Najavivši uvjerljivu pobjedu svoje stranke na europskim izborima u svibnju, predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković ne ostavlja mjesta sumnjama da mu je samo takva pobjeda cilj. S druge strane, oporbene stranke ostavljaju još manje mjesta sumnjama da ih trenutačno samo čudo može približiti uspjehu...




Na popisima najpoželjnijih poslova u Hrvatskoj uskoro bi se mogao naći i posao oporbenog političara u Hrvatskom saboru ili u kojem drugom predstavničkom tijelu na regionalnoj i lokalnoj razini. Parlamentarni je mandat ipak najatraktivniji zbog redovite plaće višestruko veće od hrvatskog prosjeka, niza dodatnih beneficija te mogućnosti stjecanja statusa medijske zvijezde zbog televizijskih kamera, fotoaparata i mikrofona kojima su okruženi zastupnice i zastupnici.

Iako ni parlamentarcima unutar vladajuće većine predvođene HDZ-om nije nimalo loše, oporbeni zastupnici nemaju ni obvezu održavanja kvoruma te su nekako relaksiraniji. Vidi im se to na licu i u opuštenim kretnjama. Osobito kada dođe petak i otpočne produženi vikend. A do petka mogu raditi štošta i – pritom uživati u zasigurno optimalnom odnosu osobne koristi i odgovornosti kada je posrijedi hrvatsko tržište rada. Velikom je dijelu njih jasno da im je to vjerojatno vrhunac karijere s prihodima kakve najveći dio zaposlenih u Hrvatskoj može samo sanjati i – prilika da postanu poznati jer su poznati. Kao sudionici kakva reality šoua koji, samo zato što su ispred kamera, u trenutku zaokupe pažnju milijunskog auditorija. Ionako nije bitno što govore, kako se ponašaju, jesu li do sada nešto postigli i što uopće znaju. Najvažnije je da su tu.


 


Promatrajući zastupnice i zastupnike oporbenih stranaka u Hrvatskoj od jednog do drugog kraja ideološkog spektra, i to u oba smjera, lako se stekne dojam da predsjednik vladajućeg HDZ-a i Vlade Andrej Plenković ne pretjeruje kada tvrdi da njegovu stranku na predstojećim europskim izborima očekuje uvjerljiva pobjeda.

Do izbora su preostala tri mjeseca te sva relevantna istraživanja javnog mnijenja pokazuju da bi HDZ na njima mogao ostvariti još veću prednost nego li na izborima 2014., kada je njegova koalicija osvojila 41,42 posto glasova i šest mandata, a SDP-ova koalicija 29,96 posto glasova i četiri mandata. Ove godine obje stranke na europske izbore izlaze samostalno te će im i broj osvojenih mandata i postotaka biti niži, ali HDZ-ova pobjeda na njima djeluje zasad ne samo realno, nego i, kako ističe Andrej Plenković, uvjerljivo.

Tko ima više izgleda ne potonuti?


Zbog toga se logično postavljaju dva pitanja. Je li vladajuća koalicija, a poglavito HDZ kao njezina dominanta, tako uspješna u vođenju države prethodne tri godine da će birači i na europskim izborima podržati vladajuću politiku i političare? I – je li aktualna oporba, koliko god heterogena i razjedinjena bila, prestala biti realnom i poželjnom alternativom ključnom dijelu birača koji su neskloni HDZ-u? Ukratko, je li HDZ danas politički superioran ostatku stranačke scene, kao što je to bio u 1990-ima? Hoće li stoga i sadašnji HDZ vladati najmanje deset godina?







Na oba pitanja ključ odgovora leži u profilu trenutačne oporbe u Hrvatskoj. I još uže u profilu SDP-a. Na parlamentarnim izborima 2015. i 2016. HDZ ne samo da nije ostvario uvjerljivu pobjedu, nego je u oba slučaja morao ući u koaliciju s Mostom nezavisnih lista koji je samo nekoliko dana nakon iznenađujuće dobrog rezultata na izborima 2015. pokazao svu krhkost svoje strukture i sve više rigidnost svog čelništva koje je danas otprilike ondje gdje je Mostov predsjednik Božo Petrov bio 2011. Na pozicijama Hrasta. Obje su koalicije HDZ-a i Mosta propale, a oba bi puta propala i HDZ-ova pozicija vladajuće stranke da Andrej Plenković, u odnosu na svoga prethodnika Tomislava Karamarka, nije uspio presložiti parlamentarnu većinu. Plenkovićeva bi se vlada opasno zaljuljala još u svibnju 2017. da mu u pomoć nisu počeli priskakati zastupnici izabrani unutar SDP-ove Narodne koalicije. Prvo Tomislav Saucha, koji danas Plenkoviću služi na otprilike isti način kao nekoć Zoranu Milanoviću, a zatim veći dio zastupnika HNS-a, čiji je predsjednik Ivan Vrdoljak radije uskočio na Titanic, čijim je imenom ranije nazvao HDZ-ovu vladu, nego li ostao u oporbenim redovima. Očito je procijenio tko u Hrvatskoj ima više izgleda ne potonuti, Titanic ili oporba. Kako je oporba postajala sve malobrojnijom, sve je više njezinih članica i članova uskakalo u političke čamce za spašavanje te se ukrcavalo na Titanic. Najzvučniji su prebjezi, poput Sauche, stizali iz SDP-a. U odnosu na stranku Davora Bernardića, povijesni Titanic danas izgleda neusporedivo perspektivnije.



Milanka Opačić, Zdravko Ronko, Mladen Madjer, Marija Puh

Milanka Opačić, Zdravko Ronko, Mladen Madjer, Marija PuhIzvor: Pixsell / Autor: Montaža: Neven Bučević/tportal



I to je ključ sadašnje opuštenosti HDZ-a na vlasti, kojemu se doista smiješi dugogodišnje vođenje zemlje ne dogode li se neki interni ili eksterni poremećaji. Naime, nijedna oporbena opcija nema sinergiju tri presudna elementa kada je riječ o potencijalnom dolasku na vlast. To su jasan program, funkcionirajuća organizacija i cijenjeno vodstvo. SDP, primjerice, osim naznaka programa koji je odavno prestao biti u dosluhu s vremenom i, što je ključno, s budućnošću, nema organizacijsku koherentnost, a još manje uspješno vođenje same stranke. Napokon, SDP-ov je koalicijski potencijal u ovom trenutku nepostojeći. Danas je SDP politički privlačan samo onom dijelu oporbe – personalno ili stranački – koji je još veći politički gubitnik od SDP-a. U tom slučaju i matematika i politika daju isti rezultat.





Bez novih vrijednosti ne izlazi se iz minusa. Stranci se dogodilo ono najgore u politici. Od stranke koja misli ozbiljno, pa makar bila mala, postala je neozbiljnom strankom, pa makar s desecima zastupnika, te će malo tko riskirati budućnost dajući povjerenje nekomu tko izaziva podsmijeh.

Grickanje biračkog tijela zdesna


O programu, organizaciji i vodstvu Mosta nezavisnih lista proteklih godina birači će svoje mišljenje dati također na europskim izborima u svibnju, pri čemu bi se Božo Petrov i preostali suradnici mogli iznenaditi rezultatom. Ne osvoji li na tim izborima Most mjesto člana u Europskom parlamentu, bit će to prvi znak na nacionalnoj razini da je i ovaj hrvatski treći put bio uzaludan. Takav znak zasad ne prijeti Živom zidu, ali kako su krenuli proteklih nekoliko tjedana, od amaterskog postavljanja dijagnoza i liječenja preko financijskih dubioza do obračuna s novinarima, i njihovo bi jačanje na razvalinama SDP-a lako moglo usporiti. Zbog toga ne čudi to da Andrej Plenković jedino pazi da mu biračko tijelo ne počne, kako sam kaže, grickati netko zdesna. No to nije izgledno. Desnijima od HDZ-a ionako nikad nije bio cilj oduzeti bilo što od HDZ-a nego ovladati cijelim HDZ-om kao matičnim brodom. I zato je stranka u baš svim svojim verzijama od 1989. do danas nepotopiva. Čak i kada je nazivaju Titanicom...

tportal