Bivši ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić, zet nekadašnje alfe i omege dalekovidnice Ksenije Urličić, mjesecima je u istražnome zatvoru. Tereti ga se uz zagrebačkoga poduzetnika Milana Lončarića za podmićivanje pokojnoga gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, što je nanijelo dodatan udarac ionako već odavno poljuljanom ugledu HRT-a.
Toga su svjesni, ili bi barem trebali biti, oni koji među trinaest kandidata što zadovoljavaju uvjete natječaja predlažu jednoga – na mandat od pet godina.
Nedavno je saborski Odbor za medije predložio Roberta Šveba, pa je onda zbog pritiska, prvi puta ujedinjene parlamentarne oporbe, prijedlog povukao zbog kršenja poslovnika i načinjenih proceduralnih pogrešaka, da bi ga potom usprkos mogućem sukobu interesa na koji opozicija ukazuje članovi Odbora iz većinske stranke ponovo predložili.
U utorak 19. listopada bit će saborska rasprava, a u srijedu vjerojatno glasanje i već u četvrtak, kad, blago nama, istječe rok od 45 dana za donošenje odluke, javna televizija koja se financira novcem svih nas imat će novog ravnatelja. Ravnatelja po mjeri HDZ-a.
Tvrtkom zbog koje je mnoštvo hrvatske sirotinje koja ne može plaćati pretplatu ovršeno, dobit će za ravnatelja vlasnika pet sportskih kanala koji naveliko radi s konkurencijom i koji je već jedanput zbog grube ”pogreške” morao otići iz te institucije.
Nema sumnje da će se Šveb formalno odreći vlasništva, prebaciti ga vjerojatno na kakav odvjetnički ured ili prijatelje, ali meritum ostaje isti – HDZ ne može bez sukoba interesa, makar im je nakon pravomoćnosti presude za Fimi mediju to najgluplje što su mogli učiniti sami sebi.
Prosto da ne povjeruješ dokud seže bahatost vladajućih, ali i inertnost onih koji ih usprkos lopovluku, korumpiranosti i umreženosti već decenijama biraju.
Nino Raspudić u raspravi na Odboru podsjetio je kako je Odbor prošli tjedan na pogrešan način predložio pogrešnu osobu. On je članove izvijestio kako je riječ o čovjeku koji ima gadan krimen u prethodnoj karijeri na HRT-u koja bi ga uz to što nije priložio javnobilježničku prisegu (11 ih je priložilo), da nije u sukobu interesa (jer jest), trebala automatski diskvalificirati kao mogućega ravnatelja.
Šveb u vrijeme ravnateljstva Vanje Sutlića nije izvršio njegov zahtjev i zbog njega je HRT izgubio pravo na prijenos Svjetskog rukometnoga prvenstva koje je u nas igrano.
Riječ je bila o, uz nogomet, možda najomiljenijemu sportu hrvatskih građana čije natjecanje nije prenošeno, jer Šveb navodno nije izvršio nalog da aplicira po ”modelu C” koji je uključivao i prijenos signala i prvenstva. Šveb je donio odluku na svoju ruku, a prijenos je dobio konkurentski RTL s kojima su narednih godina njegove tvrtke surađivale i vjerojatno i danas surađuje.
O Švebu kao kandidatu HDZ-a govori se i piše već duže vrijeme. Članovi Odbora potpuno opravdano mogli su steći dojam kako oni trebaju biti samo dekoracija, jer je izbor već napravljen. Šveb nije uspio sve članove Odbora izvan HDZ-a uvjeriti kako nije u sukobu interesa, i da će odgovorno i pošteno upravljati sa sedam milijardi prihoda javnoga servisa.
Izbor novog ravnatelja trebala je biti prilika da se jednom za svagda smanji utjecaj politike, pogotovo vladajućeg HDZ-a, na potpuno devastiran javni servis, za kojega Hrvoje Zovko tvrdi da je tretiran, nažalost, kao ”politički plijen”.
HRT ima primat i u sramotnome rekordu broja tužbi kontra vlastitih djelatnika. Tužbi pomoću kojih se pokušavaju ušutkati novinari koji se kritički osvrću na vladavinu Hrvatske demokratske zajednice.
Ako je suditi prema ponovljenoj odluci Odbora za medije, vladajući ni pod koju cijenu plijen ne žele ispustiti, usprkos malom, gotovo nikakvome povjerenju gledatelja u ono što tako ”pritisnut” radi i objavljuje.
Naravno da u nekim idealnim uvjetima kakvi vladaju u zemljama razvijene demokracije ravnatelj ne bi trebao, a ni smio imati nikakvoga utjecaja na program, no kod nas, baš kao i u drugim zemljama u okruženju, to nije tako.
Svi će, naime, lako vidjeti utjecaj Aleksandra Vučića na medije u Srbiji i štetu koju tim utjecajem čini vlastitoj zemlji i građanima tim porobljavanjem medija.
Elementi takvoga ponašanja, željeli mi to priznati ili ne, vidljivi su na primjeru HRT-a i u nas. Ovaj posljednji pokušaj silovanja poslovnika i procedure kako bi se nametnuo kandidat po volji vladajućih, ako na sjednici Sabora ne bude osujećen, vodi Hrvatsku na opasan put jedne stranke, jednog sveznajućeg vođe i opozicije kao ukrasa.
Plijen je jednostavno tako bogat da se lako ne ispušta, a puno je lakše dogovarati se i dijeliti ga s nekim tko je već u startu u sukobu interesa…
Nakon Kazimira novi Kazimir?
autograf
Toga su svjesni, ili bi barem trebali biti, oni koji među trinaest kandidata što zadovoljavaju uvjete natječaja predlažu jednoga – na mandat od pet godina.
Nedavno je saborski Odbor za medije predložio Roberta Šveba, pa je onda zbog pritiska, prvi puta ujedinjene parlamentarne oporbe, prijedlog povukao zbog kršenja poslovnika i načinjenih proceduralnih pogrešaka, da bi ga potom usprkos mogućem sukobu interesa na koji opozicija ukazuje članovi Odbora iz većinske stranke ponovo predložili.
U utorak 19. listopada bit će saborska rasprava, a u srijedu vjerojatno glasanje i već u četvrtak, kad, blago nama, istječe rok od 45 dana za donošenje odluke, javna televizija koja se financira novcem svih nas imat će novog ravnatelja. Ravnatelja po mjeri HDZ-a.
Tvrtkom zbog koje je mnoštvo hrvatske sirotinje koja ne može plaćati pretplatu ovršeno, dobit će za ravnatelja vlasnika pet sportskih kanala koji naveliko radi s konkurencijom i koji je već jedanput zbog grube ”pogreške” morao otići iz te institucije.
Svi će, naime, lako vidjeti utjecaj Aleksandra Vučića na medije u Srbiji i štetu koju čini vlastitoj zemlji i građanima tim porobljavanjem medija
Nema sumnje da će se Šveb formalno odreći vlasništva, prebaciti ga vjerojatno na kakav odvjetnički ured ili prijatelje, ali meritum ostaje isti – HDZ ne može bez sukoba interesa, makar im je nakon pravomoćnosti presude za Fimi mediju to najgluplje što su mogli učiniti sami sebi.
Prosto da ne povjeruješ dokud seže bahatost vladajućih, ali i inertnost onih koji ih usprkos lopovluku, korumpiranosti i umreženosti već decenijama biraju.
Nino Raspudić u raspravi na Odboru podsjetio je kako je Odbor prošli tjedan na pogrešan način predložio pogrešnu osobu. On je članove izvijestio kako je riječ o čovjeku koji ima gadan krimen u prethodnoj karijeri na HRT-u koja bi ga uz to što nije priložio javnobilježničku prisegu (11 ih je priložilo), da nije u sukobu interesa (jer jest), trebala automatski diskvalificirati kao mogućega ravnatelja.
Šveb u vrijeme ravnateljstva Vanje Sutlića nije izvršio njegov zahtjev i zbog njega je HRT izgubio pravo na prijenos Svjetskog rukometnoga prvenstva koje je u nas igrano.
Riječ je bila o, uz nogomet, možda najomiljenijemu sportu hrvatskih građana čije natjecanje nije prenošeno, jer Šveb navodno nije izvršio nalog da aplicira po ”modelu C” koji je uključivao i prijenos signala i prvenstva. Šveb je donio odluku na svoju ruku, a prijenos je dobio konkurentski RTL s kojima su narednih godina njegove tvrtke surađivale i vjerojatno i danas surađuje.
O Švebu kao kandidatu HDZ-a govori se i piše već duže vrijeme. Članovi Odbora potpuno opravdano mogli su steći dojam kako oni trebaju biti samo dekoracija, jer je izbor već napravljen. Šveb nije uspio sve članove Odbora izvan HDZ-a uvjeriti kako nije u sukobu interesa, i da će odgovorno i pošteno upravljati sa sedam milijardi prihoda javnoga servisa.
Izbor novog ravnatelja trebala je biti prilika da se jednom za svagda smanji utjecaj politike, pogotovo vladajućeg HDZ-a, na potpuno devastiran javni servis, za kojega Hrvoje Zovko tvrdi da je tretiran, nažalost, kao ”politički plijen”.
HRT ima primat i u sramotnome rekordu broja tužbi kontra vlastitih djelatnika. Tužbi pomoću kojih se pokušavaju ušutkati novinari koji se kritički osvrću na vladavinu Hrvatske demokratske zajednice.
Ovaj posljednji pokušaj silovanja poslovnika i procedure kako bi se nametnuo kandidat po volji vladajućih, ako na sjednici Sabora ne bude osujećen, vodi Hrvatsku na opasan put jedne stranke, jednog sveznajućeg vođe i opozicije kao ukrasa
Ako je suditi prema ponovljenoj odluci Odbora za medije, vladajući ni pod koju cijenu plijen ne žele ispustiti, usprkos malom, gotovo nikakvome povjerenju gledatelja u ono što tako ”pritisnut” radi i objavljuje.
Naravno da u nekim idealnim uvjetima kakvi vladaju u zemljama razvijene demokracije ravnatelj ne bi trebao, a ni smio imati nikakvoga utjecaja na program, no kod nas, baš kao i u drugim zemljama u okruženju, to nije tako.
Svi će, naime, lako vidjeti utjecaj Aleksandra Vučića na medije u Srbiji i štetu koju tim utjecajem čini vlastitoj zemlji i građanima tim porobljavanjem medija.
Elementi takvoga ponašanja, željeli mi to priznati ili ne, vidljivi su na primjeru HRT-a i u nas. Ovaj posljednji pokušaj silovanja poslovnika i procedure kako bi se nametnuo kandidat po volji vladajućih, ako na sjednici Sabora ne bude osujećen, vodi Hrvatsku na opasan put jedne stranke, jednog sveznajućeg vođe i opozicije kao ukrasa.
Plijen je jednostavno tako bogat da se lako ne ispušta, a puno je lakše dogovarati se i dijeliti ga s nekim tko je već u startu u sukobu interesa…
Nakon Kazimira novi Kazimir?
autograf
