Da stanje na izbjegličkoj/migrantskoj tzv. balkanskoj ruti nije uzavrelo, ne bi političkom CRO tzv. mainstreamu palo na um aktivirati u svoju obranu najteže režimsko oružje: HTV-ovo „Otvoreno“ s uvijek pomno izabranim gostima koji idu niz dlaku vladajućoj politici i najpouzdanijim voditeljem u tom smislu Mislavom Togonalom. Pa će režimska medijska tzv. javna kuća HRT prenijeti i u internetskom izdanju ksenofobiju gradonačelnice Slunja Mirjane Puškarić (HDZ): „Stanje u Slunju nije dobro. Osjećaj nesigurnosti kod naših građana je velik zbog velikih skupina migranata koji se kreću po našim selima, parkovima, šetnicama… Osim toga, tu je i komunalni problem. Svi, pa i ja kao gradonačelnica, zabrinuti smo zbog tolikog broja migranata, jer naš grad prosperira od turizma“.
Piše: Marijan Vogrinec
Slunjskom je pak „strahu od migranata“, parirao načelnik Uprave za granicu Zoran Ničeno tvrdnjom da je, unatoč velikom povećanju broja tih nesretnika, „stanje u Karlovačkoj županiji i u Slunju pod kontrolom.“
Izbjeglice i ilegalni migranti iz ratovima, ekonomskom bijedom i političkim destabilizacijama najsiromašnijih dijelova Bliskog istoka, Azije i Afrike opet su ovih dana medijska i politička hit tema u Bijednoj Našoj. Sve su češći u javnom prostoru video-prizori velikih skupina izbjeglica/migranata koji čekaju vlak na riječkom kolodvoru ili kolona što na područjima Ličko-senjske i Karlovačke županije pognutih glava ubrzano hodaju rubom ceste – na putu „u Njemačku“.
Ti prizori izazivaju pomiješane osjećaje lokalnog stanovništva – i bijes, i suosjećanje i nezainteresiranost – ali su i razlogom kojekakvih neljudskih manipulacija dijela političkog spektra te nesnalaženja/zbunjenosti nadležnih državnih institucija. Koje su dugo bile na tapetu humanitarnih udruga civilnog društva i čak tzv. mainstream medija na Zapadu. Ponajviše zbog navodne grubosti granične policije: batinanja uhićenih ilegalaca u šumskoj pustoši, zatvaranja u neljudskim uvjetima (npr. u Korenici), otimanja novca, mobitela i vrednijih osobnih stvari, spaljivanja ruksaka i odjeće (npr. na Risnjaku, što je snimio jedan planinar), prisilnog vraćanja preko tzv. zelene granice RH s BiH i Srbijom (npr. smrt šestogodišnje djevojčice Medine pod kotačima vlaka), uporabe vatrenog oružja (propucani maloljetna djevojčica i dječak u kombiju), etc.
Premijer Andrej Plenković gotovo ne propušta susret s novinarima, a da im ne probije uši samodopadnom hvalospjevkom o neopisivoj sreći svih još neiseljenih nešto manje od 3,9 milijuna „Hrvatica i Hrvata i svih inih građanki i građana RH“ (sic transit) zbog „ulaska naše zemlje u eurozonu i schengenski prostor“, jer je granica EU-a od 1. siječnja 2023. godine spuštena s hrvatsko-slovenske državne međe na hrvatsko-srbijansku te hrvatsko-bosanskohercegovačku i hrvatsko-crnogorsku, a Bijednoj su Našoj osigurani iz EU-a i silni novac i najsuvremenija tehnologija za zaštitu schengenskog prostora (čitaj: zemalja EU-a tzv. prve brzine) od nekontroliranih, ilegalnih dolazaka izbjegličke/migrantske sirotinje s Juga.
Čiju je pak bijedu, siromaštvo, životnu ugrozu i ukradenu budućnost na vlastitomu kućnom pragu skrivilo upravo (neo)kolonijalno nečovještvo današnjih zemalja EU-a tzv. prve brzine. Na kojemu je nečovještvu bilo stasalo svo zapadnoeuropsko bogatstvo i blagostanje, što je neodoljiv magnet armijama osiromašene/obespravljene sirotinje globalnog Juga. Osobito onima mlađe dobi. Ljudi, je li, samo žele živjeti ljudski, u miru i sigurnosti i to je njihovo temeljno pravo.
Ljudsko pravo na život
Na velikim dijelovima Bliskog istoka, Azije i Afrike – uključivo Latinsku Ameriku, nerješivu kvadratura migracijskog kruga SAD-a na granici s Meksikom – to im je uskraćeno nečovječnim politikama grabežnoga neokolonijalnog kapitalizma. Povijesni je i neoprostiv krimen Zapada za globalne nepravde u svijetu: od genocidnog istrebljenja cijelih naroda i drevnih civilizacija do aktualne žilet-žice i premlaćivanja ljudi u nevolji.
Nitko normalan, ako nije prisiljen ratnom ugrozom ili glađu, neće otići iz vlastitog doma u tuđinu, ali također nitko normalan nema ni ljudsko niti božje pravo najgrubljim nasiljem nasrtati na temeljno ljudsko pravo na život dostojan čovjeka tamo gdje za to postoje uvjeti.
U iseljavajućoj Hrvatskoj, koja više nema domaćih ljudi za popuniti cca 150.000 radnih mjesta u egzistencijalno/strateški važnom gospodarstvu, itekako postoje uvjeti za pristojan život i rad, ali armije na putu „u Njemačku“ u njoj ne žele trajnije ostati, država nema nikakav smisleni program prihvata tih ljudi, a lokalno stanovništvo je prepušteno samima sebi. Zahtjevi pak za azilom u RH su u suštini svojevrsna propusnica za lakši prolaz u zemlje EU-a tzv. prve brzine, odreda bivše kolonijalne velesile, sada s boljim životnim standardom i socijalnim pravima.
Zadnjih se dana, polit-medijski inducirano, uzvitlala prašina zbog državne nakane da se u Dugom Dolu nedaleko od Krnjaka osnuje Centar za registraciju migranata koji okolno žiteljstvo navodno – ne želi. Stoga je karlovačka županica Martina Furdek-Hajdin sazvala predstavnike općina i gradova na tom području na dogovor, kojemu je zbog velike osjetljivosti problema nazočio i ministar unutarnjih poslova i vladin potpredsjednik Davor Božinović.
Naravno da nisu riješili ništa bitno i naravno da se država neće odreći centra na mjetu bivšega vojnog poligona JNA na Skradskoj gori, koji obuhvaća 55 objekata, što se brzo daju privesti svrsi. Osobito odobri li Unija namjenski novac. Indikativno je, međutim, da je ove godine enormno porastao pritisak izbjeglica/migranata na RH, ali i na svim pravcima u cijeloj Europi. „Broj migranata u RH je 170 posto veći no lani, a čak 700 posto je povećan broj zahtjeva za azilom“, kazao je Božinović. „Praktično, tu je vrlo malo kaznenih djela i drugih prekršaja. Mi želimo da cijela ta situacija ne utječe na naš način života, na život naših lokalnih zajednica, gradova i općina. Razmatramo i to kako rasteretiti policijske uprave centrima za registraciju migranata da bismo građanima bili na usluzi i jačali percepciju sigurnosti po kojoj je Hrvatska, govorimo li o kopnenim rutma, pod najvećim pritiskom, a održava najvišu razinu sigurnosti za građane.“
Karlovačka županica Furdek-Hajdin, međutim, nesvjesno skače pred rudo ili samo stranački disciplinirano diže rep HDZ-ovu šeprtljanju u tom osjetljivom pitanju koje ne znâ učinkovito riješiti ni sva bruxelleska, je li, kolektivna pamet. „Otvaranje Centra za registraciju migranata svest će na minimum kretanje ilegalnih migranata“, unaprijed viče „hop“, a nije ni skočila, sic transit. „Možeo biti sigurni u našu policiju. Ona ima dovoljno snage za zaštititi naše područje, pa su nepotrebni samonaoružavanje i samoorganizacija lokalnog stanovništva u tom smislu.“
Istodobno, mediji objavljuju opet novu zgražajuću vijest o „zaštitnoj snazi naše policije“: uhićena su i suspendirana s posla dvojica policajaca (u dobi od 47 i 28 godina) PU karlovačke koji su kriminalističkom istragom osumnjičeni za uzimanje novca „za prijevoz“ od izbjeglica/migranata na području Slunja. Načelnik PU karlovačke Darko Car tvrdi da su, zbog enormnog pritiska ilegalaca na tu županiju, ti problemi postali neizdrživi i da su „kapaciteti za prihvat i registraciju migranata postali premali“.
Slovenska policija pak javlja o više stotina uhićenih izbjeglica i migranata tjedno koji prolaze kroz ementaler-RH te ih šupiraju natrag, a nema podataka o tomu koliko tih nesretnika RH policija šupira preko državne međe u Srbiju i BiH.
Neopravdano sijanje straha
Također je više no indikativan podatak načelnika PU karlovačke, je li, na tragu Božinovićeva diskursa i protivno ksenofobnim izjavama u javnosti, da „migranti ne ugrožavaju sigurnost“ te da „ove godine nije zabilježen ni jedan njihov prekršaj ili kazneno djelo“.
Komu onda smetaju nevoljnici s globalnog Juga na putu „u Njemačku“, ako na toj transverzali kroz RH nikoga ne diraju i ne čine štetu? Tko namjerno sije strah među lokalno stanovništvo na njihovoj ruti? Radikalnom suverenističkom (sic transit) saborskom zastupniku Željku Sačiću, kojemu je vrlo sramotno „otišla u zastaru“ zapovjedna odgovornost i skrivanje masakra srpske starčadi što su ga 26. kolovoza 1995. počinili specijalci ATJ Lučko u Gruborima, zaseoku nedaleko od Plaškog? „Gledajte, nas je 3,8 milijuna“, pjenio se Sačić na presici Hrvatskih suverenista, gdje se pozivalo na prosvjede protiv izbjeglica/migranata i tražila od vlade bolja zaštita državne granice. „Kakve šanse mi imamo, ako se želimo prepustiti toj masovnoj rijeci ili, bolje rečeno, oceanu takvih migranata koji žele preplaviti Europu!? Pa, mi smo prvi na udaru!“
Stranački mu kolega Marko Milanović-Litre, koji je sjeo u saborsku klupu sa samo 19 preferencijalnih glasova (sic transit), nije bio ništa blaži: „To je glupost otvorenih vrata. EU nije ništa drugo do li – štetočina!“
Kratko i ksenofobno sasvim jasno, suverenistički (!?), baš kao što je ksenofobno, rasistički bio jasan 2015. godine istomišljenik, današnji radikalan eurozastupnik krajnje tzv. desnice Ladislav Ilčić tvrdnjom da su muslimani biološki snažniji od Europljana, jer „imaju puno djece“. A tko je kriv etničkim Europljanima – valjda ne demografski potentni „muslimani“!? – za to što bježe od krevetne tjelovježbe hopa-cupa kao vrag od tamjana. I tko je bio glup i štetočina 1990-ih godina kada se rijeka, ma što rijeka, ocean hrvatskih prognanika i izbjeglica s ratom zahvaćena područja RH slijevao u susjedne zemlje i širom zemalja EU-a tzv. prve brzine, gdje su domaćinski prihvaćeni?
Neki se još nisu vratili niti će se vratiti u tako polit-gospodarski trknutu zemlju, nepravednu, ortačku, korumpiranu… À propos, da nije te radno potentne sirotinje iz Nepala, Pakistana, Indije, Irana, Afganistana, s Bliskog istoka i dijelom Afrike na cca 120.000 fizički zahtjevnih radnih mjesta što ih domaći žitelji izbjegavaju u velikom luku, Bijedna bi Naša ove godine – pa i nekoliko prethodnih, dakako – mogla komorno staviti ključ u bravu mnogih gospodarskih subjekata u turizmu, građevinarstvu, poljoprivredi, uslužnim djelatnostima, etc. Strani radnici više nemaju ograničenja za radne dozvole, a budući da je kriza radne snage u RH naplavila poduzetnicima vodu do samog nosa, da su bazeni u susjedstvu presušili (BiH, Srbija, Kosovo…), ni poduzetnici više nemaju ograničenja tražiti radnike širom svijeta.
Zapošljavanje izbjeglica/migranata – osim iz Ukrajine kojima se pogoduje na veliko i bez ikakvih kriterija – u Bijednoj je Našoj više iznimka, nego osmišljena državna politika. Neopravdani strah od „drugih i drukčijih“ je nepisano pravilo što se provuklo svim porama društvenog života. Je li, za razliku od tzv. civiliziranih zapadnih zemalja, gdje tzv. bijela kuga također naprasno rastjeruje rode oko rodilišta, koje zemlje sustavno i pametno probiru radnu snagu iz izbjegličke/migrantske ponude, gospodarstvu si drže glavu barem na razini, ako već ne visoko iznad vode. Dok takvo što dođe ksenofobnom CRO vlastodržju iz debelog mesa među sive vijuge, bit će već kasno. Kao što se svaka dobra ideja/praksa sa strane najprije sudari s pametnjakovićima na pozicijama moći, koji sumnjaju na podvalu i onda vrlo brzo izgubi svaki smisao, jer „nije trenutak za primjenu“.
Izbjeglice/migranti nikad nisu bili u tzv. mainstream CRO politici nekakav potencijal i mogućnost, nego opasnost i zlo na koje se ne može utjecati. „Svakodnevno se mogu vidjeti migranti“, dosoljava ksenofobnom duhu u HRT-ovu Dnevniku izvjesna novinarka Tanja Kuturovac iz Karlovca, “a zadržavaju se u samim središtima gradova i općinama koje se nalaze u blizini granice s BiH. Zaustavljaju se u parkovima, a mještani kažu da ih vide i u svojim dvorištima.” Ni načelnik općine Vojnić nije sklon razumjeti tuđu nesreću: „Ljudi su nesigurni. Migranti su svakodnevno oko naših kuća, nema žena i djece. Uglavnom su to muškarci u dobi od 18 do 30 godina, i te skupine se kreću našim cestama. Prije su išli šumama i skrivali se, a sada idu kao da granice ne postoje“. Pa kako je moguće da hrvatska „schengenska“ policija sada – kada je EU uložio u nju više no ikad prije: i kešovine i sofisticirane nadzorno-represivne tehnologije – više nije u stanju držati migracije pod kontrolom? Gdje je i zašto zapelo?
Najteže režimsko oružje
EU nije učlanio RH u Schengen zbog Plenkovićevih lijepih očiju ili zato što mu je najviše stalo da nesretnici s globalnog Juga ne gaze hrvatsku travu, nego zato da „povijesno vjerni hrvatski Balkanci“ odrađuju prljavi posao za zemlje EU-a tzv. prve brzine. Zašto da se Nijemci globalno sramote kad ekstremi AfD-a ili NPD-a bace Molotovljev koktel na jadnu migrantsku nastambu u Münchenu ili Frankfurtu, neka se Hrvati vade iz kloake kada The Guardian objavi užasne fotke i svjedočenja premlaćenih mladića koje je hrvatska granična policija na nekom šumskom proplanku bogu iza nogu natjerala pjevati ustaške pjesme i klicati BBB-ove slogane GNK Dinamu. Pa to snimala mobitelima, što je nekim slučajem dospjelo u javnost.
Policijski „gazda“ Davor Božinović „nema pojma“ ni o tomu niti o sličnim neljudskostima, jer se „nisu dogodile“, a njegov pak „gazda“ u vladi svršava kada ga tapšaju po ramenu „draga Ursula“ i „dragi Charles“ iz njegove službene prepiske. I tako se izbjegličko/migrantsko vrzino kolo stihijski okreće i dalje. Najveća žrtva je istina. Ljudskost.
Da stanje na izbjegličkoj/migrantskoj tzv. balkanskoj ruti nije uzavrelo, ne bi političkom CRO tzv. mainstreamu palo na um aktivirati u svoju obranu najteže režimsko oružje: HTV-ovo „Otvoreno“ s uvijek pomno izabranim gostima koji idu niz dlaku vladajućoj politici i najpouzdanijim voditeljem u tom smislu Mislavom Togonalom. Pa će režimska medijska tzv. javna kuća HRT prenijeti i u internetskom izdanju ksenofobiju gradonačelnice Slunja Mirjane Puškarić (HDZ): „Stanje u Slunju nije dobro. Osjećaj nesigurnosti kod naših građana je velik zbog velikih skupina migranata koji se kreću po našim selima, parkovima, šetnicama… Osim toga, tu je i komunalni problem. Svi, pa i ja kao gradonačelnica, zabrinuti smo zbog tolikog broja migranata, jer naš grad prosperira od turizma“. Slunjskom je pak „strahu od migranata“, parirao načelnik Uprave za granicu Zoran Ničeno tvrdnjom da je, unatoč velikom povećanju broja tih nesretnika, „stanje u Karlovačkoj županiji i u Slunju pod kontrolom“.
Doda li se tomu i Božinovićeva ocjena kako ti ljudi na putu „u Njemačku“ najvećim dijelom ne čine ni prekršaje reda i mira niti kaznena djela – a to što iza njih ostaje stanovit komunalni nered neusporedivo je beznačajnije od komunalnog nereda koji mjecima vlada u Zagrebu – ostaje otvorenim pitanje zašto netko u Bijednoj Našoj u okolnostima kad EU nema suvislu izbjegličku/migrantsku politiku viče: „Neka visi Pedro!“ I upire prstom u tuđu nesreću, koju su izravno skrivili oni što su RH primili u Schengen da za njih odrađuje prljav granični posao.
Sramota do neba. Neprihvatljivo. Necivilizacijski.
„Gledajte“, poručuju takvi, „hrvatska je policija neki dan u samo 24 sata zaustavila cijelu vojsku od 600 migranata pri ilegalnom ulasku u našu zemlju!“ Pa?
