Kakva god objašnjenja slušali, Hrvatska se, kao i gotovo cijeli svijet, nalazi usred najteže ugroze zdravstvene sigurnosti ljudi u suvremeno doba dok se politički vrh zemlje tjednima nadmudruje oko sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost. Hoće li njegov susret napokon dati odgovor na aktualnu krizu?
I dok najveći dio svijeta vodi pravi rat protiv pandemije koronavirusa, Hrvatska unutar sebe ima i vlastitu inačicu Hladnog rata. Kada se napokon sastanu predsjednik Republike i predsjednik Vlade na drugoj ovogodišnjoj sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost, mogao bi se steći dojam kao da su se sastali američki predsjednik i sovjetski vođa u nekoj od turbulentnijih dionica hladnoratovskog nadmetanja. Sve je tu. Gotovo nepomirljivi položaji, dva bloka, ideološki jaz, ratoborna retorika, posrednički sukobi i mnoštvo političkih satelita. Još je samo nedostajalo da se šef države i šef Vlade sretnu na nekom neutralnom terenu, ali je i Švicarska u sličnim problemima kao i Hrvatska te se ipak pristalo na sjednicu u Banskim dvorima. Mada bi kao neutralni teren mogao poslužiti i razvikani klub Dragana Kovačevića u Slovenskoj 9 u Zagrebu, s obzirom na to da su i predsjednik Republike i nekolicina aktualnih ministara ondje bili rado viđeni gosti. Radni bi ručak sigurno uključio ribu. Šteta je da propadne.
Kako to već desetljećima biva u hrvatskoj politici, da nije tragično, bilo bi komično. Ili je jednostavno tragikomično. Zoran Milanović i Andrej Plenković utrošili su toliko puno energije u međusobne obračune posljednjih nekoliko tjedana da je prava šteta da je nisu usmjerili u nešto neusporedivo potrebnije i korisnije. A to je u ovom slučaju svakako upravljanje krizom izazvanom širenjem virusa SARS-CoV-2, koja Hrvatsku, odnosno neke njezine dijelove, stavlja na neslavno prvo mjesto u Europi. Tako su Varaždinska i Međimurska županija prema sedmodnevnoj incidenciji trenutačno najpogođenije regije na cijelom kontinentu, što je usporedivo sa situacijom koju je tijekom proljeća imala talijanska regija Lombardija. Zvuči gotovo nevjerojatno da Hrvatska posljednju trećinu mjeseca studenoga dočekuje s gotovo stotinu i četiri tisuće zaraženih od početka pandemije, čime je premašila i broj ukupno zaraženih u Kini, u kojoj je u studenom prošle godine i zabilježen prvi slučaj bolesti. Kao i srednjoeuropska i južnoeuropska zemlja, Hrvatska ima veći broj zaraženih i od usporedivih članica Europske unije Slovačke i Grčke. Nažalost, sve je više i preminulih te Hrvatska u ovom trenutku ima veći broj umrlih od posljedica zaraze od susjednih Srbije i Slovenije, od kojih je prije samo nekoliko mjeseci imala bolju epidemiološku situaciju.
Hrvatska od pobjednika nad koronom do države kojom upravlja sama kriza
Kako je Hrvatska od svibanjskih riječi premijera Plenkovića da je njegova vlada pobijedila koronavirus te usporedbe Covida-19 s karijesom predsjednika Milanovića tako brzo i dramatično došla do sadašnje situacije zbog koje je među koronavirusnom bolešću najpogođenijim zemljama u Europi? Cijeli svijet muči isti problem, ali se Hrvatska u hvatanju u koštac s krizom, umjesto zadržavanja povoljnih trendova ili barem održavanja ravnoteže, rapidno kretala unatrag. U proljeće smo se hvalili pobjedom nad bolešću, a danas smo svi skupa poraženi. Zašto? Zato što je izgubljen fokus na ono najvažnije kada je riječ o upravljanju ne samo u krizi, nego općenito. To je javni interes i određivanje prioriteta kada je posrijedi obnašanje i najviših i svih ostalih političkih dužnosti. Doda li se tomu poslovična nekonzistentnost i nedosljednost kada je riječ o konkretnim mjerama, nije ni čudo da se umjesto kakvim-takvim upravljanjem jednom od najtežih zdravstvenih i društvenih kriza suvremenog doba Hrvatska našla u položaju da njome sve više upravlja sama kriza. Ili je virus odgovoran i za neodgovornost?
Vijeće za nacionalnu sigurnost ove se godine trebalo redovito sastajati na mjesečnoj bazi, ako ne i češće. Jer ako ugrozu nacionalnoj sigurnosti ne predstavlja aktualna kriza, što je onda predstavlja? U pitanju je tijelo u čijem radu sudjeluju predsjednik Republike, predsjednik Vlade, član Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost, ministri obrane, unutarnjih poslova, vanjskih i europskih poslova te pravosuđa, zatim savjetnik predsjednika Republike za nacionalnu sigurnost, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, ravnatelj SOA-e, ravnatelj VSOA-e i predstojnik UVNS-a. Dakako, ključnu riječ imaju šefovi države i Vlade. Njih su obojica ove godine na izborima stekla legitimitet za vođenje zemlje u sljedećem mandatu, i to uvjerljivim pobjedama. Jedan je bio poklisar 'Sigurne Hrvatske', a drugi se pozivao na 'Normalno'. Unatoč svim političkim, a zapravo osobnim razlikama, obojica su pravnici s dugogodišnjim političkim stažem i međunarodnim iskustvima te predani hrvatskoj suradnji s konsolidiranim demokracijama u svijetu temeljenima na poštivanju prava čovjeka. Njima sigurno nije palo na pamet, poput Janeza Janše, unaprijed čestitati Donaldu Trumpu premda je izgubio predsjedničke izbore.
Propuh u zdravstvu
Međutim sadašnji trenutak hrvatske borbe protiv pandemije sve više podsjeća na Trumpov, ma kakva objašnjenja i opravdavanja slušali. Pritom je samo pitanje vremena kada će se hrvatsko javno zdravstvo suočiti s preopterećenjem sustava. I dok se bolnice pune oboljelima od Covida-19, oboljeli od svih drugih bolesti strahuju za vlastitu dijagnostiku i liječenje. Klinička bolnica Dubrava u Zagrebu stihijski je prenamijenjena u respiratorni centar za oboljele od koronavirusne bolesti sa zatvorenom poliklinikom i dijagnostičkim centrom. Nakratko je ostala čak i bez struje, dok se zdravstvene ustanove diljem zemlje bore s dugovima i nestašicom resursa. Zdravstvenog je osoblja premalo, kronično je potplaćeno i opterećeno ne samo u uvjetima sadašnje krize, nego i neučinkovitošću sustava.
A da su se sastali u Blatu?
Suvremeno shvaćena sigurnost podrazumijeva pristup da svako pitanje može postati egzistencijalnom prijetnjom unutar države i društva te da kao takvo zahtijeva žurnu reakciju ovlaštenih institucija. Riječ je o procesu sekuritizacije koji je definirala Kopenhaška škola nastala u okviru Instituta za istraživanje rata i mira u danskoj prijestolnici te je i ovogodišnja kriza izazvana pandemijom koronavirusa u tom smislu prvorazredno sigurnosno pitanje. Usto, svakomu je upućenom jasno da je u pitanju velika prirodna nepogoda, kakvu uostalom definira i Ustav Republike Hrvatske u članku 17., te da se njome upravlja izvan uobičajenih norma političkog djelovanja. Za takvo pak djelovanje zemlja nužno treba kvalitetne i koordinirane upravljače oslonjene na vrhunske stručnjake.
Koliko su pojedini članovi Vijeća za nacionalnu sigurnost koordinirani, najbolje govori podatak da se tjednima nisu mogli suglasiti tko koga poziva na sjednicu i gdje će se ona održati. Pritom u međusobnom komuniciranju nije nedostajalo ni sarkazma, poput poruke da će u obnovljenoj dvorani u Banskim dvorima, u kojoj se sjednica napokon održava, prozori biti – otvoreni. Ako su otvoreni prozori dokaz epidemiološki pripremljenog prostora, sjednica se mogla održati u nikad dovršenoj Sveučilišnoj bolnici u Zagrebu s puno propuha. Pravo ruglo na kraju grada simbol je hrvatskog modela tranzicije i odnosa prema javno financiranom zdravstvu u kojem su znanost, edukacija i skrb za bolesne završili u ruševinama i šipražju. Da su prvi ljudi države ondje napravili prvi korak prema dovršetku objekta te suradnji u aktualnoj krizi, napravili bi jako puno. No znaju li to oni?
tportal
