U prilogu ‘Đuro, što je ostalo?’ opisana je stvarnost brodskoga giganta u prošlom sustavu, što je sjajan pomak ka realizmu dosad nadrealnog HRT-a, tim više što je iste večeri emitiran dokumentarac o bijedi radnika koji dirinče u pogonima, od Italije do Kine, za štavljenje i preradu kože najluksuznijih svjetskih marki
U nekoj budućoj inkarnaciji Miro Kovač bit će mandžurski tigar, ali do tada će se zadovoljiti glumljenjem ovce u ovčjoj koži (kako je Churchill jednom opisao nekog svog rivala). Kovač je po drugi put izašao na megdan Nini Kljenak, s uvjerenjem kako je hrvatska politička scena samo ekstenzija Mrduše Donje, pa onda stao mudrijati kao David Štrbac u ‘Jazavcu pred sudom’. ‘Biste li vi s Bandićem u koaliciju?’ pitala je Kljenak. Kovač mulja, nema on pojma, to će znati kad izbori završe. OK, kaže Kljenak, ali da ste sada u poziciji da birate, biste li koalirali s Bandićem? Ali ja sada nisam u toj poziciji, petlja Kovač. Dobro, nastavlja novinarka (ovo je naša slobodna interpretacija dijaloga, koja u svemu odgovara izvorniku), vi ne biste… Ne znam ja bih li ili ne bih. Ići ćemo s nama srodnim strankama. A je li vam Bandić srodan? Ah, što je danas srodnost… Miro Kovač nije ništa naučio iz poraza Kolinde Grabar-Kitarović. Vrdanje, šaranje, kunktatorstvo ne prolaze. Možda birači jesu ovce, ali ne žele takvog predvodnika, oni ipak žele pastira.
Čovjek pomisli da je zalutao u SF film: jedna tvrtka u Slavonskom Brodu zapošljava 16,5 tisuća ljudi, u njoj se radi ‘sve od metala, od igle to tenka’, radnici nakon dobivanja plaća pelješe rafove dućana kao da im je korona pred vratima, jednakost je izrazita, nema velikih socijalnih razlika, svi malo talentiraniji odmah dobivaju stan, i pomisliš, eto, to je budućnost u kojoj Hrvatsku vode škoristi, kovačevci, štirovci, cvijet suverenističke elite, kad ono – mračna prošlost! HRT veliča nenarodni i totalitarni režim. Prilog ‘Đuro, što je ostalo?’ (naslov kao da je skinut od Nenada Ivankovića, ‘Predsjedniče, što je ostalo?’) opisao je stvarnost brodskoga giganta u prošlom sustavu. Ako je to bio pakao, kako glasi službena verzija, i nije baš bio deveti krug: vidjeli smo čovjeka koji je počeo kao radnik pa ga je SOUR školovao, čuli smo da je Đuro stipendirao nadarene radnike, saznali da su 1980-ih radili u Iraku, Iranu, Libiji, izvozili sve od tenkova do termoelektrana. ‘Đurin monter bio je bog i batina, mogao je kupiti stan, auto, kuću, pa je sve to bilo vrlo atraktivno’, kaže jedan sugovornik. ‘Na plavom polju dobivali su radnici stanove’, veli drugi. Bilo je to u jednoj zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu – a onda je nestalo sve, u jednom danu. Devedesetih je u Brodu propalo 30 firmi, ali jedna i dalje sjajno radi – HDZ. U ocjeni priloga Barbare Majstorović zdvajamo između izjava tipa ‘bravurozan’, ‘sjajan pomak ka realizmu dosad nadrealnog HRT-a’ ili ‘trijumf zdravog razuma u vrijeme ludila i korone’, ali ostavljamo to dragim gledateljima.
Novinarka ‘Provjerenog’ zaskače u jurećoj sačekuši Milana Bandića, Buddhu iz predgrađa, idola siromašnih, kristoljubiva socijaldemokrata i skromna čovjeka, da ga priupita otkud pare za Fendi namještaj (stolica 35 tisuća kuna itd.). Bandić kipti kao pretis-lonac, smračio se, juri sa svitom praveći se da ne vidi novinarku, koju u jednom trenutku odguruje i laktom… U odličnoj reportaži, koja je zahtijevala vraški puno posla, razgovora s ljudima, izlazaka na teren i provjera, Ana Malbaša je uvjerljivo rekonstruirala tajni svijet zagrebačkog Kreza. Napravila je i malu anketu s političarima u Saboru o tome koliko koštaju stolice koje imaju doma. Krešo Beljak rekao joj je kako se ne razumije u stilski namještaj, na što mu je novinarka, i ne razmišljajući, postavila potpitanje: ‘A u radije?’ To je bila aluzija na njegove nepodopštine iz mladosti, na što se i Beljak nasmiješio – to je očito jače od nje. Ani Malbaši treba reći ‘bravo’, institucijama postaviti pitanje zašto one nisu postavile Bandiću pitanje svih pitanja ‘otkud pare, gradonačelniče, otkud milijuni’, a Novoj TV zašto tako dobar magazin stavljaju u termin za odrasle. Navikli smo mi na svašta, podnijeli bismo ovakve stvari i u prime timeu.
HRT fakat skreće ulijevo! U sitan sat emitirali su potresan dokumentarac o ‘drugoj strani luksuza’ – bijedi radnika koji rade u pogonima za štavljenje i preradu kože najluksuznijih svjetskih marki, Guccija, Max Mare, Louisa Vuittona i Prade. Većina tih tvornica koncentrirana je na malom području sjeverozapadne Italije, a u njima uglavnom rade Somalci i drugi migranti iz Afrike, koji na temperaturama od 45 i više stupnjeva dirinče i po 13 sati dnevno. Mnogi su osakaćeni jer vlasnici skidaju sigurnosne plombe s uređaja kako bi povećali produktivnost; neki za svoj rad ne dobivaju obećani novac, a kad se odvaže požaliti nadležnim institucijama, one rade od 9 do 13 sati… Sve to, ukratko, nalikuje na klasični Engelsov ‘Položaj radničke klase u Engleskoj’ i kad vidite taj prekarijat, jasno je iz čega su nikle ideje komunizma. A kako je u komunizmu? To vidimo u drugom dijelu emisije, koji tematizira krzno koje dolazi iz Kine. Još gore! Od izvora utopije do realne distopije provela nas je urednica Mira Vočinkić, dobar potez.
RTL je podbacio u svim elementima sučeljavanja Mire Kovača i Andreja Plenkovića za čelno mjesto u hrvatskom Hezbolahu. HDZ im je za ovaj stranački videobilten trebao platiti najam prostora, staviti u ugao natpis ‘promo’ i to bi onda bilo to. Ali nije tako bilo. Televizija s nacionalnom koncesijom debatu je organizirala kao neki stranački medij, koji stvarnost izvan HDZ-a nimalo ne zanima. Nijedno relevantno pitanje za širu zajednicu nismo čuli: što Plenki i Kovač misle o Milanu Bandiću, skandalima Milana Kujunžića, Gorana Marića, Gabrijele Žalac, lopovluku koji je postao norma, deminutivima ‘klijentelizam’ i ‘korupcija’, o ‘biblijskom egzodusu’ (Šeks) koji je najjači na prostorima kojima vlada HDZ… Između kandidata je ipak iskrilo do fizičkog sukoba. Izdvajamo par dijaloga: ‘Zaustavite ovoga čovjeka! Zaustavite ga ili ću ga ja zaustaviti’ (Plenković). ‘Nisam vam ja Grmoja’ (Kovač). ‘Jeste li vi mason, gospodine Plenković?’ ‘A jeste li vi?’ I to je bilo jedino zabavno, sve drugo – piši propalo.
portalnovosti
N1 info, 9. ožujka, 14:45
U nekoj budućoj inkarnaciji Miro Kovač bit će mandžurski tigar, ali do tada će se zadovoljiti glumljenjem ovce u ovčjoj koži (kako je Churchill jednom opisao nekog svog rivala). Kovač je po drugi put izašao na megdan Nini Kljenak, s uvjerenjem kako je hrvatska politička scena samo ekstenzija Mrduše Donje, pa onda stao mudrijati kao David Štrbac u ‘Jazavcu pred sudom’. ‘Biste li vi s Bandićem u koaliciju?’ pitala je Kljenak. Kovač mulja, nema on pojma, to će znati kad izbori završe. OK, kaže Kljenak, ali da ste sada u poziciji da birate, biste li koalirali s Bandićem? Ali ja sada nisam u toj poziciji, petlja Kovač. Dobro, nastavlja novinarka (ovo je naša slobodna interpretacija dijaloga, koja u svemu odgovara izvorniku), vi ne biste… Ne znam ja bih li ili ne bih. Ići ćemo s nama srodnim strankama. A je li vam Bandić srodan? Ah, što je danas srodnost… Miro Kovač nije ništa naučio iz poraza Kolinde Grabar-Kitarović. Vrdanje, šaranje, kunktatorstvo ne prolaze. Možda birači jesu ovce, ali ne žele takvog predvodnika, oni ipak žele pastira.
Puls, HRT, 12. ožujka, 21:02
Čovjek pomisli da je zalutao u SF film: jedna tvrtka u Slavonskom Brodu zapošljava 16,5 tisuća ljudi, u njoj se radi ‘sve od metala, od igle to tenka’, radnici nakon dobivanja plaća pelješe rafove dućana kao da im je korona pred vratima, jednakost je izrazita, nema velikih socijalnih razlika, svi malo talentiraniji odmah dobivaju stan, i pomisliš, eto, to je budućnost u kojoj Hrvatsku vode škoristi, kovačevci, štirovci, cvijet suverenističke elite, kad ono – mračna prošlost! HRT veliča nenarodni i totalitarni režim. Prilog ‘Đuro, što je ostalo?’ (naslov kao da je skinut od Nenada Ivankovića, ‘Predsjedniče, što je ostalo?’) opisao je stvarnost brodskoga giganta u prošlom sustavu. Ako je to bio pakao, kako glasi službena verzija, i nije baš bio deveti krug: vidjeli smo čovjeka koji je počeo kao radnik pa ga je SOUR školovao, čuli smo da je Đuro stipendirao nadarene radnike, saznali da su 1980-ih radili u Iraku, Iranu, Libiji, izvozili sve od tenkova do termoelektrana. ‘Đurin monter bio je bog i batina, mogao je kupiti stan, auto, kuću, pa je sve to bilo vrlo atraktivno’, kaže jedan sugovornik. ‘Na plavom polju dobivali su radnici stanove’, veli drugi. Bilo je to u jednoj zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu – a onda je nestalo sve, u jednom danu. Devedesetih je u Brodu propalo 30 firmi, ali jedna i dalje sjajno radi – HDZ. U ocjeni priloga Barbare Majstorović zdvajamo između izjava tipa ‘bravurozan’, ‘sjajan pomak ka realizmu dosad nadrealnog HRT-a’ ili ‘trijumf zdravog razuma u vrijeme ludila i korone’, ali ostavljamo to dragim gledateljima.
Provjereno, Nova TV, 12. ožujka, 23:00
Novinarka ‘Provjerenog’ zaskače u jurećoj sačekuši Milana Bandića, Buddhu iz predgrađa, idola siromašnih, kristoljubiva socijaldemokrata i skromna čovjeka, da ga priupita otkud pare za Fendi namještaj (stolica 35 tisuća kuna itd.). Bandić kipti kao pretis-lonac, smračio se, juri sa svitom praveći se da ne vidi novinarku, koju u jednom trenutku odguruje i laktom… U odličnoj reportaži, koja je zahtijevala vraški puno posla, razgovora s ljudima, izlazaka na teren i provjera, Ana Malbaša je uvjerljivo rekonstruirala tajni svijet zagrebačkog Kreza. Napravila je i malu anketu s političarima u Saboru o tome koliko koštaju stolice koje imaju doma. Krešo Beljak rekao joj je kako se ne razumije u stilski namještaj, na što mu je novinarka, i ne razmišljajući, postavila potpitanje: ‘A u radije?’ To je bila aluzija na njegove nepodopštine iz mladosti, na što se i Beljak nasmiješio – to je očito jače od nje. Ani Malbaši treba reći ‘bravo’, institucijama postaviti pitanje zašto one nisu postavile Bandiću pitanje svih pitanja ‘otkud pare, gradonačelniče, otkud milijuni’, a Novoj TV zašto tako dobar magazin stavljaju u termin za odrasle. Navikli smo mi na svašta, podnijeli bismo ovakve stvari i u prime timeu.
Druga strana luksuza, HRT, 12. ožujka, 23:27
HRT fakat skreće ulijevo! U sitan sat emitirali su potresan dokumentarac o ‘drugoj strani luksuza’ – bijedi radnika koji rade u pogonima za štavljenje i preradu kože najluksuznijih svjetskih marki, Guccija, Max Mare, Louisa Vuittona i Prade. Većina tih tvornica koncentrirana je na malom području sjeverozapadne Italije, a u njima uglavnom rade Somalci i drugi migranti iz Afrike, koji na temperaturama od 45 i više stupnjeva dirinče i po 13 sati dnevno. Mnogi su osakaćeni jer vlasnici skidaju sigurnosne plombe s uređaja kako bi povećali produktivnost; neki za svoj rad ne dobivaju obećani novac, a kad se odvaže požaliti nadležnim institucijama, one rade od 9 do 13 sati… Sve to, ukratko, nalikuje na klasični Engelsov ‘Položaj radničke klase u Engleskoj’ i kad vidite taj prekarijat, jasno je iz čega su nikle ideje komunizma. A kako je u komunizmu? To vidimo u drugom dijelu emisije, koji tematizira krzno koje dolazi iz Kine. Još gore! Od izvora utopije do realne distopije provela nas je urednica Mira Vočinkić, dobar potez.
Sučeljavanje Kovač – Plenković, RTL, 14. ožujka, 19:00
RTL je podbacio u svim elementima sučeljavanja Mire Kovača i Andreja Plenkovića za čelno mjesto u hrvatskom Hezbolahu. HDZ im je za ovaj stranački videobilten trebao platiti najam prostora, staviti u ugao natpis ‘promo’ i to bi onda bilo to. Ali nije tako bilo. Televizija s nacionalnom koncesijom debatu je organizirala kao neki stranački medij, koji stvarnost izvan HDZ-a nimalo ne zanima. Nijedno relevantno pitanje za širu zajednicu nismo čuli: što Plenki i Kovač misle o Milanu Bandiću, skandalima Milana Kujunžića, Gorana Marića, Gabrijele Žalac, lopovluku koji je postao norma, deminutivima ‘klijentelizam’ i ‘korupcija’, o ‘biblijskom egzodusu’ (Šeks) koji je najjači na prostorima kojima vlada HDZ… Između kandidata je ipak iskrilo do fizičkog sukoba. Izdvajamo par dijaloga: ‘Zaustavite ovoga čovjeka! Zaustavite ga ili ću ga ja zaustaviti’ (Plenković). ‘Nisam vam ja Grmoja’ (Kovač). ‘Jeste li vi mason, gospodine Plenković?’ ‘A jeste li vi?’ I to je bilo jedino zabavno, sve drugo – piši propalo.
portalnovosti
