Sanja Mikleušević Pavić, v.d. urednica Informativnog programa HTV-a: "Iako se dio javnosti zabavlja time hoće li Hloverka Novak Srzić ostati na ekranima, problemi HTV-a puno su dublji. Deset godina uopće se nije ulagalo u tehniku, a zahvaljujući svojoj poziciji u prilici sam svjedočiti da su se suludo trošili novčani resursi. Želim da se u mom mandatu poluče ne samo programski, već i povoljni financijski rezultati."
Sanji Mikleušević Pavić, višestruko nagrađivanoj novinarki, nedavnim rošadama u vodstvu HRT-a pripao je jedan od najzahtjevnijih poslova. Dugogodišnja novinarka, koja je godinama ukazivala na nezakonitosti i neprofesionalnost na javnoj televiziji, imenovana je na mjesto v.d. urednice Informativnog programa HTV-a. U kratkom vremenu njen novi tim uspio je gledatelje iznenaditi izmijenjenom programskom shemom, a o njenom uspjehu najbolje svjedoče rezultati prema kojima se središnji "Dnevnik" vratio u sami vrh gledanosti. Na dan našeg razgovora s emitiranjem je krenuo Treći program Hrvatske televizije, a gledatelje uskoro očekuje i Četvrti program na čiji je sadržaj Mikelušević Pavić posebno ponosna. U razgovoru za "H-Alter", nova v.d. urednica Informativnog programa govori o približavanju HTV-a idealu javne televizije, situaciji koja ju je dočekala na novom radnom mjestu, starom vodstvu, novom Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u te prigovorima s kojima se suočila za vrijeme trajanja svog mandata.
Mnogi su se po povratku s godišnjih odmora ugodno iznenadili novom HTV-ovom programskom shemom. Možemo li reći da se HTV napokon približava javno televiziji u punom smislu te riječi?
Možda će ovo dijelom biti subjektivna ocjena, ali mislim da je nova urednička garnitura na čelu s v.d. glavnim urednikom Deanom Šošom, uz potporu v.d. ravnateljice HTV-a Mirjane Rakić i v.d. glavnog ravnatelja HRT-a Domagoja Novokmeta u mjesec i dvadeset dana uspjela napraviti ono što prijašnje uprave nisu godinama. No ne smije se zaboraviti da su za program i ono što se vidi na ekranima zaslužne i naše kolege snimatelji, montažeri, tehnika... da ne zaboravimo produkciju i scenografiju. Napravili smo ogroman posao i stojim iza toga, budući da sam od dana imenovanja na HTV-u od 12 do 14 sati dnevno, uključujući subote i nedjelje. Startao je i Treći program HTV-a, kanala koji je posvećen kulturi i čiji je program na tragu Trećeg programa Hrvatskog radija te standardu kakvog ima Arte. U studenom nas očekuje i news kanal. Ništa nije idealno, i zbog tehničke potkapacitiranosti i dugogodišnjeg neulaganja u kupnju nove opreme neće biti lako proizvoditi program, ali mislim da smo na dobrom putu da do kraja postavimo temelje za novu budućnost HTV-a na čak četiri kanala.
Spomenuli ste pokretanje novog programa HTV 4. Što gledatelji mogu očekivati od njega?
Na tom programu bit će vidljiva interakcija radija i televizije, koja se godinama zanemarivala. Iako naša kuća nosi naziv HRT, do sada su to često bila dva odvojena pojma. Uz produkciju HTV-ovog Informativnog programa, na Četvrtom programu probat ćemo uključiti i radijski sadržaj. Primjerice, na RTS-u možete vidjeti uključivanje u jutarnje radijske programe. U jednom od studija Hrvatskog radija postoji kamera koja se do sada nije koristila, pa ćemo moći ne samo slušati već i gledati emisije koje idu iz tog studija - npr. politički talk show koji uključuje goste uživo. Cilj nam je koristiti postojeće resurse pa ćemo u programu HTV-a 4 imati dosta regionalnog sadržaja. Zadatak nam je i da manjinske teme i sadržaje koji se prikazuju u emisijama kao što su Eko zona i Normalan život emitiramo u prime time terminu. Za program HTV 4 zadužena je dr. sc. Tena Perišinkoja je odgojila mnoge generacije mladih novinara. Ona je okupila tim ljudi koji je zadužen za objedinjavanje spomenutih sadržaja.
Iako glavni cilj javne televizije ne bi trebala biti bitka za gledanost, smatrate li da će se izmijenjeni središnji Dnevnik ipak naći u samom vrhu?
On se već vratio u vrh. Po prvi put nakon dugotrajne "suše", HTV-ov Dnevnik se našao među deset najgledanijih emisija. Gledanost nam nije primarna, ali zbog privlačenja nove publike i oglašivača, ona je ipak bitna. Smatram da smo krenuli dobrom pravcem. Sve ono što se devastiralo godinama ne može se popraviti u dva mjeseca, no nešto se ipak može. U tom kratkom periodu, vidljivo je da smo uspjeli stvoriti drugačiji pristup vijestima, sadržajima i temama, neka stara lica vratiti na ekran, ali i dati priliku kolegama koji, unatoč tome što godinama, a neki i desetljećima, rade na HTV-u, nikada nisu dobili priliku "izaći iz sjene".
Kakva vas je situacija uopće dočekala na novom radnom mjestu?
To ne želite znati. Zatekla me tehnička i programska devastiranost. No možda je najprecizniji izraz koji opisuje stanje unutar Informativnog programa - zapuštenost. Iako se dio javnosti zabavlja time hoće li Hloverka Novak Srzić ostati na ekranima ili hoće li raditi kao novinarka Pola ure kulture, problemi HTV-a su puno dublji. Dovoljno je reći da se deset godina uopće nije ulagalo u tehniku, zbog čega nam se raspada oprema, i to je trenutno moj najveći problem. Zahvaljujući poziciji na kojoj sam danas, u prilici sam svjedočiti da su se godinama suludo trošili novčani resursi, u nepotrebnim javljanima iz različitih zemalja na samo se jednu dnevnu emisiju znalo potrošiti i do 50 000 kuna. Želim da se u mom mandatu, koliko god on dugo trajao, poluče ne samo programski, već i povoljni financijski rezultati. Već smo uštedjeli na način da sam rezala tamo gdje mislim da se odavno trebalo. Primjerice, HRT ne treba slati ekipu na četiri dana da bi snimila reportažu u trajanju od četiri minute. Naravno da su takvi potezi izazvali traumu, šok i nevjericu, ali provođenje štednje u sustavu je jedna od mojih zadaća. Trebamo znati da će se Silvije Tomaševićjavljati iz Rima kada to zaista bude potrebno, a ne kako bi nam ispričao što je to jutros izjavio neki urednik talijanskih novina.
Ranije ste isticali da je HTV "preslika hrvatskog društva" te da se "nagodbenjački, korupcijsko-klijentelistički mentalitet dijelom prelio i na Informativni program". Možete li u takvom okruženju uopće računati na profesionalni tim?
Po mom se iskustvu s ljudima koji na takav način shvaćaju časno novinarsko zanimanje ne može sastaviti dobar tim. Ono što sada izlazi u javnost putem različitih suđenja govori o tome da sam u javnim nastupima, kao članica Izvršnog odbora Hrvatskog novinarskog društva pri HTV-u, iznosila činjenice, a ne vlastito viđenje situacije. HRT je dugo bio taoc različitih interesnih skupina i mislim da je u 2012. došao trenutak da se tome stane na kraj.
Spomenuli ste Hloverku Novak Srzić, na čiju ste umiješanost u sumnjive poslove s vanjskim produkcijama također ranije upozoravali. Može li stara postava i dalje računati na mjesto u Informativnom programu?
Hloverka Novak Srzić se pojavljivala na ekranu kao urednica i voditeljica emisije Otvoreno, a istovremeno je bila i savjetnica Glavnog ravnatelja. Ne znam kako je uspjela spojiti sve te funkcije u jednu, ali očigledno je to bio model po kojem se radilo. Budući da je trenutno u Drugom programu, nema potrebe da se brinem o njenoj budućnosti. Ako je to povratak novinarstvu, to neka bude izbor nekog drugog. Moj nije.
Građanska inicijativa Spasimo dolinu Neretve nedavno je upozorila da je HTV cenzurirao njihove aktivnosti. Kako komentirate taj događaj?
Razumijem da svi žele svoj komadić televizijskog prostora. Inicijativa Spasimo dolinu Neretve ga je i dobila, jer su na dan kada je održan njihov okrugli stol bili osam minuta gosti u emisiji Hrvatska uživo gdje su mogli objasniti problem. Ako je netko otvoren za ekološke teme i preispitivanje velikih kapitalnih investicija koje često nisu u skladu s potrebama očuvanja okoliša, onda smo to moje kolege i ja. Svatko tko je nezadovoljan izvještavanjem ima pravo na to i upravo bi se zbog takvih primjedbi televizija treba mijenjati u pravcu u kojem smo krenuli. Naravno da ne možemo sve poboljšati u kratkom vremenu i vjerujem da su opaske aktivista dijelom opravdane. Iako mislim da je to što nije popraćen skup u Metkoviću na kojem se okupilo tisuću ljudi bio propust, odbacujem tezu o bilo kakvom cenzuriranju.
Sanja Mikleušević Pavić: "Ako je netko otvoren za ekološke teme i preispitivanje velikih kapitalnih investicija koje često nisu u skladu s potrebama očuvanja okoliša, onda smo to moje kolege i ja." (Foto: Nenad Reberšak, Novi List)
Mnoge kolege novinari su pak Danku Družijaniću zamjerili što je u Temi dana predsjednika Ivu Josipovića pitao sve osim onoga što je u tom trenutku najviše zanimalo javnost - njegov sukob s Miloradom Pupovcem i novinarima Novosti.
Kada mi je kolega Danko Družijanić najavio da će raditi intervju s predsjednikom Republike, rekla sam mu da smo apsolutno otvoreni za sva pitanja, posebice ona oko ZAMP-a, ali ja ne mogu utjecati na pitanja bilo kojeg urednika, niti im ista pisati, jer se to onda zove cenzura i tako ne doživljavam vođenje Informativnog programa HTV-a. Vjerujem kako bih ja ili neki drugi kolega taj razgovor vodio drugačije, a Danko Družijanić ga je odradio na način za koji on misli da je najbolji. Što se tiče cijele polemike na razini Pupovac-Josipović, ono što javnost ne zna je da smo doslovno svaki put od kada smo počeli pratiti tu temu zvali gospodina Pupovca s ponudama da bude gost u studiju, da se javi telefonom ili da ćemo poslati kameru gdje god on bio, a on je u svakoj situaciji to odbijao. Nije mi jasno zašto se sada HTV-u imputira pristranost. Činjenica je da su Milorad Pupovac i Saša Milošević u svakoj etapi sukoba Pantovčak-SNV bili pozivani za komentar. Kako mi je u telefonskom razgovoru pojasnio gospodin Pupovac, nije im se, između ostalog, svidio i način na koji smo pratili primanje Milana Rodića i Nikole Lazića kod predsjednika Republike. Međutim, ako im je on dao mogućnost da s govornice u predsjedničkim dvorima s vrlo teškim optužbama prozovu gospodina Pupovca, trebamo li mi to kao javni servis ignorirati i jesmo li mi ti koji trebamo provjeravati tko su gospodin Rodić i Lazić s obzirom da su obojica dugi niz godina bili članovi stranke gospodina Pupovca? Ni tada gospodin Pupovac nije htio dati izjavu i možda nam omogućiti da krenemo tragom saznanja koje on o njima ima. Naime, u pismu javnosti tvrdi se kako su ih izbacili iz stranke kada su utvrdili da su se bavili prilično nečasnim radnjama. Jedan je, kaže, sudjelovao u progonu hrvatskog stanovništva s okupiranih područja, a drugi se "proslavio" u sumnjivim financijskim poslovima. Oni pak tvrde da su izbačeni kada su počeli postavljati suvišna pitanja. Zašto ih gospodin Pupovac nije prijavio nadležnim institucijama nego su se oni morali "ukazati" kod predsjednika da javnost sazna tko su? Mi smo i jednima i drugima ponudili da iznesu svoju stranu priče, a nismo, kako su tvrdile i kolege iz Novosti - izabrali stranu.
Novim imenovanjima na HRT-u prethodilo je izglasavanje Zakona o izmjenama i dopunama zakona o HRT-u. Smatrate li da je on zaista napravljen u interesu javnosti?
Opravdanost za izmjenu Zakona vidim u činjenici da su se promjene na HRT-u ipak dogodile, jer je stanje bilo neizdrživo. Kao osoba koja sada ima uvid u financijsko poslovanje i način rada, smatram da se na stari način više nije moglo raditi jer smo dotakli dno. Postoje brojne primjedbe na Zakon, i mi kao ogranak Hrvatskog novinarskog društva smo ih iznijeli. No ja i dalje želim vjerovati da je Zakon rađen u najboljoj vjeri jer su se nakon njegovog uvođenja dogodile nužne promjene. Smatram da su promjene bolje od situacije u koju smo dovedeni, a koja bi, da Zakon nije donesen brzinom kojom je donesen, HRT bio osuđen na dugotrajnu agoniju. U tom bi slučaju aktualna vlast nosila krimen nečinjenja jer bi, iako upozoravana, dopustila "umiranje na rate".
Viktorija Car, nekadašnja članica Programskog vijeća, smatra da se Zakon previše vezuje uz vladajuću političku opciju.
Smatram da u našem sustavu i načinu na koji on funkcionira, kao i zbog društvene klime koja nas je pretvorila u začahureno, samodostatno društvo, često nisu problem zakoni, nego ljudi koji ih provode. Tako je u bilo kojem području života, pa i na HRT-u. Ako stavite poslušnike u bilo koji servis, imat ćete kontroliran i poslušan aparat. Nisam dobila dojam da je cilj Zakona postavljati poslušnike, jer da je tako, vjerojatno danas ni moji kolege ni ja ne bi bili na mjestima na kojima smo sada. Mislim da je cilj zakonodavca bio da se televizija dovede u red, iako je istina da ovakav Zakon otvara brojne mogućnosti, no praksa će pokazati svoje. Imali smo brojne verzije zakona koje nas nigdje nisu dovele. Do sada smo imali Programsko vijeće u kojeg su bili kooptirani različiti ljudi, takozvani neovisni intelektualci, koji su se kasnije pokazali itekako zavisnima. Dakle, ni to nije bilo najsretnije rješenje. Bivši ministar Antun Vujićčesto ističe kako je nekadašnji model Zakona bio jedan od najboljih u Europi. Različite nacije imaju različita iskustva, a mi očito ne možemo učiti na tuđim primjerima, već moramo odvrtiti sustav nekoliko puta kako bismo se uvjerili da li on funkcionira, a u međuvremenu se uništi sve što se uništiti može. To je bio slučaj s privatizacijom i ostalim nakaradnim tekovinama koje su nas i doveli tu gdje jesmo. Dakle, sve je po zakonu, ma kakav on bio.
Budući da smo spomenuli postojanje klijentelističkog duha, smatrate li da je model prema kojem novinari utječu na odabir urednika u ovom trenutku uistinu sretno rješenje?
Mislim da je mišljenje novinara itekako potrebno. Ma kakvi oni bili i ma koliko god podijeljeni bili. Kolege kažu da u tom modelu postoji dvosjekli mač, jer naravno da nećete biti popularni ako pokušate uvesti red. Ali definitivno smatram da je programska cjelina ta koja treba imati obvezujuće pravo potvrde nečijeg mandata.
Izvor: www.h-alter.org
Sanji Mikleušević Pavić, višestruko nagrađivanoj novinarki, nedavnim rošadama u vodstvu HRT-a pripao je jedan od najzahtjevnijih poslova. Dugogodišnja novinarka, koja je godinama ukazivala na nezakonitosti i neprofesionalnost na javnoj televiziji, imenovana je na mjesto v.d. urednice Informativnog programa HTV-a. U kratkom vremenu njen novi tim uspio je gledatelje iznenaditi izmijenjenom programskom shemom, a o njenom uspjehu najbolje svjedoče rezultati prema kojima se središnji "Dnevnik" vratio u sami vrh gledanosti. Na dan našeg razgovora s emitiranjem je krenuo Treći program Hrvatske televizije, a gledatelje uskoro očekuje i Četvrti program na čiji je sadržaj Mikelušević Pavić posebno ponosna. U razgovoru za "H-Alter", nova v.d. urednica Informativnog programa govori o približavanju HTV-a idealu javne televizije, situaciji koja ju je dočekala na novom radnom mjestu, starom vodstvu, novom Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u te prigovorima s kojima se suočila za vrijeme trajanja svog mandata.
Mnogi su se po povratku s godišnjih odmora ugodno iznenadili novom HTV-ovom programskom shemom. Možemo li reći da se HTV napokon približava javno televiziji u punom smislu te riječi?
Možda će ovo dijelom biti subjektivna ocjena, ali mislim da je nova urednička garnitura na čelu s v.d. glavnim urednikom Deanom Šošom, uz potporu v.d. ravnateljice HTV-a Mirjane Rakić i v.d. glavnog ravnatelja HRT-a Domagoja Novokmeta u mjesec i dvadeset dana uspjela napraviti ono što prijašnje uprave nisu godinama. No ne smije se zaboraviti da su za program i ono što se vidi na ekranima zaslužne i naše kolege snimatelji, montažeri, tehnika... da ne zaboravimo produkciju i scenografiju. Napravili smo ogroman posao i stojim iza toga, budući da sam od dana imenovanja na HTV-u od 12 do 14 sati dnevno, uključujući subote i nedjelje. Startao je i Treći program HTV-a, kanala koji je posvećen kulturi i čiji je program na tragu Trećeg programa Hrvatskog radija te standardu kakvog ima Arte. U studenom nas očekuje i news kanal. Ništa nije idealno, i zbog tehničke potkapacitiranosti i dugogodišnjeg neulaganja u kupnju nove opreme neće biti lako proizvoditi program, ali mislim da smo na dobrom putu da do kraja postavimo temelje za novu budućnost HTV-a na čak četiri kanala.
Spomenuli ste pokretanje novog programa HTV 4. Što gledatelji mogu očekivati od njega?
Na tom programu bit će vidljiva interakcija radija i televizije, koja se godinama zanemarivala. Iako naša kuća nosi naziv HRT, do sada su to često bila dva odvojena pojma. Uz produkciju HTV-ovog Informativnog programa, na Četvrtom programu probat ćemo uključiti i radijski sadržaj. Primjerice, na RTS-u možete vidjeti uključivanje u jutarnje radijske programe. U jednom od studija Hrvatskog radija postoji kamera koja se do sada nije koristila, pa ćemo moći ne samo slušati već i gledati emisije koje idu iz tog studija - npr. politički talk show koji uključuje goste uživo. Cilj nam je koristiti postojeće resurse pa ćemo u programu HTV-a 4 imati dosta regionalnog sadržaja. Zadatak nam je i da manjinske teme i sadržaje koji se prikazuju u emisijama kao što su Eko zona i Normalan život emitiramo u prime time terminu. Za program HTV 4 zadužena je dr. sc. Tena Perišinkoja je odgojila mnoge generacije mladih novinara. Ona je okupila tim ljudi koji je zadužen za objedinjavanje spomenutih sadržaja.
Iako glavni cilj javne televizije ne bi trebala biti bitka za gledanost, smatrate li da će se izmijenjeni središnji Dnevnik ipak naći u samom vrhu?
On se već vratio u vrh. Po prvi put nakon dugotrajne "suše", HTV-ov Dnevnik se našao među deset najgledanijih emisija. Gledanost nam nije primarna, ali zbog privlačenja nove publike i oglašivača, ona je ipak bitna. Smatram da smo krenuli dobrom pravcem. Sve ono što se devastiralo godinama ne može se popraviti u dva mjeseca, no nešto se ipak može. U tom kratkom periodu, vidljivo je da smo uspjeli stvoriti drugačiji pristup vijestima, sadržajima i temama, neka stara lica vratiti na ekran, ali i dati priliku kolegama koji, unatoč tome što godinama, a neki i desetljećima, rade na HTV-u, nikada nisu dobili priliku "izaći iz sjene".
Kakva vas je situacija uopće dočekala na novom radnom mjestu?
To ne želite znati. Zatekla me tehnička i programska devastiranost. No možda je najprecizniji izraz koji opisuje stanje unutar Informativnog programa - zapuštenost. Iako se dio javnosti zabavlja time hoće li Hloverka Novak Srzić ostati na ekranima ili hoće li raditi kao novinarka Pola ure kulture, problemi HTV-a su puno dublji. Dovoljno je reći da se deset godina uopće nije ulagalo u tehniku, zbog čega nam se raspada oprema, i to je trenutno moj najveći problem. Zahvaljujući poziciji na kojoj sam danas, u prilici sam svjedočiti da su se godinama suludo trošili novčani resursi, u nepotrebnim javljanima iz različitih zemalja na samo se jednu dnevnu emisiju znalo potrošiti i do 50 000 kuna. Želim da se u mom mandatu, koliko god on dugo trajao, poluče ne samo programski, već i povoljni financijski rezultati. Već smo uštedjeli na način da sam rezala tamo gdje mislim da se odavno trebalo. Primjerice, HRT ne treba slati ekipu na četiri dana da bi snimila reportažu u trajanju od četiri minute. Naravno da su takvi potezi izazvali traumu, šok i nevjericu, ali provođenje štednje u sustavu je jedna od mojih zadaća. Trebamo znati da će se Silvije Tomaševićjavljati iz Rima kada to zaista bude potrebno, a ne kako bi nam ispričao što je to jutros izjavio neki urednik talijanskih novina.
Ranije ste isticali da je HTV "preslika hrvatskog društva" te da se "nagodbenjački, korupcijsko-klijentelistički mentalitet dijelom prelio i na Informativni program". Možete li u takvom okruženju uopće računati na profesionalni tim?
Po mom se iskustvu s ljudima koji na takav način shvaćaju časno novinarsko zanimanje ne može sastaviti dobar tim. Ono što sada izlazi u javnost putem različitih suđenja govori o tome da sam u javnim nastupima, kao članica Izvršnog odbora Hrvatskog novinarskog društva pri HTV-u, iznosila činjenice, a ne vlastito viđenje situacije. HRT je dugo bio taoc različitih interesnih skupina i mislim da je u 2012. došao trenutak da se tome stane na kraj.
Spomenuli ste Hloverku Novak Srzić, na čiju ste umiješanost u sumnjive poslove s vanjskim produkcijama također ranije upozoravali. Može li stara postava i dalje računati na mjesto u Informativnom programu?
Hloverka Novak Srzić se pojavljivala na ekranu kao urednica i voditeljica emisije Otvoreno, a istovremeno je bila i savjetnica Glavnog ravnatelja. Ne znam kako je uspjela spojiti sve te funkcije u jednu, ali očigledno je to bio model po kojem se radilo. Budući da je trenutno u Drugom programu, nema potrebe da se brinem o njenoj budućnosti. Ako je to povratak novinarstvu, to neka bude izbor nekog drugog. Moj nije.
Građanska inicijativa Spasimo dolinu Neretve nedavno je upozorila da je HTV cenzurirao njihove aktivnosti. Kako komentirate taj događaj?
Razumijem da svi žele svoj komadić televizijskog prostora. Inicijativa Spasimo dolinu Neretve ga je i dobila, jer su na dan kada je održan njihov okrugli stol bili osam minuta gosti u emisiji Hrvatska uživo gdje su mogli objasniti problem. Ako je netko otvoren za ekološke teme i preispitivanje velikih kapitalnih investicija koje često nisu u skladu s potrebama očuvanja okoliša, onda smo to moje kolege i ja. Svatko tko je nezadovoljan izvještavanjem ima pravo na to i upravo bi se zbog takvih primjedbi televizija treba mijenjati u pravcu u kojem smo krenuli. Naravno da ne možemo sve poboljšati u kratkom vremenu i vjerujem da su opaske aktivista dijelom opravdane. Iako mislim da je to što nije popraćen skup u Metkoviću na kojem se okupilo tisuću ljudi bio propust, odbacujem tezu o bilo kakvom cenzuriranju.
Sanja Mikleušević Pavić: "Ako je netko otvoren za ekološke teme i preispitivanje velikih kapitalnih investicija koje često nisu u skladu s potrebama očuvanja okoliša, onda smo to moje kolege i ja." (Foto: Nenad Reberšak, Novi List)
Mnoge kolege novinari su pak Danku Družijaniću zamjerili što je u Temi dana predsjednika Ivu Josipovića pitao sve osim onoga što je u tom trenutku najviše zanimalo javnost - njegov sukob s Miloradom Pupovcem i novinarima Novosti.
Kada mi je kolega Danko Družijanić najavio da će raditi intervju s predsjednikom Republike, rekla sam mu da smo apsolutno otvoreni za sva pitanja, posebice ona oko ZAMP-a, ali ja ne mogu utjecati na pitanja bilo kojeg urednika, niti im ista pisati, jer se to onda zove cenzura i tako ne doživljavam vođenje Informativnog programa HTV-a. Vjerujem kako bih ja ili neki drugi kolega taj razgovor vodio drugačije, a Danko Družijanić ga je odradio na način za koji on misli da je najbolji. Što se tiče cijele polemike na razini Pupovac-Josipović, ono što javnost ne zna je da smo doslovno svaki put od kada smo počeli pratiti tu temu zvali gospodina Pupovca s ponudama da bude gost u studiju, da se javi telefonom ili da ćemo poslati kameru gdje god on bio, a on je u svakoj situaciji to odbijao. Nije mi jasno zašto se sada HTV-u imputira pristranost. Činjenica je da su Milorad Pupovac i Saša Milošević u svakoj etapi sukoba Pantovčak-SNV bili pozivani za komentar. Kako mi je u telefonskom razgovoru pojasnio gospodin Pupovac, nije im se, između ostalog, svidio i način na koji smo pratili primanje Milana Rodića i Nikole Lazića kod predsjednika Republike. Međutim, ako im je on dao mogućnost da s govornice u predsjedničkim dvorima s vrlo teškim optužbama prozovu gospodina Pupovca, trebamo li mi to kao javni servis ignorirati i jesmo li mi ti koji trebamo provjeravati tko su gospodin Rodić i Lazić s obzirom da su obojica dugi niz godina bili članovi stranke gospodina Pupovca? Ni tada gospodin Pupovac nije htio dati izjavu i možda nam omogućiti da krenemo tragom saznanja koje on o njima ima. Naime, u pismu javnosti tvrdi se kako su ih izbacili iz stranke kada su utvrdili da su se bavili prilično nečasnim radnjama. Jedan je, kaže, sudjelovao u progonu hrvatskog stanovništva s okupiranih područja, a drugi se "proslavio" u sumnjivim financijskim poslovima. Oni pak tvrde da su izbačeni kada su počeli postavljati suvišna pitanja. Zašto ih gospodin Pupovac nije prijavio nadležnim institucijama nego su se oni morali "ukazati" kod predsjednika da javnost sazna tko su? Mi smo i jednima i drugima ponudili da iznesu svoju stranu priče, a nismo, kako su tvrdile i kolege iz Novosti - izabrali stranu.
Novim imenovanjima na HRT-u prethodilo je izglasavanje Zakona o izmjenama i dopunama zakona o HRT-u. Smatrate li da je on zaista napravljen u interesu javnosti?
Opravdanost za izmjenu Zakona vidim u činjenici da su se promjene na HRT-u ipak dogodile, jer je stanje bilo neizdrživo. Kao osoba koja sada ima uvid u financijsko poslovanje i način rada, smatram da se na stari način više nije moglo raditi jer smo dotakli dno. Postoje brojne primjedbe na Zakon, i mi kao ogranak Hrvatskog novinarskog društva smo ih iznijeli. No ja i dalje želim vjerovati da je Zakon rađen u najboljoj vjeri jer su se nakon njegovog uvođenja dogodile nužne promjene. Smatram da su promjene bolje od situacije u koju smo dovedeni, a koja bi, da Zakon nije donesen brzinom kojom je donesen, HRT bio osuđen na dugotrajnu agoniju. U tom bi slučaju aktualna vlast nosila krimen nečinjenja jer bi, iako upozoravana, dopustila "umiranje na rate".
Viktorija Car, nekadašnja članica Programskog vijeća, smatra da se Zakon previše vezuje uz vladajuću političku opciju.
Smatram da u našem sustavu i načinu na koji on funkcionira, kao i zbog društvene klime koja nas je pretvorila u začahureno, samodostatno društvo, često nisu problem zakoni, nego ljudi koji ih provode. Tako je u bilo kojem području života, pa i na HRT-u. Ako stavite poslušnike u bilo koji servis, imat ćete kontroliran i poslušan aparat. Nisam dobila dojam da je cilj Zakona postavljati poslušnike, jer da je tako, vjerojatno danas ni moji kolege ni ja ne bi bili na mjestima na kojima smo sada. Mislim da je cilj zakonodavca bio da se televizija dovede u red, iako je istina da ovakav Zakon otvara brojne mogućnosti, no praksa će pokazati svoje. Imali smo brojne verzije zakona koje nas nigdje nisu dovele. Do sada smo imali Programsko vijeće u kojeg su bili kooptirani različiti ljudi, takozvani neovisni intelektualci, koji su se kasnije pokazali itekako zavisnima. Dakle, ni to nije bilo najsretnije rješenje. Bivši ministar Antun Vujićčesto ističe kako je nekadašnji model Zakona bio jedan od najboljih u Europi. Različite nacije imaju različita iskustva, a mi očito ne možemo učiti na tuđim primjerima, već moramo odvrtiti sustav nekoliko puta kako bismo se uvjerili da li on funkcionira, a u međuvremenu se uništi sve što se uništiti može. To je bio slučaj s privatizacijom i ostalim nakaradnim tekovinama koje su nas i doveli tu gdje jesmo. Dakle, sve je po zakonu, ma kakav on bio.
Budući da smo spomenuli postojanje klijentelističkog duha, smatrate li da je model prema kojem novinari utječu na odabir urednika u ovom trenutku uistinu sretno rješenje?
Mislim da je mišljenje novinara itekako potrebno. Ma kakvi oni bili i ma koliko god podijeljeni bili. Kolege kažu da u tom modelu postoji dvosjekli mač, jer naravno da nećete biti popularni ako pokušate uvesti red. Ali definitivno smatram da je programska cjelina ta koja treba imati obvezujuće pravo potvrde nečijeg mandata.
Izvor: www.h-alter.org
