Školsku lekciju o pravnoj državi održao je australski savezni sudac Anthony Kelly, poništivši neshvatljivu i nerazumnu odluku državnih vlasti o uskraćivanju ulazne vize za Novaka Đokovića, koji je tamo stigao osvojiti svoj deseti Australia Open, ukupno dvadeset prvi Grand Slam, i službeno se upisati kao Najveći Svih Vremena.

U ozbiljnoj pravnoj državi za sud i pravo nema parlamentarnih izbora, kao što ih ima za australsku izvršnu vlast, koja je svoju odluku o odbijanju vize za Đokovića donijela podilazeći gnjevu birača pred nadolazeće opće savezne izbore: nakon dvogodišnje kalvarije s najstrožim epidemiološkim mjerama na svijetu, iscrpljenim Australcima nedostajala je još samo nekakva razmažena i necijepljena svjetska antivakserska ikona. Umjesto mišljenja javnosti, izbora, kampanje i anketa o popularnosti, za sud i pravo postoje samo zakon i paragrafi.

A Novak Đoković – sviđao se on vama i sucu Kellyju ili ne – napravio je sve što je od njega tražila australska država, ne prekršivši nijedan jedini njen zakon, propis i epidemiološku mjeru. Nakon što mu je jasno i nedvosmisleno objašnjeno da se u uvjete za medicinsko izuzeće od obaveze cijepljenja u Australiji računa i preboljeni covid-19, Novak je zahtjevu za vizu priložio uredno ovjerenu potvrdu Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr. Milan Jovanović Batut“, po kojoj je prije četiri tjedna, 16. prosinca 2021., bio pozitivan na virus SARS-CoV-2, te potvrdu istog Instituta da je niti tjedan dana kasnije, 22. prosinca, na PCR-testiranju bio negativan i zdrav, spreman za Australiju.

I točka. Sucu Kellyju dovoljno.

S ove strane kugle zemaljske bili su impresionirani integritetom časnog suca i australske pravne države. „Zahvalio bih se pravnom sistemu Australije i sucu Kellyju, koji je slučaj vodio prilično neutralno“, na konferenciji za novinare istaknuo je Novakov brat Đorđe, a svoje divljenje pokazao je i otac Srđan, dodavši kako je „sudac bio fantastičan, poštovao činjenice i doneo jedinu odluku koja je mogla biti donesena.“ Gospodin Anthony Kelly tako je preko noći – i to doslovno preko noći, jer suđenje Novaku trajalo je od ponoći do jutra po srpskom vremenu – postao srpski nacionalni heroj.

Čast je čast, a vlast je vlast, ćud je ćud, a sud je sud, i sve po zakonu: tu su paragrafi, pa zagrabi, nek’ isto je i đavolu i Đokoviću. Kamo, eto, lepe sreće da su i kod nas suci takvi, veličanstveno neovisni i o izvršnoj vlasti i o javnom mnijenju, pa da grabe po paragrafima, sve i samo po zakonu.

Kamo lepe sreće? Ako lepe sreće nema u Srbiji, takve jedne ima u ovom tekstu, pa hajde da za potrebe lepe sreće zamislimo da je Srbija pravna država poput Australije, i da fantastični sudac Anthony Kelly, umjesto na Saveznom sudu u Melbourneu, radi na Prvom osnovnom sudu u Beogradu. Pa da mu Đokovićeva potvrda o pozitivnom testu na koronavirus od 16. prosinca nije na stol stigla uz zahtjev za izdavanje australske ulazne vize, nego uz policijsku krivičnu prijavu i optužnicu javnog tužilaštva protiv gospodina Novaka Đokovića a) po članu 248. Krivičnog zakonika Republike Srbije o krivičnom djelu protiv zdravlja ljudi. Ili b) po članu 355. Krivičnog zakonika o krivičnom djelu protiv pravnog saobraćaja, svejedno.

„Sudac je bio fantastičan, poštovao je činjenice“? Evo nekoliko činjenica za poštovanje.

Potvrdu o pozitivnom PCR-testu Institut za javno zdravlje Đokoviću je izdao u četvrtak, 16. prosinca u 20 sati i 19 minuta navečer, a srpski se tenisač sutradan, u petak – znajući, dakle, da je zaražen – u svom teniskom centru na Dorćolu susreo s desecima dječaka i djevojčica, sudionika dječjeg Masters turnira koji se tamo održavao, družeći se i fotografirajući s djecom, te dijeleći pehare i priznanja. A onda u subotu odradio i foto-session s novinarima francuskog L’Equipea, koji su u Beograd stigli dodijeliti mu nagradu za najboljeg sportaša protekle godine.

Ili je, dakle, Novak Đoković, znajući da je pozitivan na koronavirus – umjesto da je kod kuće u samoizolaciji, poput desetina hiljada njegovih manje slavnih sunarodnjaka – sudjelovao na više društvenih događanja, svjesno ugrozivši zdravlje i živote drugih sudionika i članova njihovih obitelji, ili je potvrda beogradskog Instituta za javno zdravlje jednostavno falsificirana za potrebe Đokovićevog zahtjeva za australsku vizu.

Treće jednostavno nema. Tražio sam jučer cijeli dan i nisam je našao.

Ne budi lenj, dohvatio sam onda Krivični zakonik Republike Srbije i zagrabio: paragraf 248 jasno i nedvosmisleno kaže da će se „onaj ko za vreme epidemije kakve opasne zarazne bolesti ne postupa po propisima, odlukama ili naredbama kojima se određuju mere za njeno suzbijanje ili sprečavanje, kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine“, dok paragraf 355 jasno i nedvosmisleno kaže da će se „onaj ko napravi lažnu ili preinači pravu ispravu u nameri da se takva isprava upotrebi kao prava, ili ko lažnu ili preinačenu ispravu upotrebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, kazniti zatvorom do tri godine“.

Jedina preostala treća mogućnost mogla je, recimo, biti ona da je Novak Đoković potvrdu o pozitivnom testu iz Instituta za javno zdravlja dobio s dva-tri dana zakašnjenja, ali hajde da se ne zajebavamo, jer sudac Anthony Kelly poznat je kao vrlo osjetljiv na zajebavanje suda: čak i kad bismo povjerovali u fantastičnu mogućnost da srpskom bogu Novaku Đokoviću puna dva dana nitko nije javio da je zaražen koronavirusom, netko iz Đokovićevog odvjetničkog tima do danas bi valjda to i javno rekao. Naročito nakon što cijeli svijet već danima priča o Đokovićevoj kvaki 22 – je li namjerno širio zarazu ili falsificiranu javnu ispravu?

Objasnili bi to, najzad, Đokovićev brat ili otac, koji su sjajnu priliku za to imali na istoj onoj konferenciji za novinare na kojoj su se do imbecilnosti divili časti i poštenju suca Kellyja. I koji su se na pitanje jedne novinarke o Novakovom ponašanju nakon 16. prosinca naprasno digli od stola i prekinuli konferenciju, pa umjesto odgovora zagrljeni zapjevali – „Jedna zemlja, jedan tim, ponosim se srcem svim, iz Srbije dolazim, nikad ne odlazim“.

Kako se odnekud može doći, a nikad otamo ne otići? O tome vam pričam. Kvaka 22. Srbija.

Ili je, eto, Novak Đoković svjesno ugrozio zdravlje i živote drugih, ili je nabavio krivotvorenu potvrdu o pozitivnom nalazu testa. I u jednom i u drugom slučaju pak kazna je, kako smo vidjeli, ista, pa Đokoviću ne ginu tri godine zatvora. Ili mu barem, to ste do sad shvatili, ne bi ginule da je Srbija pravna država poput Australije, i da je časni i pošteni gospodin Anthony Kelly, kamo lepe sreće, sudac beogradskog Prvog osnovnog suda. Što je – recimo i to – još uvijek bolje nego da je beogradski Anthony Kelly sudac nekakvog saveznog suda u Australiji, gdje se za namjerno širenje koronavirusa može dobiti i doživotna kazna zatvora.

Pa kad se već igramo zamišljanja lepe sreće, pokušajmo zamisliti i fantastičnu mogućnost da je Srbija pravna država poput Australije, pa da svojoj najvećoj zvijezdi svih vremena sudi neovisno o njenom statusu i histeričnom javnom mnijenju. Jer ćud je ćud, a sud je sud, i sve po zakonu: tu su paragrafi, pa zagrabi, nek’ isto je i đavolu i Đokoviću, i svim onim manje slavnim građanima Srbije koje su srpski sudovi osudili zbog potpuno iste stvari, i koji su iz nekog razloga umjesto u Australiji završili u izdvojenom odjeljenju pančevačkog Kazneno-popravnog zavoda u Vršcu.

Treba li vam pomoć u zamišljanju, podsjetit ću vas, recimo, na slučaj tridesetosmogodišnjeg S. Z. iz Niša, prvog Srbina osuđenog zbog kršenja mjere obavezne samoizolacije, kojega je – sve prema uputama Ministarstva pravde od 19. ožujka prošle godine – Osnovni sud u Dimitrovgradu osudio na one maksimalne tri godine zatvora. Ili, ako vam je lakše zamisliti, na slučaj onog tipa kojega je prije četiri tjedna – taman onih dana kad je Đoković dobio potvrdu o pozitivnom PCR-testu – Apelacioni sud u Beogradu zbog falsificiranja PCR-testova pravomoćno osudio na tri godine i deset mjeseci.

Ako vam pak i dalje ne ide takvo zamišljanje, ne brinite, nije do vaše mašte, već do Srbije. Zemlje iz koje se možda dolazi, ali zato nikad ne odlazi.

infon1