Budući hrvatski premijer Tihomir Tim Orešković u nekoliko dosadašnjih javnih nastupa redovito je davao do znanja da još uvijek nije u potpunosti upoznat s prilikama u domovini, barem ne u onoj mjeri koliko bi bilo dovoljno da javnosti otkrije svoju viziju Hrvatske, točnije planove koje kani realizirati kao prvi čovjek izvršne vlasti. Međutim, jednu temu budući premijer očigledno je pozorno pratio, svakodnevno se o njoj informirao i o spornoj je stvari još u Kanadi formirao čvrst stav: nije vrijeme, rane su još uvijek svježe!
Za što, prema mišljenju Tima Oreškovića, još uvijek nije vrijeme? Nije vrijeme za ćirilicu u Vukovaru. Ovakav stav već smo čuli od Oreškovićevog novog "poslodavca" - Hrvatske demokratske zajednice, pa nije nikakvo čudo da mandatar luta istim tragom. Međutim, krije se u tom stavu jedna problematičnost, sitnica, upravo detalj, u kojem se doduše krije i đavo. U pitanju je već poznata stvar, "služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj upotrebi te u službenoj upotrebi", pripadnicima nacionalnih manjina zagarantirano je Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Implikacije Oreškovićevog (i HDZ-ovog) zaključka da za ćirilicu u Vukovaru još nije vrijeme više su nego jasne. One govore da još uvijek nije vrijeme da Hrvatska postane pravna država, u kojoj su svi dužni pridržavati se Ustava i zakona.
Nije to baš lijep uvod u četiri godine vladavine HDZ-a i pridruženih mu koalicijskih partnera na čelu s Božom Petrovom, ali nije ni da nismo navikli na takve okolnosti. Hrvatska demokratska zajednica, naime, nipošto nije organizacija koja ulijeva povjerenje kad je u pitanju problematika pridržavanja zakona. Što se Tima Oreškovića tiče, čini se da niti budući premijer nema osobitu potrebu inzistirati na takvim tricama kao što su zakoni. Naprosto – nije vrijeme. Naprosto – rane su još uvijek svježe. Hrvatska je, dakle, teško bolestan organizam, kojem niti dvadeset godina nije dovoljno vremena za zacjeljivanje rana. Hrvatska je zemlja čija se izvršna vlast ne namjerava držati zakona kao pijan plota. Dobra vijest je da smo to već vidjeli i preživjeli, a loša vijest je da će takva izvršna vlast provoditi reforme, koje podrazumijevaju različite privatizacijske zahvate. Ukratko: najebali smo. Opet.
lupiga
Za što, prema mišljenju Tima Oreškovića, još uvijek nije vrijeme? Nije vrijeme za ćirilicu u Vukovaru. Ovakav stav već smo čuli od Oreškovićevog novog "poslodavca" - Hrvatske demokratske zajednice, pa nije nikakvo čudo da mandatar luta istim tragom. Međutim, krije se u tom stavu jedna problematičnost, sitnica, upravo detalj, u kojem se doduše krije i đavo. U pitanju je već poznata stvar, "služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj upotrebi te u službenoj upotrebi", pripadnicima nacionalnih manjina zagarantirano je Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Implikacije Oreškovićevog (i HDZ-ovog) zaključka da za ćirilicu u Vukovaru još nije vrijeme više su nego jasne. One govore da još uvijek nije vrijeme da Hrvatska postane pravna država, u kojoj su svi dužni pridržavati se Ustava i zakona.
Nije to baš lijep uvod u četiri godine vladavine HDZ-a i pridruženih mu koalicijskih partnera na čelu s Božom Petrovom, ali nije ni da nismo navikli na takve okolnosti. Hrvatska demokratska zajednica, naime, nipošto nije organizacija koja ulijeva povjerenje kad je u pitanju problematika pridržavanja zakona. Što se Tima Oreškovića tiče, čini se da niti budući premijer nema osobitu potrebu inzistirati na takvim tricama kao što su zakoni. Naprosto – nije vrijeme. Naprosto – rane su još uvijek svježe. Hrvatska je, dakle, teško bolestan organizam, kojem niti dvadeset godina nije dovoljno vremena za zacjeljivanje rana. Hrvatska je zemlja čija se izvršna vlast ne namjerava držati zakona kao pijan plota. Dobra vijest je da smo to već vidjeli i preživjeli, a loša vijest je da će takva izvršna vlast provoditi reforme, koje podrazumijevaju različite privatizacijske zahvate. Ukratko: najebali smo. Opet.
lupiga
