prihvaćaju sve što im se kaže odozgo, nanose štete vlastitom stanovništvu i vlastitom gospodarstvu, vlastitom poslu.
„Ekonomski kolaps nije stvar proteklih mjeseci i kampanje u Donbasu“
Što je tu još od temeljne važnosti? Pogoršanje situacije u globalnoj ekonomiji nije stvar od posljednjih mjeseci, a sada ću se fokusirati na stvari koje smatram iznimno važnima. Ovo što se događa nije rezultat posljednjih mjeseci, naravno da nije. Štoviše, nije rezultat specijalne vojne operacije koju je izvela Rusija u Donbasu. Takve izjave su iskreno i namjerno iskrivljavanje činjenica.
Oštar porast inflacije na tržištima roba i sirovina je činjenica mnogo prije ovogodišnjih događaja. Svijet je dosljedno doveden u takvu situaciju dugogodišnjom neodgovornom makroekonomskom politikom tzv. zemalja G7, uključujući nekontrolirano emitiranje i gomilanje neosiguranih dugova. Štoviše, ti su se procesi samo ubrzali i intenzivirali s početkom koronavirusne pandemije 2020. godine, kada su i ponuda i potražnja za robom i uslugama na globalnoj razini drastično smanjene.
Pitanje je kakve veze ima naša vojna operacija u Donbasu? To uopće nema veze s tim.
„FED i ESB su upalili štamparski stroj i bjesomučno bacaju novac u opticaj“
Ne izmišljajući ili ne želeći koristiti druge recepte, vlasti vodećih zapadnih ekonomija jednostavno su pokrenule tiskarski stroj i na tako jednostavan način počeli su pokrivati dosad neviđene proračunske deficite.
Već sam spomenuo ovu brojku. U posljednje dvije godine ponuda novca u Sjedinjenim Državama porasla je za više od 38 posto. Prije su za takvo povećanje trebala desetljeća, ali ovdje u dvije godine 38 posto je 5900 milijardi dolara. Za usporedbu, samo nekoliko zemalja u svijetu ima veći bruto domaći proizvod.
Novčana ponuda Europske unije, pak, također je naglo porasla tijekom tog razdoblja. Njen je volumen povećan za oko 20 posto, odnosno 2500 milijardi eura.
U posljednje vrijeme sve više slušam o tzv. – ako ćete me ispričati, ne volim ovdje studirati, niti se volim ni na koji način spominjati, ali ne mogu. samo reci – svi slušamo o takozvanoj „Putinovoj inflaciji“ na Zapadu. Kad to vidim, uvijek pomislim: kome je ova glupost namijenjena? Onima koji ne znaju čitati i pisati, to je sve. Ljudi koji barem znaju čitati razumiju što se događa.
Rusija, naše akcije oslobađanja Donbasa nemaju apsolutno nikakve veze s tim. Današnji rast cijena, inflacija, problemi s hranom i gorivom, benzinom, u energetskom sektoru u cjelini rezultat su sustavnih grešaka u ekonomskoj politici sadašnje američke administracije i europske birokracije. Evo razloga, i samo u ovome.
Reći ću i o našem djelovanju. Da, imalo je neko značenje, ali korijen je upravo u njihovoj pogrešnoj ekonomskoj politici. Za njih je početak naše operacije u Donbasu spas koji im omogućuje da za vlastite pogrešne račune okrive druge, u ovom slučaju Rusiju. Ali svi koji imaju barem osnovnu školu razumiju prave razloge postojećeg stanja.
Tiskali su novac u ogromnim količinama, i što onda? Gdje su otišla sva ta sredstva? Očito i u kupnju roba i usluga izvan zapadnih zemalja, tamo su tekli novac kojeg štampaju. Doslovno su počeli "vakumirati", grabljati globalna tržišta. Naravno, nitko nije razmišljao o interesima drugih država, pa tako i onih najsiromašnijih, niti je htio razmišljati o tome. Ostale su im samo ono što se zove, kako naš narod kaže, grudve, i to po astronomskim cijenama.
Dakle, ako je na kraju 2019. uvoz robe u Sjedinjene Američke Države iznosio oko 250 milijardi dolara mjesečno, do sada je narastao na 350 milijardi dolara. Primjetno je da je rast iznosio 40 posto, što točno odgovara neosiguranom pumpanju dolarske novčane mase posljednjih godina. Tiskali su, dijelili novac i za taj novac izvlačili svu robu s tržišta trećih zemalja.
Dopustite mi da dodam još nešto. Sjedinjene Države su dugo bile glavni dobavljač hrane na svjetskom tržištu, zasluženo ponosne na svoju poljoprivredu, poljodjelske tradicije, ovo je primjer za mnoge, usput, i za nas također. Ali danas se uloga Amerike dramatično promijenila. Od neto izvoznika hrane postala je neto uvoznik. Grubo govoreći, štampaju novac i prevlače robne tokove preko sebe, kupujući hranu po cijelom svijetu.
U Europskoj uniji bilježe se još veće stope rasta uvoza robe. Jasno je da je tako naglo povećanje potražnje, koje nije potkrijepljeno ponudom proizvoda, pokrenulo val nestašica i globalnu inflaciju. Odatle dolazi ova globalna inflacija. U posljednjih nekoliko godina poskupjelo je gotovo sve na svijetu: sirovine, roba široke potrošnje, a posebno hrana.
Da, naravno, te zemlje, uključujući i države, nastavljaju uvoziti, ali je ravnoteža između izvoza i uvoza već u drugom smjeru. Već sada, po mom mišljenju, ima 17 milijardi više uvoza nego izvoza. To je ono o čemu se radi.
Prema UN-u, još u veljači ove godine, globalni indeks troškova hrane bio je 50 posto veći nego u svibnju 2020., a kompozitni indeks robe udvostručio se u istom razdoblju.
„Kad je tako, zašto davati robu za dolare i eure?“
U kontekstu inflatorne oluje, mnoge zemlje u razvoju postavljaju si razumno pitanje: zašto mijenjati robu za dolare i eure, koji gube na težini pred našim očima? Zaključak se nameće sam od sebe: ekonomiju imaginarnih entiteta neminovno zamjenjuje ekonomija stvarnih vrijednosti i imovine.
Prema MMF-u, sada postoji 7100 milijardi dolara i 2500 milijardi eura u globalnim deviznim rezervama, a taj novac deprecira po stopi od oko osam posto godišnje.
Ali, osim toga, u svakom trenutku može biti i zaplijenjen, ukraden, ako se Sjedinjenim Državama nešto ne sviđa u politici pojedinih država. To je, po mom mišljenju, postalo apsolutno realno za jako puno zemalja koje svoje zlatne i devizne rezerve drže u tim valutama.
Prema riječima stručnjaka, u narednim godinama, a radi se o objektivnoj analizi, pokrenut će se proces pretvaranja globalnih rezervi od valuta koje gube vrijednost u stvarne resurse kao što su hrana, energija i druge sirovine. Očito će ovaj proces dodatno potaknuti globalnu inflaciju dolara.
Što se Europe tiče, neuspješna energetska politika, slijepa opklada na obnovljive izvore i spot opskrbe prirodnim plinom, što je dovelo do naglog povećanja cijene energije, koji se bilježi od trećeg kvartala prošle godine, također dao dodatni negativan doprinos rastu cijena, opet ponavljam, mnogo prije početka naše operacije u Donbasu. Nemamo apsolutno nikakve veze s tim. I sami su tamo napravili stvari, cijene su skočile u nebo, ali opet traže krivce.
„Pogrešna procjena sa sankcijama je blokirala izvoz naših umjetnih gnojiva“
Pogrešne kalkulacije Zapada ne samo da su utjecale na rast cijene mnogih roba i usluga, već su dovele i do smanjenja proizvodnje gnojiva, prvenstveno dušika, proizvedenih iz prirodnog plina. Općenito, samo od sredine prošle do veljače ove godine svjetske cijene gnojiva porasle su za više od 70 posto.
Nažalost, danas nema preduvjeta za promjenu ovakvih cjenovnih trendova. Naprotiv, u ovoj pozadini blokiran je rad poduzeća i logistika isporuke gnojiva iz Rusije i Bjelorusije. Time se situacija dodatno dovodi u ćorsokak.
Nije teško izračunati daljnji razvoj događaja. Nedostatak gnojiva znači smanjenje prinosa, što znači da će se povećati rizici nedovoljne ponude hrane na svjetskom tržištu, još više će rasti cijene, što prijeti glađu prvenstveno u najsiromašnijim zemljama, a to će biti u potpunosti na savjesti administracije Sjedinjenih Država i europske birokracije.
Još jednom da naglasim: ovaj problem se nije pojavio danas, ne u posljednja tri-četiri mjeseca, i sasvim sigurno nije nastao ruskom krivnjom, kako sada govore neki demagozi, pokušavajući prebaciti odgovornost za sve što se događa u svjetske ekonomije na našu zemlju.
Naravno, možda bi nam bilo drago čuti da smo tako svemoćni da dižemo inflaciju u nebo na Zapadu, u SAD-u, u Europi, da radimo nešto od čega svi padaju u groznicu. Možda bi bilo lijepo da osjetimo takvu moć, ali to nije istina. Situacija je godinama sazrijevala, potaknuta kratkovidnim djelovanjem onih koji su navikli rješavati svoje probleme na tuđi račun, koji su se oslanjali i oslanjaju se na mehanizam financijske emisije kako bi nadmašili, povukli trgovinske tokove i time pogoršavaju deficite i izazivaju humanitarne katastrofe u pojedinim regijama mir.
Htio bih dodati: ovo je u biti ista grabežljiva kolonijalna politika, ali, naravno, u novom obliku, u novom izdanju, puno suptilnijem i sofisticiranijem. Nećete odmah shvatiti što se događa.
Sada je najvažniji zadatak cijele svjetske zajednice povećati ponudu prehrambenih proizvoda na globalnom tržištu, uključujući i zadovoljavanje potreba zemalja kojima je hrana posebno potrebna.
„Rusija će povećati izvoz hrane, ali prvo onima kojima najviše treba“
Rusija, osiguravajući svoju unutarnju sigurnost hrane, svoje unutarnje tržište, može značajno povećati izvoz hrane i gnojiva. Primjerice, obim naših isporuka žitarica iduće sezone mogao bi se povećati na 50 milijuna tona.
Prioritetno ćemo slati svoje isporuke u one zemlje u kojima je potreba za hranom najveća i gdje postoji opasnost od porasta broja gladnih. Prije svega, riječ je o afričkim zemljama i regiji Bliskog istoka.
Međutim, tu postoje poteškoće, koje također nastaju ne našom krivnjom. Da, formalno si i na rusko žito, hranu i gnojiva Amerikanci uveli sankcije, a za njima i Europljani. Onda su to Amerikanci otkazali, jer su shvatili gdje su, ali Europljani nisu. Njihova birokracija jednostavno radi poput mlinskog kamena iz osamnaestog stoljeća. Stoga svi shvaćaju da su napravili neku glupost, ali to je teško vratiti natrag iz birokratskih razloga.
Dakle, ponavljam, Rusija je spremna dati svoj doprinos uravnoteženju svjetskih poljoprivrednih tržišta i mi, naravno, pozdravljamo otvorenost za dijalog o ovom pitanju od strane kolega iz UN-a koji razumiju akutnost globalnog problema s hranom. Predmet takvog razgovora može biti stvaranje normalnih uvjeta - logističkih, financijskih i transportnih - za povećanje ruskog izvoza hrane i gnojiva.
Što se tiče – a ne mogu ne spomenuti i ovo, nažalost, jer ima mnogo nagađanja o tome – ukrajinske isporuke hrane na svjetska tržišta, mi se tu ne miješamo. Zaboga. Nismo mi minirali crnomorske luke Ukrajine. Neka maknu mine i osigurat ćemo sigurnost ovih civilnih brodova. Tu uopće nema pitanja.
Ali o čemu se radi? USDA procjenjuje da je to šest milijuna tona pšenice, a prema našim procjenama negdje oko pet. Ima još sedam milijuna tona kukuruza. I to je to. A ako imamo na umu da se u svijetu proizvodi 800 milijuna tona pšenice, onda pet milijuna tona za svjetsko tržište, kao što razumijete, uopće ne čini neki udio.
Ipak, postoje mogućnosti izvoza, i to ne samo preko crnomorskih luka. Molim, izvozite preko Bjelorusije. Usput, to je najjeftiniji način. Preko Poljske, Rumunjske – kako i koliko hoćete. Postoji pet ili šest opcija preuzimanja.
Ne radi se o nama, nego o ljudima koji su na vlasti u Kijevu. Neka sami odluče što će, ali neka se u ovom slučaju barem se ne fokusiraju na svoje gospodare iz inozemstva.
Ali postoji još jedna opasnost da se ovim zrnom plati za isporučeno oružje. Tada će to biti jako tužno.
„Sa Zapadom je jednostavno bilo nemoguće postići bilo kakve nove dogovore“
Dragi prijatelji. Kao što sam već rekao, moderni svijet prolazi kroz eru kardinalnih promjena. Međunarodne institucije se raspadaju i propadaju. Sigurnosna jamstva su obezvrijeđena. Zapad je u osnovi odbio ispuniti svoje ranije obveze. S njim je jednostavno bilo nemoguće postići bilo kakve nove dogovore.
U sadašnjoj situaciji, u pozadini rastućih rizika i prijetnji za nas, odluka Rusije da provede specijalnu vojnu operaciju bila je iznuđena. Teška, svakako, ali prisilna i potrebna.
To je odluka jedne suverene zemlje koja ima bezuvjetno pravo, inače na temelju Povelje UN-a, braniti svoju sigurnost. Odluka je usmjerena na zaštitu naših građana, stanovnika narodnih republika Donbasa, koji su osam godina bili podvrgnuti genocidu od strane režima u Kijevu i neonacista koji su dobili punu zaštitu Zapada.
Zapad ne samo da je nastojao provesti "antiruski" scenarij, već je vodio i aktivan vojni razvoj, doslovno pumpajući Ukrajinu oružjem i vojnim savjetnicima. To nastavlja činiti i sada. Iskreno govoreći, nitko se ne obazire na razvoj gospodarstva, dobrobit ljudi koji tamo žive. To ih ne zanima, nikako, ali sada nema novca za stvaranje uporišta NATO-a na istoku za borbu protiv Rusije, za njegovanje agresije, mržnje i rusofobije.
Danas se naši vojnici i oficiri, milicija Donbasa bore da zaštite svoj narod. Oni brane pravo Rusije na slobodan i siguran razvoj kao velike multinacionalne zemlje koja sama donosi odluke, sama određuje svoju budućnost, oslanja se na svoju povijest, kulturu i tradiciju i odbacuje sve pokušaje nametanja pseudo-vrijednosti, dehumanizacije i morala degradacije izvana.
„Sve zadaće vojne kampanje će biti ostvarene“
Sve zadaće specijalne vojne operacije sigurno će biti riješene. A ključ za to su hrabrost i herojstvo naših vojnika, konsolidacija ruskog društva, čija podrška daje snagu i samopouzdanje ruskoj vojsci i mornarici, duboko razumijevanje ispravnosti i povijesne pravde naše stvari i izgradnja i jačanje jake suverene sile - Rusije.
Što želim naglasiti? Suverenitet u XXI stoljeću ne može biti djelomičan, fragmentaran. Svi njegovi elementi jednako su važni, međusobno se pojačavaju i nadopunjuju.
Stoga nam je važno ne samo braniti svoj politički suverenitet i nacionalni identitet, nego i jačati sve ono što određuje gospodarsku neovisnost zemlje, njezinu financijsku, kadrovsku, tehnološku neovisnost i neovisnost.
Sama konstrukcija zapadnih sankcija izgrađena je na lažnoj tezi da Rusija nije suverena s gledišta gospodarstva i da je kritično ranjiva. Toliko su bili poneseni širenjem mitova o zaostalosti Rusije, o slabosti njezine pozicije u svjetskoj ekonomiji i trgovini, da su i sami, očito, povjerovali u to.
Planirajući svoj ekonomski blitzkrieg, nisu primijetili i jednostavno su zanemarili stvarne činjenice kako se naša zemlja promijenila posljednjih godina.
A te su promjene rezultat našeg planiranog rada na stvaranju održive makroekonomske strukture, osiguravanju prehrambene sigurnosti, implementaciji programa zamjene uvoza, formiranju vlastitog platnog sustava i tako dalje.
Naravno, ograničenja i sankcije su postavili mnoge teške zadaće za našu zemlju. Neka poduzeća i dalje imaju problema s komponentama. Brojna tehnološka rješenja postala su nedostupna našim tvrtkama. Logistika je narušena.
No, s druge strane, sve nam to otvara nove mogućnosti i često pričamo o tome, ali to je istina. Sve je to poticaj za izgradnju gospodarstva koje ima puni, a ne djelomični tehnološki, proizvodni, kadrovski, znanstveni potencijal i suverenitet.
Naravno, ovako složen problem ne može se riješiti, kako kažu, u jednom trenutku. Moramo nastaviti sa sustavnim radom osmišljenim za budućnost. Upravo tako djeluje Rusija koja provodi dugoročne planove razvoja gospodarskih sektora i jačanja socijalne sfere. A sadašnji testovi samo donose prilagodbe i dorade ovih planova, ali ne mijenjaju njihov strateški fokus. A danas bih se zadržao na ključnim principima na temelju kojih će se razvijati naša država i naše gospodarstvo.
Prvi je otvorenost. Istinski suverene države uvijek su predane ravnopravnom partnerstvu, davanju doprinosa globalnom razvoju. A, naprotiv, oni koji su slabi i ovisni, u pravilu su zauzeti traženjem neprijatelja, usađivanjem ksenofobije ili konačno gubitkom originalnosti, neovisnosti, slijepo slijedeći gospodara.
Rusija, unatoč činjenici da naši zapadni, da tako kažem, „prijatelji“ doslovno sanjaju o tome, nikada neće krenuti putem samoizolacije. Štoviše, širimo se i nastavit ćemo širiti kontakte i suradnju sa svima koje to zanima, koji žele surađivati s nama. Ima ih mnogo, neću ih nabrajati. To je velika većina ljudi na Zemlji. Sada neću nabrajati sve ove zemlje, svi znaju za njih.
„Zemlje s pravim liderima ne podliježu pritiscima“
Neću reći ništa novo ako vas podsjetim da su svi koji žele nastaviti raditi i surađivati s Rusijom izloženi otvorenom pritisku Sjedinjenih Država i Europe, ponekad čak i izravnim prijetnjama. Međutim, takve ucjene malo znače kada su u pitanju zemlje na čijem su čelu stvarni lideri koji jasno razumiju koji su tuđi, a koji nacionalni, vlastiti interesi, interesi svojih naroda.
Rusija će graditi gospodarsku suradnju s takvim državama i promovirati zajedničke projekte. Istodobno ćemo, naravno, komunicirati i sa zapadnim tvrtkama koje, unatoč neviđenom pritisku, nastavljaju uspješno poslovati na ruskom tržištu, ima i takvih tvrtki.
Razvoj praktične i neovisne infrastrukture plaćanja u nacionalnim valutama vidimo kao čvrstu, predvidljivu osnovu za produbljivanje međunarodne suradnje. A kako bismo pomogli tvrtkama u našim zemljama da uspostave logističke i suradničke veze, oblikujemo razvoj prometnih koridora, povećavamo kapacitet željeznice, pretovarne kapacitete luka na Arktiku, u istočnom, južnom i drugim smjerovima. Uključujući Azovsko-crnomorski i Kaspijski bazen, oni će postati najvažniji dio koridora Sjever-Jug, koji će osigurati stabilne komunikacijske kanale s Bliskim istokom i Južnom Azijom. Očekujemo da će teretni promet na ovoj ruti u bliskoj budućnosti početi konstantno rasti.
Ali međunarodna trgovina nije jedino što je važno. Rusija namjerava graditi znanstvenu, tehnološku, kulturnu, humanitarnu i sportsku suradnju na načelima jednakosti i poštivanja partnera. Istovremeno, naša zemlja će težiti odgovornom vodstvu u svim tim područjima.
„De-birokratizacija ekonomskog zakonodavstva“
Drugo načelo našeg dugoročnog razvoja je oslanjanje na poduzetničke slobode. Svaka privatna inicijativa usmjerena na dobrobit Rusije trebala bi dobiti maksimalnu podršku i prostor za provedbu.
Pandemija i aktualni događaji potvrdili su važnost fleksibilnosti i slobode u gospodarstvu. Privatni je biznis koji je u teškim uvjetima. U pozadini pokušaja da se na bilo koji način obuzda naš razvoj, pokazao je da je sposoban konkurirati na globalnim tržištima. Prilagodba na brzo promjenjive vanjske uvjete događa se i kod privatnog poslovanja. Potrebno je osigurati dinamičan razvoj gospodarstva, naravno, oslanjajući se na privatni biznis.
Nastavit ćemo sa smanjivanjem administrativnog opterećenja. Naime, od 2016. do 2018. imali smo moratorij na zakazane inspekcijske preglede malih poduzetnika. Kasnije je produžen do kraja 2022. godine. U 2020. ovim moratorijem obuhvaćena su i srednja poduzeća. Uz to, broj neplaniranih inspekcijskih nadzora smanjen je za gotovo četiri puta.
No otišli smo i dalje, pa smo u ožujku ove godine odustali od zakazanih nadzora svih poduzetnika, bez obzira na veličinu posla, uz jedan uvjet: ako njihova djelatnost nije povezana s visokim rizikom od štete po građane i okoliš. Zbog toga je sada broj zakazanih nadzora smanjen za šest puta u odnosu na prošlu godinu.
Zašto sada govorim o tome tako detaljno? Činjenica je da se nakon uvođenja moratorija na inspekcije broj prekršaja poduzetnika nije povećao, nego se smanjio. To govori o zrelosti i odgovornosti ruskog biznisa. Treba ga motivirati i, naravno, ne prisiljavati da se pridržava normi i zahtjeva.
To znači da postoje svi razlozi za poduzimanje još jednog, kardinalnog koraka naprijed: zauvijek, na stalnoj osnovi, odbijati provoditi većinu inspekcija svih ruskih poduzeća, čije aktivnosti nisu povezane s visokim rizicima štete. Odavno je svima jasno da ne treba ići i provjeravati sve redom. Pristup temeljen na riziku trebao bi funkcionirati. Tražim od Vlade da u narednim mjesecima utvrdi konkretne parametre takve reforme.
A evo još jedne vrlo osjetljive teme za poslovanje, a danas je to i pitanje naše nacionalne sigurnosti i ekonomske održivosti. Kako bismo smanjili i sveli na najmanju moguću mjeru svakojake zlouporabe, kao s rupama u zakonu kojima se vrše pritisci na poduzetnike, dosljedno otklanjamo nejasne norme kaznenog prava u smislu tzv. gospodarskog kriminala.
U ožujku je potpisan zakon prema kojem se kazneni postupci protiv poduzetnika na poreznim strukturama mogu pokretati samo na prijedlog porezne službe i nikoga drugog. U skoroj budućnosti trebao bi se donijeti prijedlog zakona o smanjenju zastare za porezna kaznena djela, kao i odbijanju pokretanja kaznenih postupaka nakon potpune otplate zaostalih poreznih obveza.
Općenito, potrebno je pažljivo, ali ujedno i temeljito pristupiti dekriminalizaciji niza gospodarskih struktura. Na primjer, oni koji se odnose na rad bez licence ili akreditacije. To je sada vrlo delikatno pitanje zbog nelegitimnog ponašanja naših zapadnih partnera, na primjer, koji odbijaju dati takve dozvole.
U takvim slučajevima naša državna tijela ne bi smjela, kako kažu, vlastitim rukama podvesti rusko poslovanje pod članak, unatoč činjenici da nema stvarne krivnje naših poduzetnika. Shvaćate o čemu se radi. To dobro razumiju i oni koji rade u malim poduzećima. Licenca je istekla, zapadni partneri je ne produžuju. Dobro, što im je činiti? Ugasiti posao, zar ne? Što god da je, taj način funkcionira. Potrebno je, naravno, sve držati pod kontrolom države, ali ne ometati njihov rad.
Treba razmisliti i o podizanju praga za odgovornost za neplaćanje carine i drugih obveznih plaćanja. Osim toga, već duže vrijeme nismo mijenjali parametre za utvrđivanje velikih i posebno velikih šteta, unatoč nagomilanoj inflaciji. Takav nesklad između vladavine prava i životne stvarnosti, naravno, treba ispraviti. Od 2016. do danas inflacija se nagomilala na oko 50 posto, a ti se parametri nisu mijenjali i treba ih mijenjati, naravno.
Konačno, potrebno je preispitati razloge za pritvaranje poduzetnika i produljenje istrage. Nije tajna da se te norme vrlo često primjenjuju tamo gdje nema objektivne potrebe.
Zbog toga, čak i u fazi istrage, poduzeća su prisiljena obustaviti svoje aktivnosti ili se u potpunosti zatvoriti. U ovom slučaju, osim izravnih gubitaka i gubitka tržišnih pozicija i radnih mjesta, na udaru je i ugled tvrtki i njihovih čelnika.
Skrećem pozornost strukturama za provođenje zakona: potrebno je stati na kraj toj praksi. I tražim od Vlade da zajedno s Vrhovnim sudom pripremi odgovarajuće izmjene zakona. Molim vas da ovaj posao završite prije 1. listopada ove godine.
Osim toga, preko Vijeća sigurnosti dana je posebna uputa za analizu situacija u kojima se kazneni predmeti pokreću, ali ne i suđeni. Broj ovakvih slučajeva značajno se povećao posljednjih godina. Što se krije iza ovoga svima je jasno. Često se slučaj otvara bez dovoljno osnova ili se koristi za pritisak na tvrtke ili određene pojedince. Najesen ćemo posebno raspravljati o ovoj temi i donijeti dodatne odluke u vezi sa zakonodavstvom i organizacijom rada agencija za provođenje zakona.
Naravno, regionalni menadžerski timovi igraju veliku ulogu u stvaranju modernog poslovnog okruženja. Na platformi foruma u Sankt Peterburgu tradicionalno bilježim one subjekte Federacije koji su ostvarili značajan napredak u nacionalnom rejtingu investicijske klime, kojeg vodi Agencija za strateške inicijative.
Ovdje imamo promjene u prva tri. Moskvi i Tatarstanu, koji i dalje vode, ove se godine pridružila Moskovska regija. Tijekom godine se popela s osmog mjesta do lidera, do prva tri. Lideri ocjene su također Tula, Nižnji Novgorod, Tjumenj, Novgorod, Sahalinska regija, Sankt Peterburg i Baškiristan.
Regije s najvećim napretkom su Kurganska regija, Perm i Altai teritorij, Ingušetija i Ivanovska regija. Želim se zahvaliti i čestitati našim kolegama u regijama na ovom poslu.
I naravno, fokus savezne vlade, regionalnih i općinskih timova trebao bi biti na podršci poslovnim inicijativama građana u malim gradovima i pojedinačnim naseljima i udaljenim područjima. Imamo i takvih primjera uspjeha. To uključuje stvaranje popularnog softvera, prodaju ekološki prihvatljivih proizvoda, robe vlastite proizvodnje u cijeloj zemlji putem domaćih internetskih stranica.
Ovdje je važno stvoriti nove mogućnosti, uvesti moderne trgovinske formate, uključujući elektroničke platforme, kao što sam već rekao, za smanjenje logističkih, transportnih i drugih troškova, uključujući korištenje moderniziranih poslovnica Ruske pošte.
Također je potrebno pomoći zaposlenicima malih poduzeća, samozaposlenim građanima, poduzetnicima početnicima u stjecanju dodatnih vještina i kompetencija. Odgovarajuće mjere usmjerene upravo na male gradove, ruralna područja, udaljena područja i područja, molim vas da uključite u poseban red u nacionalni projekt razvoja malog i srednjeg poduzetništva.
Danas bih se želio obratiti našim čelnicima, vlasnicima velikih tvrtki – našim velikim poduzetnicima i menadžerima.
„Budućnost svoje djece vežite sa svojom domovinom“
Dragi kolege, prijatelji. Pravi, trajni uspjeh, osjećaj dostojanstva i samopoštovanja dolaze tek kada svoju budućnost, budućnost svoje djece povežete sa svojom domovinom. Mnogi od nas su već dugo u vezi, a znam i osjećaje mnogih rukovoditelja i vlasnika naših tvrtki. Od vas sam više puta čuo da je posao puno više od profita, takav kakav je, a mijenjanje života oko sebe, doprinos razvoju svog rodnog grada, regije, države u cjelini je izuzetno važna stvar za samoostvarenje, služenje ljudima i društvu ništa ne može zamijeniti. To je cijeli smisao života, cijeli smisao rada.
Nedavni događaji samo su potvrdili ono što sam stalno govorio ranije: kuće su sigurnije. Oni koji nisu htjeli čuti ovu očitu poruku izgubili su stotine milijuna, ako ne i milijarde dolara na Zapadu - takvo je bilo navodno tiho utočište kapitala.
Još jednom želim poručiti svojim kolegama, uključujući i one koji su u dvorani i one koji danas nisu ovdje: nemojte gaziti na stare grablje. Naša zemlja ima gigantski potencijal, a zadaćama koje zahtijevaju primjenu snaga nema kraja. Ulažite ovdje, ulažite u otvaranje novih poduzeća i radnih mjesta, u razvoj turističke infrastrukture, pomoćne škole, sveučilišta, zdravstvene i socijalne službe, kulturu i sport. Znam da mnogi to rade, znam - samo želim to ponovno naglasiti.
Tako su svoju misiju shvatili Bahrušini i Morozovi, Ščukini i Rjabušinski, Akčurini i Galejevi, Apanajevi i Matsijevi, Mamontovi, Tretjakovi, Arsanovi, Dadaševi i Gadžijevi. Mnoge ruske, tatarske, burjatske, čečenske, dagestanske, jakutske, osetske, židovske, armenske i druge trgovačke i poslovne obitelji, koje nisu okaljale svoje izravne nasljednike i zauvijek su upisale svoje ime u povijest naše zemlje. Inače, još nešto bih istaknuo. Za nasljednike, moguće nasljednike kapitala, još uvijek se ne zna što je važnije: novac, imovina ili dobro ime koje su naslijedili i zasluge njihovih predaka za državu. Ovo definitivno nitko neće prokockati, oprostite na lošem ponašanju, nitko to neće popiti.
A što će ostati budućim generacijama nasljednika – dobro ime ostat će im zauvijek. I to će sigurno ići s njima kroz život, s koljena na koljeno, pomoći će im, podržati ih kroz život, učiniti ih jačima čak i od novca koji mogu naslijediti ili imovine.
„Nećemo ponavljati tužno iskustvo naših zapadnih kolega“
Dragi kolege. Treće načelo našeg dugoročnog razvoja je odgovorna i uravnotežena makroekonomska politika. Na mnogo načina, upravo nam je ta linija omogućila da izdržimo neviđeni pritisak sankcija. Ali ponavljam, za nas je ova politika važna ne samo za odgovor na trenutne izazove, već i dugoročno. Nećemo ponavljati tužno iskustvo naših zapadnih kolega, koji su pokrenuli inflacijsku spiralu i debalansirali svoje financije.
Cilj nam je stabilan razvoj gospodarstva u godinama koje dolaze, smanjenje inflatornog opterećenja građana i poduzeća te postizanje ciljane stope inflacije od četiri posto u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Skoro sam počeo s inflacijom i sada bih o tome želio reći: četiri posto – još uvijek imamo takav cilj.
Već sam zadužio Vladu da pripremi prijedloge novih proračunskih pravila. Oni bi trebali osigurati predvidljivost proračunske politike i stvoriti uvjete za maksimalno korištenje vanjske ekonomske situacije. Sve je to potrebno za jačanje temelja gospodarskog rasta, rješavanje infrastrukturnih i tehnoloških problema, što je temelj za poboljšanje dobrobiti građana.
Da, neke od svjetskih rezervnih valuta su sada suicidalne, očito je da, u svakom slučaju, imaju suicidalne sklonosti. Naravno, besmisleno je danas uz njihovu pomoć “sterilizirati” svoju novčanu masu. Ali glavni princip - potrošiti, na temelju razumijevanja koliko ste zaradili, ostaje, i nitko ga nije otkazao. Mi to razumijemo.
Četvrto načelo našeg razvoja je socijalna pravda. Rast gospodarstva i poslovne inicijative, industrijske prilike i znanstveni i tehnološki potencijal zemlje moraju imati snažno društveno utjelovljenje. Takav razvoj trebao bi dovesti do smanjenja nejednakosti, a ne do njezina pogoršanja, kao što se događa u nekim drugim zemljama. A, da budem iskren, ni mi nismo prvaci u rješavanju ovih problema, imamo tu još mnogo pitanja i problema.
Smanjenje siromaštva i nejednakosti potražnja je za domaćim proizvodima, pa i u cijeloj zemlji, a time i smanjenje jaza u potencijalima regija, otvaranje novih radnih mjesta upravo tamo gdje su najpotrebnija, općenito, odlučujući uvjet za daljnji gospodarski razvoj.
Dopustite mi da naglasim da je pozitivna dinamika realnih dohodaka građana, smanjenje siromaštva glavni pokazatelj učinkovitosti rada državnih tijela i države u cjelini. Štoviše, opipljivi rezultati ovdje se, unatoč svim objektivnim poteškoćama, moraju postići već ove godine, a takav zadatak je postavljen pred Vladu.
Ponavljam, pružamo ciljanu podršku najugroženijim skupinama građana: umirovljenicima, obiteljima s djecom, kao i onima koji su u teškoj životnoj situaciji.
Mirovine rastu godišnje po stopi većoj od inflacije. Ove godine su podignute dva puta, uključujući od 1. lipnja za dodatnih deset posto.
Istodobno s mirovinama povećana je minimalna plaća za deset posto, kao i dnevnica, koja je vezana uz mnoga druga socijalna davanja i plaćanja, također bi se trebala povećati, što izravno utječe na primanja oko 15 milijuna ljudi.
„Budućnost Rusije je obitelj s dvoje, troje ili više djece“
Posljednjih godina izgradili smo koherentan sustav podrške potrebitim obiteljima s djecom. Pomoć od države žena može primati od ranih faza trudnoće do 17. godine života djeteta.
Dobrobit ljudi, njihov prosperitet najvažniji je čimbenik demografskog razvoja, a ovdje je, s obzirom na preklapanje negativnih demografskih valova, situacija iznimno teška. U travnju je u Rusiji rođeno manje od sto tisuća djece, što je gotovo 13 posto manje nego u travnju 2020. godine.
Molim Vladu da drži pod kontrolom izradu dodatnih mjera podrške obiteljima s djecom. Moraju biti kardinalne prirode, razmjerne s razmjerom izvanrednog demografskog izazova s kojim se suočavamo.
Budućnost Rusije je obitelj s dvoje, troje ili više djece. Dakle, ne treba govoriti samo o izravnoj financijskoj potpori – trebamo ciljati, prilagoditi zdravstveni sustav, obrazovanje i sva područja koja određuju kvalitetu života ljudi potrebama obitelji s djecom.
Nacionalna društvena inicijativa usmjerena je na rješavanje ovog problema. Na jesen ćemo evaluirati rezultate ovog rada i sumirati rezultate ocjene kvalitete života u regijama kako bismo što šire iskoristili najbolja iskustva i prakse u cijeloj zemlji.
Drugi, peti, princip na kojem Rusija gradi svoju ekonomsku politiku je napredni razvoj infrastrukture.
Već smo povećali izravnu proračunsku potrošnju za jačanje prometnih arterija. Sljedeće godine kreće s velikim planom izgradnje i sanacije okosne mreže federalnih i regionalnih autocesta.
Unutar pet godina, najmanje 85 posto njegove duljine mora se dovesti u standardno stanje.
Aktivno se koristi takav novi alat kao što su infrastrukturni proračunski zajmovi. Izdaju se na 15 godina po stopi od tri posto. Već sam rekao da je potražnja za njima bila puno veća nego što smo prvobitno planirali. Regije imaju puno dobro razvijenih, perspektivnih projekata - ne možemo odgoditi njihovo pokretanje. Još razmišljamo što bismo s ovom mjerom potpore. Sinoć je bilo rasprava o tome. U svakom slučaju, sada mogu samo reći da ovaj alat radi pouzdano.
Posebno pitanje je modernizacija stambeno-komunalnih usluga. Ovdje ima mnogo problema. U industrija je kronično nedovoljno sredstava uloženo, procjenjuje se na 4,5 bilijuna rubalja. Više od 40 posto mreža treba zamijeniti. Otuda niska učinkovitost i visoki gubici. Istodobno, oko tri posto mreža svake godine dotraje i postanu neupotrebljive, a ne više od dva posto se zamijeni novima, odnosno problem se iz godine u godinu pogoršava.
Predlažem objedinjavanje resursa i pokretanje sveobuhvatnog programa modernizacije stambeno-komunalne djelatnosti, usklađivanje s ostalim planovima razvoja infrastrukture, kao i kapitalne popravke stambenog fonda. Zadatak je radikalno promijeniti situaciju, dosljedno smanjivati udio zastarjelih mreža, kao što to činimo preseljavanjem interventnih stanova i popravkom cesta. O pitanjima stambeno-komunalne djelatnosti i razvoja građevinskog kompleksa detaljno ćemo razgovarati s guvernerima na sjednici Predsjedništva Državnog vijeća idućeg tjedna.
Osim toga, zasebno predlažem povećanje količine sredstava za projekte za stvaranje ugodnog urbanog okruženja u malim gradovima i povijesnim naseljima. Ovaj program nam dobro funkcionira. Predlažem izdvajanje još deset milijardi rubalja godišnje za te svrhe u 2023-2024.
Dodatna sredstva izdvojit ćemo za obnovu gradova na Dalekom istoku. Tražim od Vlade da u okviru programa infrastrukturnih proračunskih kredita i modernizacije stambeno-komunalne djelatnosti te drugih razvojnih programa osigura posebne limite za te namjene.
Apsolutni prioritet za nas je cjelovito uređenje i razvoj ruralnih područja. Ljudi koji rade na selu, hrane državu i, kako je sada jasno, značajan dio svijeta, moraju živjeti u ugodnim, pristojnim uvjetima. S tim u vezi tražim od Vlade da izdvoji dodatna sredstva za profilni program. Izvozne carine na promet poljoprivrednih proizvoda ovdje mogu postati financijski izvor. Ovo je stalni izvor. Naravno, može varirati, ali će biti trajno.
Istodobno, zasebno predlažem proširenje programa obnove i modernizacije seoskih domova kulture, kao i regionalnih i općinskih kazališta i muzeja, izdvajanjem šest milijardi rubalja za te namjene u 2023. i 2024. godini.
Iznimno zahtjevan i važan zadatak za ljude je ovo što sam upravo rekao u području kulture. Dopustite mi da vam navedem sasvim novi primjer: tijekom dodjele medalja Heroja rada, jedan od dobitnika iz Jakutije, Vladimir Afrikanovič Mihajlov, u zatvorenom je dijelu izravno zatražio pomoć oko izgradnje kulturnog centra u svom rodnom selu. Naravno, sigurno ćemo to učiniti. Ali činjenica da se o tome govori na svim razinama pokazuje da je jako tražen.
Napravit ću i malu digresiju, koja je primjerena sada, s početkom ljeta - tradicionalnog vremena za odmor ovdje u Rusiji.
Svake godine sve više turista nastoji posjetiti najljepša prirodna mjesta naše zemlje: nacionalne parkove, rezervate za divlje životinje, rezervate prirode. Procjenjuje se da će ove godine turistički protok premašiti 12 milijuna ljudi. Važno je da državne agencije, poslovni subjekti i turisti znaju što je dopušteno, a što se ne smije raditi na tim područjima, gdje je moguće graditi turističke sadržaje, a gdje je to strogo zabranjeno, gdje stvara rizike za jedinstvene i ranjive ekosustave.
Državna duma već razmatra prijedlog zakona koji je osmišljen kako bi regulirao organizaciju turizma u posebno zaštićenim područjima, kako bi se stvorila civilizirana osnova za takve aktivnosti.
S tim u vezi, želio bih skrenuti pozornost na sljedeće: sve odluke koje se ovdje donose moraju biti proračunate i uravnotežene i to moramo shvatiti ozbiljno.
Posebno ću istaknuti zadatak spašavanja i očuvanja Bajkala. Konkretno, to je cilj jedinstvenog projekta za integrirani razvoj grada Bajkalska, koji bi trebao postati standard razboritog, ekološki orijentiranog upravljanja.
Zadatak nije samo eliminirati akumuliranu štetu prirodi iz aktivnosti Bajkalske tvornice celuloze i papira, već i dovesti grad na bitno drugačiju razinu života, kako bi postao zaštitni znak ruskog eko-turizma. Projekt se mora provoditi korištenjem najnaprednijih tehnologija, ekološki prihvatljivih izvora energije.
Općenito, razvijat ćemo čiste tehnologije kako bismo ostvarili postavljene ciljeve ekološke modernizacije poduzeća, smanjili štetne emisije u atmosferu, posebice u velikim industrijskim centrima. Nastavit ćemo i s radom u okviru projekata kružnog gospodarstva, zelenih projekata i zaštite klime, o čemu smo detaljno govorili ovdje na forumu prošle godine.
„Cjelovit sustav gospodarskog razvoja, ne smije ovisiti o stranim institucijama“
S tim u vezi, šesto, po mom mišljenju, međusektorsko načelo razvoja koje objedinjuje naš rad je postizanje istinske tehnološke suverenosti, stvaranje cjelovitog sustava gospodarskog razvoja, koji, u smislu kritično važnih komponenti, nije ovisi o stranim institucijama. Moramo graditi sve sfere života na kvalitativno novoj tehnološkoj razini i pritom biti ne samo korisnici tuđih rješenja, već imati tehnološke ključeve za stvaranje dobara i usluga za sljedeće generacije.
Posljednjih godina veliku pažnju posvećujemo zamjeni uvoza, te smo postigli uspjeh u nizu područja: u agroindustrijskom kompleksu, u proizvodnji lijekova, medicinske opreme, u vojno-industrijskom kompleksu, te u nizu drugih područja.
Ali, želio bih to naglasiti, imamo dosta rasprava u društvu o tome, supstitucija uvoza nije lijek, nije kardinalno rješenje. Ako samo kopiramo druge, pokušavamo zamijeniti, makar i najkvalitetnijim kopijama, tuđu robu, onda riskiramo da budemo u poziciji stalnog sustizanja, ali moramo biti korak ispred, stvarati svoje konkurentne tehnologije, proizvode i usluge koji mogu postati novi svjetski standardi.
S tim u vezi, podsjećam da Sergej Pavlovič Koroljev nije išao putem kopiranja i djelomičnog poboljšanja tehnologije zarobljenih raketa, već je gledao u budućnost i predložio jedinstvenu šaržnu shemu za stvaranje rakete R-7, otvorivši čovječanstvu put u svemir i zapravo smo postavili standard za cijeli svijet i za desetljeća koja dolaze.
Upravo su tako utemeljitelji mnogih sovjetskih znanstvenih programa radili ispred krivulje, a sada, oslanjajući se na takve temelje, naši dizajneri dostojanstveno idu naprijed. Zahvaljujući njima, Rusija ima hipersonično oružje, koje još uvijek nema premca ni u jednoj zemlji na svijetu. Rosatom održava vodeću poziciju u nuklearnoj tehnologiji i razvija flotu nuklearnih ledolomaca. Mnoga ruska rješenja za umjetnu inteligenciju i obradu velikih podataka najbolja su na svijetu.
Ponavljam, tehnološki razvoj je ključni smjer koji će odrediti ne samo sadašnje desetljeće, nego i cijelo XXI stoljeće. O temi izgradnje novog tehnološkog gospodarstva – tehnoekonomiji – detaljno ćemo raspravljati na sljedećem Vijeću za strateški razvoj. Mnogo je tema za raspravu, a što je najvažnije – za donošenje menadžerskih odluka. Mislim na razvoj inženjerskog obrazovanja i prijenos znanstvenih dostignuća u realno gospodarstvo, osiguravanje financijskih sredstava za brzorastuća, visokotehnološka poduzeća. Također ćemo razgovarati o razvoju end-to-end tehnologija i napretku projekata digitalne transformacije u pojedinim industrijama.
Dopustite mi da naglasim da je, naravno, nemoguće proizvesti sve i svašta, a nije ni potrebno. No, moramo imati sve kritične tehnologije kako bismo, po potrebi, brzo uspostavili vlastitu proizvodnju bilo kojeg proizvoda.
Upravo smo to učinili kada smo brzo osigurali proizvodnju cjepiva protiv koronavirusa, a sada pokrenuli proizvodnju mnogih drugih vrsta proizvoda i usluga.
Na primjer, nakon što su beskrupulozni partneri poduzeća KamAZ napustili rusko tržište, njihov prostor sada zauzimaju domaće tvrtke. Štoviše, govorimo o opskrbi komponentama ne samo za tradicionalne modele tvornice, već i za obećavajuće serije magistralnih, transportnih i teških vozila.
Spomenuo bih i sustav kartičnog plaćanja Mir koji je na domaćem tržištu uspješno zamijenio Visu i MasterCard, a sada širi svoju geografiju i korak po korak stječe međunarodno priznanje.
Drugi primjer je tvornica traktora u Sankt Peterburgu. Njegov bivši inozemni partner odbio je prodati motore i izvršiti njihov jamstveni servis. Tko je spasio? Graditelji motora iz Jaroslavlja i Tutajeva: dogovorili su isporuku svojih motora. Kao rezultat toga, proizvodnja poljoprivrednih strojeva u tvornici traktora u Sankt Peterburgu u ožujku-travnju ove godine bila je rekordna za poduzeće. Nije se smanjila, već je postala rekordna, porasla.
Siguran sam da će takvih pozitivnih praksi i uspješnih priča biti sve više.
Ponavljam, Rusija ima kadrovske, znanstvene i tehnološke rezerve za razvoj proizvoda koji su sada vrlo traženi, uključujući opremu za kućanstvo i građevinarstvo, industrijsku i uslužnu opremu.
Današnji zadatak je u kratkom roku izgraditi kapacitete i postaviti potrebne linije. A jedno od ključnih pitanja su ugodni uvjeti za rad poduzeća, kao i dostupnost pripremljenih proizvodnih mjesta.
Tražim od Vlade da do jeseni predstavi ključne parametre novog načina rada industrijskih klastera. Što je tu važno?
Prvo je financiranje. Projekti pokrenuti u takvim klasterima moraju dobiti dugoročno pristupačan kreditni resurs do deset godina i po stopi od najviše sedam posto godišnje u rubljama. Razgovarali smo o svim tim pitanjima, uključujući i naš gospodarski blok. Svi se slažu i idemo.
Drugo je oporezivanje. U klasterima je potrebno osigurati nisku razinu uvjetno stalnih poreza, uključujući i premije osiguranja.
Treće je podrška proizvodnji u početnoj, ranoj fazi, formiranje paketa narudžbi, uključujući pružanje subvencija za kupnju gotovih proizvoda takvih poduzeća. Pitanje nije lako, ali mislim da će se tražiti subvencije. Oni su potrebni kako bi se osiguralo tržište. Samo to trebate mirno riješiti.
Četvrto, pojednostavljena administracija, uključujući minimalnu ili potpunu odsutnost inspekcija, kao i rad poduzeća u udobnom i jednostavnom načinu praćenja poreza i carina.
Peto, i možda najvažnije, potrebno je stvoriti mehanizme za zajamčenu dugoročnu potražnju za novim inovativnim proizvodima koji tek ulaze na tržište. Želio bih skrenuti pozornost Vladi: takav povlašteni tretman i pripadajući industrijski klasteri trebali bi početi s radom od 1. siječnja 2023. godine.
Ono što želim reći u vezi s tim. I nove i već operativne točke industrijskog rasta trebale bi privući mala poduzeća, uključiti ih u njihovu orbitu. U isto vrijeme, za poduzetnika, za male organizacije, važno je vidjeti horizont, razumjeti izglede.
S tim u vezi, naravno, tražim od Vlade da zajedno sa Saveznom korporacijom za razvoj malog i srednjeg poduzetništva i našim najvećim poduzećima pokrene instrument dugoročnih ugovora između poduzeća s državnim sudjelovanjem i malih i srednjih poduzeća. Tako će potražnja za proizvodima takvih poduzeća biti zajamčena u godinama koje dolaze, dok će dobavljači moći s povjerenjem preuzeti obvezu stvaranja nove ili proširenja postojeće proizvodnje za ovu narudžbu.
Da dodam da smo već značajno skratili vrijeme izgradnje industrijskih objekata i eliminirali nepotrebne glomazne procedure, ali tu su još velike rezerve, posla ima, ima mjesta za kretanje. Tako je za stvaranje proizvodnih zgrada od nule potrebno još od jedne i pol do tri godine, dok je nabava gotovih prostora sputana još uvijek visokim kamatama na kredite.
U tom smislu, kako bi domaće poslovanje moglo brzo proširiti proizvodnju potrebnih proizvoda, predlažem pokretanje temeljno novog alata: industrijska hipoteka. Riječ je o povlaštenim dugoročnim kreditima po stopi od pet posto godišnje. Poduzeća koja planiraju kupiti gotove površine za proizvodnju imat će pravo na takve kredite. Tražim od Vlade da bez odgađanja razradi sve detalje s ruskim bankarskim sektorom, kako bi industrijska hipoteka u skoroj budućnosti počela raditi u potpunosti.
„Pomak s globalizacije na multipolarni model rasta postaje sve jasniji“
Dragi prijatelji. Brzina i razmjeri promjena u globalnom gospodarstvu, financijama i međunarodnim odnosima rastu. Pomak s globalizacije na multipolarni model rasta postaje sve jasniji. Nesumnjivo je da je formiranje i rađanje novog svjetskog poretka težak proces. I dalje ćemo se suočavati s brojnim izazovima, rizicima i čimbenicima koje je danas čak i teško predvidjeti i predvidjeti.
No, očito je da će pravila za održavanje novog svjetskog poretka postavljati jake, suverene države – one koje se ne kreću nečim već zacrtanom putanjom. Samo jake države i suvereni narodi mogu reći svoje u ovom svjetskom poretku koji se ponovno rađa, ili su osuđeni da postanu ili ostanu obespravljena kolonija.
Potrebno je nastojati ići naprijed, mijenjati se, osjetiti dah vremena i pokazati nacionalnu volju i odlučnost za to. Rusija ulazi u nadolazeću eru kao moćna suverena zemlja. Definitivno ćemo iskoristiti nove kolosalne prilike koje nam vrijeme otvara i postat ćemo još jači.
Hvala na pažnji!
