Jučer gledam kako je britanska kraljica dočekala hrvatskog predsjednika i njegovu suprugu. Prvo je onako šeretski odšacala hrvatsku prvu damu u crvenom kostimiću (rekao bi naš premijer ''nordijski'' ), a onda se obratila našem svircu s pitanjem: ''A Vi tu zbog državničkog posla?''

A ne, valjda je došao popravljat cijevi u palači jerbo poljski predsjednik nije stigao na putnički za London. Eto ti što smo mi Europi. Kad god nas se spomenu žuč im proradi i nešto ih potjera na WC. Toliko se želimo prikrpati Europi da nas je sramotno gledat. Tko god nešto zezne u Hrvatskoj izvlači se na EU. ''Nemamo novca!'' Kao da je to problem, brate; ulazimo u Europu, bit će para! Premijer nam sav nabusit ode za Njemačku, valjda se nadao da će ga dočekati raširenih ruku kao svestranog gastarbajtera, na proslavu 150. obljetnice SPD-a.

''Dobrodošlicu'' mu je odmah poželio najtiražniji njemački list ''Bild''. Čovječe, mene da netko pozove na tulum i onda se onako sprda sa mnom, pa izletio bih poput šprihera i vratio se doma i ne bi tri godine nigdje izlazio van od srama. Bild je u svom tekstu o dolasku 'Rvata u EU s gnušanjem konstatira da će Hrvatska postati novo groblje njihovih milijardi. Naravno da hoće! Većini nas Hrvata nije jasno što bi ovim ''nordijcima'' da nas požele u svom vilajetu. Ta mi ionako izlazimo iz Srednjeg vijeka (ili se vraćamo u njega, ovisno s koje strane gledate), a ekonomija nam je stala otkad je nadvojvoda Franjo Ferdinand onomad otišao na službeni put u Sarajevo.

Opleli nas Nijemci istinom po hrptu i pod nos nam guraju činjenice koje su nam već odavna poznate no mi ih ustrajno metemo pod tepih. Skužili napokon i oni kakvi smo pa nas uspoređuju s Grčkom i Ciprom te se pitaju kako ćemo riješiti pitanje javnog duga, bolesno velike birokracije, nezaposlenosti od 16%, korupcije i inih ''sitnica'' s kojima se mi bakćemo već silni niz godina. Gotovo da žale našeg ministra financija jer mora, jadan, nekoliko milijardi eura godišnje isplaćivati plaće, naknade, dodatke i povoljnosti (Sueddeutsche Zeitung) da bi izbalansirao situaciju u vlastitoj kući. Nije ni čudo da su upravo Nijemci ti koji će posljednji ratificirati ulazak Hrvatske u EU. Racionalan je to narod koji se opravdano pita: A što ćemo to dobiti mi zauzvrat ulaskom Hrvatske u EU?

Fakat, ekipa s Markova trga očekuje tri milijarde eura godišnje da im kapne iz EU. Što smo im mi to ponudili zauzvrat?

Nisu Nijemci bedasti. Europa očekuje nešto veliko od nas, a meni samo jedno pada na pamet no ne želim biti bezobrazan. Za Njemačku smo krizno područje u kojem je sve veći problem propalih kredita no i breme lažnih branitelja. Prema njihovoj računici u Hrvatskoj je barem 150.000 veterana koji nikad nisu vidjeli front. Možda su bili na prvoj crti obrane vlastitih beneficija. Takvi su uvijek prvi u redu. Dodatno opterećenje donosi i Tuđmanovo ''naslijeđe'' a to je napuhani broj općina kojih je 540, javni sektor sastavljen od činovnika i barem 600 prezaduženih državnih poduzeća.
Imamo Hrvatsku.

Da su Nijemci malo bolje popratili lokalne izbore proplakali bi kao ljuta godina. Na kraju, kad zbrojimo ove hrvatske karmine sa sprovodima u EU možemo samo dati skupnu ocjenu da je i EU jedno veliko groblje u koje se pomalo sahranjuju velike ideje i mala dobit. Prešućuje se činjenica da članice pokapaju same sebe, da je plan odavno neuspio, i da sad svak grabi koliko može. A mi mislili tu ubaciti svoje igrače. Tako dobri nismo.

''Ne bu išlo!'' Europa će nas maksimalno iscrpiti, više nego što će nam dati. To je jednostavno računica spram malih zemalja članica. Mi ćemo uvijek biti Matan, Dudek, Iva koji će otići raditi u pečalbu.

Dotad će se namiriti podmitljivi birokratski aparat, a narod, koga briga za priprosti i priglupi narod? Mi ćemo skrušeno gledati hrvatsku rasprodaju vječno se nadajući da će i nama malima nešto kapnuti. Za par godina, kad nam sve uzmu, servilno ćemo se klanjati europskim skorojevićima od kojih ćemo moliti čašu vlastite vode. Zato se ni ne čudim kad niš' koristi kraljica onako osorno spusti bljedunjavom kompozitoru koji je predsjednik jedne banane države. Mi smo ponosan narod, no čim izađemo na ulicu spremni smo svakome čistiti cipele jer nemamo za svoje.

''Vi ste ovdje u državničkom posjetu?'' – pitat će nas uskoro i neki mali birokratić.

''Ma da, premijer, pozvali me da popravim bojler u Bruxellesu!'' – odgovorit će netko od naših.

''Odlično, ne valja kad curi na sve strane!'' – nasmiješi se birokrat.

''O da, znam ja to, znam!'' – samodopadno odgovori premijer države koja više ne postoji.

Izvor: SEEbiz