Na putu do birališta, odlučio sam još jednom razmisliti za koga ću glasati. Teška je to odluka i zahtijeva još malo razmišljanja.
Živim kod spomenika onoj plišano-papirnatoj rodi, čaplji ili što već. Ogromnih je dimenzija i ponekad me uplaši. Moram priznati da sam i pomalo ljubomoran, ali sretan kad vidim koliko se brige i njege ulaže u uređenje makete, kipa, spomenika ili lutketine posvećene još uvijek živućim rodama.
Stvarno me taj moždani spržio kad im znam i imena: Klepetan i Malena.
Živuća Malena je vjerna roda i svake godine vjerno čeka da Klepatan sleti na nju. Ona je rodom iz Varoša, roda s invaliditetom.
Zanimljiv je natpis da je roda pod videonadzorom. Zar maketa može odletjeti?
Nažalost, jedan je spomenik "odletio". Jedno 200 m dalje od rode, ako krenemo prema Savi, 1951. g. otkriven je na Trgu pobjede spomenik „Pobjednik”, akademskog kipara Dušana Džamonje, rađen u majstorskoj radionici Ive Kršinića. Spomenik je srušen 1991. godine.
Bio sam klinac od 11 godina, koji je išao u Osnovnu školu Nada Božić. Brođanka koja je život dala za svoje ideale, tad je ostala bez glave. Onda mi ništa nije bilo jasno, osim da nas napadaju i da je rat. Kakve veze njena glava ima s tim, nisam želio ni pitati.Uh jesmo se tamo klikerali i kopali roše. Rat je uništio moju potencijalnu klikerašku karijeru.
Ta roda je stvarno zanimljiva, nismo ni svjesni koliko. Plišano-papirnata ptica ima poziciju od posebnog značaja. Pedesetak metara od nje nalazi se Željeznički kolodvor, koji je trenutno najveće besplatno prenoćiste Brođana. 200 m dalje je Đuro Đaković, koji je zapošljavao 17 tisuća radnika. U to vrijeme nije bilo beskućnika.
Taj isti Đuro Đaković koja nosi ime po sindikalnom vođi i osnivaču KPJ, nalazi se u ulici Mile Budaka, koja nosi ime po čovjeku koji je bio jedan od ideologa ustaškog pokreta. Koji smo mi Apsurdistan. Republika Hrvatska je nastala na temeljima antifašizma, a kod nas se ulica zove po fašisti.
To je kao da "Opel" bude u ulici Josepha Goebbelsa.
Naš borac za običnog radnika i njegova prava, Đuro, je isto iz Varoša, kao i roda s invaliditetom, ne ova plišano-pernata s početka priče. Jadno je do bola vidjeti danas njegov spomen dom. Naš odnos o povijesti govori o nama samima.
Dosta povijesti, idemo u sadašnjost.
Ipak moram stići do birališta i izabrati budućnost.
Opet sam zastao, ovaj put 50 m od famozne rode.
Odmorit ću se na klupici kod zgrade crvenih ciglica CZSS-a (spomenuo sam strateški položaj ove rode?). Parkić, zelenilo s klupicama u sivilu betona( zeleni?). Koju klupu da izaberem i na njoj donesem odluku o budućnosti naredne četiri godine?
Tri klupe. Ni jedna mi nije favorit. Za mene su sve klupe iste, bez obzira na materijal od kojeg su napravljene. Eh, da sjednem i malo odmorim svoje šlagirane mlade kosti.
Na čega da sjednem? Pa na tri klupe u idiličnom zelenilu. No, te klupe nemaju daske!
Da levitiram (wiki:izdizanje fizičkih objekata ili ljudskog tijela u zrak)?
Ta opcija je jedina moguća.
Dok levitiram, smislit ću pismo gradonačelniku.
„Poštovani gradonačelniče! Nama na Slavoniji 1 fali daska, nisam siguran u broj dasaka koje nam fale, ali čini se podosta. Ne fali mazuta, mazuta smo imali i previše (još ga sakupljamo po autima). Sad ste plinificirali kotlovnicu. Skoro cijelo naselje je odrezalo radijatore radi turbo skupog grijanja. Sad se većina grije na drva, a nama fali par dasaka, da ne zaboravim drvene daske za klupe. Naslona ne, oni su još drveni. Mi samo hoćemo daske da možemo odlučiti za koga glasati.“
Živim kod spomenika onoj plišano-papirnatoj rodi, čaplji ili što već. Ogromnih je dimenzija i ponekad me uplaši. Moram priznati da sam i pomalo ljubomoran, ali sretan kad vidim koliko se brige i njege ulaže u uređenje makete, kipa, spomenika ili lutketine posvećene još uvijek živućim rodama.
Stvarno me taj moždani spržio kad im znam i imena: Klepetan i Malena.
Živuća Malena je vjerna roda i svake godine vjerno čeka da Klepatan sleti na nju. Ona je rodom iz Varoša, roda s invaliditetom.
Zanimljiv je natpis da je roda pod videonadzorom. Zar maketa može odletjeti?
Nažalost, jedan je spomenik "odletio". Jedno 200 m dalje od rode, ako krenemo prema Savi, 1951. g. otkriven je na Trgu pobjede spomenik „Pobjednik”, akademskog kipara Dušana Džamonje, rađen u majstorskoj radionici Ive Kršinića. Spomenik je srušen 1991. godine.
Bio sam klinac od 11 godina, koji je išao u Osnovnu školu Nada Božić. Brođanka koja je život dala za svoje ideale, tad je ostala bez glave. Onda mi ništa nije bilo jasno, osim da nas napadaju i da je rat. Kakve veze njena glava ima s tim, nisam želio ni pitati.Uh jesmo se tamo klikerali i kopali roše. Rat je uništio moju potencijalnu klikerašku karijeru.
Ta roda je stvarno zanimljiva, nismo ni svjesni koliko. Plišano-papirnata ptica ima poziciju od posebnog značaja. Pedesetak metara od nje nalazi se Željeznički kolodvor, koji je trenutno najveće besplatno prenoćiste Brođana. 200 m dalje je Đuro Đaković, koji je zapošljavao 17 tisuća radnika. U to vrijeme nije bilo beskućnika.
Taj isti Đuro Đaković koja nosi ime po sindikalnom vođi i osnivaču KPJ, nalazi se u ulici Mile Budaka, koja nosi ime po čovjeku koji je bio jedan od ideologa ustaškog pokreta. Koji smo mi Apsurdistan. Republika Hrvatska je nastala na temeljima antifašizma, a kod nas se ulica zove po fašisti.
To je kao da "Opel" bude u ulici Josepha Goebbelsa.
Naš borac za običnog radnika i njegova prava, Đuro, je isto iz Varoša, kao i roda s invaliditetom, ne ova plišano-pernata s početka priče. Jadno je do bola vidjeti danas njegov spomen dom. Naš odnos o povijesti govori o nama samima.
Dosta povijesti, idemo u sadašnjost.
Ipak moram stići do birališta i izabrati budućnost.
Opet sam zastao, ovaj put 50 m od famozne rode.
Odmorit ću se na klupici kod zgrade crvenih ciglica CZSS-a (spomenuo sam strateški položaj ove rode?). Parkić, zelenilo s klupicama u sivilu betona( zeleni?). Koju klupu da izaberem i na njoj donesem odluku o budućnosti naredne četiri godine?
Tri klupe. Ni jedna mi nije favorit. Za mene su sve klupe iste, bez obzira na materijal od kojeg su napravljene. Eh, da sjednem i malo odmorim svoje šlagirane mlade kosti.
Na čega da sjednem? Pa na tri klupe u idiličnom zelenilu. No, te klupe nemaju daske!
Da levitiram (wiki:izdizanje fizičkih objekata ili ljudskog tijela u zrak)?
Ta opcija je jedina moguća.
Dok levitiram, smislit ću pismo gradonačelniku.
„Poštovani gradonačelniče! Nama na Slavoniji 1 fali daska, nisam siguran u broj dasaka koje nam fale, ali čini se podosta. Ne fali mazuta, mazuta smo imali i previše (još ga sakupljamo po autima). Sad ste plinificirali kotlovnicu. Skoro cijelo naselje je odrezalo radijatore radi turbo skupog grijanja. Sad se većina grije na drva, a nama fali par dasaka, da ne zaboravim drvene daske za klupe. Naslona ne, oni su još drveni. Mi samo hoćemo daske da možemo odlučiti za koga glasati.“
