Pred tjedan dana izabrana je, u Saboru, nova predsjednica Povjerenstva za sukob interesa, Aleksandra Jozić Ileković. Ona će preuzeti štafetu od Nataše Novaković, koja je došla na mjesto prve predsjednice ovog Povjerenstva, odvjetnice Dalije Orešković.
Prvo Povjerenstvo formirano je na zahtjev Europske unije, koja je u šest izvještaja o napretku Hrvatske na putu u EU na prvo mjesto hrvatskih slabosti stavljala, redovito, stupanj korupcije u Hrvatskoj.
Da nije bilo Europske unije i njenog ”uvjetovanja”, kako je to euro-jezikom rečeno, teško da bi hrvatski politički sustav izrodio takvo tijelo.
Uostalom, ni famozni Uskok, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala nije nastao sua sponte, što će reći na vlastitu inicijativu, već na insistiranje Europske unije.
Za vrijeme mandata Dalije Orešković ovo se tijelo potvrdilo kao agilni instrument u rukama kritičara korupcije. U drugom mandatu ovo je tijelo izgubilo na oštrini i značaju. O tome svjedoče brojne koruptivne afere u koje su upleteni ministri i ministrice vlade koju vodi Andrej Plenković.
Sukob interesa je postao uobičajena karakteristika političara na vlasti – u ovom slučaju vladajućeg HDZ-a. Premijer Plenković se tako našao na vrhu koruptivne piramide koju je dugo vremena pokrivao i prikrivao, braneći inkriminirane ministre do posljednjeg daha.
Nažalost, danas je i Europska unija preplavljena koruptivnim aferama i umjesto da nastavi borbu protiv korupcije na europskoj razini, njezini su vrhovi i sami zahvaćeni kapilarnom korupcijom.
Afera Qatargate koja je eksplodirala krajem prošle godine i u kojoj su se našli umreženi potpredsjednica Europskog parlamenta Eva Kaili, zastupnici Andrea Cozzolino, Marc Tarabella i bivši eurozastupnik Antonio Panzeri, kao i jedan od asistenata u europskom parlamentu Francesco Giorgi, širi se kao mrlja ulja na površini mora.
Zanimljivo je da sva ta grupica potječe iz redova europske partije socijalista i demokrata, i da je to iskorišteno za ideološke obračune između desnog i lijevog centra.
Pošto su svi uhićeni i optuženi iz redova ljevice koja bi, kao što kaže talijanski filozof Norberto Bobbio, po prirodi trebala naginjati socijalnoj pravdi i jednakosti pa tako i poštenju, za razliku od desnice koja prirodno inklinira socijalnom darvinizmu i društvenoj nejednakosti, desnica je u Europskom parlamentu iskoristila taj koruptivni skandal za optužbu socijalista za licemjerje i izdaju birača.
Ali korupcija je fenomen koji zahvaća u prvom redu one na vlasti i one koji teže vlasti, moći i bogatstvima. Vlast korumpira ljude koji su njen dio, ali i one koji žele biti njen dio.
Kao što je istaknula su-predsjednica političke grupe europskih zelenih, Francuskinja Manon Aubry, ona koja je prva otkrila ovu aferu i objelodanila je preko socijalnih mreža, prije nego što se afera pretvorila u policijski i pravosudni slučaj: za ovo stanje kriva je netransparentnost europskih institucija, posebna ”kultura netransparentnosti” koja zagovara ovakav sustav lobiranja u Europskom parlamentu koji se pretvara u otvorenu korupciju.
A da je to tako, svjedoči i činjenica da same europske institucije nisu u stanju boriti se protiv korupcije u vlastitim redovima, nego je za to potrebna vanjska intervencija, u ovom slučaju belgijske policije i istražnih tijela Kraljevine Belgije.
Slično se događa i s funkcionerima Europske komisije: u povijesti Europske unije još uvijek se pamti afera s povjerenicom Edith Cresson, kada je madam Cresson zaposlila svog prijatelja – zubara kao znanstvenog istraživača s bogatom stipendijom EU-a, pozaposlila svoje rođake i prijatelje u resoru kojem je bila na čelu, a predsjednik Komisije Jacques Santer je pokušao zataškati skandal, ali su mediji bili ti koji su bili neumoljivi.
Slično je i danas: nije samo Europski parlament zahvaćen korupcijom, već i Europska komisija, i točnije, njezina predsjednica.
Baš je ovih dana njujorški dnevnik New York Times objavio da je pokrenuo spor protiv Europske komisije pred Europskim sudom pravde sa zahtjevom da Sud obaveže Komisiju da objelodani SMS poruke koje je predsjednica Komisije, Ursula von der Leyen razmjenjivala s predsjednikom američke farmaceutske firme Albertom Bourlom, prilikom nabavke 1,8 milijardi doza cjepiva protiv bolesti COVID-19.
Predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola odbila je zahtjev parlamentarne komisije o pandemiji COVID-19, belgijske europarlamentarke Kathleen Van Brempt, da izbriše iz registra lobista predstavnike Pfizer, zato što je Bourla odbio odgovarati pred Europskim parlamentom o tome kako je obavljena transakcija, odnosno kupovina cjepiva, bez sudjelovanja eksperata koji su prema pravilima trebali sudjelovati u procjenjivanju ponuda.
Umjesto toga, predsjednica Komisije je sama pregovarala s predsjednikom Pfizera, a New York Times navodi da je suprug Ursule von der Leyen medicinski direktor poduzeća Orgenesis Inc., koje surađuje s Pfizer-Biotechom i izravno je uključen u razvoj genskih terapija, posebno mRNA cjepiva.
A predsjednica Von der Leyen odigrala je aktivnu ulogu u upravljanju odnosima s farmaceutskim poduzećima i europskim fondovima za istraživanje i razvoj genetskih terapija.
Kao što stoji u zastupničkom pitanju upućenom Komisiji, suprug predsjednice ostvaruje, navodno, značajnu ekonomsku korist imajući u vidu način na koji njezin vodeći položaj u Europskoj uniji utječe na njegovo poslovanje.
Ovo su pitanje postavili zastupnici većinom iz grupe neovisnih zastupnika, a među njima je i eurozastupnik iz Hrvatske Ivan Vilibor Sinčić. To je bilo pitanje postavljeno još u studenome prošle godine, i iz njega, kao i iz afere koju je pokrenuo New York Times vidljivo je da je virus korupcije zahvatio temeljito i europske institucije.
Očito je i Europskom parlamentu potrebna posebna komisija za sukob interesa, a Hrvatskoj je pak potrebno ne jedno posebno tijelo za borbu protiv korupcije, već cijela mreža aktivnosti i tijela za borbu protiv korupcije.
Zato je i europsko tužiteljstvo to koje je moralo pokrenuti slučajeve Josipe Rimac i Gabrijele Žalac, a predsjednik Vlade Andrej Plenković će i pored vike i buke koju izazivaju njegovi ministri kompromitirani korupcijskim aferama, moći u miru dočekati i sljedeći izborni ciklus…