Oni ne znaju za psihozu koja je vladala na tlu blokovski podijeljene Europe, ne znaju za tragikomične vježbe zaštite od nuklearnog napada u školama (ležanje pod klupama), na radnim mjestima, „hodočašća“ u atomska skloništa i mnogo toga drugog – u svojoj biti uzaludnog – jer malo bi što od nabrojanog pomoglo izbjeći posljedice apokalipse s obzirom da su rakete puno brže i ubojitije od ljudskih reakcija i protumjera
Utjecajni američki mediji The New York Times objavio je članak pod naslovom “Treći svjetski rat počinje zaboravom” i njime se u ovom komentaru namjeravam pozabaviti. Zašto?
Zato što sam i osobno u svojim analizama u više navrata upozoravao, u kontekstu rastuće opasnosti od izbijanja Trećeg svjetskog rata (koji se u medijima prihvaća gotovo kao činjenica, kao nešto normalno što će se dogoditi i što je zapravo već počelo, i nakon čega će valjda svijet postati bolji), kako se svijest o opasnosti izbijanja nuklearnog rata posve izgubila i u EU i u SAD-u. Također, nije nikakva moja izmišljotina da je u rat lako ući ali je iz njega teško izići. To je povijest potvrdila nebrojeno puta.
Pri tom sam upozorio kako su na scenu došle nove generacije i političara i ljudi koji se Hladnog rata ne samo ne sjećaju jer su bili mali, već i mnogi od njih tada nisu bili ni rođeni. Oni ne znaju za psihozu koja je u tom smislu vladala na tlu blokovski podijeljene Europe, ne znaju za tragikomične vježbe zaštite od nuklearnog napada neprijatelja u školama (ležanje pod klupama), na radnim mjestima, „hodočašća“ u atomska skloništa i mnogo toga drugog i, u svojoj biti uzaludnog – jer malo bi što od nabrojanog u konačnici pomoglo izbjeći posljedice apokalipse s obzirom da su rakete ipak puno brže i ubojitije od ljudskih reakcija i protumjera.
Još je gore po pitanju sjećanja na Drugi svjetski rat i njegove posljedice, pa tako spomenuti medij NYT navodi kako je u SAD još ostalo živo samo 1% ratnih veterana WW2. Dodao bih – premalo za podsjećanje na sve ratne i poratne strahote koje je svijet proživio u najvećem krvoproliću svih vremena i nakon njega – u dugoj fazi oplakivanja mrtvih i gospodarskog oporavka.
Zaboravljaju se i uzroci rata, zaboravljaju se ili relativiziraju zločini, a sve češće se i prekrajaju povijesne činjenice u svrhu dnevnopolitičkih interesa, ili, još gore, oživotvorenja vlastitih nacionalnih strategija država kojima pojedine činjenice iz tog rata iz ovog ili onog razloga više ne odgovaraju.
U tom kontekstu ugodno me je iznenadio najnoviji članak spomenutog američkog medija, autora Stephena Wertheima, čija je intencija upravo gore navedeno: izgubljena svijest Amerikanaca o mogućnosti izbijanja nuklearnog rata i njegovim posljedicama.
Autor navodi kako su Sjedinjene Države izašle iz dvaju svjetskih ratova sa strahom da će onaj treći zaprijetiti uništenjem civilizacije. Međutim, sada ta svijest blijedi, a Amerika se suočava s mogućnošću borbe protiv nuklearnih velesila Rusije i Kine.
„Sjedinjene Države sada se suočavaju sa stvarnom i uvijek prisutnom mogućnošću borbe protiv protivnika koji su dovoljno jaki da nanesu veliku štetu Amerikancima. Ratovi koji su uslijedili nakon 11. rujna bili su skupi, ali pravi rat velikih sila – kakav je Europa pretrpjela u prošlosti – bio bi nešto drugo. Može sukobiti Sjedinjene Države s Rusijom ili čak Kinom, čija se ekonomska moć može mjeriti s onom Sjedinjenih Država i čija bi vojska uskoro mogla biti jednaka našoj.“ – navodi se u tekstu NYT.
Ovo „buđenje“ Amerikanaca očito ne dolazi slučajno i ne objavljuje se slučajno u mainstream mediju, bliskom Bidenovoj administraciji i demokratima općenito. Očito je ukrajinski rat ušao u fazu u kojoj je krajnje teško podizati uloge s američke strane u smislu eskalacije a da bi ona mogla i dalje ostati pod kontrolom tj. biti upravljiva.
Tako se u tekstu dalje navodi slijedeće: „Ova sumorna stvarnost dolazi nevjerojatnom brzinom. Od veljače ruska specijalna operacija u Ukrajini stvorila je akutni rizik od sukoba između SAD-a i Rusije. Također je učinila kinesku invaziju na Tajvan jednim od najvećih američkih strahova i povećala spremnost Washingtona da vojno odgovori. “To se zove Treći svjetski rat”.
Velika većina Amerikanaca danas nije navikla trpjeti teškoće uzrokovane našom vanjskom politikom, a kamoli gubitke života i bogatstva koje može uzrokovati izravan sukob s Kinom ili Rusijom, piše autor teksta u NYT i podsjeća da su u Hladnom ratu „američki čelnici, bez obzira na stranku, priznali su da će od američkog kopna ostati samo ruševine, ako se Sjedinjene Države i Sovjetski Savez sukobe u izravnom vojnom sukobu“.
Zato autor odmah i konstatira kako „Sjedinjene Države ulaze u doba intenzivnog rivalstva velikih sila koje bi moglo eskalirati u konvencionalni rat velikih razmjera ili nuklearni sukob“ i upozorava kako je „vrijeme da razmislimo o posljedicama“.
“Kritična prijetnja”, kako kaže nova Strategija nacionalne sigurnosti, dolazi iz Moskve. Predsjednik Vladimir Putin kontrolira tisuće komada nuklearnog oružja, dovoljno da višestruko uništi civilizaciju, navodi se dalje u tekstu NYT.
„Putin bi mogao odgovoriti na egzistencijalnu prijetnju prema nekoliko scenarija: ako snage SAD-a ili NATO-a izravno dođu u sukob s Rusijom, ako vjeruje da je njegova vladavina u opasnosti ili ako se ukrajinske snage približe ponovnom preuzimanju Krima. Nitko ne zna točno što bi moglo potaknuti Kremlj da upotrijebi nuklearno oružje, ali Biden je nedavno rekao da je rizik od Armagedona najveći od Kubanske raketne krize.“
Još je gore to, tvrdi dalje autor, što izgleda kao da mogućnost rata s Rusijom nije dovoljna“ i da je „odnos SAD-a i Kine u slobodnom padu, što rezultira time da će se dvije velike svjetske sile nastaviti žestoko boriti jedna protiv druge u narednim desetljećima“.
Usprkos oprezu predsjednika Bidena prema Rusiji, on povećava rizik od našeg sukoba s Kinom.
I konačno, autor teksta u New York Timesu-u pita se, hoće li, kad milijuni ljudi budu bez posla, oni osjećati da je stvar Tajvana ili Ukrajine vrijedna njihove žrtve i „mogu li naši nacionalni čelnici uvjerljivo objasniti zašto Sjedinjene Države plaćaju visoku cijenu za Treći svjetski rat?“
Zaključio bih slijedeće: ova pitanja sve su češća u američkim političkim i analitičkim krugovima iako su još uvijek prekrivena slojem aktualnog vanjskopolitičkog smjera SAD-a koji na retoričkoj razini ne odustaje od zacrtane politike prema Ukrajini i Tajvanu. To je, naravno, logično! Jer da SAD mogu vojno riješiti “problem” Rusije one bi to već odavno učinile, kao što su činile u Iraku, Libiji, Afganistanu, … Drugim riječima, dijalog i kanali za njega moraju i bit će uvijek otvoreni između Washingtona i Moskve.
Zato ozbiljniji analitičari itekako mogu primijetiti odašiljanje poruka Bijele kuće koje definitivno u sebi nose barem dio spoznaje o kojoj, sigurno ne slučajno – piše i NYT.
Osim toga, jučer je medij Times objavio kako je Biden odaslao ukrajinskom čelniku Volodimiru Zelenskom jasnu poruku o nužnosti pokretanja razgovora s Moskvom (preko svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Jake Sullivana koji je nedavno posjetio Kijev). Također je isti medij napisao kako je Biden izjavio da je spreman za sastanak s Putinom ukoliko on za to pokaže stvarni interes. Međutim, navodno je Putin odmah odgovorio kako će Zapad u tom slučaju morati uvažiti novu realnost na terenu tj. činjenicu da je Rusija proširila svoj državni teritorij na četiri nove ukrajinske regije na jugo-istoku.
Pri tom je francuski predsjednik Macron, po povratku iz Washingtona, izjavio da bi EU trebala razgovarati s Putinom o sigurnosnim jamstvima za Rusiju koje je ta zemlja tražila krajem prošle godine – tri mjeseca prije invazije na Ukrajinu a o čemu Zapad tada nije htio razgovarati. Zato je Putin, prepun samopouzdanja u vlastite vojne snage, odgovorio kako će se Rusija po tom pitanju onda sama pobrinuti za svoju sigurnost. To mu do sada nije pretjerano pošlo za rukom na bojnom polju (ako izuzmemo aneksije novih ukrajinskih teritorija) jer rat još uvijek traje, a i Finska i Švedska sve su bliže članstvu u NATO savezu.
E sad, kako iz svega toga „začaranog kruga“ interesa, (pogrešnih) poteza i prosudbi nakon kojih je objema stranama teško reterirati, izići – pitanje je ne za milijun nego za milijarde dolara!
Ali strah od izbijanja nuklearnog ili „samo“ Trećeg svjetskog rata (koji bi definitivno doveo do onog nuklearnog) između SAD-a i NATO saveza s jedne i Rusije i(li) Kine s druge strane svakako je dobrodošao, jer hladi „usijane glave“ kojih je previše – i u politici i u medijima.
