Ozarena lica, voditeljica Dnevnika Marta Šimić Mrzlečki najavljuje Advent – sve je kao u ‘Orašaru’, ni spomena o aferi koja ga je u Zagrebu posve zasjenila. I baš kad čovjek pomisli da je to klimaks antinovinarstva ili antiklimaks novinarstva, dolazi ‘Tema dana’ u kojoj Branko Nađvinski gleda Martinu Bienenfeld kao Pinki Tita…
Vilim Ribić došao je u studio ‘Novog dana’ pa u detaljnom informativnom razgovoru ispripovijedao sve, do prije koji sat tajne, detalje mučnih pregovora s Vladom. Doznali smo da je Andrej Plenković spreman dati učiteljima sve – osim onoga što oni traže. Može više, može manje, samo ne ono što žele – koeficijente – jer bi to bio Njegov poraz. Pametan, obrazovan, staložen, premijer ima Ahilovu petu koju sada svi vide – kolosalan ego. ‘Objasnili smo mu neke relacije o koeficijentima koje on nije poznavao. Bilo je dosta informacija koje nije znao. Meni je to normalno jer se on bavi cijelom lepezom drugih poslova’, rekao je Ribić, koji je Plenkovićevo raspoloženje na početku sastanka opisao kao ‘vedro’. A premijeru će danima nakon toga glas biti na rubu plača. Jer ako da koeficijente, po drugi je put poražen od mrskih sindikata, ako ih ne da, štrajk se nastavlja, ako ga pak zakonski zabrani, kako će na izbore?
Goranko Fižulić formulirao je u ‘Novom danu’ platformu Treće republike. Za razliku od prosvjeda u šatoru i sličnih, u štrajku prosvjetnih radnika, primijetio je Fižulić, nema Jugoslavena, Jugoslavije, Vučića, Pupovca, Srba – ovo je diskurzivna i politička (r)evolucija, povratak u realnost. U toj se pobuni najmanje radi o stotinama kuna povišice. Ona se razvija po neobičnom, neočekivanom pravcu – u njoj sudjeluje široka narodna fronta, od Plenkijevih desničarskih protivnika preko revoltiranih nastavnika do ljevičarskih entuzijasta – ali utoliko bi prije (ideologija postaje materijalna sila kad zahvati mase) možda mogla vratiti zemlju s krivog puta kojim, prema mišljenju 70 posto građana, ustrajno ide već godinama. Fižulić u štrajku vidi potencijal razaranja monopola koji Hrvatsku već 30 godina sustavno vodi prema dnu. To je monopol koji na vlast redovito dovodi HDZ, Bandića, šatoraše i slične likove, koji dovode do stanja u kojem najam 300 prostora za kućice na Adventu Zagrebu donosi manje zarade negoli najam 19 kućica Splitu, a Hrvatska postaje država nalik na Mugabeov Zimbabve, u kojem nagradu državne lutrije, nekim čudom, uvijek dobiva – Robert Mugabe. Plenković je mislio da se sve može kupiti novcem. Da su svi ‘žetončići’. Nisu, na svu sreću. Tako je i u Rusiji 1905. započeo mirni prosvjed, koji je trebao potrajati jedan vikend, a produljio se na 12 godina i nije završio sve dok Rusiju, a potom i svijet nije gurnuo u prevrat nakon kojega on više neće biti isti.
Selo gori, a baba se hvali pravima prijenosa! Kakav štrajk, kakvi bakrači. HTV je na izvanrednoj presici objavio kako su otkupili prava za prijenos Eura 2020., i to je bila središnja vijest Dnevnika javne televizije u državi čijim se ulicama počinje kotrljati vlast. Tako je siroti Luj XVI., nevin i pitom čovjek kojega je uz lov zanimala jedino bravarija, na dan izbijanja revolucije u svoj dnevnik zapisao ‘ništa’. Njega su naime zanimale samo jarebice. HTV je prava otkupio od privatne televizije, koja je na njima masno zarađivala, što znači da su ih (pre)platili kao svetog Petra kajganu, ali iznos je, baš zato, ostao tajna. Ako ne znaju proizvoditi program, znaju kupovati (tuđim novcem). ‘Naravno, morali smo puno dati kako bismo ovo dobili, ali drugi sadržaji i programi neće patiti zbog toga’, rekao je Bruno Kovačević, glavni urednik HRT-ovih televizijskih programa koji je potom gostovao i u ‘Temi dana’. Možda i neće patiti, jer su već stavljeni na egzistencijalni minimum pa su se navikli.
Mislav Bago je u srazu s Mislavom Kolakušićem docirao, mudrijao, pametovao, podučavao, uskakao u riječ i upropastio priliku da u dugom i gledanom intervjuu sugovornik sam otkrije svoje slabe točke. Kolakušić je desetak puta odgovorio ‘apsolutno’, ‘naravno’, ‘pa sigurno’. Izgledao je kao čovjek koji bi za nekoliko tjedana mogao riješiti klimatske promjene, rat u Siriji, srediti Bandića i izvesti neko od sličnih čuda. Otkuda je Bago izveo zaključak da je predstavnik talijanske manjine u Saboru tamo zbog uvjeta iz Osimskih sporazuma, to samo on zna – sporazumi su potpisani sedamdesetih, a Furio Radin se u Sabor uselio 1990-ih – ali će nam možda jednog dana otkriti. Intervju je, nadalje, vrvio pitanjima na teme koje smo već sto puta čuli, u njemu nije bilo ničeg stvarno provokativnog, novog, a nažalost, ni osobito pronicljivog. Događa se i najboljima, šteta.
Ozarena lica, voditeljica Dnevnika Marta Šimić Mrzlečki najavljuje radost Adventa, opojni zanos blagdana, predivno zagrebačko došašće, najbolje i najljepše na svijetu, klizališta, zabave, glazbu, sretne ljude – sve je kao u ‘Orašaru’, to je zimska bajka u kojoj nema ni spomena o aferi koja je posve zasjenila metropolitanski Advent. Milan Bandić dijeli naime desetke, stotine kućica na najboljim zagrebačkim lokacijama tvrtkama svojih jarana, koji ih potom iznajmljuju, za desetorostruko veće sume, podizvođačima – na kraju vam hamburger dođe po 70 kuna jer je u njega umjesto mesa i začina ugrađena letalna masa ortakluka. I baš kad čovjek pomisli da je to klimaks antinovinarstva ili antiklimaks novinarstva, dolazi ‘Tema dana’ u kojoj Branko Nađvinski gleda Martinu Bienenfeld kao Pinki Tita. Raznježen, ganut, ushićen Martinom i Adventom, ne štedi riječi pohvale za taj događaj, ravan Olimpijadi u Pekingu. ‘Tema dana’ očito je zamišljena kao sanacija štete koju su vladajućoj feudalnoj eliti nanijeli novinari izvan kontrole: nijedno pitanje o aferi, ali zato ‘traži se krevet više’, ‘kako ste to samo uspjeli’, ‘je li vaš genij dovoljno priznat’… Ipak, odjednom se pomalja naznaka novinarstva. Nađvinski počinje izgovarati pitanje: ‘Nažalost, tijekom Adventa…’ I tu očekuješ da se u njemu probudi novinar, da nastavi nešto o Bandiću i jaranima, ali avaj, hladan tuš. ‘…Nužne su i gužve. Kako ćete s tim izaći na kraj?’ pita voditelj emisije na koju urednici opet nisu stavili disclaimer ‘promo’. Jadan, jadan HTV!
portalnovosti
Novi dan, N1, 27. studenoga, 08:15
Vilim Ribić došao je u studio ‘Novog dana’ pa u detaljnom informativnom razgovoru ispripovijedao sve, do prije koji sat tajne, detalje mučnih pregovora s Vladom. Doznali smo da je Andrej Plenković spreman dati učiteljima sve – osim onoga što oni traže. Može više, može manje, samo ne ono što žele – koeficijente – jer bi to bio Njegov poraz. Pametan, obrazovan, staložen, premijer ima Ahilovu petu koju sada svi vide – kolosalan ego. ‘Objasnili smo mu neke relacije o koeficijentima koje on nije poznavao. Bilo je dosta informacija koje nije znao. Meni je to normalno jer se on bavi cijelom lepezom drugih poslova’, rekao je Ribić, koji je Plenkovićevo raspoloženje na početku sastanka opisao kao ‘vedro’. A premijeru će danima nakon toga glas biti na rubu plača. Jer ako da koeficijente, po drugi je put poražen od mrskih sindikata, ako ih ne da, štrajk se nastavlja, ako ga pak zakonski zabrani, kako će na izbore?
Novi dan, N1, 28. studenoga, 09:15
Goranko Fižulić formulirao je u ‘Novom danu’ platformu Treće republike. Za razliku od prosvjeda u šatoru i sličnih, u štrajku prosvjetnih radnika, primijetio je Fižulić, nema Jugoslavena, Jugoslavije, Vučića, Pupovca, Srba – ovo je diskurzivna i politička (r)evolucija, povratak u realnost. U toj se pobuni najmanje radi o stotinama kuna povišice. Ona se razvija po neobičnom, neočekivanom pravcu – u njoj sudjeluje široka narodna fronta, od Plenkijevih desničarskih protivnika preko revoltiranih nastavnika do ljevičarskih entuzijasta – ali utoliko bi prije (ideologija postaje materijalna sila kad zahvati mase) možda mogla vratiti zemlju s krivog puta kojim, prema mišljenju 70 posto građana, ustrajno ide već godinama. Fižulić u štrajku vidi potencijal razaranja monopola koji Hrvatsku već 30 godina sustavno vodi prema dnu. To je monopol koji na vlast redovito dovodi HDZ, Bandića, šatoraše i slične likove, koji dovode do stanja u kojem najam 300 prostora za kućice na Adventu Zagrebu donosi manje zarade negoli najam 19 kućica Splitu, a Hrvatska postaje država nalik na Mugabeov Zimbabve, u kojem nagradu državne lutrije, nekim čudom, uvijek dobiva – Robert Mugabe. Plenković je mislio da se sve može kupiti novcem. Da su svi ‘žetončići’. Nisu, na svu sreću. Tako je i u Rusiji 1905. započeo mirni prosvjed, koji je trebao potrajati jedan vikend, a produljio se na 12 godina i nije završio sve dok Rusiju, a potom i svijet nije gurnuo u prevrat nakon kojega on više neće biti isti.
Dnevnik, HRT, 28. studenoga, 19:00
Selo gori, a baba se hvali pravima prijenosa! Kakav štrajk, kakvi bakrači. HTV je na izvanrednoj presici objavio kako su otkupili prava za prijenos Eura 2020., i to je bila središnja vijest Dnevnika javne televizije u državi čijim se ulicama počinje kotrljati vlast. Tako je siroti Luj XVI., nevin i pitom čovjek kojega je uz lov zanimala jedino bravarija, na dan izbijanja revolucije u svoj dnevnik zapisao ‘ništa’. Njega su naime zanimale samo jarebice. HTV je prava otkupio od privatne televizije, koja je na njima masno zarađivala, što znači da su ih (pre)platili kao svetog Petra kajganu, ali iznos je, baš zato, ostao tajna. Ako ne znaju proizvoditi program, znaju kupovati (tuđim novcem). ‘Naravno, morali smo puno dati kako bismo ovo dobili, ali drugi sadržaji i programi neće patiti zbog toga’, rekao je Bruno Kovačević, glavni urednik HRT-ovih televizijskih programa koji je potom gostovao i u ‘Temi dana’. Možda i neće patiti, jer su već stavljeni na egzistencijalni minimum pa su se navikli.
Dnevnik Nove TV, 29. studenoga, 19:15
Mislav Bago je u srazu s Mislavom Kolakušićem docirao, mudrijao, pametovao, podučavao, uskakao u riječ i upropastio priliku da u dugom i gledanom intervjuu sugovornik sam otkrije svoje slabe točke. Kolakušić je desetak puta odgovorio ‘apsolutno’, ‘naravno’, ‘pa sigurno’. Izgledao je kao čovjek koji bi za nekoliko tjedana mogao riješiti klimatske promjene, rat u Siriji, srediti Bandića i izvesti neko od sličnih čuda. Otkuda je Bago izveo zaključak da je predstavnik talijanske manjine u Saboru tamo zbog uvjeta iz Osimskih sporazuma, to samo on zna – sporazumi su potpisani sedamdesetih, a Furio Radin se u Sabor uselio 1990-ih – ali će nam možda jednog dana otkriti. Intervju je, nadalje, vrvio pitanjima na teme koje smo već sto puta čuli, u njemu nije bilo ničeg stvarno provokativnog, novog, a nažalost, ni osobito pronicljivog. Događa se i najboljima, šteta.
Dnevnik i Tema dana, HRT, 30. studenoga, 19:00
Ozarena lica, voditeljica Dnevnika Marta Šimić Mrzlečki najavljuje radost Adventa, opojni zanos blagdana, predivno zagrebačko došašće, najbolje i najljepše na svijetu, klizališta, zabave, glazbu, sretne ljude – sve je kao u ‘Orašaru’, to je zimska bajka u kojoj nema ni spomena o aferi koja je posve zasjenila metropolitanski Advent. Milan Bandić dijeli naime desetke, stotine kućica na najboljim zagrebačkim lokacijama tvrtkama svojih jarana, koji ih potom iznajmljuju, za desetorostruko veće sume, podizvođačima – na kraju vam hamburger dođe po 70 kuna jer je u njega umjesto mesa i začina ugrađena letalna masa ortakluka. I baš kad čovjek pomisli da je to klimaks antinovinarstva ili antiklimaks novinarstva, dolazi ‘Tema dana’ u kojoj Branko Nađvinski gleda Martinu Bienenfeld kao Pinki Tita. Raznježen, ganut, ushićen Martinom i Adventom, ne štedi riječi pohvale za taj događaj, ravan Olimpijadi u Pekingu. ‘Tema dana’ očito je zamišljena kao sanacija štete koju su vladajućoj feudalnoj eliti nanijeli novinari izvan kontrole: nijedno pitanje o aferi, ali zato ‘traži se krevet više’, ‘kako ste to samo uspjeli’, ‘je li vaš genij dovoljno priznat’… Ipak, odjednom se pomalja naznaka novinarstva. Nađvinski počinje izgovarati pitanje: ‘Nažalost, tijekom Adventa…’ I tu očekuješ da se u njemu probudi novinar, da nastavi nešto o Bandiću i jaranima, ali avaj, hladan tuš. ‘…Nužne su i gužve. Kako ćete s tim izaći na kraj?’ pita voditelj emisije na koju urednici opet nisu stavili disclaimer ‘promo’. Jadan, jadan HTV!
portalnovosti
