“Samoća žaljenja je naš najgori neprijatelj i ako mu se predamo nikada nećemo učiniti nešto mudro na ovom svijetu.”
Riječi su Helen Adams Keller poznate američke književnice i aktivistice, rođene 27. lipnja 1880. godine u Tuscumbiji, Alabama. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća impresionirala je stručnu i širu javnost, te je postala uzorom i simbolom upornosti u svladavanju tjelesnih nedostataka, pružajući potporu i ohrabrujući sve one koji su dijelili sličnu sudbinu.
Helen Keller (27.6 1880. – 1.6 1968.) bila je zdravo dijete, no u dobi od 19 mjeseci oboljela je od upale moždane ovojnice i jedva je preživjela. Posljedica bolesti bio je trajni gubitak vida, sluha i govora. Put iz mraka počela je nalaziti 1887. u dobi od sedam godina. Kao nadprosječno inteligentno dijete naučila je donekle brinuti se o sebi, postajala je i sve svjesnija da njenom životu nešto „nedostaje“.
Roditelji su ju poslali u slavnu bostonsku školu za slijepe, Perkins Institute, u nadi da ce se tamo naći netko tko ce joj moći pomoći u obrazovanju. Taj „netko“ bila je Anne Mansfield Sullivan koja je u djetinjstvu jednako imala problema s vidom i pohađala Perkinsonovu školu za slijepe. Kad ju je Anne upoznala, bila je neobuzdano, razdražljivo dijete koje se i zbog najmanjeg povoda znalo žestoko razbjesniti. Sve dok nije pronašla način kako doživjeti svijet oko sebe. Odlučna Anne i neočekivano bistra Helen za samo nekoliko mjeseci komunicirale su jedna s drugom uz pomoć abecede na prste i rudimentarnog rječnika temeljenog na Brailleovom pismu.
Anna Sullivan je primjenjivala i metode podučavanja Laure Bridgman. Davala bi Helen predmete da ih opipava, a istodobno je u njezinu slobodnu ruku prstima otkucavala njihove nazive. Nesvakidašnja marljivost učenice i iznimno strpljenje učiteljice urodili su iznimnim rezultatima.
S deset godina Helen je potaknuta pričom o gluhonijemoj Norvežanki Ragnhild Kaata, pokušala proizvoditi oralni govor. Također je mogla razumjeti ljude koji nisu znali ni abecedu prstima niti Braillevo pismo i to samo dodirom njihovih pokreta usana. U dobi od 14 godina, Helen Keller i Anne Sullivan preselile su se u New York gdje je Helen krenula u Wright-Humason specijalnu školu za gluhu djecu u New Yorku kako bi se posvetila učenju govora.
Nakon specijalizirane škole, Helen se vratila u Massachusetts i krenula u Cambridge školu za mlade dame, gdje je školovanje platio njezin obožavatelj Mark Twain koji je rekao da je Helen najveći junak u ljudskoj povijesti kao i najveća žena nakon francuske nacionalne heroine Ivane Orleanske.
"Posrćem, padam, ustajem... Teškom mukom nastavljam dalje, ali idem naprijed... Sve sam željnija i sve više i više se penjem. Nazirem sve širi horizont. Svaka je borba - pobjeda." Tim je riječima Helen Keller opisala svoj studij na koledžu Radcliff na kojem je 1900. do 1904. godine studirala strane jezike i povijest, specijalizirajući se za englesku književnost. U vrijeme studija nastaju i prva njezina djela.
Samo 10 godina nakon što je, uz pomoć Anne Sullivan, naučila svoju prvu riječ, Helen Keller diplomirala je s najvišim ocjenama te tako postaje prva gluha osoba koja je uspjela dobiti diplomu.
Helen Keller i Anne Sullivan
No, tu nije stala. Na Radcliffe Colledgeu obranila je i doktorat iz filozofije postavši postala jednom od popularnijih ikona američke kulture kao invalid koji je uspio prebroditi svoju hendikepiranost, a to je dokazala još jednom kad se kasnije u životu odlučila angažirati kao socijalna radnica.
Bila je neumorni aktivist za rasnu i spolnu jednakost, za građanska prava, za prava hendikepiranih, za pacifizam i militantni feminizam. Jednom je izjavila: "Mislim da je Bog ženu napravio glupom kako bi bila prikladno društvo muškarcu!" Zbog svojih ljevičarskih ideja i članstva u Socijalističkoj stranci, FBI i njegov tadašnji direktor J. Edgar Hoover, vodili su o njoj pomni dosje. Cijelog života Helen Keller je predano radila za američku organizaciju za slijepe - American Foundation for the Blind, putovala držeći predavanja u mnogim zemljama svijeta i bila vatreni zagovornik potreba i prava svih hendikepiranih. U toj je misiji obišla četrdesetak zemalja i za svoj je rad dobila brojna priznanja i počasne titule. Helen Keller je bila živi dokaz sposobnosti onih za koje se vjerovalo da „ne mogu“ i da su bespomoćni. Njena glavna poruka bila je: "Mi smo kao i svi drugi. Tu smo da živimo život kao i svatko drugi. I u redu je da budemo to što jesmo." Godine 1915. ona i George Kessler osnovali su Helen Keller međunarodnu organizaciju koja je prije svega bila posvećena istraživanju vida, zdravlja i prehrane.
Slijepa i gluhonijema, Helen Keller napisala je sedam knjiga i iako nikada nije čula nikakav zvuk, savladala je nemoć svojih glasnica i odlično progovorila engleski, francuski i njemački.
Autobiografska knjiga Povijest mog života (1902.) postala je pravi bestseler i prevođena je na mnoge jezike. Početkom 60-ih godina povlači se iz javnosti.
Umrla je 1. lipnja 1968. u 88. godini života. Potkraj svog neobičnog i uzbudljivog života izjavila je:
Uistinu, njezin bjeg iz „zatvora“ kako je sama nazivala svoju hendikepiranost bio je velika životna pobjeda.
voxfeminae.net
Izvor: www.tacno.net
Riječi su Helen Adams Keller poznate američke književnice i aktivistice, rođene 27. lipnja 1880. godine u Tuscumbiji, Alabama. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća impresionirala je stručnu i širu javnost, te je postala uzorom i simbolom upornosti u svladavanju tjelesnih nedostataka, pružajući potporu i ohrabrujući sve one koji su dijelili sličnu sudbinu.
Helen Keller (27.6 1880. – 1.6 1968.) bila je zdravo dijete, no u dobi od 19 mjeseci oboljela je od upale moždane ovojnice i jedva je preživjela. Posljedica bolesti bio je trajni gubitak vida, sluha i govora. Put iz mraka počela je nalaziti 1887. u dobi od sedam godina. Kao nadprosječno inteligentno dijete naučila je donekle brinuti se o sebi, postajala je i sve svjesnija da njenom životu nešto „nedostaje“.
Roditelji su ju poslali u slavnu bostonsku školu za slijepe, Perkins Institute, u nadi da ce se tamo naći netko tko ce joj moći pomoći u obrazovanju. Taj „netko“ bila je Anne Mansfield Sullivan koja je u djetinjstvu jednako imala problema s vidom i pohađala Perkinsonovu školu za slijepe. Kad ju je Anne upoznala, bila je neobuzdano, razdražljivo dijete koje se i zbog najmanjeg povoda znalo žestoko razbjesniti. Sve dok nije pronašla način kako doživjeti svijet oko sebe. Odlučna Anne i neočekivano bistra Helen za samo nekoliko mjeseci komunicirale su jedna s drugom uz pomoć abecede na prste i rudimentarnog rječnika temeljenog na Brailleovom pismu.
Anna Sullivan je primjenjivala i metode podučavanja Laure Bridgman. Davala bi Helen predmete da ih opipava, a istodobno je u njezinu slobodnu ruku prstima otkucavala njihove nazive. Nesvakidašnja marljivost učenice i iznimno strpljenje učiteljice urodili su iznimnim rezultatima.
S deset godina Helen je potaknuta pričom o gluhonijemoj Norvežanki Ragnhild Kaata, pokušala proizvoditi oralni govor. Također je mogla razumjeti ljude koji nisu znali ni abecedu prstima niti Braillevo pismo i to samo dodirom njihovih pokreta usana. U dobi od 14 godina, Helen Keller i Anne Sullivan preselile su se u New York gdje je Helen krenula u Wright-Humason specijalnu školu za gluhu djecu u New Yorku kako bi se posvetila učenju govora.
Nakon specijalizirane škole, Helen se vratila u Massachusetts i krenula u Cambridge školu za mlade dame, gdje je školovanje platio njezin obožavatelj Mark Twain koji je rekao da je Helen najveći junak u ljudskoj povijesti kao i najveća žena nakon francuske nacionalne heroine Ivane Orleanske.
"Posrćem, padam, ustajem... Teškom mukom nastavljam dalje, ali idem naprijed... Sve sam željnija i sve više i više se penjem. Nazirem sve širi horizont. Svaka je borba - pobjeda." Tim je riječima Helen Keller opisala svoj studij na koledžu Radcliff na kojem je 1900. do 1904. godine studirala strane jezike i povijest, specijalizirajući se za englesku književnost. U vrijeme studija nastaju i prva njezina djela.
Samo 10 godina nakon što je, uz pomoć Anne Sullivan, naučila svoju prvu riječ, Helen Keller diplomirala je s najvišim ocjenama te tako postaje prva gluha osoba koja je uspjela dobiti diplomu.
Helen Keller i Anne Sullivan
No, tu nije stala. Na Radcliffe Colledgeu obranila je i doktorat iz filozofije postavši postala jednom od popularnijih ikona američke kulture kao invalid koji je uspio prebroditi svoju hendikepiranost, a to je dokazala još jednom kad se kasnije u životu odlučila angažirati kao socijalna radnica.
Bila je neumorni aktivist za rasnu i spolnu jednakost, za građanska prava, za prava hendikepiranih, za pacifizam i militantni feminizam. Jednom je izjavila: "Mislim da je Bog ženu napravio glupom kako bi bila prikladno društvo muškarcu!" Zbog svojih ljevičarskih ideja i članstva u Socijalističkoj stranci, FBI i njegov tadašnji direktor J. Edgar Hoover, vodili su o njoj pomni dosje. Cijelog života Helen Keller je predano radila za američku organizaciju za slijepe - American Foundation for the Blind, putovala držeći predavanja u mnogim zemljama svijeta i bila vatreni zagovornik potreba i prava svih hendikepiranih. U toj je misiji obišla četrdesetak zemalja i za svoj je rad dobila brojna priznanja i počasne titule. Helen Keller je bila živi dokaz sposobnosti onih za koje se vjerovalo da „ne mogu“ i da su bespomoćni. Njena glavna poruka bila je: "Mi smo kao i svi drugi. Tu smo da živimo život kao i svatko drugi. I u redu je da budemo to što jesmo." Godine 1915. ona i George Kessler osnovali su Helen Keller međunarodnu organizaciju koja je prije svega bila posvećena istraživanju vida, zdravlja i prehrane.
Slijepa i gluhonijema, Helen Keller napisala je sedam knjiga i iako nikada nije čula nikakav zvuk, savladala je nemoć svojih glasnica i odlično progovorila engleski, francuski i njemački.
Autobiografska knjiga Povijest mog života (1902.) postala je pravi bestseler i prevođena je na mnoge jezike. Početkom 60-ih godina povlači se iz javnosti.
Umrla je 1. lipnja 1968. u 88. godini života. Potkraj svog neobičnog i uzbudljivog života izjavila je:
"Slijepa sam, ali vidim; gluha sam, ali čujem."
Uistinu, njezin bjeg iz „zatvora“ kako je sama nazivala svoju hendikepiranost bio je velika životna pobjeda.
voxfeminae.net
Izvor: www.tacno.net
