Histeričnom reakcijom na privođenje osumnjičenih u Orašju, nekadašnjih pripadnika HVO-a koji bi mogli biti odgovorni za ratni zločin, hrvatski politički vrh želi od istrage i eventualne optužnice za ratni zločin počinjen u susjednoj državi zaštititi aktualnog ministra obrane i potpredsjednika Vlade Damira Krstičevića te nekolicinu drugih ljudi koji su u Domovinskom ratu imali istaknute zapovjedne uloge, među kojima je i general Ante Gotovina.
Ministar obrane Krstičević pod istragom je zbog ratnog zločina koji je Hrvatska vojska počinila u Mrkonjić Gradu, gdje je, za vrijeme akcije Južni potez, ubijeno preko 180 civila srpske nacionalnosti. U tom pokolju stradali su uglavnom starice i starci, koji nikome nisu predstavljali opasnost. Istraga vjeruje da su zločin počinili pripadnici Četvrte gardijske brigade Hrvatske vojske, kojoj je na čelu bio Krstičević.
Odgovornost za zločin mogla bi biti pripisana i vrhu zapovjednog lanca, na kojem je u akciji Južni potez bio general Ante Gotovina. Zločin je počinjen nakon što je u akciji za oslobođenje Mrkonjića poginuo dozapovjednik Četvrte gardijske brigade Andrija Matijaš Pauk. Valja naglasiti da zločin kod Mrkonjić Grada spada u red najvećih ratnih zločina nad srpskim stanovništvom počinjenih u Bosni i Hercegovini. U tek nekoliko navrata je u tako kratkom vremenu ubijeno toliko civila. Dokazi zločina bili su i na Haaškom sudu, koji je slučaj ostavio Bosni i Hercegovini.
Ministar obrane Damir Krstičević u vrijeme Južnog poteza (FOTO: screenshot youtube)
- Istražila bih zločine. Svaki zločin treba kazniti, svaki zločinac ima ime i prezime i ne može se kolektivizirati krivnja, istaknula je predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović, ali ne povodom istraga u Bosni i Hercegovini, nego u predizbornoj kampanji u kojoj je pobijedila Ivu Josipovića.
Svaka žrtva zaslužuje pijetet i danas je dan kad se u miru, s dostojanstvom, moramo pokloniti žrtvama, a povijesna istina se mora utvrditi, jer je ona zalog za bolju budućnost, ustvrdila je hrvatska predsjednica, ali ne povodom zločina počinjenog u Mrkonjiću, nego poslije ceremonije pokapanja žrtava iz II. Svjetskog rata, na mariborskom groblju Dobrava, gdje su pokopani posmrtni ostaci ubijenih pripadnika kvislinških formacija, koje je partizanska vojska bacila u okno rudnika Huda jama.
Povodom zločina, točnije istrage zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, onih koje su rezultirale uhićenjima u Orašju, predsjednica Kitarović izrazila je iznenađenje i poručila da je Orašje je simbol otpora Miloševićevom i Karadžićevom režimu.
- Haaški tribunal nikada nije pokazao interes za bilo kakve zločine u Orašju. Podsjetila bih da sam tražila promjene u diplomaciji i tajnim službama, upravo zbog unaprijeđenja njihovog rada. Nemojmo se međusobno optuživati, idemo vidjeti što možemo zajedno učiniti, poručila je hrvatska predsjednica.
O uhićenjima u Orašju govorili su još i premijer Andrej Plenković, ministri njegove vlade, saborski zastupnici, braniteljske udruge, umirovljeni generali iz Domovinskog rata, predstavnici oporbe... Svi su oni na liniji mišljenja da Hrvatska mora zaštiti svoje državljane, a komentirajući Orašje, nemali broj istaknutih državnih dužnosnika govorio je o zaštiti Hrvata u susjednoj Bosni i Hercegovini.
Zločine istražiti, ako ih nismo mi počinili (FOTO: FAH)
Međutim, kako rekosmo, prvenstveni cilj ove akcije državnog vrha nije Orašje, nego zaštita ministra Krstičevića i drugih zapovjednika koji su uzeli udjela u akciji Južni potez, odnosno koji bi mogli biti odgovorni za stravičan ratni zločin, za koji još uvijek nitko nije odgovarao. Stoga, politička prepucavanja oko toga tko je susjednoj državi dostavljao dokumente iz hrvatskih arhiva govore da Hrvatska kao svoj interes danas uzima prikrivanje, a ne istragu i kažnjavanje zločina. U istom pravcu usmjerena je i izjava Kolinde Grabar Kitarović o potrebi snažnijeg i kvalitetnijeg angažiranja hrvatskih tajnih službi.
Čega se hrvatski politički vrh toliko boji, odnosno što se događalo od 8. do 15. listopada 1995., kad je Hrvatska vojska osvojila Mrkonjić. Nakon što je u toj akciji, kako smo napomenuli, poginuo proslavljeni dozapovjednik Četvrte gardijske brigade Pauk, uslijedila je odmazda u kojoj je ubijeno najmanje 186 civila. Pokapanje njihovih posmrtnih ostataka u masovnu grobnicu na pravoslavnom groblju u Mrkonjiću snimila je i Hrvatska televizija, točnije njezin reporterski tim na čelu sa Antom Ivankovićem. Prilog o tome emitiran je na Hrvatskoj televiziji, a pratila ga je izjava Borisa Zdilara, jednog od ratnih šefova saniteta hrvatskih vojnih snaga, koji je tvrdio da su u pitanju leševi ubijenih srpskih vojnika.
Tijela ubijenih u Mrkonjiću ekshumirana su u ožujku i travnju 1996. godine. Iz masovne grobnice na pravoslavnom groblju izvađeno je 181 tijelo. Ekshumaciji su prisustvovali i stručnjaci Haaškog suda. Tom prilikom, i nešto kasnije obdukcijom na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, utvrđeno je da je najstarija žrtva bio Jovan Lezendić, 91-godišnjak iz Podbrda. Ubijen je i veliki broj žena, među kojima je najstarija bila devedestogodišnja Ljubica Oroz iz Bočca.
Ubojstvo mrkonjićkih civila kao odmazda za smrt Andrije Matijaša Pauka? (FOTO: screenshot HRT)
Forenzičkom obradom utvrđeno je, također, da su žrtve, između ostalog, ubijane udarcima tvrdim predmetima u glavu, odsijecanjem glava, pucnjevima iz neposredne blizine, ubadanjem oštrim predmetima...
- Na primjer, na tijelima Krste Kovjenić iz Bočca, rođene 1919. godine, Nedeljka Kovjenića rođenog 1920. godine, Nike Marića iz Mrkonjića rođenog 1924. godine i Vida Podraščanin iz Šurjana rođenog 1911. godine nađene su ozljede u obliku polomljenih kostiju i smrskane glave, stoji u obdukcijskom nalazu. Nadalje, nalaz govori o sličnim ozljedama koje su zadobili drugi civili, uiglavnom starci i starice, pokopani na pravoslavnom groblju.
Istraga ovog zločina traje još od početka tisućljeća, ali optužnice nisu podignute. Hrvatski politički vrh strahuje od tajnih optužnica i tjeralica koje bi mogla izdati Bosna i Hercegovina, jer na njima bi se, kako vidimo, izvjesno mogao naći i potpredsjednik Vlade, ministar Krstičević, direktno odgovoran za postupke vojnika postrojbe osumnjičene da je počinila zločine.
Također, u opasnosti od optužnice je i Ante Gotovina, koji je bio zapovjednik akcije, kao i drugi zapovjednici, među kojima su bili i Željko Glasnović, Ljubo Ćesić Rojs, Rahim Ademi, Miljenko Filipović, Stanko Sopta, Zlatan Mijo Jelić... Inače, u televizijskim izvještajima, dokumentarnim filmovima i brojnim tekstovima o pobjedonosnoj akciji Južni potez, hrvatski mediji uglavnom ne spominju mrtve srpske civile, niti počinjeni zločin, iako je neupitno da se isti dogodio, da o njemu sve znaju na Haaškom sudu, da tužiteljstvo Bosne i Hercegovine već godinama skuplja djeliće mozaika potrebne za podizanje optužnica.
Ukoliko Bosna i Hercegovina odluči nastaviti procesuiranje zločina, a sve su prilike da hoće, u nezavidnoj poziciji prije svih bi se mogao naći Krstičević, kojem bi svako putovanje u svojstvu ministra obrane predstavljalo i opanost od uhićenja. Zbog toga, komentirajući uhićenja u Orašju, Krstičević i spominje nemir koji se unosi među branitelje: "Jasno je da se radi o jednoj strategiji, jednom političkom procesu s ciljem da se destabilizira Hrvatska, da se nesigurnost unese u branitelje i taj proces dugo traje."
Mrkonjićki zločin - mač nad glavom Vlade Andreja Plenkovića (FOTO: screenshot youtube)
Na Krstičevićevu i žalost hrvatskog državnog vrha, zločin u Mrkonjiću naprosto je prevelik i detaljno potkrijepljen dokazima da bi se tek tako zaboravio. Nakon tri dana kontinuiranog pritiska na Bosnu i Hercegovinu i njezino pravosuđe, shvatili su to i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, odnosno premijer Andrej Plenković. Njihovo "skakanje pred rudu" povodom uhićenja u Orašju donijelo je više štete, nego koristi, kako Krstičeviću, tako i Hrvatskoj u cjelini.
Zato je preko noći hrvatski politički vrh spustio loptu na zemlju, a koordinirano su djelovali i hrvatski mediji, naročito Hrvatska televizija, koja je u tri dana od oraških uhićenja djelovala kao da je Hrvatska ponovo u ratu. Niti jedan jedini put hrvatski mediji nisu se dosjetili zločina u Mrkonjiću, iako je televizijskim i drugim urednicima uglavnom jasno o čemu se ovdje radi, kao što je to, uostalom, jasno svima koji su čuli i znali ispravno protumačiti izjavu premijera Plenkovića: "Naravno da postoje indicije da ovakvih situacija može biti i u budućnosti. Međutim, na nama je da u suradnji sa BiH vidimo kako se slične situacije mogu izbjeći i da se u konačnici riješe svi procesi koji su vezani za ratne zločine i kršenje humanitarnog prava." Da ne bi bilo zabune, Plenković je izrijekom ustvrdio da se u "određenim dokumentima" spominje i Krstičevićevo ime.
Shvativši da vikom protiv uhićenja u Orašju ne može napraviti ništa osim nanošenja štete svojoj Vladi, politički vrh naglo je zašutio, a ta šutnja bila je signal Hrvatskoj televiziji da "smanji doživljaj" i prestane emitirati "ratni program" u svrhu "zaštite nacionalnih interesa". Ono što je u ovom slučaju zabrinjavajuće, jest da je pod nacionalni interes svedeno zataškavanje krupnog ratnog zločina, na što je, kako se čini, pristala cjelokupna hrvatska javnost. Drugim riječima, pristajući uz reakciju državnog vrha, oporba i hrvatski mediji pristali su da je zločin u Mrkonjiću počinjen u ime svih građana Hrvatske te da je zaštita odgovornih od istrage i optužnica u interesu svakog hrvatskog građanina
Ubojstvo kod Mrkonjića na plećima cijele Hrvatske (FOTO: blic.rs)
Međutim, Hrvatska nije sama na svijetu, a pomoć u ovom slučaju neće dobiti niti od Europske unije niti od NATO saveznika, koliko god ministar vanjskih poslova Davor Stier, kad spominje "naše partnere" iz Unije i Nato pakta", želio dokazati suprotno. Hrvatska će na koncu morati surađivati sa Bosnom i Hercegovinom i ne treba biti Nostradamus da bi se predvidjelo da će do suđenja ipak doći, i to - po svemu sudeći u Hrvatskoj.
Uostalom, neka od suđenja za zločin u Mrkonjiću u Hrvatskoj su se već dogodila. Optužen je i suđen Ivica Pintarić, kojeg se teretilo da je kao pripadnik Samostalne satnije taktičkih snajpera, "tijekom mjeseca rujna i listopada 1995. u selu u okolici Mrkonjić Grada ušao u kuću u kojoj se nalazila jedna nepoznata muška i jedna nepoznata ženska osoba, te da je u iste iz automatske puške “kalašnjikov” ispalio više metaka i na taj način ih usmrtio". Pintarić je oslobođen na Županijskom sudu u Zagrebu.
Ipak, svi ne mogu biti Pintarićeve sreće. Zločin je evidentno počinjen, i to zločin ogromnih razmjera, i zbog toga će netko sigurno morati odgovarati. Naprosto, previše je živih svjedoka i materijalnih dokaza da bi se stvar uspjela zataškati, koliko god državni vrh ubojstva staraca i starica kod Mrkonjića želio staviti na pleća cijeloj naciji.
lupiga
Ministar obrane Krstičević pod istragom je zbog ratnog zločina koji je Hrvatska vojska počinila u Mrkonjić Gradu, gdje je, za vrijeme akcije Južni potez, ubijeno preko 180 civila srpske nacionalnosti. U tom pokolju stradali su uglavnom starice i starci, koji nikome nisu predstavljali opasnost. Istraga vjeruje da su zločin počinili pripadnici Četvrte gardijske brigade Hrvatske vojske, kojoj je na čelu bio Krstičević.
Odgovornost za zločin mogla bi biti pripisana i vrhu zapovjednog lanca, na kojem je u akciji Južni potez bio general Ante Gotovina. Zločin je počinjen nakon što je u akciji za oslobođenje Mrkonjića poginuo dozapovjednik Četvrte gardijske brigade Andrija Matijaš Pauk. Valja naglasiti da zločin kod Mrkonjić Grada spada u red najvećih ratnih zločina nad srpskim stanovništvom počinjenih u Bosni i Hercegovini. U tek nekoliko navrata je u tako kratkom vremenu ubijeno toliko civila. Dokazi zločina bili su i na Haaškom sudu, koji je slučaj ostavio Bosni i Hercegovini.
Ministar obrane Damir Krstičević u vrijeme Južnog poteza (FOTO: screenshot youtube)
- Istražila bih zločine. Svaki zločin treba kazniti, svaki zločinac ima ime i prezime i ne može se kolektivizirati krivnja, istaknula je predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović, ali ne povodom istraga u Bosni i Hercegovini, nego u predizbornoj kampanji u kojoj je pobijedila Ivu Josipovića.
Svaka žrtva zaslužuje pijetet i danas je dan kad se u miru, s dostojanstvom, moramo pokloniti žrtvama, a povijesna istina se mora utvrditi, jer je ona zalog za bolju budućnost, ustvrdila je hrvatska predsjednica, ali ne povodom zločina počinjenog u Mrkonjiću, nego poslije ceremonije pokapanja žrtava iz II. Svjetskog rata, na mariborskom groblju Dobrava, gdje su pokopani posmrtni ostaci ubijenih pripadnika kvislinških formacija, koje je partizanska vojska bacila u okno rudnika Huda jama.
Povodom zločina, točnije istrage zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, onih koje su rezultirale uhićenjima u Orašju, predsjednica Kitarović izrazila je iznenađenje i poručila da je Orašje je simbol otpora Miloševićevom i Karadžićevom režimu.
- Haaški tribunal nikada nije pokazao interes za bilo kakve zločine u Orašju. Podsjetila bih da sam tražila promjene u diplomaciji i tajnim službama, upravo zbog unaprijeđenja njihovog rada. Nemojmo se međusobno optuživati, idemo vidjeti što možemo zajedno učiniti, poručila je hrvatska predsjednica.
O uhićenjima u Orašju govorili su još i premijer Andrej Plenković, ministri njegove vlade, saborski zastupnici, braniteljske udruge, umirovljeni generali iz Domovinskog rata, predstavnici oporbe... Svi su oni na liniji mišljenja da Hrvatska mora zaštiti svoje državljane, a komentirajući Orašje, nemali broj istaknutih državnih dužnosnika govorio je o zaštiti Hrvata u susjednoj Bosni i Hercegovini.
Zločine istražiti, ako ih nismo mi počinili (FOTO: FAH)
Međutim, kako rekosmo, prvenstveni cilj ove akcije državnog vrha nije Orašje, nego zaštita ministra Krstičevića i drugih zapovjednika koji su uzeli udjela u akciji Južni potez, odnosno koji bi mogli biti odgovorni za stravičan ratni zločin, za koji još uvijek nitko nije odgovarao. Stoga, politička prepucavanja oko toga tko je susjednoj državi dostavljao dokumente iz hrvatskih arhiva govore da Hrvatska kao svoj interes danas uzima prikrivanje, a ne istragu i kažnjavanje zločina. U istom pravcu usmjerena je i izjava Kolinde Grabar Kitarović o potrebi snažnijeg i kvalitetnijeg angažiranja hrvatskih tajnih službi.
Čega se hrvatski politički vrh toliko boji, odnosno što se događalo od 8. do 15. listopada 1995., kad je Hrvatska vojska osvojila Mrkonjić. Nakon što je u toj akciji, kako smo napomenuli, poginuo proslavljeni dozapovjednik Četvrte gardijske brigade Pauk, uslijedila je odmazda u kojoj je ubijeno najmanje 186 civila. Pokapanje njihovih posmrtnih ostataka u masovnu grobnicu na pravoslavnom groblju u Mrkonjiću snimila je i Hrvatska televizija, točnije njezin reporterski tim na čelu sa Antom Ivankovićem. Prilog o tome emitiran je na Hrvatskoj televiziji, a pratila ga je izjava Borisa Zdilara, jednog od ratnih šefova saniteta hrvatskih vojnih snaga, koji je tvrdio da su u pitanju leševi ubijenih srpskih vojnika.
Tijela ubijenih u Mrkonjiću ekshumirana su u ožujku i travnju 1996. godine. Iz masovne grobnice na pravoslavnom groblju izvađeno je 181 tijelo. Ekshumaciji su prisustvovali i stručnjaci Haaškog suda. Tom prilikom, i nešto kasnije obdukcijom na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, utvrđeno je da je najstarija žrtva bio Jovan Lezendić, 91-godišnjak iz Podbrda. Ubijen je i veliki broj žena, među kojima je najstarija bila devedestogodišnja Ljubica Oroz iz Bočca.
Ubojstvo mrkonjićkih civila kao odmazda za smrt Andrije Matijaša Pauka? (FOTO: screenshot HRT)
Forenzičkom obradom utvrđeno je, također, da su žrtve, između ostalog, ubijane udarcima tvrdim predmetima u glavu, odsijecanjem glava, pucnjevima iz neposredne blizine, ubadanjem oštrim predmetima...
- Na primjer, na tijelima Krste Kovjenić iz Bočca, rođene 1919. godine, Nedeljka Kovjenića rođenog 1920. godine, Nike Marića iz Mrkonjića rođenog 1924. godine i Vida Podraščanin iz Šurjana rođenog 1911. godine nađene su ozljede u obliku polomljenih kostiju i smrskane glave, stoji u obdukcijskom nalazu. Nadalje, nalaz govori o sličnim ozljedama koje su zadobili drugi civili, uiglavnom starci i starice, pokopani na pravoslavnom groblju.
Istraga ovog zločina traje još od početka tisućljeća, ali optužnice nisu podignute. Hrvatski politički vrh strahuje od tajnih optužnica i tjeralica koje bi mogla izdati Bosna i Hercegovina, jer na njima bi se, kako vidimo, izvjesno mogao naći i potpredsjednik Vlade, ministar Krstičević, direktno odgovoran za postupke vojnika postrojbe osumnjičene da je počinila zločine.
Također, u opasnosti od optužnice je i Ante Gotovina, koji je bio zapovjednik akcije, kao i drugi zapovjednici, među kojima su bili i Željko Glasnović, Ljubo Ćesić Rojs, Rahim Ademi, Miljenko Filipović, Stanko Sopta, Zlatan Mijo Jelić... Inače, u televizijskim izvještajima, dokumentarnim filmovima i brojnim tekstovima o pobjedonosnoj akciji Južni potez, hrvatski mediji uglavnom ne spominju mrtve srpske civile, niti počinjeni zločin, iako je neupitno da se isti dogodio, da o njemu sve znaju na Haaškom sudu, da tužiteljstvo Bosne i Hercegovine već godinama skuplja djeliće mozaika potrebne za podizanje optužnica.
Ukoliko Bosna i Hercegovina odluči nastaviti procesuiranje zločina, a sve su prilike da hoće, u nezavidnoj poziciji prije svih bi se mogao naći Krstičević, kojem bi svako putovanje u svojstvu ministra obrane predstavljalo i opanost od uhićenja. Zbog toga, komentirajući uhićenja u Orašju, Krstičević i spominje nemir koji se unosi među branitelje: "Jasno je da se radi o jednoj strategiji, jednom političkom procesu s ciljem da se destabilizira Hrvatska, da se nesigurnost unese u branitelje i taj proces dugo traje."
Mrkonjićki zločin - mač nad glavom Vlade Andreja Plenkovića (FOTO: screenshot youtube)
Na Krstičevićevu i žalost hrvatskog državnog vrha, zločin u Mrkonjiću naprosto je prevelik i detaljno potkrijepljen dokazima da bi se tek tako zaboravio. Nakon tri dana kontinuiranog pritiska na Bosnu i Hercegovinu i njezino pravosuđe, shvatili su to i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, odnosno premijer Andrej Plenković. Njihovo "skakanje pred rudu" povodom uhićenja u Orašju donijelo je više štete, nego koristi, kako Krstičeviću, tako i Hrvatskoj u cjelini.
Zato je preko noći hrvatski politički vrh spustio loptu na zemlju, a koordinirano su djelovali i hrvatski mediji, naročito Hrvatska televizija, koja je u tri dana od oraških uhićenja djelovala kao da je Hrvatska ponovo u ratu. Niti jedan jedini put hrvatski mediji nisu se dosjetili zločina u Mrkonjiću, iako je televizijskim i drugim urednicima uglavnom jasno o čemu se ovdje radi, kao što je to, uostalom, jasno svima koji su čuli i znali ispravno protumačiti izjavu premijera Plenkovića: "Naravno da postoje indicije da ovakvih situacija može biti i u budućnosti. Međutim, na nama je da u suradnji sa BiH vidimo kako se slične situacije mogu izbjeći i da se u konačnici riješe svi procesi koji su vezani za ratne zločine i kršenje humanitarnog prava." Da ne bi bilo zabune, Plenković je izrijekom ustvrdio da se u "određenim dokumentima" spominje i Krstičevićevo ime.
Shvativši da vikom protiv uhićenja u Orašju ne može napraviti ništa osim nanošenja štete svojoj Vladi, politički vrh naglo je zašutio, a ta šutnja bila je signal Hrvatskoj televiziji da "smanji doživljaj" i prestane emitirati "ratni program" u svrhu "zaštite nacionalnih interesa". Ono što je u ovom slučaju zabrinjavajuće, jest da je pod nacionalni interes svedeno zataškavanje krupnog ratnog zločina, na što je, kako se čini, pristala cjelokupna hrvatska javnost. Drugim riječima, pristajući uz reakciju državnog vrha, oporba i hrvatski mediji pristali su da je zločin u Mrkonjiću počinjen u ime svih građana Hrvatske te da je zaštita odgovornih od istrage i optužnica u interesu svakog hrvatskog građanina
Ubojstvo kod Mrkonjića na plećima cijele Hrvatske (FOTO: blic.rs)
Međutim, Hrvatska nije sama na svijetu, a pomoć u ovom slučaju neće dobiti niti od Europske unije niti od NATO saveznika, koliko god ministar vanjskih poslova Davor Stier, kad spominje "naše partnere" iz Unije i Nato pakta", želio dokazati suprotno. Hrvatska će na koncu morati surađivati sa Bosnom i Hercegovinom i ne treba biti Nostradamus da bi se predvidjelo da će do suđenja ipak doći, i to - po svemu sudeći u Hrvatskoj.
Uostalom, neka od suđenja za zločin u Mrkonjiću u Hrvatskoj su se već dogodila. Optužen je i suđen Ivica Pintarić, kojeg se teretilo da je kao pripadnik Samostalne satnije taktičkih snajpera, "tijekom mjeseca rujna i listopada 1995. u selu u okolici Mrkonjić Grada ušao u kuću u kojoj se nalazila jedna nepoznata muška i jedna nepoznata ženska osoba, te da je u iste iz automatske puške “kalašnjikov” ispalio više metaka i na taj način ih usmrtio". Pintarić je oslobođen na Županijskom sudu u Zagrebu.
Ipak, svi ne mogu biti Pintarićeve sreće. Zločin je evidentno počinjen, i to zločin ogromnih razmjera, i zbog toga će netko sigurno morati odgovarati. Naprosto, previše je živih svjedoka i materijalnih dokaza da bi se stvar uspjela zataškati, koliko god državni vrh ubojstva staraca i starica kod Mrkonjića želio staviti na pleća cijeloj naciji.
lupiga
