Na sve strane ratničke riječi. One nisu moda, lokalni poremećaj, iako smo narod koji voli egzaltirano pretjerivanje. Malo mi njima zapaprimo, pa oni nama, mi uzvraćamo bijesno i osuđujemo ekstremizam u njihovim redovima.
Onda za vanjsku upotrebu dođe par pomirljivih riječi, ali se pokaže da se tako pomirljivo ne misli i ne želi.
Neka mala doskočica otkriva o čemu se radi: čokoladica, sportski komentar ili nesportsko navijanje. Kažu, a ne misle i ne mogu: treba lupiti šakom o stol, pokazati snagu i odlučnost, braniti svoje svim (svim?) sredstvima.
To nisu samo parole predizbornog pretjerivanja i nisu bez posljedica.
Pretjerane riječi su poziv za dobivanje podrške za namjere, glupe ideje. Riječi nisu bez posljedica: u početku bijaše riječ. Riječi su uvijek politika, a nekad i stvarnost.
Zato molim, nama koji smo proživjeli sve te faze nemojte prodavati zabludu da su sve to samo riječi.
Riječi stvore privid realnosti, stvore takvu atmosferu i grupnu svijest u kojoj, uz mali napor, koji nevino zovu spin, potpune izmišljotine izgledaju uvjerljivo, bedastoće dobiju snaga i dojam moći kojoj se teško oduprijeti, pamet stane, a mišljenje se smrzne.
To se sve bolje vidi kod drugih. Straši me naivna vjera onih koji misle da je Trump i njegova retorika nešto što treba samo za pobjedu na izborima. On govori kako misli i misli da govori ispravno. Na njegove stavove neće utjecati argumenti, pozivanje na razum, već samo jasno iskustvo o tome što mu škodi, a što koristi.
Već će on promijeniti priču kad preuzme odgovornost, kažu. Međutim, to je samo zavaravanje i traženje utjehe.
Što je poruka ”Amerika prije svega”? Pa to nije poklič navijača nogometne utakmice, već nedvosmislen stav da svoje interese stavlja na prvo mjesto. To je suverenistička politika, no politika velike moći. Ako su vaši interesi drukčiji, izvolite ih promijeniti, pokoriti se ili otići.
Kako s ovog svijeta ne mogu otići ni siromašni, ni drukčiji, za njih nema mjesta. Oni nemaju što reći. Snalazite se sami sa svojim stoljetnim neprijateljima, klimatskim izazovima, bolestima i lošom vladavinom. Sami se borite za ljudska prava, sigurnost i poštenu trgovinu.
Brinite se za sebe. To nije neobrazovanost, nedostatak elegancije i stila, već bezobrazno inzistiranje na dominaciji. Sjedinjene Države su realno vojna sila, ali zašto ne bi zaštita tražila danak.
Trump je već otvoreno proglasio Kinu i Europu neprijateljima i stvarno će ga radovati njihove unutarnje nesuglasice i raskoli. Treba razbiti Europu dalje, prisiliti je na podložnost i računicu da će populističke vlade imati bolji status u Washingtonu.
Kako je sjajno uspjela američka politika divide et impera, korumpiranja vlada koje vode ljudi čija je želja odraditi zadatak, pa pobjeći na Floridu ili u Švicarsku, a ne nositi se s teškim poslom politike.
Kinu treba napasti na planu ekonomije, odrezati joj tržišta i spriječiti investicije. Rusiju treba umiriti i podmuklo iskoristiti. To nije ideologija, ne imitira se čak ni realpolitičko shvaćanje, već obični Orwell gdje Euroazija treba ratovati protiv Amerike, a ljudi se zabavljaju satovima mržnje.
Uostalom, zar već nije proglasio dan uzvišenog patriotizma?
Tu taktiku pretvaranja, gromoglasnog i drskog laganja, lansiranja lažnih vijesti, davanja obećanja… nije izmislio Donald Trump. Istina, jer nije započeo u politici, on tu taktiku dugo i uspješno koristi i postao je svjestan toga da može ispaliti najveću glupost, obećati neostvarivo.
Nije li bahato tvrdio da će poslati Hillary Clinton u zatvor, nije li medije proglasio svojim neprijateljima, nije li priznao da izmišlja vijesti? Ne tvrdi li da će Meksiko platiti izgradnju zida i da će izbaciti useljenike?
Prekinut će trgovačke dogovore jer misli da je došlo vrijeme diktata, a ne pregovora. Ljudi ozbiljno uzimaju tvrdnje da se neće plaćati porezi i da će se otvarati novi poslovi u Americi.
On to sve uopće ne misli i ne stavlja u promišljene i ideološke planove, on to samo namjerava; njemu su i osjećaji i predrasude dovoljni dokazi i svoje namjere će nametati silom novca, brutalne moći i bezobzirnog profita.
Nije li tvrdio da će u njegovom zlatnom neboderu stanovati i engleska kraljica? Kao građevinski poduzetnik on vidi da se gradnja zida isplati, kao i gradnja nebodera, ali kao političar ne vidi da migracija nije posljedica obijesti, već želje da se živi bolje. Ta želja gradila je Ameriku i pogonsko je gorivo siromašnih ljudi bez perspektive.
Amerika je imala bolje i lošije predsjednike, neke sa stilom, neke s idealima, neke lišene milosrđa, no ona neprekidno ratuje, a kada se povuče ili pobijedi, ostavlja spaljenu zemlju i jadan narod. Svoje interese brani, no nikad ovako odbojno i grubo.
Kako suverenistički u našoj zemlji zvuči: ”naprijed Amerika”. Samo u zemlji u kojoj se Aristotel smatra jednim od evanđelista, u kojoj se misli da je budizam religija koja tvrdi ”najprije ja i meni, svatko treba brinuti za svoj užitak” i u kojoj se londonski Underground smatra podzemnom terorističkom organizacijom (posuđeno iz filma ”Riba zvana Vanda”) netko tko veliča sebe i brani sebični interes može se nazvati altruistom, čovjekoljubom i domoljubom.
Pa mi smo Trumpa izmislili!
To je naš autohtoni proizvod korišten u svakim izborima koje smo zvali demokratskim. Pa kod nas je navika, i u Saboru i na tiskovnim konferencijama, da se dogovaraju pitanja ili da se odšute, da se ratuje priopćenjima, da se medijima ne odgovara na pitanja. Pa naši premijeri i predsjednici odlaze na zagonetna putovanja.
Nije Donald Trump već Ivo Sanader tajio porijeklo imovine i vrijednost satova, a mediji su se mogli slikati sa svojim pravom na informaciju. I Trump i naši žele ukinuti etička povjerenstva, smeta im provjera sukoba interesa. Trump će to predložiti Kongresu, a naši, kad Europa ne gleda, učiniti isto.
Gestikulaciju i dizanje brade, mahanje rukom ranije je pokazivao Benito M. Pa tko je izmislio alternativne činjenice (izraz lažne činjenice uvreda je za ljudsku pamet) kao eufemizam za laž? Kod nas je laganje plemeniti politički sport; zapravo se ne laže. Kod nas procjene broja učesnika nekog skupa uvećavaju ili smanjuju.
Zato je nepravedno Trumpu pripisati zasluga za otkriće političke taktike besramnog rasipanja riječima i obećanjima, neodgovornog podsmjehivanja razumu i drskog laganja da bogataš najbolje zastupa sirotinju i radnike, da je moderni konzervativac i da se može družiti i sa smetlarima i s akademicima.
Pažljivo se, uz sve to, skrivaju školske kvalifikacije, moralne ekstravagancije. Kerum i Bandić, Sanader i Pernar, Maras i Milanović, Šime Đodan i Hasanbegović razvili su, svaki na svoj način, trumpizam prije Trumpa.
Naši trumpovi su stariji i veći od samog Trumpa. Mislim, dakle postojim više ne vrijedi. Vjerujem – dakle, ja sam u pravu (jedan Tweet). Ponosan, umišljen i minus inteligentan.
autograf
Onda za vanjsku upotrebu dođe par pomirljivih riječi, ali se pokaže da se tako pomirljivo ne misli i ne želi.
Neka mala doskočica otkriva o čemu se radi: čokoladica, sportski komentar ili nesportsko navijanje. Kažu, a ne misle i ne mogu: treba lupiti šakom o stol, pokazati snagu i odlučnost, braniti svoje svim (svim?) sredstvima.
To nisu samo parole predizbornog pretjerivanja i nisu bez posljedica.
Pretjerane riječi su poziv za dobivanje podrške za namjere, glupe ideje. Riječi nisu bez posljedica: u početku bijaše riječ. Riječi su uvijek politika, a nekad i stvarnost.
Na sve strane ratničke riječi. One nisu moda, lokalni poremećaj, iako smo narod koji voli egzaltirano pretjerivanje. Malo mi njima zapaprimo, pa oni nama, mi uzvraćamo bijesno i osuđujemo ekstremizam u njihovim redovima
Zato molim, nama koji smo proživjeli sve te faze nemojte prodavati zabludu da su sve to samo riječi.
Riječi stvore privid realnosti, stvore takvu atmosferu i grupnu svijest u kojoj, uz mali napor, koji nevino zovu spin, potpune izmišljotine izgledaju uvjerljivo, bedastoće dobiju snaga i dojam moći kojoj se teško oduprijeti, pamet stane, a mišljenje se smrzne.
To se sve bolje vidi kod drugih. Straši me naivna vjera onih koji misle da je Trump i njegova retorika nešto što treba samo za pobjedu na izborima. On govori kako misli i misli da govori ispravno. Na njegove stavove neće utjecati argumenti, pozivanje na razum, već samo jasno iskustvo o tome što mu škodi, a što koristi.
Već će on promijeniti priču kad preuzme odgovornost, kažu. Međutim, to je samo zavaravanje i traženje utjehe.
Što je poruka ”Amerika prije svega”? Pa to nije poklič navijača nogometne utakmice, već nedvosmislen stav da svoje interese stavlja na prvo mjesto. To je suverenistička politika, no politika velike moći. Ako su vaši interesi drukčiji, izvolite ih promijeniti, pokoriti se ili otići.
Kako s ovog svijeta ne mogu otići ni siromašni, ni drukčiji, za njih nema mjesta. Oni nemaju što reći. Snalazite se sami sa svojim stoljetnim neprijateljima, klimatskim izazovima, bolestima i lošom vladavinom. Sami se borite za ljudska prava, sigurnost i poštenu trgovinu.
Brinite se za sebe. To nije neobrazovanost, nedostatak elegancije i stila, već bezobrazno inzistiranje na dominaciji. Sjedinjene Države su realno vojna sila, ali zašto ne bi zaštita tražila danak.
Što je poruka ”Amerika prije svega”? Pa to nije poklič navijača nogometne utakmice, već nedvosmislen stav da svoje interese stavlja na prvo mjesto. To je suverenistička politika, no politika velike moći. Ako su vaši interesi drukčiji, izvolite ih promijeniti, pokoriti se ili otići
Trump je već otvoreno proglasio Kinu i Europu neprijateljima i stvarno će ga radovati njihove unutarnje nesuglasice i raskoli. Treba razbiti Europu dalje, prisiliti je na podložnost i računicu da će populističke vlade imati bolji status u Washingtonu.
Kako je sjajno uspjela američka politika divide et impera, korumpiranja vlada koje vode ljudi čija je želja odraditi zadatak, pa pobjeći na Floridu ili u Švicarsku, a ne nositi se s teškim poslom politike.
Kinu treba napasti na planu ekonomije, odrezati joj tržišta i spriječiti investicije. Rusiju treba umiriti i podmuklo iskoristiti. To nije ideologija, ne imitira se čak ni realpolitičko shvaćanje, već obični Orwell gdje Euroazija treba ratovati protiv Amerike, a ljudi se zabavljaju satovima mržnje.
Uostalom, zar već nije proglasio dan uzvišenog patriotizma?
Tu taktiku pretvaranja, gromoglasnog i drskog laganja, lansiranja lažnih vijesti, davanja obećanja… nije izmislio Donald Trump. Istina, jer nije započeo u politici, on tu taktiku dugo i uspješno koristi i postao je svjestan toga da može ispaliti najveću glupost, obećati neostvarivo.
Nije li bahato tvrdio da će poslati Hillary Clinton u zatvor, nije li medije proglasio svojim neprijateljima, nije li priznao da izmišlja vijesti? Ne tvrdi li da će Meksiko platiti izgradnju zida i da će izbaciti useljenike?
Prekinut će trgovačke dogovore jer misli da je došlo vrijeme diktata, a ne pregovora. Ljudi ozbiljno uzimaju tvrdnje da se neće plaćati porezi i da će se otvarati novi poslovi u Americi.
Nije Donald Trump već Ivo Sanader tajio porijeklo imovine i vrijednost satova, a mediji su se mogli slikati sa svojim pravom na informaciju. I Trump i naši žele ukinuti etička povjerenstva, smeta im provjera sukoba interesa. Trump će to predložiti Kongresu, a naši, kad Europa ne gleda, učiniti isto
On to sve uopće ne misli i ne stavlja u promišljene i ideološke planove, on to samo namjerava; njemu su i osjećaji i predrasude dovoljni dokazi i svoje namjere će nametati silom novca, brutalne moći i bezobzirnog profita.
Nije li tvrdio da će u njegovom zlatnom neboderu stanovati i engleska kraljica? Kao građevinski poduzetnik on vidi da se gradnja zida isplati, kao i gradnja nebodera, ali kao političar ne vidi da migracija nije posljedica obijesti, već želje da se živi bolje. Ta želja gradila je Ameriku i pogonsko je gorivo siromašnih ljudi bez perspektive.
Amerika je imala bolje i lošije predsjednike, neke sa stilom, neke s idealima, neke lišene milosrđa, no ona neprekidno ratuje, a kada se povuče ili pobijedi, ostavlja spaljenu zemlju i jadan narod. Svoje interese brani, no nikad ovako odbojno i grubo.
Kako suverenistički u našoj zemlji zvuči: ”naprijed Amerika”. Samo u zemlji u kojoj se Aristotel smatra jednim od evanđelista, u kojoj se misli da je budizam religija koja tvrdi ”najprije ja i meni, svatko treba brinuti za svoj užitak” i u kojoj se londonski Underground smatra podzemnom terorističkom organizacijom (posuđeno iz filma ”Riba zvana Vanda”) netko tko veliča sebe i brani sebični interes može se nazvati altruistom, čovjekoljubom i domoljubom.
Pa mi smo Trumpa izmislili!
To je naš autohtoni proizvod korišten u svakim izborima koje smo zvali demokratskim. Pa kod nas je navika, i u Saboru i na tiskovnim konferencijama, da se dogovaraju pitanja ili da se odšute, da se ratuje priopćenjima, da se medijima ne odgovara na pitanja. Pa naši premijeri i predsjednici odlaze na zagonetna putovanja.
Nije Donald Trump već Ivo Sanader tajio porijeklo imovine i vrijednost satova, a mediji su se mogli slikati sa svojim pravom na informaciju. I Trump i naši žele ukinuti etička povjerenstva, smeta im provjera sukoba interesa. Trump će to predložiti Kongresu, a naši, kad Europa ne gleda, učiniti isto.
Pažljivo se, uz sve to, skrivaju školske kvalifikacije, moralne ekstravagancije. Kerum i Bandić, Sanader i Pernar, Maras i Milanović, Šime Đodan i Hasanbegović razvili su, svaki na svoj način, trumpizam prije Trumpa
Gestikulaciju i dizanje brade, mahanje rukom ranije je pokazivao Benito M. Pa tko je izmislio alternativne činjenice (izraz lažne činjenice uvreda je za ljudsku pamet) kao eufemizam za laž? Kod nas je laganje plemeniti politički sport; zapravo se ne laže. Kod nas procjene broja učesnika nekog skupa uvećavaju ili smanjuju.
Zato je nepravedno Trumpu pripisati zasluga za otkriće političke taktike besramnog rasipanja riječima i obećanjima, neodgovornog podsmjehivanja razumu i drskog laganja da bogataš najbolje zastupa sirotinju i radnike, da je moderni konzervativac i da se može družiti i sa smetlarima i s akademicima.
Pažljivo se, uz sve to, skrivaju školske kvalifikacije, moralne ekstravagancije. Kerum i Bandić, Sanader i Pernar, Maras i Milanović, Šime Đodan i Hasanbegović razvili su, svaki na svoj način, trumpizam prije Trumpa.
Naši trumpovi su stariji i veći od samog Trumpa. Mislim, dakle postojim više ne vrijedi. Vjerujem – dakle, ja sam u pravu (jedan Tweet). Ponosan, umišljen i minus inteligentan.
autograf
