Glavni krivci za inflaciju, recesiju, energetsku i krizu hrane, za tržišne poremećaje, drastično siromašenje tzv. običnih/malih ljudi – bogati će na Zapadu biti još bogatiji, jer globalne nesreće koje instaliraju nikad na njih ne ostavljaju ozbiljna traga – i za predarmagedonsku psihozu imaju novu mantru za urbi et orbi „opravdati“ zašto su „najprije djelovali, a tek potom razmišljali“: ruska vojna invazija/agresija na Ukrajinu uzrok je inflaciji te energetskoj i krizi hrane. Krajnje je dvojbeno jesu li imali čime razmišljati kad su posljedice tako strašne, a ukrajinskom se ratu ne vidi kraj kao ni uzdignutim Putinovim rukama na predaju. Dok je to tako, a nitko zapravo ne zna do kada će biti tako i je li moguć povratak na tzv. staro normalno, gdje će se problemi rješavati razgovorima i dogovorima – makar i s figom u džepu, jer i milijun je neuspješnih razgovora i dogovora bolje od jednog rata – Europa će, Bijedna Naša na njezinu EU-repu i većina svijeta biti na kriznoj klackalici, gdje će zlo i još gore udarati sve nepodnošljiviji ritam. Pa, tko preživi, imat će se čega sjećati i o čemu pričati naraštajima
Marijan Vogrinec
„Naša država neće imati dovoljno novca za pomoći najesen/nazimu svim svojim građanima i svim poduzetnicima na udaru inflacije i energetske krize, ali će vlada pratiti stanje i promptno reagirati mjerama radi zaštite najugroženijih skupina stanovništva i dijelova gospodarstva“, kazali su ministri financija Marko Primorac i gospodarstva Davor Filipović. „Budu li tržišni opskrbljivači kućanstava plinom ponudili svojim potrošačima više cijene tog energenta, oni ne moraju prihvatiti nove ugovorne obaveze i u roku 14 dana imaju se pravo vratiti Gradskoj plinari, ali za njih (otprilike 70.000 potrošača) ne mogu vrijediti cijene kao za stare klijente budući da Plinara mora nabavljati plin po šest puta višim cijenama no dosad“, rekao je novinarima gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević. Prvi čovjek hrvatske metropole nije rekao – to u „Plenkovićevoj“ Bijednoj Našoj sada nije popularno – zašto je Gradska plinara odustala od šest puta jeftinijeg ruskog prirodnog plina. Vidjela hrvatska žaba kako se eurounijski konji potkivaju, pa i ona digla nogu!? Što košta da – košta. Građane, naravno. Imamo LNG u krčkom akvatoriju za ukapljeni američki plin iz škriljevaca, pa nestašice neće biti. Skupoće itekako hoće. Itekakve, da se smrzneš uz radijator i da unaprijed gurneš ključ u poduzetničku bravu.
Živio hrvatski LNG u akvatoriju otoka Krka! Pa živio i šest puta skuplji taj američki, katarski, australijski… ukapljeni plin! Živjele i zapadne (SAD, EU, NATO i tzv. partneri) tzv. sankcije Rusiji u svih šest paketa! Živjela kobna šestica koja inflatorno-recesijski trese Europu i cijeli svijet snažnije od pandemije smrtonosne bolesti SARS-CoV-2 s najzaraznijim sojevima! Živjela i HDZ-Plenkovićeva plagijatorska energetska politika u Bijednoj Našoj zbog koje će „Hrvatice i Hrvati i sve ostale građanke i građani RH“ (sic transit) biti prisiljeni dizati kredite, zaduživati se preko svake mjere, padati u dužničko ropstvo ne bi li bili koliko-toliko dospijevali plaćati sve skuplju struju, plin, kruh, mlijeko, brašno, šećer, rižu, ulje, jaja, benzin te najnužnije higijenske potrepštine. „Država nema novca za pomoći svima kojima je to potrebno“, tvrde dvojica najvažnijih premijerovih ministara, a imala je svijesti i savjesti – ničim izazvana, ako se eurounijsko poltronstvo ne računa – dignuti nogu za potkivanje inflatorno-energetskom krizom bez presedana u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata!?
„Najprije djeluju, onda razmišljaju“
Pazi sad ekonomske „pameti“ za makar počasnog anti-Nobela: neću ruski šest puta jeftiniji plin, hoću šest puta skuplji američki da bih naudio Rusima!? Koji svoj energent mogu prodati svakom potrebitom u svijetu. Kretenizam na entu kao izravan dokaz da nekim ljudima nije vrijedno dati dvije koze na čuvanje, kamoli ih pustiti vladati državom i odlučivati o životu i smrti sugrađana. Pitali novinari predsjednika RH Zorana Milanovića što vlada treba učiniti u ovako teškim okolnostima energetske krize i inflacije. „Vlada mora naći puno novca, a to sada ne može ni jedna Njemačka“, odgovorio je ironijom. „Tako je to kada se najprije djeluje, a tek potom razmišlja.“ A Zapad je, ponajprije prvi činovnici EU-a i britanski proturuski jastrebovi, nabrkan američkom polit-ekonomskom logikom America First! najprije povikao „hop“, a kada je tzv. sankcijski skočio, za jedva mu je pola godine došlo iz debeloga mesa u glavu kako je skočio u – fekalije. U dvoznamenkastu inflaciju s recesijskom tendencijom, energetsku i krizu hrane, sigurnosnu neizvjesnost i nepodnošljivu socijalnu regresiju. No, kaže prostoseljačka mudrost: sada je kasno jebenom se kajati! Hrvatski poduzetnici traže hitnu pomoć države i izjednačavanje cijena energenata s kućanstvima, jer nije u redu, kažu, da vladajući na njihov račun skrbe o svojim glasovima na izborima.
Trošak energetske „pomoći građanima“ nadoknađuju zavlačenjem ruke dublje u poduzetnički džep, ovi su to pak prisiljeni uzidati u cijenu usluge i proizvoda, što u konačnici opet plaćaju – građani. Krajnji kupci. Kako to da „država nema novca“ za sada vaditi svoje tonuće žitelje i poduzetnike iz živog blata kojemu ih je lakomisleno prepustila nesuverenistički se, je li, solidarizirajući sa zapadnim tzv. sankcijskim ratom s Rusijom u korist SAD-a, a turistička sezona se pokazala izdašnijom od rekordne 2019. Godine? I kako to da ima novca – koliko god treba, nije upitno – za tri najpovlaštenije kaste u društvu, građane tzv. prvog reda za razliku od svih ostalih: političare, oko 510.000 (!?) tzv. branitelja u cca 1300 udruga i za Katoličku crkvu, koja godišnje ubire blizu milijarde javnih kuna, Od državnog proračuna do jedinica lokalne/regionalne samouprave, javnih poduzeća, ministarstava, raznih institucija…? Ni pred Bogom nisu baš svi jednak – kako „pastiri“ propovijedaju „stadu“, a političari lažu, otimljući se za birače – kamoli pred HDZ-Plenkovićevom vladom kojoj su „naši“ naši i „njihovi“ njihovi. Pa će, je li, za dokaz tomu, Dnevnik Nove TV objaviti reportažu o Josipu Krpini (28), poljoprivredniku iz Radašinovaca u zaleđu Zadra kojem je Županija uskratila 26.000 kuna za traktorsku prikolicu zbog tri slova: „OPG“ (Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo). Vlasnik OPG-a Krpina je na natječaju imao više bodova od traženih, a njegov je OIB isti kao matični broj OPG-a, no trgovac nije na računu za prikolicu napisao „OPG“, što je županijskoj birokraciji pod HDZ-ovom kontrolom bio „jaki“ razlog za odbiti zasluženu pomoć mladom poljoprivredniku.
Josip Krpina – Foto; agroklub.com
Glavni krivci za inflaciju, recesiju, energetsku i krizu hrane, za tržišne poremećaje, drastično siromašenje tzv. običnih/malih ljudi – bogati će na Zapadu biti još bogatiji, jer globalne nesreće koje instaliraju nikad na njih ne ostavljaju ozbiljna traga – i za predarmagedonsku psihozu imaju novu mantru za urbi et orbi „opravdati“ zašto su „najprije djelovali, a tek potom razmišljali“: ruska vojna invazija/agresija na Ukrajinu uzrok je inflaciji te energetskoj i krizi hrane. Krajnje je dvojbeno jesu li imali čime razmišljati kad su posljedice tako strašne, a ukrajinskom se ratu ne vidi kraj kao ni uzdignutim Putinovim rukama na predaju. Dok je to tako, a nitko zapravo ne zna do kada će biti tako i je li moguć povratak na tzv. staro normalno, gdje će se problemi rješavati razgovorima i dogovorima – makar i s figom u džepu, jer i milijun je neuspješnih razgovora i dogovora bolje od jednog rata – Europa će, Bijedna Naša na njezinu EU-repu i većina svijeta biti na kriznoj klackalici, gdje će zlo i još gore udarati sve nepodnošljiviji ritam. Pa, tko preživi, imat će se čega sjećati i o čemu pričati naraštajima.
Poljodjelcima je i stočarima u Bijednoj Našoj krizna voda narasla do nosa i dodatno ih bacili na koljena katastrofalna suša, višekratna tuča u dijelu zemlje, bujične poplave i snažne oluje (zbog kojih je proglašeno stanje elementarne nepogode), pa enormna poskupljenja zaštitnih sredstava, gnojiva, sjemena, stočne hrane i svih tzv. ulaznih troškova, poremećaji na tržištu hrane, ucjenjivačke otkupne cijene njihovih proizvoda. Premijer Andrej Plenković nije imao druge no primiti skupinu poljoprivrednika, koju je vodio predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić, znan iz kojekakvih ranije traktorskih i inih prosvjeda, ne bi li izračunali kvadraturu kruga neodrživog stanja u proizvodnji domaće hrane i uredne opskrbe građana. A to teško da je moguće. Šteta je u poljoprivredi već sada viša od milijarde kuna, a interventnih cca 200 milijuna – koji će stići na račune kada stignu i komu stignu, ne prije kasne jeseni – manje je od kapljice u moru, manje od vatrogasne mjere, pa…
Rajski vrt na zemlji
Da nije bilo, kako Rusi kažu, tzv. specijalne vojne operacije u Ukrajini ili, kako SAD/EU/NATO i zapadni tzv. partneri uporno papagaje urbi et orbi kontroliranim medijima, tzv. ničim izazvane (sic transit) invazije/agresije na Ukrajinu, svijet bi izgledao kao rajski vrt!? I da je neki ruski alter ego Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr. ili, još bolje, Andreja Plenkovića gazda Kremlja, a ne, autokrat Vladimir Vladimirovič Putin koji – po cijenu posljednjeg rata u povijesti čovječanstva – ne dâ SAD/NATO-u dovući nuklearne projektile na ukrajinsko-rusku granicu i izigravati „mirotvorca“, ni hrvatski građani, poljoprivrednici i poduzetnici ne bi sada već bili u tako teškom položaju!? Pola milijarde eurounijskih potrošača ne bi znalo za energetsku i svaku drugu krizu, dramatičnu štednju plina, struje, benzina, pa ni klimatske promjene valjda ne bi bile tako zastrašujućih posljedica da nema Rusa, Putina i „ničim izazvane“ (sic transit) ruske vojne invazije na Ukrajinu!?
Nitko, je li, pa ni neki ugledni diplomati indikativnoga tzv. međunarodnog iskustva, ili ekonomisti s Nobelovim priznanjem, ili tzv. neovisni politički analitičari od imena i prezimena daleko izvan granica svoje velike zemlje ne pita bi li naš trknuti svijet izgledao znatno bolje no sada, ne mora baš kao rajski vrt, da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, politički crni analfabet s iskustvom tv-komedijaša, bio dovoljno zreo, kao što nije, pa spriječio rat, najveću tragediju u povijesti svog naroda i ponajveće zlo nakon Drugoga svjetskog rata dugoročno naneseno cijelom planetu. Jer, da je u izmišljenoga u zapadnom Frankenstein-laboratoriju „nacionalnog junaka“ iz Kijeva bilo pameti i liderske odgovornosti, kao što u kritičnom trenutku nije, o problemu i tzv. crvenoj crti u Ukrajini dogovorio bi se s najzainteresiranijim, s prvim susjedom s kojim ga povezuje stoljetna zajednička povijest i bratstvo po rasnoj krvi, sa službenom Moskvom, a ne bi glumatao hlebinca samoubilački se povodeći za ekonomskim, vojnim i geostrateškim/političkim interesima glavnog ruskog neprijatelja s drugog kraja svijeta i njegovih eurounijskih ancila. Kojima, je li, etiketa tzv. ničim izazvane (sic transit) ruske invazije/agresije na Ukrajinu služi kao smokvin list – doduše sparušen na vrućoj neuvjerljivosti – za pokriće unutarnjih/globalnih političkih i upravljačkih promašaja, nesposobnosti i sofisticiranih imperijalnih/neokolonijalnih/megakorporativnih presizanja.
A smetaju im velesile Rusija i Kina, koje žele svoje mjesto za glavnim stolom tzv. novoga svjetskog poretka, traže svoj dio zajedničke torte i ne priznaju globalni autoritet i dominaciju jedne države/koalicije nakon što je srušen Berlinski zid, s njim tzv. komunistički blok zemalja sa SSSR-om na čelu i Varšavskim ugovorom kao udarnom mu vojnom šakom te adaktirana tzv. hladnoratovska politika. Zapad je prljavo odigrao situaciju uspostave mira i sigurnosti, razoružanja i ravnoteže, s figom u džepu i – formalno uvažavajući Moskvu kao tzv. strateškog partnera, što je sada poništeno na NATO-ovu summitu u Madridu – zadržao Rusiju kao metu na svom ciljniku. Sada to zastrašujuće eskalira – pojačano traje od ruske aneksije Krima 2014. godine – otvorenim ratom SAD/EU/NATO-a i tzv. partnera u Ukrajini za ekonomsko, vojno, geostrateško i geopolitičko uništenje Ruske Federacije. Marionetski režim Volodimira Zelenskog igra tuđu igru na nepopravljivu nacionalnu štetu, a ukrajinski predsjednik je najveći krivac za tragediju i povijest će, ako ne i netko drugi, suditi tom „nacionalnom junaku“ (sic transit) što dnevno iks puta iskače iz svake polit-medijske paštete. Rat u Ukrajini s razlogom više nije prva vijest u medijima, a završit će – jednog dana, ako ne prije – nakon što se o tomu dogovore Ruska Federacija i SAD. Rusi zato što i njih itekako košta ta ukrajinska avantura, a Amerikanci zato što će njihovi saveznici u Europi i šire trpjeti gubitke veće od koristi ishitrenim tzv. sankcijama Rusiji.
Zelenski i njegova larpurlartologija o zločinu i kazni nisu niti će ikad biti ne samo presudni nego ni uistinu važni za uspostavu mira u toj drugoj po veličini europskoj zemlji. Putin ga ne smatra dostojnim za pregovore, a Bidenu će biti aktualan samo dok ga može iskoristiti kao štaku u svojim invalidskim pohodima u tom dijelu svijeta i alibi za skupljanje doniranih simpatija u zemljama pod svojom kontrolom. Državama kojima priznaje status tzv. zapadnih demokracija, s tzv. zapadnim vrijednostima i našim načinom života (sic transit). To je ono, što „europejski“ karijerist Andrej Plenković sa zapadnobalkanskog kiflića, brojem žitelja kao pola srednje ulice u Šangaju, ovisan o solidarnom euru „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“ kao ozebao sunca, pretenciozno naziva – „pravom stranom povijesti“. I zato sve svoje upravljačke nesposobnosti grozničavo gura pod tepih „tržišnih poremećaja izazvanih ruskom agresijom na Ukrajinu“. Sic transit. Kakve veze ima rusko-američki/zapadni rat u Ukrajini s time da hrvatski premijer navaljuje hrvatskim poduzetnicima i građanima šest puta teži/skuplji teret računa za američki/zapadni plin, struju, benzin, ulje, šećer, brašno, higijenske i ine proizvode, a poljodjelcima pet puta skuplje mineralno gnojivo, sjeme, zaštitna sredstva, stočnu hranu, također plin, struju, zeleni dizel i ine tzv. ulazne troškove, jer se solidarizira sa zapadnim paketima tzv. sankcija Rusiji (i Kini, Iranu, dakako) i uskraćuje vlastitom gospodarstvu i sugrađanima znatno jeftinije energente!?
Tržišni poremećaji, inflacija, recesija, nestašice i enormna poskupljenja života nisu „izazvani ruskom agresijom na Ukrajinu“ i zato što je Putin tzv. autokrat u svojoj zemlji (koga briga što tko radi u vlastitoj kući), nego SAD/EU/NATO-ovim i tzv. partnerskim tzv. sankcijama Rusiji na koje je Moskva – time izazvana na samoobranu; milo za drago – reagirala tzv. protusankcijama. Kumovali su tržišni/dobavni/nabavni poremećaji zbog pandemije bolesti SARS-CoV-2 i zastrašujuće posljedice klimatskih promjena (suša, požari, poplave, odroni, tsunamiji, uragani…), koje su prošlih stotinjak godina skrivile zapadne megakorporativne agresije na prirodu i ratovi. Sada, Zapad je udario po Rusima, gdje je mislio da će ih najviše zaboljeti, pa su i oni uzvratili Zapadu, gdje misle da će ga najviše zaboljeti. A to je energetska slabina. Rusi imaju energenata i hrane i za izvoz, a Unija je gotovo 50 posto energenata uvozila iz Rusije i dobar dio tih količina nije kadra nadoknaditi iz drugih izvora, pa zborno kuka da „Rusi koriste energente i hranu kao oružje, što je nedopustivo, protivno međunarodnim pravilima, nehumano“.
Rusi prigušili ventile
Pa, naravno da koriste. Tko i zašto ne bi? To je svatko s makar dva zrna soli u glavi mogao i očekivati. Trebali bi glumatati Samaritance ili okretati i drugi obraz dok ih SAD/EU/NATO i tzv. partneri šamaraju!? Dok Zapad koristi kao oružje sedam paketa bolnih tzv. sankcija!? Uz to što potpiruje rat, ubijanja, ranjavanja, razaranja imovine i milijunske migracije civila na Zapad milijardama kešovine svojih poreznih obveznika, dnevno dostavlja Kijevu velike količine sve sofisticiranijeg oružja za ubijanje Rusa i uistinu time izaziva posljednji rat u povijesti čovječanstva. Rat u Ukrajini traje već pola godine i još mu se ne vidi kraj, zapadne tzv. sankcije ga nisu ni usporile, kamoli zaustavile, u Rusiji nije izbila pobuna stanovništva protiv Putina i njegova režima, a EU se našao pred energetskim izazovom koji će jesen/zimu učiniti ekonomski krajnje rizičnom, socijalno nabrijanom do praga (ne)izdržljivosti i gospodarski gubitaškom/nekonkurentnom kao u doba velikih povijesnih depresija uoči dvaju svjetskih ratova. Jedna se Njemačka, najsnažnija i najpotentnija europska (i jedna od globalnih) ekonomija, našla u raskoraku: jesu li tzv. sankcije Rusiji kobni promašaj EU-a što će, kvazipolitički izazvan, rezultirati dugoročnim štetama? Nije li trenutak da se pusti u pogon plinovod Sjeverni tok 2 kojim je Njemačka izravno povezana s ruskim dobavljačem prirodnog plina?
Tim više, jer su Rusi prigušili ventile na plinovodu Sjeverni tok 1. Nekim su zemaljama EU-a sasvim isključili plin – ne žele plaćati ruskim rubljima, pa… – a ostale su u neizvjesnosti. Na brzaka pune skladišta plina dok još mogu i što više mogu. Političari pak i dalje igraju prljavu igru uvjereni da su im birači maloumnici što vesla sisaju, pa im se može dovijeka mahati pred nosom crvenom krpom kako je „rat u Ukrajini“ razlog svim njihovim životnim nevoljama, jer te i „još gore nevolje“ (inflaciju, skupoću, krizu…) trpe i „drugi u Europi i svijetu“, pa… Da nije Putina, Rusa i rata u Ukrajini svijet bi, „našom dalekovidnom zaslugom“ (sic transit) izgledao baš kao Kraljevstvo nebesko. Bilo bi sve jeftino, plin, struja, hrana, benzin… Malo morgen! Da nije zapadnih tzv. sankcija Rusiji i da je razumnijih političara od danas vladajućih u zapadnom svijetu, koji Zapad ne znâ, nije kadar niti želi resetirati kompromitiran neljudskošću imperijalni, izrabljivački i dominacijom impregnirani kapitalizam i da se Rusiju, Kinu, Iran, Siriju, etc. tretira kako to međunarodna pravila oktroiraju za globalnu suradnju i tzv. miroljubivu koegzistenciju, nije da problema više ne bi bilo, ali oni ni približno ne bi bili kao što su sada i kao što još mogu biti.
Ni hrvatski karijerni „Europejac“ iz Banskih dvora ne bi – sinkronizirano s resornom ministricom Marijom Vučković – morao toliko lagati družbi Mate Brlošića kako je vladina „Mjera 22, vrijedna 200 milijuna kuna, instrument pomoći za poljoprivrednike uslijed tržišnih poremećaja izazvanih ruskom agresijom na Ukrajinu te posljedicama razorne suše“. Sic transit.
29.04.2021., Majske Poljane – Gospodja Ljuba, cija je kuca stradala u potresu, nije korisnica Crvenog kriza. Odmah nakon sto je potres pogodio to podrucje dobila je nesto pomoci no s vremenom su prestali dovoziti, a ona nema kako doci do Gline. U improviziranoj kuhinjici priprema hranu za sebe i sina. Photo: Edina Zuko/PIXSELL
