“Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek kazala je u izjavi medijima da će prema Zakonu o nedopuštenom ponašanju na internetu koji je najavljen danas na sjednici Vlade odgovornost za objavljeni sadržaj na društvenim mrežama biti na upraviteljima društvenih mreža, dok će revizijom Zakona o elektroničkim medijima urednička odgovornost u medijima postojati i za komentare koji se objavljuju na mediju.”
Ovo je glupo i pogrešno na više nivoa, a zasniva se na naivnoj pretpostavci da se sve može tehnološki riješiti. No ne može. U tom tehnološkom rješavanju, kao i do sada, najviše će stradati nevini, jer će postati žrtve preširokog i diskriminativnog filtriranja.
Pored toga, ispada da će nekakvo administrativno tijelo de facto ad hoc određivati što je nezakonito, a što nije. Naivno sam mislio da se kaznena djela rješavaju na sudu, a ne pred nekakvom komisijom.
Pored toga, ministrica hrabro definira što je kazneno djelo. Prvo, to je daleko izvan nadležnosti nekoga na izvršnoj funkciji. To ne radi ni policija, ni DORH, već sud.
Nisam bio siguran pa sam provjerio, u CRORUPTIJI™ imamo nešto što se zove Ustav, a on ima članak 38. koji u prvom članku kaže “Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja mišljenja”, nakon toga u drugom članku definira se da ta sloboda obuhvaća slobodu govora. E, sada, ovo je čisto retoričko – koji će ti klinac sloboda mišljenja, ako ga ne možeš i izraziti?
Mi potpadamo pod prisilni utjecaj zakonodavstva velike voljene i najdraže EU-ropske unije koje teži za sve širom i većom regulativom, koje se bori protiv raznih nepoćudnih oblika govora, u koji ulazi govor mržnje, ali i takozvane lažne vijesti. A, pri tome – naravno – objektivnu istinu utvrđuje upravo ta ista velika voljena Unija, odnosno njene eminentne članice. Tako je svako mišljenje i stav protiv općeprihvaćenih stavova Unije demagogija i populizam, a po novome i fake news. Rekao bih da, suludo, EU-ropska unija misli da će gušenjem slobode govora riješiti sve veći broj problema s kojima se suočava.
Ministrica očito ne zna da novac sam po sebi ne kupuje tehnološka rješenja, jer ako je dosta samo ostvarivati velik profit da bi se mogao riješiti problem zašto onda farmaceutska industrija već nema lijek za rak? A u stvarnosti nema lijek čak ni za običnu gripu (već se možete samo cijepiti). Zašto automobilska industrija nije razvila vozila koja idu 1000 kilometara na litru goriva, zašto nemamo fuzijske reaktore, teleporte, zašto nemamo warp pogon i ne posjećujemo susjedne galaksije? Sve te industrije pune su para kao šipak koštica, a eto – na kraju ništa od njih.
Zašto antivirusna industrija vrijedna milijarde dolara nije riješila problem kompjuterskih virusa? Zašto navodni sustavi umjetne inteligencije ne rješavaju problem hakiranja i drugih zloupotreba?
Pa zato što su takva tehnološka rješenja teško izvediva i ne samo to, uvijek su izvediva do određenog nivoa, s određenim nivoom točnosti i s određenom ugrađenom negativnom pogreškom. Ta negativna pogreška rezultira pogrešnim prepoznavanjem legitimnih sadržaja kao nelegitimnih. U nekim slučajevima ta je pogreška mala, ali u nekim, gdje spadaju razne metode analize slike i teksta ta pogreška može ići i u desetke postotaka, a zavisno od rješenja i tehnologije stopa negativnih pogrešaka može biti i puno veća.
Na kraju, niti jedna tehnologija (a ova tehnologija o kojoj mašta ministrica prepuna je ograničenja) ne može riješiti ono što je desetljećima sustavno zatirano, a to je zdravo društvo, društvo pravne sigurnosti, jednakosti pred zakonom, društvo koje cijeni čast, poštenje i istinu, a ne zasniva se na beščašću korupciji i laži.
Zakoni se, draga ministrice, provode primjenom, a ne promjenom. Nažalost, loši, priglup i koruptivni propisi vode pravnom, ekonomskom i svakom drugom kolapsu, upravo onome koji ovo društvo doživljava. Desetljećima se sustavno razvaljuju sve temeljne društvene institucije – pravosuđe, zdravstvo, školstvo, znanost, kultura, a umjesto da se pozabavimo biti problema mi ćemo sve riješiti tako što ćemo donijeti još jedan zakon. E, pa želim vam puno sreće u tome, trebat’ će vam.
Još samo mogu dodati da mrzim ovakvo društvo, mrzim ovakve političare, mrzim ovakvu zemlju, mrzim lopove, korupcionaše, beskičmenjake i lažove – pa eto – sudite me!
logično
Ovo je glupo i pogrešno na više nivoa, a zasniva se na naivnoj pretpostavci da se sve može tehnološki riješiti. No ne može. U tom tehnološkom rješavanju, kao i do sada, najviše će stradati nevini, jer će postati žrtve preširokog i diskriminativnog filtriranja.
Pored toga, ispada da će nekakvo administrativno tijelo de facto ad hoc određivati što je nezakonito, a što nije. Naivno sam mislio da se kaznena djela rješavaju na sudu, a ne pred nekakvom komisijom.
Pored toga, ministrica hrabro definira što je kazneno djelo. Prvo, to je daleko izvan nadležnosti nekoga na izvršnoj funkciji. To ne radi ni policija, ni DORH, već sud.
Nisam bio siguran pa sam provjerio, u CRORUPTIJI™ imamo nešto što se zove Ustav, a on ima članak 38. koji u prvom članku kaže “Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja mišljenja”, nakon toga u drugom članku definira se da ta sloboda obuhvaća slobodu govora. E, sada, ovo je čisto retoričko – koji će ti klinac sloboda mišljenja, ako ga ne možeš i izraziti?
Mi potpadamo pod prisilni utjecaj zakonodavstva velike voljene i najdraže EU-ropske unije koje teži za sve širom i većom regulativom, koje se bori protiv raznih nepoćudnih oblika govora, u koji ulazi govor mržnje, ali i takozvane lažne vijesti. A, pri tome – naravno – objektivnu istinu utvrđuje upravo ta ista velika voljena Unija, odnosno njene eminentne članice. Tako je svako mišljenje i stav protiv općeprihvaćenih stavova Unije demagogija i populizam, a po novome i fake news. Rekao bih da, suludo, EU-ropska unija misli da će gušenjem slobode govora riješiti sve veći broj problema s kojima se suočava.
Ministrica očito ne zna da novac sam po sebi ne kupuje tehnološka rješenja, jer ako je dosta samo ostvarivati velik profit da bi se mogao riješiti problem zašto onda farmaceutska industrija već nema lijek za rak? A u stvarnosti nema lijek čak ni za običnu gripu (već se možete samo cijepiti). Zašto automobilska industrija nije razvila vozila koja idu 1000 kilometara na litru goriva, zašto nemamo fuzijske reaktore, teleporte, zašto nemamo warp pogon i ne posjećujemo susjedne galaksije? Sve te industrije pune su para kao šipak koštica, a eto – na kraju ništa od njih.
Zašto antivirusna industrija vrijedna milijarde dolara nije riješila problem kompjuterskih virusa? Zašto navodni sustavi umjetne inteligencije ne rješavaju problem hakiranja i drugih zloupotreba?
Pa zato što su takva tehnološka rješenja teško izvediva i ne samo to, uvijek su izvediva do određenog nivoa, s određenim nivoom točnosti i s određenom ugrađenom negativnom pogreškom. Ta negativna pogreška rezultira pogrešnim prepoznavanjem legitimnih sadržaja kao nelegitimnih. U nekim slučajevima ta je pogreška mala, ali u nekim, gdje spadaju razne metode analize slike i teksta ta pogreška može ići i u desetke postotaka, a zavisno od rješenja i tehnologije stopa negativnih pogrešaka može biti i puno veća.
Na kraju, niti jedna tehnologija (a ova tehnologija o kojoj mašta ministrica prepuna je ograničenja) ne može riješiti ono što je desetljećima sustavno zatirano, a to je zdravo društvo, društvo pravne sigurnosti, jednakosti pred zakonom, društvo koje cijeni čast, poštenje i istinu, a ne zasniva se na beščašću korupciji i laži.
Zakoni se, draga ministrice, provode primjenom, a ne promjenom. Nažalost, loši, priglup i koruptivni propisi vode pravnom, ekonomskom i svakom drugom kolapsu, upravo onome koji ovo društvo doživljava. Desetljećima se sustavno razvaljuju sve temeljne društvene institucije – pravosuđe, zdravstvo, školstvo, znanost, kultura, a umjesto da se pozabavimo biti problema mi ćemo sve riješiti tako što ćemo donijeti još jedan zakon. E, pa želim vam puno sreće u tome, trebat’ će vam.
Još samo mogu dodati da mrzim ovakvo društvo, mrzim ovakve političare, mrzim ovakvu zemlju, mrzim lopove, korupcionaše, beskičmenjake i lažove – pa eto – sudite me!
logično
